Poslovni broj: P-5289/2020-42
P-451/23
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 30. srpnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor tuženika stvarnoj nadležnosti ovog suda.
presudio je
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 6.656,89 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 23.09.2020. godine do isplate, te svotu od 4.474,06 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 09.10.2022., a koja do 31.12.2022. teče prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka,a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako poludište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg pougodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je osiguranik tužitelja ČC ozlijeđen u prometnoj nezgodi dana 05.01.2013. godine koju je skrivio osiguranik tuženika MC upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka]. Nezgoda se dogodila u trenutku kada je osiguranik tuženika osobnim automobilom u preglednom zavoju prešao preko pune razdjelne crte na lijevu polovicu kolnika namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera te udario u motocikl kojim je upravljao osiguranik tužitelja. Povodom predmetnog štetnog događaja vođen je kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zlataru pod brojem K-133/17. Na osnovu navedene nesreće osiguraniku tužitelja je HZMO broj 622529 od 23.12.2018. godine (ispravljeno rješenjem od 05.11.2019. godine) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom na radu (100%). Tužitelj je za razdoblje od 27.07.2017. do 31.08.2020. godine s osnova invalidske mirovine isplatio ukupno iznos od 50.156,32 kuna, a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da taj iznos isplati tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.2020. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Priznaje da se dana 05.01.2013. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja ČC i koji je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti za predmetni štetni događaj budući je osiguranik tužitelja upravljao neregistriranim i neosvijetljenim motociklom na mjestu gdje nema javne rasvjete u večernjim satima, te isti na sebi nije imao reflektirajući prsluk. Osporava visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu punog iznosa isplaćene invalidske mirovine. Naime, tužitelju pripada odšteta prema onom Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kada je šteta nastala, dok je tada na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je u čl. 27 propisivao; društvo za osiguranje obvezno je zavodima nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika. Stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni dio mirovine utvrđuje se prema preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Tada je također bio na snazi i Zakon o osiguranju (NN9/94) koji je u čl. 94 propisao da se nadoknađuje stvarna šteta u okviru odgovornosti osiguranika. Stvarnom štetom smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Također je u to vrijeme bio na snazi i Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 120/98) koji je u čl. 160 propisao da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u razmjernoj svoti. Dakle, u ovom slučaju se ne može primjenjivati zakon na koji se tužitelj u tužbu poziva, a koji nije bio na snazi u vrijeme važenja police automobilskog osiguranja po kojoj tužitelj potražuje naknadu štete odnosno u vrijeme štetnog događaja. Poziva se i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Odredbe čl. 161 i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) primjenjuju se na odnose koji nastupe nakon 01.04.2014. godine, no tim zakonom nije određeno da bi se te odredbe primjenjivale i na ranije odnose. Osporava priloženi obračun mirovina koji je tužitelj isplatio svome osiguraniku, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
3. U odnosu na prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, valja reći da isti nije osnovan.
4. Naime, izmjenama i dopunama ZPP-a koje su stupile na snagu 1. rujna 2019., člankom 34. stavak 1. točka 9. ZPP-a, propisano je da općinski sudovi, između ostaloga, u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi regresnih zahtjeva iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja koja odredba isključuje nadležnost trgovačkog suda po personalnom kriteriju (članak 34.b točka 1. ZPP-a).
5. Budući je tužba u ovom postupku podnesena 28. listopada 2020., to se na stvarnu nadležnost primjenjuje izmijenjena odredba ZPP-a, radi čega je za suđenje u ovom predmetu stvarno nadležan ovaj sud, a s obzirom da se u ovom sporu radi o sporu radi isplate određenog novčanog iznosa na ime regresne naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom svom osiguraniku invalidske mirovine koja je istom priznata zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći (ovakav pravni stav zauzet je u rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1 456/2020 od 5 studenoga 2020. i broj Gr1 498/2020 od 30. studenoga 2020.).
6. Rješenjem ovog suda od dana 16. studenog 2023. godine ovom spisu spojen je spis broj P-451/23 radi zajedničkog raspravljanja obzriom se isti vodi između istih osoba, te je za isti predviđena ista vrsta postupka, dok se spajanjem smanjuju troškovi postupka.
7. U predmetu P-451/23 tužitelj je podnio tužbu temeljeći istu na istoj činjeničkoj i pravnoj osnovi i to za razdoblje od 01.09.2020. godine do 31.08.2022. godine za iznos od 4.747,06 eura.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 3-7 spisa), Mišljenje o nalazu i mišljenju vijeća vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti (list 8-9 spisa), u Nalaz i mišljenju vijeća vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti (list 10-12 spisa), u Rješenje tužitelja od 23.11.2018 (list 13-16 spisa), u Rješenje tužitelja od 05.11.2019 (list 17-18 spisa), u Obračun isplata na teret tužitelja od 31. kolovoza 2020. godine (list 19-33 spisa i 142-153), u zahtjev za naknadu štete u svoti od 50.156,32 kn (list 34-35 spisa), u zahtjev za naknadu štete u svoti od 35.766,74 kn/4.747,06 eura (list 154-155 spisa), u odgovor tuženika na zahtjev (list 156 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka MC, VC i ČC (list 54-56 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Srećko Hlišć (list 76-80 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Zlataru poslovni broj KOV-137/14, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. (list 189-196 spisa).
9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja FC za razdoblje od 27.07.2017. do 31.08.2022. godine.
10. Među strankama nije sporno da je došlo do prometne nezgode 05.01.2013 godine u kojoj je osiguranik tužitelja pretrpio tjelesne ozljede i kojemu je priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja.
11. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, sporno je da li je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak štete, te je, prvenstveno sporno, koji zakon se ima primjenjivati u ovom slučaju.
12. Za odluku u ovom postupku koji je pokrenuo tužitelj protiv tuženika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP) koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koju isplaćuje svom osiguraniku nastaje svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine te svaka takva isplata predstavlja štetu tužitelju.
13. Za ovaj postupak nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje ZMO), koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Ovakav pravni stav u skladu je s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, zatim posl. br. Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020. godine, te posl. br. Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. godine, u kojima je navedeno kako ZOOP, u odnosu na ZMO, predstavlja poseban propis, lex specialis, te vrijedi načelo lex specialis derogat legi generali, dok također i kasnije zakon derogira raniji.
14. Člankom 27. stavcima 1.- 3. ZOOP-a određeno je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni dio mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utužena u slučaju povrede na radu.
15. S obzirom na sve naprijed navedeno, radi utvrđenja da li postoji i ako postoji, koliko iznosi razlika između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23.12.2018. godine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to za utuženo razdoblje, odnosno za razdoblje od 27.07.2017. do 31.08.2022. godine izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darfin d.o.o.
16. Iz nalaza i mišljenja Darfin d.o.o. proizlazi da postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23.11.2018. godine (ukupno 85.923,06 kn) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za utuženo razdoblje od 27.7.2017. do 31.8.2022. godine (ukupno 93.200,80 kn) i iznosi 7.277,74 kn/965,92 EUR, odnosno, mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23.11.2018. godine (ukupno 85.923,06 kn) su za 7.277,74 kn/965,92 EUR manje od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za utuženo razdoblje od 27.7.2017. do 31.8.2022. godine (ukupno 93.200,80 kn).
17. Po sačinjenom vještvu tužitelj je naveo da ne prigovara matematičkoj točnosti izračuna mirovine te da nije potrebno vještaka pozivati na ročište radi daljnjeg obrazlaganja svog nalaza i mišljenja, no isto smatra bez predmetnim, te da tužitelj utvrđuje pravo na isplatu mirovine na temelju stvarno utvrđenog staža i platnih podataka, a ne hipotetskih koje je u svom nalazu i mišljenju koristio vještak.
18. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno kako su iznosi invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za utuženo razdoblje veći od isplaćenih invalidskih mirovina, to tužitelju u tom razdoblju nije nastala šteta koju od tuženika potražuje predmetnim tužbenim zahtjevom, a sukladno gore citiranim odredbama ZOOP-a.
19. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, dok sud nije posebno cijenio ostale dokaze provedene u spisu obzirom na izraženi pravni stav.
20. Sukladno čl. 154 st. 1 ZPP-a sud nije tužitelju dosudio trošak parničnog postupka, dok tuženik isti nije potraživao.
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 30. srpnja 2025. godine
Sudac
Biserka Pavković Fućak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1) tužitelju
2) tuženiku
