Poslovni broj Gž R-177/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Laziću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-42/2024-28 od 29. svibnja 2025., 30. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki II izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-42/2024-28 od 29. svibnja 2025. za iznos od 2.579,49eur.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki II izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-42/2024-28 od 29. svibnja 2025. za iznos od 562,50 eur i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,50 eur sa zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.560,31 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.141,99 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke presude suda prvog stupnja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Tuženik ističe kako je sud prvog stupnja dosudio tužitelju previsok iznos parničnog troška čime je počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a. Navodi da tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2020. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, budući da se u njemu ne navode nove činjenice. Također, da tužitelju ne pripada ni trošak sastava podneska od 12. studenoga 2020. i 28. veljače 2025. prema Trb. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje Tarifa), već prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife navedenim podnescima samo uređuje tužbeni zahtjev. Isto tako da tužitelju ne pripada trošak za zastupanje na ročištu od 15. veljače 2021 jer je ročište odgođeno iako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pa je trebalo zaključiti glavnu raspravu. Odnosno u svakom slučaju ukoliko bi sud bio stava da je trošak bio potreban tada tuženik ističe da trošak pristupa na tom ročištu na ranije izneseno nije trebao dosuditi primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Zaključno, smatra da trošak pristupa na ročište za objavu presude nije bio potreban za vođenje parnice.

5.Predlaže u pobijanom dijelu odluku o parničnom trošku preinačiti podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 eur.

6.Žalba je djelomično osnovana.

7.Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je rješenje moguće ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

9. Sud prvog stupnja odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj 138/23 – dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 2.560,31 eur. Sukladno navedenom tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 11. rujna 2020., 15. veljače 2021., 12. travnja 2021., 20. prosinca 2024., 17. travnja 2025. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 18. kolovoza 2020., 12. studenoga 2020. i 28. veljače 2025. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup na ročište za objavu odluke od 30. travnja 2021. i 29. svibnja 2025. za svako u visini od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) što ukupno iznosi 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti 1 boda od 2,00 eura uvećano za PDV u visini od 500,00 eur i troškove financijskog vještačenja u ukupnoj visini od 641,99 eur što daje ukupan parnični trošak u iznosu od 3.141,99 eura.

10. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kad je prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za sastav podneska od 18. kolovoza 2020. i zastupanje na ročištu od 30. travnja 2021. i 29. svibnja 2025.

11. Naime, prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

12. Podnesak od 18. kolovoza 2020. u kojem tužitelj daje svoje očitovanje na navode odgovora na tužbu predstavlja radnju potrebnu za vođenje parnice. U tom podnesku tužitelj se očituje na istaknuti prigovor zastare, te ističe da tužbom traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada, osnovne iznimne odgovornosti za život i tijelo ljudi i s osnove znanstvenog stupnja doktora znanosti i pritom se poziva na Zakon o radu i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

13. S obzirom na navedeno, pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je podnesak tužitelja od 18. kolovoza 2020. bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, te sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. tužitelju pripada trošak za sastav tog podneska u iznosu od 100 bodova.

14. Suprotno tvrdnji tuženika, tužitelju pripada naknada troška zastupanja na ročištima na kojima je objavljena presuda sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife.

15. Naime, tužitelj je pravodobno u smislu odredbe čl. 164. st. 3. ZPP.-a prije zaključenja glavne rasprave, dakle prije završetka raspravljanja koje prethodi o odlučivanju o trošku podnio zahtjev za naknadu parničnog troška, te zatražio između ostaloga pristup na ročište za objavu presude za iznos od 50 bodova za svako.

16. Kako je na ročište za objavu presude pristupio punomoćnik tužitelja, a sud prvog stupnja je u presudi objavljenoj na navedenom ročištu pravilno je naznačio da će se o zahtjevu tužitelja za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude udovoljio.

17. Međutim, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju za sastav podneska od 12. studenoga 2021. i 28. veljače 2025. pripada puni iznos nagrade prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, to zato jer tužitelj u tim podnescima postavio je konačni tužbeni zahtjev, pa mu pripada 25% nagrade prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. i 3. Tarife za koji je propisana puna nagrada kao za tužbu prema Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife. Naime, tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja postavio određeni zahtjev na način da je zatražio isplatu iznosa od 2.560,31 eur bez navođenja bilo kakvih činjenica. Također proizlazi da je tužitelju za tužbu dosuđen trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, pa i zbog toga mu ne pripada puni iznos troška za sastav navedenih podneska Također, trošak zastupanja na ročištu od 15. veljače 2021. je bio potreban za vođenje postupka, budući da su stranke pristupile na sud po pozivu suda, a kako se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti o procesnim pitanjima, tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife u iznosu od 25 bodova što pomoženo sa vrijednošću 1 boda od 2,00 eura daje iznos od 50,00 eur uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) što iznosi 12,50 eur, daje iznos od 62,50 eur.

18.Prema tome tužitelju na ime nagrade za sastav podneska od 12. studenoga 2020. i 28. veljače 2025. i zastupanje na ročištu od 15. veljače 2021. pripada iznos od 62,50 eura za svaki, a ne 250,00 eur za svaki kako to pogrešno utvrđuje sud prvog stupnja.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu, budući da spisu ne prileži dokaz da je tuženik taj trošak doista i imao.

19. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odluku o parničnom trošku sadržanu u toč. II izreke presude suda prvog stupnja potvrditi za iznos od 2.579,49 eur, a kako je odlučeno u toč. I izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika odluka o parničnom trošku sadržana u točki II izreke presude suda prvog stupnja preinačena za iznos od 562,50 eura na način da je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u tom dijelu odbijen, a kako je odlučeno u toč. II izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara