REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-62/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja, dana, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marka Buhača - odvjetnika i punomoćnika tuženika Marka Samaržija - odvjetnika, dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli iz nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa], površine 279 čhv ili 1003 m2, i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-11) jednosobni stan oznake 7, površine 37,84 čm na I. (prvom) katu, te da nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 553,08 eur s zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa], površine 279 čhv ili 1003 m2, i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-11) jednosobni stan oznake 7, površine 37,84 čm na I. (prvom) katu, da je dopisom od 21. ožujka 2022.godine obavijestio tuženika da je novi vlasnik navedene nekretnine te da je pozvao tuženika da mu dobrovoljno preda predmetnu nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari, međutim da je dopisom od 25. ožujka 2022. tuženik otklonio takvu mogućnost. Tužitelj navodi da tuženik u predmetnoj nekretnini boravi bez valjane pravne osnove, budući da je pravni prednik tužitelja ĆT, dana 16. travnja 2021. sukladno odredbama čl. 22. st. 1. i st. 2. Zakona o najmu stanova otkazala Ugovor o najmu stana od 1. svibnja 2002. temeljem kojeg je tuženik koristio stan, a koji ugovor je tuženik zaključio sa bivšim vlasnikom nekretnine MT, a prije otkaza Ugovora o najmu stana pravna prednica tužitelja ĆT da je prethodno tuženika sukladno odredbama čl. 19. Zakona o najmu stanova pozvala na plaćanje najamnine i režijskih troškova, međutim u zakonskom roku od 30 dana da tuženik nije otklonio razloge za otkaz Ugovora o najmu stana. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodi da se u predmetnoj nekretnini nalazi zakonito, temeljem ugovora koji je dana 1. svibnja 2002. sklopio s tadašnjim vlasnikom stana, pokojnim MT, a koji ugovor o najmu je sklopljen na neodređeno, što proizlazi iz samog ugovora, da je tadašnji vlasnik i najmodavac, MT, predmetnim ugovorom dao tuženiku u najam "Stan br. 7. u Drvinju 38, Zagreb", a koji stan je, nakon što je u međuvremenu zemljišnoknjižno stanje uređeno, danas upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (E-11) te je tadašnji vlasnik i najmodavac, uveo tuženika u pošten, miran i zakonit posjed predmetnog stana, u kojem je isti od tada živio sa svojom suprugom i djetetom, te u kojem se bez prestanka nalazi sve do danas 20 godina kasnije, i gdje ima prijavljeno prebivalište. Tuženik navodi da je pok. MT, podmirio najamninu za veći broj godina unaprijed, na način da su kompenzirana dugovanja za radove koje je tuženik izvršio pok. MT, da je ĆT, u očitoj namjeri da iskonstruira navodno kršenje obveza iz ugovora o najmu od strane tuženika, te unatoč činjenici da je tuženik uredno podmirivao sve režijske troškove i plaćao sve račune za komunalne naknade i režije, krajnje zlonamjerno i tendenciozno, odjavila tuženika sa svih komunalnih poduzeća i nadležnih tijela (HEP-Elektra, HEP-Toplinarstvo, Zagrebački holding-GSKG, Grad Zagreb, Vodoopskrba i odvodnja...) i prijavila sebe temeljem zemljišnoknjižnog izvatka kojim dokazuje vlasništvo, uništila poštanski sandučić tuženika na ulazu zgrade kako istome ne bi mogla dolaziti pošta i računi, te odbila tuženiku dostaviti podatke potrebne za plaćanje troškova. Tuženik navodi da osporava da bi ikada zaprimio „Opomenu pred otkaz ugovora o najmu“ od 12. ožujka 2021. i „Otkaz ugovora o najmu stana“ od 16. travnja 2021., kao i vjerodostojnost povratnica koje su dostavljene uz tužbu navodeći da se na istima ne nalazi njegov potpis. Tuženik navodi da smatra da je prijenos vlasništva s gđe. Ide ĆT na tužitelja fiktivno izvršen, bez plaćanja kupoprodajne cijene i namjere da se vlasništvo prenese, odnosno da je ugovor „Ugovor o kupoprodaji nekretnina“, OV-11542/2021 1. listopada 2021., koji je sklopljen između ĆT i tužitelja, ništetan jer je sklopljen s prijevarnom namjerom prema tuženiku, odnosno suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, pa da tužitelj u stvarnosti nije vlasnik predmetne nekretnine. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku s zateznim kamatama.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj 11 (list 4-5 spisa), dopis tužitelja od 21. ožujka 2022. (list 6-7 spisa), očitovanje tuženika na poziv za iseljenje iz nekretnine uz punomoć (list 8-10 spisa), otkaz ugovora o najmu stana od 1. svibnja 2002. s preslikom povratnice (list 11-14 spisa), opomenu pred otkaz Ugovora o najmu stana s preslikom povratnice (list 15-18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj 11, povijesni prikaz (list 19-27 spisa, list 36-38 spisa), ugovor od 1. svibnja 2002. (list 35 spisa), elektronički zapis o prebivalištu (list 39 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Lucije Popov kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-6814/18 od 22. veljače 2019. (list 40-42 spisa), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, PU zagrebačke, VII. Policijske postaje Zagreb od 21. rujna 2021. (list 43-44 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-239/19 od 20. travnja 2020. (list 45-49 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1850/2020 od 29. siječnja 2021. (list 50-53 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika, izveo dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonimiru Ćoriću i saslušao stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonimira Ćorića.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju tužitelju slobodne od osoba i stvari nekretnine-stana, a kojem zahtjevu se tuženik protivi tvrdeći da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi zakonito, na temelju ugovora od 1. svibnja 2002. koji je potpisao sa tadašnjim vlasnikom stana, a kojem je podmirio najamninu za veći broj godina unaprijed na način da je kompenzirao dugovanja za radove koje je izvršio istome te tvrdeći da nikada nije proveden zakonit i valjan otkaz ugovora o najmu stana.

6. Uvidom u ugovor od 1. svibnja 2002. utvrđeno je da je zaključen između MT kao iznajmljivača i BT, ovdje tuženika, kao unajmljivača, da iznajmljivač iznajmljuje, a unajmljivač unajmljuje stan br. 7 u Drvinju 38, Zagreb po cijeni 1.120,00 kn mjesečno, a koji iznos će unajmljivač plaćati do 10. dana tekućeg mjeseca (čl.1. i čl. 2.).

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj 11 utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – jednosobnog stana oznake 7, površine 37,84 čm na I. (prvom) katu (E-11) koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na kč. [katastarska čestica], površine 279 čhv odnosno 1003 m2.

8. Uvidom u povijesni prikaz zemljišnoknjižnog stanja za predmetnu nekretninu, utvrđeno je da je izvršena promjena opisa nekretnine u pogledu naziva ulice tako da je naziv ulice iz Drvinje broj 38 promijenjen u [adresa], da su kao vlasnici predmetnog stana bili upisani MT, koji je bio upisan kao vlasnik na temelju presude (zaprimljeno 23. svibnja 2017. pod brojem Z-27439/2017), a potom ĆT od 30. ožujka 2018., uknjižba prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju od 28. prosinca 2017. (zaprimljeno 30.3.2018. pod brojem Z- 18814/2018) pa do 7. listopada 2021., kada je kao vlasnik predmetnog stana upisan NT, ovdje tužitelj, na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine OV- 11542/2021 od 1. listopada 2021. (zaprimljeno 7.10.2021. pod brojem Z- 53119/2021).

9. U odnosu na navode tuženika kako je prijenos prava vlasništva sa ĆT na tužitelja fiktivno izvršen, bez plaćanja kupoprodajne cijene i namjere da se vlasništvo prenese odnosno da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina, OV-11542/2021 od 1. listopada 2021., koji je sklopljen između ĆT i tužitelja, ništetan jer je sklopljen s prijevarnom namjerom prema tuženiku, odnosno suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, valja istaknuti da zbog neispunjenja ugovora se ne može sa uspjehom zahtijevati utvrđenje ništetnosti istog, već se može postupiti u smislu odredbe čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" boj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu ZOO) nakon čega nastupaju posljedice iz odredbe čl. 368. ZOO-a.

9.1. U odnosu pak na tvrdnju tuženika da je predmetni ugovor ništetan iz razloga što je sklopljen s prijevarnom namjerom prema tuženiku valja istaknuti da je posljedica prijevare pobojnost ugovora, a ne ništavost, u kojem slučaju stranka ugovora može zahtijevati poništenje ugovora.

9.2. U odnosu pak na tvrdnju tuženika kako je prijenos prava vlasništva s ĆT na tužitelja fiktivno izvršen valja istaknuti da je prividan ugovor onaj koji je nastao suglasnošću volja ugovornih stranaka da se samo stvori privid ili fikcija o sklapanju određenog ugovora, u kojem slučaju postoji svjestan i sporazuman nesklad između volje i očitovanja, s ciljem da se kod trećih osoba stvori uvjerenje kako je zaključen određeni ugovor, te da prividan ugovor nema učinak među ugovornim strankama. Dakle, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost.

10. Slijedom navedenog prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

11. Uvidom u opomenu pred otkaz ugovora o najmu od 1. svibnja 2002./poziv na otklon razloga za otkaz, datirana 12. ožujka 2021., utvrđeno je da je ista upućena tuženiku od strane ĆT, kao tadašnje vlasnice predmetnog stana, da je tuženik pozvan sve obveze iz ugovora o najmu stana od 1. svibnja 2002. izvršavati istoj kao vlasnici i najmodavcu predmetnog stana te da podmiri dospjeli dug s naslova najamnina i režijskih troškova za predmetnu nekretninu i da ubuduće dospjele obveze redovito podmiruje, jer da ukoliko ne postupi po ovom dopisu i ne otkloni navedene razloge za otkaz da će otkazati predmetni najamni odnos.

12. Uvidom u otkaz ugovora o najmu stana od 1. svibnja 2002., datiran 16. travnja 2021., utvrđeno je da je isti upućen tuženiku od strane ĆT, kao tadašnje vlasnice predmetnog stana, da je istim otkazan ugovor o najmu stana od 1. svibnja 2002. obzirom da nisu otklonjeni razlozi za otkaz, a koji najamni odnos da prestaje istekom roka od tri mjeseca koji počinje teći prvog dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je tuženik otkaz primio te da je istekom otkaznog roka tuženik obvezan napustiti posjed stana te ga slobodnog od osoba i stvari predati ĆT kao vlasniku.

13. Odredbom čl. 19. st. 1. alineja 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje u tekstu ZNS) propisano je da najmodavac može otkazati ugovor o najmu ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u vezi s stanovanjem.

Odredbom čl. 19. st. 2. ZNS-a propisano je da najmodavac ne može najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana ako su ispunjeni uvjeti iz st. 1. ovog članka ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz dok je st. 3. propisano da najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene iz st. 2. ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru odnosno zakonu.

13.1. Odredbom čl. 22. st. 1. ZNS-a propisano je da najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno, st. 2. je propisano da je otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz čl. 19. ZNS-a tri mjeseca te počinje teći prvog dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

Odredom čl. 22. st. 3. ZNS-a je propisano da ako najmoprimac odbije primiti otkaz, otkazni rok počinje teći od dana kada je obavijest o otkazu predana na pošti dok je st. 4. propisano da ako se najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku da najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca.

14. U svom iskazu tužitelj je naveo da je predmetnu nekretninu kupio od ĆT jer ona više nije mogla plaćati vezano za taj stan pa ni režije, da se upisao kao vlasnik predmetnog stana koji se nalazi na adresi [adresa], I. kat, isplatio predmetni stan i da plaća sve režije za taj stan, da je od ĆT saznao da tuženik živi u predmetnom stanu i da joj kao bivšoj vlasnici nije plaćao najamninu i režije te da tuženik ni njemu ne plaća najamninu i režije, da je hipoteka u korist ĆT na iznos od 45.000,00 eur sa pripadajućim kamatama upisana na predmetni stan iz razloga jer su se dogovorili da će se kupovnina isplatiti u tri rate, te se posljednja rata trebala isplatiti do 30. prosinca 2023. i da je posljednju ratu isplatio.

15. U svom iskazu tuženik je naveo da je poznavao pok. MT dosta dugo i da kako je radio neke slobodne djelatnosti što se tiče građevine da je za njega obavljao određene poslove odnosno za njegovu firmu te se stvorio velik dug, kako je bio podstanar da mu je MT ponudio da se useli u predmetni stan, a kako bi na navedeni način riješili taj dug koji je iznosio oko 270.000,00 kn, na što da je pristao te su sklopili ugovor o najmu, da je uredno plaćao režije, nikakvih opomena nije bilo, da se u taj stan uselio 1. svibnja 2002. i živio mirno sve do 2018. dok g. MT nije umro, kada su krenuli pozivi od gđe. Ide ĆT, koja je na kaslić stavila nova vrata i bravicu da ne može doći do pošte, da ga g. MT nikada nije opominjao na nekakvo plaćanje najamnine u 16 godina jer da je znao koliki mu je novac ostao dužan, da je nabavljao materijal i platio ljude koji su za njega radili poslove jer je radio slobodnu djelatnost, a između ostalog i sam da je tu radio, a je li je osobno izdao neku fakturu prema g. MT da bi morao provjeriti i tražiti kopije te da nikada nije sklopio nekakav ugovor s g. MT ili njegovom firmom vezano za izvođenje radova, da nikada nije pokretao nikakve postupke protiv nasljednika radi naplate tih radova, da nije pisano regulirao s g. MT da on njemu duguje određeni iznos novca za koji će stajati u tom stanu već da je to bio njihov usmeni dogovor temeljem prijedloga g. MT te da tijekom 16 godina nije plaćao nekakvu najamninu jer su sve regulirali kroz taj dug, da je ugovorom o najmu ugovorena najamnina od oko 150,00 eur odnosno oko 1.100,00 kn ili 1.150,00 kn upravo kako bi se to potraživanje prebilo, da u ugovoru nije naveo da g. MT ima neko dugovanje prema njemu jer da u trenutku sklapanja ugovora o najmu nije bio cijeli iznos duga, već je taj dug nastao i naknadno, odnosno naknadno je došlo do ukupnog iznosa od 270.000,00 kn te da ne može odgovoriti koliko iznosi taj dug danas jer da postoje zatezne kamate te da ne zna kolika je glavnica. Tuženik je, a nakon što mu je predočena dostavnica na listu 18 spisa iskazao da potpis na istoj nije njegov te da nikada nije zaprimio opomenu pred otkaz ugovora o najmu i otkaz ugovora o najmu od 16. travnja 2021.

16. Obzirom je tuženik osporio da je zaprimio Opomenu pred otkaz ugovora o najmu od 1. svibnja 2002. i Otkaz ugovora o najmu od 1. svibnja 2002. i vjerodostojnost povratnica koje su dostavljene uz tužbu navodeći da se na istima ne nalazi njegov potpis, provedeno je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonimiru Ćoriću s zadatkom da vještak utvrdi je li tuženik potpisao povratnice koje u preslici prileže na listu 14 spisa i na listu 18 spisa.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, koji je ispravljen usmenim iskazom vještaka saslušanog na ročištu za glavnu raspravu dana 9. travnja 2025., proizlazi da je vještačenje potpisa izvršeno primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa temeljenoj na proučavanju općih i posebnih značajki rukopisa, proučavanju detalja korištenjem stereomikroskopa te usporedbi utvrđenih elemenata spornog i nespornog materijala te da na temelju ispitivanju i dobivenih rezultata proizlazi da tuženik nije potpisao povratnicu od 15. ožujka 2021. koja se nalazi na listu 18 spisa te da je tuženik skriptor spornog potpisa na povratnici koja se nalazi na listu 14 spisa (poslana 17.5.2021./zaprimljena 18.5.2021.).

18. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu dana 9. travnja 2025., a vezano za prigovore tuženika iz podneska od 10. ožujka 2025., stalni sudski vještak je iskazao da je njegovo mišljenje temeljeno na usporedbi općih i posebnih značajki spornih i nespornih potpisa BT, a koje su vidljive i na preslikama predmetnih povratnica, da je iz utvrđenih sličnosti i razlika iznio decidirano mišljenje u jednom slučaju da jeste, a u drugom da nije skriptor spornih potpisa na navedenim povratnicama, da mu kao vještaku nije poznato gdje se nalaze izvornici povratnica i da smatra da je dužnost suda i stranaka u postupku da pribave izvornike povratnica ali i da smatra da nije nužno bilo pribavljanje izvornika dostavnica. U odnosu na metodu, vještak je iskazao da je metoda standardna i da se radi o usporedbi općih i posebno vrijednih značajki spornih i nespornih potpisa, a što je navedeno pod točkom 3. metode vještačenja pisanog nalaza i mišljenja.

19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan na temelju priložene dokumentacije te nepristrano, u skladu s pravilima struke te je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja, a prigovore tuženika vještak je otklonio svojim iskazom te je tuženik naveo da prihvaća dopunu nalaza i mišljenja.

19.1. Stoga je sud smatrao da su relevantne činjenice dovoljno utvrđene radi čega nije bilo potrebno provoditi po tuženiku predloženo novo grafološko vještačenje.

20. Uvidom u presliku povratnice na listu 18 spisa, koja je dostavljena u spis uz Opomenu pred otkaz ugovora o najmu stana od dana 1. svibnja 2002./poziv na otklon razloga za otkaz, datirana 12. ožujka 2021. (list 15-16 spisa), utvrđeno je da je na istoj kao datum slanja naznačen 12.3.2021., kao datum primitka 15.3.2021., kao pošiljatelj (vratiti) ĆT, a kao primatelj BT, ovdje tuženik, pa kada se uzme u obzir da je uvidom u navedenu Opomenu utvrđeno da je upućena tuženiku od strane ĆT, sud zaključuje da se ista povratnica odnosi na dostavu Opomene pred otkaz ugovora o najmu od dana 1. svibnja 2002./poziv na otklon razloga za otkaz, datirana 12. ožujka 2021.

20.1. Uvidom u presliku potvrde o primitku na listu 13 spisa i presliku povratnice na listu 14 spisa, koja je dostavljena u spis uz Otkaz ugovora o najmu stana od 1. svibnja 2002., datiran 16. travnja 2021., utvrđeno je da je na istoj kao datum slanja naznačen 17.5.2021., kao datum primitka 18.5.2021., kao pošiljatelj (vratiti) ĆT, a kao primatelj BT, ovdje tuženik, pa kada se uzme u obzir da je uvidom u navedeni Otkaz utvrđeno da je upućen tuženiku od strane ĆT, sud zaključuje da se ista povratnica odnosi na dostavu Otkaza ugovora o najmu od 1. svibnja 2002., datiran 16. travnja 2021.

20.2. Dovodeći u vezu naprijed navedeno s nalazom i mišljenjem vještaka, zaključuje se da tuženik nije skriptor povratnice za dostavu Opomene pred otkaz ugovora o najmu od dana 1. svibnja 2002./poziv na otklon razloga za otkaz, datirana 12. ožujka 2021., ali da je tuženik skriptor povratnice za dostavu Otkaza ugovora o najmu stana od 1. svibnja 2002., datiran 16. travnja 2021.

