Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-148/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Stipi Vuletić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217, zastupan po OD Žurić&Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-8973/2023. od 6. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-8973/2023. od 6. listopada 2023. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8973/2023. od 6. listopada 2023. utvrđen je ništetnim dio odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 19. listopada 2005. sadržan u članku 4. točka 1., u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama, odredba u kojoj je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF i odredba članka 9. točke 20. kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz posebnu odluku tuženika (točka I. izreke).

Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime preplaćene kamate isplati iznos od 1.144,40 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka II. izreke), a na ime pretplate zbog valutne klauzule iznos od 6.628,18 eur-a sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka III. izreke), te da joj isplati iznos od 597,99 eur- a na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

Tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.308,83 eur-a (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli i naknadi zbog prijevremene otplate kredita, a slijedom toga i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa kredita, odnosno naknade.

7. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 19. listopada 2005. temeljem kojeg je tužiteljici isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 36.540,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 18 godina uz kamatnu stopu od 4,60% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da ja kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana te da je kredit u cijelosti otplaćen.

8. Visina tužbenog zahtjeva između stranaka nije bila sporna pa nije proveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.

Nesporno je naime da je tužiteljica zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe te zbog povišenja kamatne stope na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznose od 6.628,18 eur-a i od 1.144,40 eur-a, te da je na ime prijevremene otplate kredita platila iznos od 597,99 eur-a.

9. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF,a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

11. Obveza korisnika kredita da plati naknadu za prijevremenu otplatu uz uvjete koje jednostrano odredi kreditor, odnosno bez navođenja iznosa naknade ili barem definiranje načina na koji se utvrđuje njezina visina, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača.

Naime, prema odredbi članka 1024.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) dopušteno je ugovaranje naknade zbog prijevremene otplate kredita koja predstavlja naknadu štete, ali također je tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge ugovaranja naknade i objasniti joj na što se ista točno odnosi, dakle pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj kao potrošaču omogućiti da pristane na takvu odredbu.

Protivno žalbenim navodima tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane, pa je takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima.

Predmetna odredba iz članka 9. točka 20. Ugovora o kreditu je prema tome ništetna, bez obzira što naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna.

Tuženik nije dokazima osporio navode tužiteljice da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je utvrđeno da se radi o tipskom ugovoru što znači da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita i visinu te naknade.

12. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove, je zauzeo pravni stav o tijeku i nastupu zastare pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od 5 godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Zastara individualnih restitucijskih zahtijeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF počinje teći iz početka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i to donošenjem presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika, pa kako tu tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. svibnja 2022., to zastara nije nastupila.

13. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. istog Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. a visina preplate i naknade za prijevremenu otplatu kredita nisu bili sporni.

15. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

16. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, preplaćeni iznosi kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita nisu bili sporni, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa na koje je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu, jer je nesavjesni stjecatelj.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Slijedom izloženog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 30. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin