Poslovni broj: Pn-2379/2016-87

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa],OIB; 65955574804, zastupan po Igoru Žurić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB; 46377257342 uz sudjelovanje umješača Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 30. srpnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;

"Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB 46377257342 isplatiti tužitelju MŽ iz [adresa] L 30, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.908,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18.11.2015. pa do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao što mu se nalaže naknaditi tužitelju prouzročen trošak parničnog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana ti pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 235,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2025. godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sin pok. OŽ iz [adresa]. Majka tužitelja zaprimljena je kod tuženog dana 14.09.2013. godine zbog aktivnog krvarenja na području opsežnog refluksnog ezofagitisa. Ista je potom, dana 18.09.2013. otpuštena iz bolnice u dom umirovljenika u kojem je boravila. Tužitelju je iz doma umirovljenika javljano kako je njegova majka u izrazito lošem stanju i da nije smjela biti otpuštena iz bolnice. Također i da su je vratili bez primljene terapije, odnosno da nije primila inzulin, uslijed čega je imala visok šećer, imala je dekubistuse itd. Majka tužitelja je potom, istog dana 18.09.2013. godine ponovno prevezena kod tuženog gdje joj je dijagnosticirana sepsa. Uslijed iste preminula je 22.09.2013. godine kod tuženika. Majka tužitelja je dakle otpuštena kod tuženika u neadekvatnom zdravstvenom stanju tj. u stanju zbog kojeg je nužno morala biti zadržana u bolnici, s nedijagnosticiranom sepsom koja se i razvila kod tuženog po svemu sudeći slijedom neadekvatnih postupaka, neadekvatne zdravstvene obrade i liječenja, te propusta tuženog, uslijed čega je nastupila sepsa, a potom smrt. Prilikom prvog otpusta iz bolnice, prilikom posjeta majci, ista nije bila sposobna komunicirati s tužiteljem. Bila je pod jakim sedativima, a tužitelju je pojašnjeno da je to zbog vikanja, da je bila nesnošljiva itd. Pretpostavlja da je pacijent sediran bez da je utvrđen pravi uzrok bolova koje je majka tužitelja trpila, što je sve moguće doprinjelo predmetnoj štetnoj posljedici. Tužitelju je također rečeno prije otpuštanja iz bolnice 18.09.2013. da je majka u redu, da će sedativi popustiti i da će biti u redu. Po povratku majke tužitelja u bolnicu i dijagnosticiranja sepse, rečeno je tužitelju da je napravljen previd, da je imala sepsu i da nije smjela biti otpuštena iz bolnice. Smrću majke tužitelj je pretprio neimovinsku štete u vidu povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe. Tužitelje je bio vezan uz majku te pretrpio intenzivne duševne boli uslijed šoka i gubitka bliske osobe zbog propusta i postupka tuženog, a uslijed čega od tuženika potražuje iznos od 150.000,00 kuna (19.908,42 sura) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj u cijelosti protivi kako u pogledu osnovanosti tako i visine. Liječenje prednika tužitelja kod tuženika provedeno je sukladno pravilima struke. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je kako je pok. OŽ primjena na Odjel interventne gastroenterologije tuženika dana 13.09.2013. godine. Radilo se o 79-godišnjoj pacijentici s brojnim komorbitiditetima (dijabetes melitus sa zatajnjem bubrega, ishamička kardiomiopatija, ciroza jetre, psihoorganskisindrom, stanje nakon implantacije proteze desnog kuka) koja je hospitalizirana na odjel radi aktivnog krvarenja iz gornjeg dijela probavne cijevi na terenu refluksnog ezofagitisa. Uvidom u kliničke nalaze, dinamiku učinjenih labaratorijskih pretraga, nalaze slikovnih metoda, terapijskih protokola i u konačnici uvidom u nalaz obdukcije jasno je da je liječenje učinjeno prema pravilima struke, a uslijed čega je tužba neosnovana, te u predmetnom postupku nije učinjena pogreška niti propust u liječenju tužitelja. U dopuni odgovora na tužbu tuženik navodi da je po prijemu OŽ urađena hitna gastroskopija kojom su uočene ulceracije želuca te aktivno krvarenje iz ogoljele krvne žile jednjaka na podlozi rfluksnog ezofagitisa te je hemostaza postignuta mehanički, hemostatskom kvačicom. Pacijentica je po prijemu općeg lošeg stanja, pri svijesti ali bez adekvatnog kontakta u sklopu psihoorganske izmjenjenosti. Započeto je sa suportivnim mjerama liječenja, a u laboratorijskim nalazima zabilježen je porast upalnih parametara uz pojavu febriliteta. Na osnovi patoloških nalaza urino i hemokulture uvedeno je antibiotsko liječenje po antibiogramu. Navedenim liječenjem pratio se pad upalnih parametara (CRP,L) a pacijentica postaje afebrilna i boljeg općeg stanja. Na kontrolnoj gastroskopiji uočeno je da je krvarenje iz jednjaka adekvatno saniranje. Na jutarnjoj viziti dana 18.03.2013. donesena je odluka da se pacijentica vraća u nadležni dom umirovljenika gdje je odvedena kolima HP u poslijepodnevnim satima zbog opterećenosti voznog parka. Po dolasku u dom zbog potrebe inzulinske terapije koju dom nije imao kontaktiran je dežurni liječnik Zavoda koji pacijenticu putem hitne službe isti dan prima natrag kod tuženika te je nastavljeno suportivno liječenje, međutim došlo je do pogoršanja općeg stanja radi čega je urađen MSCT abdomena kojim je opisana apsvesna kolekicja uz endoprotezu desnog kuka, u području guletalnog mišića veličine 9,1 x 6,2 cm. Zbog restencije dušičnih supstanci u sklopu upalnih zbivanja pacijentica je premještena u Zavod za intenzivnu skrb.

3. Umješač navodi da se u cijelosti pridružuje navodima tuženika.

4. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u rodni list tužitelja (list 15 spisa), u otpusna pisma za OŽ (list 16-19 spisa), u otpusnicu (list 20 spisa), u liječničko izvješće (list 21-22 spisa), u opomenu pred tužbu (list 23-25 spisa), u zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju pok. OŽ (list 48-87 i 90-150, 186-194, 214-234 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AŽ, NŽ, ŠŽ, FŽ, JŽ, SŽ (list 167-172 spisa), svjedoka IŽ, HŽ (list 178-180 spisa), CŽ i tužitelja (list 181-183 spisa), provedeno je vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (list 262 – 263 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka (list 285-287, 341-343 i 364-365 spisa), te je izvršen uvid u temperaturne liste pok. OŽ (list 295-318 spisa).

5. Pravna osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), dok tuženik ne spori da je pokojna OŽ majka tužitelja, a isto proizlazi i iz rodnog lista tužitelja.

6. Među strankama također nije sporno da je pokojna OŽ zaprimljena kod tuženika dana13.09.2013. godine, otpuštena dan 18.09.2013. godine, a kojeg dana je ponovno zaprimljena. Nije sporno da je ista preminula kod tuženika dana 22.03.2013. godine.

7. Sporno je da li je do smrti OŽ došlo uslijed neadekvatnog liječenja OŽ, te da li je isto posljedica smrti iste.

8. Na tu okolnost sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka te medicinsko vještačenje po Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i to po dr. DŽ, specijalist intenist-subspecijalist gastroenterolog.

9. Iz iskaza svjedoka FŽ, EŽ, ŠŽ i CŽ, svi liječnici koji su 2013. godine bili zaposleni kod tuženika, proizlazi da isti nisu sudjelovali u liječenju OŽ, niti da o istome imaju neposrednih saznanja, dok su svjedoci IŽ i ŽŽ, zdravstveno osoblje Doma za umirovljenike u kojima se OŽ nalazila iskazale da nemaju neposrednih saznanja o tome što se događalo s OŽ u to vrijeme.

10. RŽ, liječnica u Domu u kojem se nalazila OŽ iskazala je da je bilo slučajeva kada je bolnica otpuštala pacijente na daljnju skrb u Dom umirovljenika te je razumjela zbog čega pacijente otpuštaju iz bolnice i to je bilo na način da su pacijenti koji su otpušteni na taj način imali osiguran nastavak njege u Domu umirovljenika, međutim Dom umirovljenika nije zdravstvena ustanova već u prvom redu ustanova za njegu i skrb o starim ljudima te se briga o pacijentima osigurava prema uputama iz otpusnog pisma, a tu brigu je lakše osigurati kroz radni tjedan nego kroz vikend.

11. NŽ je iskazala da zna da je OŽ imala određenih zdravstvenih tegoba, a oni su joj u Domu kontrolirali šećer. U jednom trenu joj je pozlilo jer je bila u dosta teškom stanju te je pozvana hitna pomoć i ista je odvezena na KBC Rebro. Zna da je ponovno vraćena kod njih u vrlo lošem stanju te su njezine kolegice tom prilikom zatražile njeno vraćanje već u roku par sati od kad je došla kod njih.

12. Iz iskaza UŽ proizlazi da doktori u bolnici i odjelu surađuju sa medicinskim osobljem Doma umirovljenika na način da vezano za otpuštanje pacijenata natrag u dom upućuju osoblje doma kako se brinuti o njima. Iz med. dok. mu je poznato da je pok. g. OŽ vraćena iz Doma umirovljenika u bolnicu, nazvan je odjelni liječnik jer su rekli da u domu nemaju mogućnosti za davanje inzulina te je on rekao da se pacijentica vrati u bolnicu.

13. Iz iskaza svjedoka AŽ proizlazi da je po pozivu suda naknadno provjerila podatke o pacijentici OŽ koja je kod njih bila zaprimljena u bolnici 2013. te se na taj način podsjetila da se radilo o starijoj gospođi koja je došla kod njih u lošem stanju sa krvarenjem iz gornjeg probavnog trakta. U tom razdoblju je radila je kao subspecijalist gastroeneterologije u svojstvu interventnog gastroenterologa u odjelu interventne gastroenterologije te obzirom na to nije konstantno pratila jednog pacijenta već je radila na više područja. Gđi. OŽ trebala je napraviti kontrolnu gastroskopiju no to nije napravila jer pacijentica nije bila kooperativna. Obzirom na njeno stanje, i da je bila dosta iscrpljena i rukom je pokazivala bol u području abdomena zatražila je kontrolne laboratorijske nalaze te obzirom na pokazanu bol u abdomenu zatražila je CT abdomena. Ne zna da li je kasnije u boravku napravljena gastroskopija pacijentici ali je ona osobno nije radila. Nakon što je zatražila daljnje radiološke nalaze slijedećeg dana ili možda dva dana iza toga gđa. više nije bilo u njezinoj interventnoj jedinici tj. premještena je,a ne zna gdje, ali zna da gđa nije bila predviđena za kućnu njegu već je trebalo pregovarati s nekom od zdravstvenih ustanova, domom za starije osobe ili sl. gdje se trebala odvesti. OŽ bila je navedena dijagnoza krvarenje gornjeg probavnog trakta, ali bez evidentnih kliničkih znakova, što je jako bitno, radi se o simptomima kao što su povraćanje krvi i rektalno krvarenje i sl., zatim upalne promjene jednjaka, odnosno refluksne promjene te se sjeća da je bila dijabetičar. Po kasnijem uvidu u dokumentaciju vidjela je da je smrt nastupila uslijed septičkog zbivanja, parametri su govorili u prilog upalnog zbivanja. Misli da je navedeno nastupilo kao posljedica komplikacije uslijed više različitih bolesti koje su bile u podlozi. Pacijent koji je dijabetičar uvijek kod njih mora primiti inzulinsku terapiju te se redovito prate profili vrijednosti šećera u krvi, te pretpostavlja da ju je dobila i OŽ. Razgovori koji su se obavljali unutar ustanove uz to da je pacijentica trebala biti odvedena u dom su bili u smislu da li ta zdravstvena ustanova u koju je gđa. trebala biti prevezena ima uvjete za zbrinuti pacijenticu po povratku iz bolnice, ali svjedokinja u tim razgovorima nije sudjelovala dok su takvi razgovori uobičajeni.

14. SŽ je iskazao da je u razdoblju 2013. bio zaposlen kao liječnik specijalist na odjelu interventne gastroenterologije KBC Rebro te je sudjelovao u liječenju OŽ. Radilo se o pacijentici starije životne dobi, 79 godina koja je zaprimljena zbog krvarenja sa brojnim komorbiditetima. Kod nje su postojale dijagnoze dijabetesa sa svim komplikacijama osnovne bolesti, hepatitis B ciroze, ishemička kardiomiopatija i psihoorganski sindrom. Također je dijagnosticirana urosepsa u okviru bolničke obrade. Pacijentica je zaprimljena zbog dominantnog krvarenja i povraćanja krvi, odnosno krvarenje iz gornjeg dijela probavne cijevi. Misli da je dijagnoza urosepse utvrđena već slijedeći dan nakon zaprimanja negdje 14. rujna 2013. Ne sjeća se svih detalja liječenja ali zna da je krvarenje zaustavljeno endoskopski, bez potrebe operacije, pratila se krvna slika pacijentice, a obzirom na dijagnosticiranu urosepsu uvedeni su antibiotici te su se pratili upalni parametri. Liječenje se odvijalo u dva pravca, a obzirom na dijagnozu dijabetesa i činjenicu da su šećeri bili neregulirani uvedena je inzulinska terapija. Pacijentica je prema njegovom sjećanju bila febrilna. U pogledu utvrđenja u otpusnici od 18.9.2013. koju je potpisao navodi da navedeni razvoj psihoorganskog sindroma predstavlja otežan kontakt sa pacijenticom u smislu da ista nije bila u mogućnosti razgovarati te je bila neorijentirana, a prema navedenom otpusnom pismu otpuštena je u nadležni dom po poboljšanju stanja u odnosu na stanje u kojem je primljena. Vjeruje da je pacijentica već bila zaprimljena u bolnicu sa upalnim procesom urosepse, a to se trebalo dokazati u bolnici temeljem sačinjene krvne slike i nalaza urina i hemokulture, temeljem kojih nalaza se postavlja dijagnoza sepse, ističe da se to mora vidjeti iz nalaza hemokulture. Nakon predočavanja nalaza mikrobiološke pretrage urinokulture i hemokulture na listu 124 i 125 spisa navodi da upravo iz navedenih nalaza vidljivo utvrđenje postojanja bakterije E. coli, prema uzorcima koji su zaprimljeni 13. rujna i 14. rujna 2013., a bakterija otkrivena sukladno izdanom nalazu 17.9.13. Oba nalaza potvrđuju postojanje navedene bakterije što je zapravo i tipično, očekivano kod pacijenata koji boluju od dijabetesa a to ne postavljaju unaprijed nego provjeravaju na temelju navedenih pretraga. Pojašnjava da za utvrđenje postojanja navedene bakterije treba proći neko vrijeme od uzimanja uzorka da bi se nalaz pokazao pozitivnim ili ne, ali obzirom na naše dosadašnje iskustvo u liječenju obzirom na stanje pacijenta odmah pristupamo liječenju u tom smjeru, odnosno ne čekamo nalaze, a onda korigiraju nakon potvrde prema zaprimljenim nalazima. Iz priložene dokumentacije vidi se da je putem nalaza praćen tijek upalnih parametara, te može reći da su nakon primjećivanja pada tih upalnih parametara i procijenjene kliničke slike pacijentice na temelju dogovora odjelnih liječnika prilikom vizite zaključili da je pogođen antibiotik koji je primijenjen u liječenju navedene dijagnoze, a obzirom da je pacijentica boravila u Domu umirovljenika sa odgovarajućom zdravstvenom skrbi ista je otpuštena kako bi se daljnje liječenje tamo nastavilo. Za vrijeme dok je pacijentica bila u bolnici ista je bila sedirana. Koliko se sjeća, do smrti je došlo zbog urosepse, no obzirom na čitav tijek liječenja navodi da je primijenjeno sve odnosno postupljeno u skladu sa svim pravilima liječničke struke vezano za liječenje navedene dijagnoze. Ne sjeća da je tužitelju rekao da je došlo do previda u liječenju, zna da je komunicirao s njim te da mu rekao da je mogućnost smrtnog ishoda vrlo velika obzirom na dob tužiteljice i pratećih bolesti.

