Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-471/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Borić&Toš iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50 Zagreb, OIB 02535697732, zastupan po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3435/2023. od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3435/2023. od 17. lipnja 2024. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3435/2023. od 17. lipnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.836,56 eur-a sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.483,99 eur-a.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 16. ožujka 2007. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.830,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 72 mjeseca uz kamatnu stopu od 4,15% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana te da je kredit otplaćen.

8. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, a vještak je utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule iznosi 2.968,63 eur-a, ali je tužitelj zahtijevao isplatu 2.836,56 eur-a, jer je tuženiku priznao utvrđene po vještaku negativne razlike.

9. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o valutnoj klauzuli kojim je iznos kredita vezan za tečaj CHF sporno Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

11. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove, je zauzeo pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od 5 godina iz članka 225.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. svibnja 2023., zastara nije nastupila.

12. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jer je sporni Ugovor sklopljen 16. ožujka 2007., a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. a visina preplate je utvrđena knjigovodstveno – financijskim vještačenjem.

15. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

16. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a visina tužbenog zahtjeva, odnosno preplate utvrđena je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

19. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 30. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin