REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda, predsjednika vijeća Nediljka Bobana, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UP, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), kojeg brani Andrija Jakšić, odvjetnik u Splitu, odlučujući o žalbi okrivljenika UP, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 15. svibnja 2025. godine, broj: Pp-6649/2024-5, na sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenika UP kao neosnovana, te se pobijana presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik UP je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik UP proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 710,00EUR-a, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Uz novčanu kaznu istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 40,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer da je vozilo u vlasništvu njegove majke koja uopće nije vozač, da je dao podatak da je on sam upravljao vozilom, iako se njime koristi više osoba i kritične zgode da nije on upravljao vozilom. Ističe kako pregledom foto snimke nije moguće sa sigurnošću utvrditi tko je osoba koja upravlja vozilom. Zbog navedenog da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, te da ga je trebalo primjenom načela "in dubio pro reo", osloboditi ga krivnje. Ukazuje na kontradiktornost u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje je naveden pogrešan OIB, datum rođenja okrivljenika, kao i ime oca okrivljenika, čime da je počinjena i bitna povreda postupka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede koje ističe žalitelj.

5. Imajući u vidu obranu okrivljenika, prvostupanjski je sud proveo relevantne materijalne dokaze, između ostalog uvidom u obavijest o počinjenom prekršaju naslovljenu na vlasnicu vozila JP i očitovanje okrivljenika da je on upravljao vozilom, pregledom foto snimka sa fotografijom vozila [registarska oznaka], i očitanom brzinom kretanja vozila, te ograničenje brzine kretanja na kritičnom mjestu i temeljem toga je osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom.

6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud dakle donio odluku o krivnji, za koju je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, a žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava, prije svega imajući u vidu da je okrivljenik i sam dao podatak da je kritične gode upravljao upravo on vozilom.

7. Na činjenično stanje koje je dostatno utvrđeno, prvostupanjski je sud dakle pravilno primijenio materijalno pravo i svoju odluku u svemu valjano obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

8. U odnosu na kontradiktornost u obrazloženju pobijane presude, ovaj Sud smatra da omaška u navođenju osobnih podataka žalitelja u dijelu obrazloženja gdje se prvostupanjski sud poziva na Obavijest o prekršaju, nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude, budući iz podataka u Obavijesti o počinjenom prekršaju i iz osobnih podataka okrivljenika pribavljenih u tijeku postupka, kao i u izreci pobijane presude, nedvojbeno proizlazi da se radi upravo o okrivljeniku. Stoga su neosnovani navodi žalbe istaknuti u smjeru bitne povrede postupka.

9. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

10. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o odmjeravanju kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Izrečena novčana kazna primjerena je, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

11. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog Suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, nije prestroga i primjerna je okolnostima slučaja. Svoju odluku o ovoj sankciji prvostupanjski je Sud valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Pri tome ovaj Sud posebno ukazuje na činjenicu da je okrivljenik višestruki počinitelj prometnih prekršaja u posljednje tri godine, pa i prekršaja prekoračenja brzine.

12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, te je visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

13. Zbog naprijed izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Mirna Prišlin, v.r

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.