15. HŽ je u svom iskazu navela da je da je 2013. bila u vezi sa ovdje tužiteljem LŽ, u to vrijeme upoznala je i njegovu majku i posjećivala je u domu umirovljenika, a potom i u KBC Rebro kada su je odvezli tamo. Par dana prije nego je odvedena u bolnicu bili su s njom na piću, a potom su im javili da je odvedena u bolnicu, zbog nekog krvarenja. Posjetili su je i u bolnici, a telefonom su im javili naknadno iz Doma umirovljenika kada su je vratili u Dom da je došla u Dom u lošem stanju i bez lijekova i da oni ne znaju što će s njom te da je moraju vratiti u bolnicu. Odmah potom slijedeći dan su došli u bolnicu, sjeća se da su razgovarali sa doktorom koji im je rekao kako su se zeznuli jer je utvrđeno da gđa. ima sepsu. Tek kad su došli slijedeći put nakon što je iz Doma ponovno vraćena u bolnicu čuli su od doktora da ima sepsu. Kada je pitala prvi put doktore što joj je, rekli su da je bila toliko nemirna, da je vikala, plakala i vrištala da drugi ljudi nisu imali mira. Vidjela je da je sedirana kada joj je došla u posjet te da nije mogla komunicirati, odnosno prepoznala je svjedokinju i pokušavala joj nešto jako teško reći.

16. Tužitelj je iskazao da je isti dan kad mu je majka zaprimljena u KBC Rebro otišao u posjetu te ju je našao u bolnici pod medikamentima zbog čega nije mogao komunicirati s njom te je pitao liječnika dr. SŽ zbog čega je pod medikamentima, a on je odgovorio da je bila jako nemirna i da je galamila te da su joj morali dati lijekove da se smiri i radi drugih pacijenata. Saznao je da je zaprimljena u bolnicu zbog krvarenja iz jednjaka te mu je dr. SŽ rekao da su to sanirali da je sada mogu otpustiti iz bolnice u Dom. Rekao je da će medikamenti popustiti te da će ona polako dolaziti k sebi kada bude u popodnevnim satima vraćena u Dom. Međutim već prije nego je došao kući nazvali su ga iz Doma i pitali da li je vidio u kakvom je stanju majka dopremljena kod njih. Rekao im je da je upravo pričao sa odjelnim liječnikom, a oni su mu rekli da je kod njih dovedena bez medikamenata i u takvom stanju da se oni o njoj ne mogu brinuti. Stoga su je uputili opet natrag u bolnicu istog dana. Po ponovnom dolasku u bolnicu sreo je s dr. SŽ koji mu je rekao kako su se zeznuli i da su utvrdili kako majka ima sepsu, odveo ga je u zasebnu prostoriju te mu rekao da se pomoli. Majka je bila u bolnici neka četiri dana i to u takvom stanju da nije mogao uopće komunicirati s njom jer je bila na aparatima, a četvrti dan su mu javili da je preminula. Od liječnika u bolnici dobio je najprije samo jedno otpusno pismo prema sadržaju kojega je izgledalo kao da majka nikada nije izašla iz bolnice, te je zbog toga tražio i otpusno pismo u trenutku kada je majka vraćena u Dom te su mu dali prvo sastavljeno otpusno pismo. Iz Doma umirovljenika kontaktirali su ga nakon sat i pol nakon što je otišao iz bolnice od majke da je majka vraćena u lošem stanju, to je bilo negdje oko četiri i pol, pet sati, kada je otišao iz bolnice, a kontaktirali su ga iz Doma oko šest sati te je saznao da je prebačena natrag u bolnicu tijekom noći, ne zna točno u koje vrijeme. Majka je smještena u Domu umirovljenika u Maksimiru nekih 37 dana prije nego joj je pozlilo, a prije toga je stanovala s tužiteljem. Ne zna točno od kojih je bolesti bolovala, osim da je bila šećeraš.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je pok. OŽ bila osoba s brojnim kroničnim bolestima od kojih je najvažnija šećerna bolest. Imala je ugrađenu endoprotezu kuka uz koju je došlo do razvoja apscesa jer su osobe sa šećernom bolesti sklone infektivnim komplikacijama uslijed oslabljenog imuniteta. Razvila je simptome krvarenja iz gastrointestinalnog trakta vjerojatno zbog prekomjerne uporabe nesteroidnih antireumetika koju su ordinirani zbog bolova u operiranom kuku. Oštećenje u probavnoj cijevi je sanirano i pacijentica je upućena na kućno liječenje. U trenutku liječenja na Zavodu za gastroenterologiju KBC Zagreb prema dostupnim informacijama nije bilo znakova sepse zbog infekcije endoproteze kuka stoga je pokojna otpuštena na kućno liječenje. Cijelo vrijeme boravka pok. OŽ je liječena sukladno pravilima struke te ne nalazi propusta u liječenju i postupanju. Smrtni ishod u pacijentice je izravna posljedica kroničnih bolesti i općeg lošeg stanja kojie je nastupilo kao posljedica kroničnih bolesti; šećenrne bolseti, psihoorganskog sindroma, potpune endoproteze kuka, kroničnog B hepatitisa, ciroze jetre uslijed kroničnog hepatitisa, preboljele tuberkuloze pluća.

18. Tuženik je prigovorio ovakvom nalazu i mišljenju prvenstveno navodeći kako u istom nije spomenuta činjenica da je pokojna imala sepsu, niti o uzroku sepse.

19. U očitovanju na prigovore tuženika vještak je naveo kako ostaje u cijelosti kod datog nalaza i mišljenja te navodi kako iz dostupne medicinske dokumentacije nije vidljivo da bi pok. OŽ imala sepsu prije nego što je ista otpuštena sa liječenja. Ne može se decidirano reći što je uzrok smrti pok. OŽ obzirom nije napravljena patoanatomska sekcija odnosno obdukcija. Točan uzrok smrti mogao bi reći jedino patolog no samo u slučaju da je učinjena obdukcija. Sepsa je vjerojatno uzrok smrti no to ne može tvrditi, a ona je nastupila kao posljedica svih kroničnih bolesti koje je naveo u svom nalazu i mišljenju. Osobe koje inače pate od šećernih bolesti i ciroze jetre podložniji su bilo kakvoj vrsti infekcije pa tako i sepse i taj tijek sepse je puno kompliciraniji i teže izlječiv. Ne može sa sigurnošću reći da je sepsa posljedica navedenih kroničnih bolesti. Uzrok same sepse je inficirana proteza kuka kod pok. OŽ, a ista je također imala i upalu mokraćnih kanala, a što može također biti uzrok sepse. Sepsa je sustavna upalna reakcija koja nastaje kao posljedica prodora bakterija u krv. Može nastati iz različitih izvora od nekih banalnih kao što je upala zuba, česta je postoperativno zbog upale u području rane ili zbog infekcije umjetno ugrađenih materijala kao što su umjetne proteze na ekstremitetima, krvnim žilama, kateterima i sl. Sepsa se može javiti i kod ljudi koji nisu u bolnici, ali naravno u bolničkim uvjetima se češće javlja zbog učestale intervencije na pacijente i prisustvo patogenih bolničkih bakterija koje imaju svoje posebne karakteristike. Sepsa kod mlađih ljudi ide puno brže akutnije, ali se i lakše liječi dok starije osobe postupno obično razvijaju sepsu sa početno blažim simptomima, ali znatno duljim tijekom i težim liječenjem. To je posljedica slabijeg odgovora imunološkog sustava. Nije stručnjak, a da bi odgovorio na pitanje da li je eventualno sediranje pacijentice imalo utjecaja na to da li je ista mogla ukazati na neke simptome dok je njegova pretpostavka da je ona bila pri svijesti obzirom da nije bila intubirana. Također, u bolnici sepsu procjenjuju na druge načine, odnosno temeljem laboratorijskih nalaza. To je puno relevantnije nego što pacijent sam iskaže. Prije otpuštanja pok. OŽ iz bolnice učinjeni su navedeni laboratorijski nalazi, a koji nisu ukazivali na sepsu kod pok. OŽ. Isto ne znači da pacijentica tada nije imala sepsu, no ista nije bila vidljiva iz laboratorijskih nalaza. Zadnji laboratorijski nalaz prije otpusta pok. OŽ rađen je 18.09. ujutro, dakle na dan kada je pacijentica otpuštena iz bolnice. Iz tog nalaza vidljivo je da je vrijednost leukocita kod pacijentice tada bila 7,6, a što je u granicama normale. Dan prije vrijednosti leukocita su bile 10,7, a na dan otpuštanja 7,6. Pad vrijednosti može značiti smirivanje stvari, te isto ne bi upućivalo na sepsu. Nakon ponovnog zaprimanja pacijentice u bolnicu također 18.09. laboratorijski nalazi bili su isti kao i prije tog dana, odnosno vrijednost leukocita je bila 7,6. Tri dana nakon ponovnog zaprimanja OŽ u bolnicu istoj je vrijednost leukocita narasla na 11,8, te iz daljnjih nalaza je vidljiv daljnji porast tih vrijednosti. Uz laboratorijske nalaze, ostali simptomi sepse su uglavnom temperatura, ubrzan rad srca, ubrzano disanje, te u najtežim situacijama pad krvnog tlaka, što se desilo kod OŽ neposredno pred smrt. Moguće je da se u kratkom roku nakon otpusta iz bolnice se stanje pacijentice toliko pogoršalo te da je ista ponovno upućena u bolnicu. Njegovo mišljenje je da se kod pokojne, a što je često kod starijih osoba, sepsa razvija sporije sve do jednog trenutka, a kada sve kreće puno burnije. Iako je pacijentica imala istu vrijednost leukocita po ponovnom prijemu u bolnicu, moguće je da su joj u međuvremenu bili izraženi ostali simptomi, a moguće je i da je takva otpuštena iz bolnice.

20. Po dostavi temperaturnih lista u spis, tužitelj je predložio da se na iste vještak dopunski očituje, a što je isti i učinio na ročištu oda 18.04.2024., te naveo kako po uvidu u dostavljene temperaturne liste iste ne utječu na njegov nalaz i mišljenje dan prvotno u ovom postupku. Navodi kako činjenica da na dan 18.9., odnosno dan otpuštanja pokojne iz bolnice u 7,00 sati ujutro nije izmjeren puls nije propust jer ukoliko se s pacijentom klinički ne događa ništa posebno puls se rutinski bilježi jedan do dva puta dnevno. Dakle nije obaveza osoblja svaki sat izmjeriti i zabilježiti puls što se vidi iz prethodnih lista a kada je puls mjeren po potrebi. Temperaturna lista od 15.9. puls je između 21 sat i 4 mjeren skoro svaki sat jer je evidentno da se s pacijentom nešto dešavalo dok na 13.9. puls je izmjeren samo dva puta. Iz temperaturne liste nije vidljivo da je pacijentica bila otpuštena već je po povratku istog dana u bolnicu samo se nastavila popunjavati prethodno otvorena temperaturna lista. 18.9. pokojnici je jedanput izmjeren puls i to po ponovnom primitku u bolnicu. Odnosno toga dana nije joj mjeren puls već 19.9. u 1,00 sat a tada je iznosio 150 u minuti. Zadnji put prije otpuštanja iz bolnice puls je izmjeren 17.9. u 7,00 sati. Inače u bolnici gdje je zaposlen vještak temperaturne liste dan započinju u 7,00 sati te traju do idućeg dana također do 7,00 sati. Zadnji put kada joj je mjeren puls isti je iznosio 123 a to je povišeni puls. Na daljnji upit pun. tužitelja kako to da vještak smatra da nove temperaturne liste ne bi utjecale na njegovo prethodno mišljenje imajući u vidu činjenicu da je na ročištu 14.10.2022. iskazao da su ostali simptomi sepse između ostalog i ubrzan rad srca a pacijentici iako je 17.9. u 7,00 ujutro izmjeren puls od 123 otkucaja u minuti isti više nije mjeren sve do 19.9. u 1,00 sati a u međuvremenu je pacijentica bila otpuštena a potom još ponovo i zaprimljena. Puls je samo jedan od parametara koji može upućivati na neko sustavno zbivanje kao što je sepsa. Ubrzan rad srca može nastati zbog mnogobrojnih razloga koje apsolutno ne moraju imati nikakve veze s mogućom infekcijom. Da bi puls povezali sa infekcijom on bi trebao u najmanju ruku biti praćen povišenjem tjelesne temperature i padom krvnog tlaka uz pogoršanje kliničkog stanja pacijenta i naravno pogoršanja laboratorijskih nalaza. Stoga izolirano tumačenje ubrzanog pulsa u smislu dokazivanja sepse nema nikakvo činjenično uporište u medicinskoj znanosti. Iz temperaturnih listi vidljivo je da je pacijentici bio mjeren i tlak i temperatura, dok smatra da zajedno iz svih tih parametara se nije moglo zaključiti da bi se radilo o sepsi. Procjena je nadležnog liječnika da li je pacijentici češće trebalo mjeriti puls u intervalu u kojem nije mjeren. Radi se o kliničkoj procjeni uredujučeg liječnika o potrebi intenzivnijeg nadzora. Iz dokumentacije proizlazi da je ista vraćena u bolnicu zato što mirovni dom nije imao inzulinsku terapiju koja joj je preporučena. U bolnici gdje je vještak zaposlen svaki prijem u bolnicu odvija se kroz hitni bolnički prijem gdje se rutinski bilježe svi vitalni parametri, a koji se kasnije prenose u dokumentaciju. Iz dokumentacije u spisu ne može se utvrditi na koji je način pacijentica ponovno zaprimljena. Smatra da je propust što 18.9. u 15.00 sati, a kada je tužiteljici izmjerena temperatura od 37,6 joj nije istovremeno izmjeren tlak i puls. Također na temperaturnoj listi u gornjem desnom kutu je zabilježen mogući trenutak otpusta pacijentice u 15,00 sati mada ni to nije potpuno sigurno obzirom da je pod rubrikom terapija u 15,00 sati navedene dvije doze antibiotika i infuzija što zahtjeva barem još 1 sat boravka u bolnici. Postoji naznaka da je pokojna ponovno zaprimljena oko 22,00 sata. Nakon što je 18.9. u 15,00 sati tužiteljici izmjerena temperatura smatra da bi inicijalno bilo dovoljno još joj izmjeriti tlak i puls te ovisno o rezultatima u obzir bi došle neke dodatne analize. Ne može sa sigurnošću isključiti da je od strane tuženon načinjen propust jer sama povišena temperatura od 37,6 ne mora značiti da se nešto teže zbiva u organizmu. Obzirom je pacijentica imala dekubituse i urinarnu infekciju moguće je da je i to bio razlog povišene temperature, napominje da su septičke temperature u pravilu iznad 38,5 i takva ili viša vrijednost zahtjeva obaveznu reakciju medicinskog osoblja. Vrijednost oko 37 može biti samo simptomatska reakcija organizma i nije nužno povezana s potrebom neposredno medicinskog djelovanja. Nije propust bolnice što je bolnica otpustila tužiteljicu s temperaturom 37,6 a bez provođenja daljnjih mjerenja. U trenutku otpusta nije postojala indikacija kod pacijentice za daljnje akutno bolničko liječenje dok je Rebro upravo za akutne bolesti.

21. Po prigovorima stranka, vještak je na ponovnom ročištu održanom dana 30.06.2025. iskazao da nije bilo nužno izmjeriti tlak i puls mada smatra da ne bi bilo zgorega. Na otpusnici sa lista 97 spisa, navedeno da je nastavljena antibiotska terapija za kućno liječenje u trajanju još 5 dana. Smatra da nije propust što je pacijentica otpuštena s temperaturom 37,6 obzirom da je nastavljena dvojna antibiotska terapija. Obzirom na navedeno smatra da je tuženik postupao u skladu s pravilima struke. Za svaki otpust obavezno je jedno otpusno pismo a otpusnica je privremeni dokument koji se može a i ne mora izdati i ukoliko se izdaje obično je to iz razloga kako bi pacijent mogao pravovremeno podići u terapiju kod svog obiteljskog liječnika. Otpusno pismo mora se izdati unutar 72 sata od otpusta iz bolnice. Nakon otpusnice svakako mora postojati i otpusno pismo.

22. Po ovakvom vještačenju tužitelj je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Prigovara vjerodostojnosti dokumentacije koju je dostavio tuženik. U tom dijelu sud smatra kako nije imao razloga sumanjti u iste smatra logičnim navode tuženika da se originali dokumentacije čuvaju 10 godina. Naime, bilo bi zaista nelogično da, a obzirom na broj pacijenata te broj dokumentacije se ist čuva trajno. S druge strane, ukoliko tužitelj smatra da dokumentacija nije vjerodostojna, mogao je pokrenuti odgovarajući postupka obzirom je krivotvorenje takve dokumetnacije kazneno djelo. Također, sama činjenica da li je tuženik pravilno izdao otpusno pismo, također ne utječe na sam ovaj postupak.

23. U odnosu na druge prigovore, točno je da je vještak naveo kako bi bilo dobro da je tužiteljici prilikom prvog otpusta izmjeren tlak i puls, no sud smatra da je vještak ipak otklonio sve prigovore tuženika u svom očitovanju, posebno istaknuvši kako iz dostupne medicinske dokumentacije nije vidljivo da bi pok. OŽ imala sepsu prije nego što je ista otpuštena sa liječenja, da nije propust što je pacijentica otpuštena s temperaturom 37,6 obzirom da je nastavljena dvojna antibiotska terapija, da sama povišena temperatura od 37,6 ne mora značiti da se nešto teže zbiva u organizmu, da su septičke temperature u pravilu iznad 38,5 i takva ili viša vrijednost zahtjeva obaveznu reakciju medicinskog osoblja. Vrijednost oko 37 može biti samo simptomatska reakcija organizma i nije nužno povezana s potrebom neposredno medicinskog djelovanja, da nije propust bolnice što je bolnica otpustila tužiteljicu s temperaturom 37,6 a bez provođenja daljnjih mjerenja, te da ubrzan rad srca može nastati zbog mnogobrojnih razloga koje apsolutno ne moraju imati nikakve veze s mogućom infekcijom. Kako je pokojna OŽ imala debisutse i urinarnu infekciju moguće je da je i to razlog povišene temperature. Također, vještak je naveo da kod starijih pacijenata simptomi sepse nastanu naglo, odnosno početno s blažim simptomima do jednog trenutka kada sve kreće puno burnije.

24. Tužitelj također navodi kako je tuženik sedirao pok. tužiteljicu, a što nije sporno, te da iz tog razloga ista nije mogla reći kako se osjeća, no vještak je naveo, a što sud smatra logičnim, da se sepsa ne otkriva na način da pacijent navodi kako se osjeća, već temeljem drugih parametara, kokretno temeljem labaratorijskih nalaza, a koji nisu upućivali na sepsu u trenutku otpusta pokojne OŽ.

25. Također, sud je poklonio vjeru i svjedocima RŽ, UŽ i BŽ iz čijih iskaza proizlazi kako se smatra da pacijenti i u Domu imaju određenu brigu i njegu, a gdje je pokojna bila premještena kada je prvi put otpuštena iz bolnice. Dakle, ista nije bila prepuštena samoj sebi već ipak svojevrsnoj brizi ustanove u kojoj se nalazi i liječničko osoblje.

26. Svjedok UŽ navodi da kada je pokojna vraćena iz Doma umirovljenika u bolnicu, nazvan je odjelni liječnik jer su rekli da u domu nemaju mogućnosti za davanje inzulina te je on rekao da se pacijentica vrati u bolnicu, a što potvrđuje i vještak u dijelu u kojem navodi da iz dokumentacije proizlazi da je pokojna vraćena u bolnicu zato što dom nije imao preporučenu inzulinsku terapiju. Sve i da je ovo razlog povrata pokojne u bolnicu, isto ne mijenja stav suda o gore navedenom, a niti eventualnu odgovornost tuženika za otpust vezano uz eventualnu sepsu pokojne. Naime, ukoliko je razlog povrata pokojne u bolnicu činjenica da u Domu nisu imali inzulinske terapije koji su bili potrebni pokojnoj OŽ, tu bi se opet potvrdio navod vještaka da je sepsa kod pokojne nastupila naknadno, po povratu u bolnicu, a što je otkriveno pri ponovnom prijemu pokojne u bolnicu, a kada je ista i bila liječenja zbog dijagnosticirane sepse.

27. Iz iskaza svjedoka M proizlazi da se iz priložene dokumentacije vidi da je putem nalaza praćen tijek upalnih parametara, te da su nakon primjećivanja pada tih upalnih parametara i procijenjene kliničke slike pacijentice na temelju dogovora odjelnih liječnika prilikom vizite zaključili da je pogođen antibiotik koji je primijenjen u liječenju navedene dijagnoze. Iz njegovog iskaza također proizlazi da je tužiteljici dijagnosticirana urosepsa već sljedeći dan nakon zaprimanja, no iz dokumentacije, te iz provedenog vještva nije vidljivo da bi tužiteljici bila dijagnosticirana urosepsa, već urinoinfekcija, a koja je bila liječena.

28. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje HŽ, proizlazi da su tužitelja, nakon što je pokojna OŽ otpuštena iz bolnice, iz Doma za umirovljenike ga obavijestili je pokojna došla u Dom u lošem stanju i bez lijekova i da oni ne znaju što će s njom te da je moraju vratiti u bolnicu. Kada su ponovno došli u bolnicu, razgovarali su sa doktorom koji im je rekao kako su se zeznuli jer je utvrđeno da pokojna ima sepsu.

29. Prvenstveno valja reći kako su i tužitelj i svjedokinja zainteresirani za ishod spora, a i, sud pretpostavlja, emotivni u odnosu na cijelu situaciju, te smatra kako u odnosu na stanje pokojnice, ovdje valja ponoviti navode vještaka koji je naveo kako se stanje pokojne moglo jako brzo promijeniti, te da je učinjeno ono što se trebalo datoj situaciji prije otpusta. Eventualni navod liječnika pokojne, da su zeznuli, također ne znači da je došlo do liječničke pogreške, upravo zbog svega što je gore navedeno.

30. U odnosu na prijedlog za provođenjem novog vještačenja, sud isto nije proveo iz razloga što smatra da je vještak otklonio sve prigovore tužitelja i to logično, životno i stručno, te da je isti dao jasne i detaljno obrazložene razloge na svako pitanje tužitelja.

31. U ovom slučaju imaju se primjenjivati odredbe čl. 1054. i 1061 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) 32. Prema odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO, za štetu koju zaposlenik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuje odgovornost zaposlenika. Iz provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da zaposlenici tuženika nisu učinili grešku koja bi bila u uzročno posljedičnoj vezi sa smrću pokojne OŽ.

33. Za nastanak obvezno pravnog odnosa izvanugovorne odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki; oštećenik, štetnik, šteta, štetna radnja, uzročna veza, protupravnost štetnika. Kako sud smatra da nisu ispunjene sve pretpostavke, odnosno protupravnost tuženika, štetna radnja, kao niti uzročno posljedična veza između radnji odnosno propusta tuženika i smrti OŽ, to sud smatra da je zahtjev tužitelja neosnovan.

34. Slijedom svega navedenog, sud je mišljenja smrt OŽ nije posljedica pogreške u liječenju od strane tuženika, pa samim time kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1045 ZOO-a za dosuđivanje štete tužitelju, kao sinu pokojne.

35. Dakle, temeljem svih provedenih dokaza, sud smatra da nije utvrđeno da je do smrt pokojne OŽ došlo zbog pogreške, odnosno propusta liječnika tuženika.

36. Temeljem čl. 154 st. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP),, sud je tuženiku dosudio trošak parničnog postupka i to trošak pristupa vještaka na ročište održano 30.06.2025. u iznosu od 235,60 eura, a na plaćanje kojeg je tuženik dužan temeljem pravomoćnog rješenja od 30. lipnja 2025 godine. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

37. Sud tužitelju nije dosudio trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1 ZPP-a.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se predaje ovome sudu u roku od 15 dana od primitka otpravka presude.

DNA:

1) punomoćniku tužitelja

2) tuženiku

3) umješaču