21. Iz otkaza ugovora o najmu od 1. svibnja 2002., koji je dakle tuženik zaprimio dana 18. svibnja 2021. (preslika povratnice na listu 14 spisa), razvidno je da je ugovor o najmu stana otkazan od strane ĆT iz razloga ne plaćanja najamnine i režijskih troškova.

22. U dijelu svog iskaza tužitelj je naveo da mu tuženik ne plaća najamninu i režije te da mu je bivša vlasnica ĆT rekla da ni njoj nije plaćao najamninu i režije.

22.1. Iskaz tužitelja sud je u tom dijelu ocijenio kao iskren i uvjerljiv, a obzirom da tuženik ne spori da nije plaćao najamninu za predmetni stan, pozivajući se pri tome na kompenzaciju duga prema bivšem vlasniku MT.

23. U odnosu na navode tuženika kako je najamninu podmirio za veći broj godina unaprijed na način da su kompenzirana dugovanja za radove koje je tuženik izvršio pok. MT valja istaknuti da iz ugovora od 1. svibnja 2002. proizlazi da su MT kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac ugovorili mjesečni iznos najamnine kao i rok uplate iste, pri čemu nisu ugovorili da bi najamnina ili dio najamnine, u kojem iznosu te za koji vremenski period bilo plaćen odnosno kompenziran kako to tvrdi tuženik.

23.1. U odnosu na dio iskaza tuženika kako je prema pok. MT imao tražbinu u iznosu od oko 270.000,00 kn te da je u predmetni stan uselio kako bi se time riješio navedeni dug valja istaknuti da je tuženik iskazivao paušalno o iznosu od "oko 270.000,00 kn" pri čemu je u dijelu iskaza naveo da nije pisano regulirao s g. MT da mu duguje iznos novca za koji će stajati u tom stanu. Dakle, isto nije sastavljeno u pisanoj formi glede iznosa i vremenskog perioda niti definirano u ugovoru od 1. svibnja 2002., a eventualni usmeni dogovor ranijeg vlasnika i tuženika ne obvezuje stjecatelja predmetnog stana koji sukladno odredbi čl. 570. st. 1. ZOO-a stupa u prava i obveze iz ugovora o najmu.

24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud zaključuje da je tuženik, time što nije plaćao najamninu, više od dva puta postupio suprotno ugovoru o najmu stana pa u takvoj situaciji sukladno odredbi čl. 19. st. 3. ZNS-a najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene.

24.1. Stoga, okolnost da tuženik nije skriptor dostavnice koja se odnosi na dostavu opomene pred otkaz ugovora o najmu (preslika dostavnice na listu 18 spisa) nije odlučujuća u smislu odredbe čl. 19. st. 3. ZNS-a.

25. Iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da je pravna prednica tužitelja provela postupak otkaza ugovora o najmu stanu sukladno odredbi čl. 22. ZNS-a u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. alineja 1. ZNS-a i čl. 19. st. 3. ZNS-a, a koji pisani obrazloženi otkaz je tuženik primio 18. svibnja 2021. (preslika dostavnice na listu 14 spisa) pa je stoga protekao otkazni rok od tri mjeseca kako je to propisano odredbom čl. 22. st. 2. ZNS-a. Stoga tuženik, za kojeg nije sporno da se nalazi u posjedu predmetnog stana, nema pravo koje ga ovlašćuje na posjed predmetnog stana.

26. Obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, kao nepotrebno se ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, priklop spisa naslovnog suda poslovni broj Ps-239/19, uviđaj na licu mjesta, pribava podataka o stanju duga za predmetni stan od HEP-Elektre, Hep-Toplinarstva, Vodoopskrbe i odvodnje, pribavljanje ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. listopada 2021., pribava podataka o isplati kupoprodajne cijene te sud nije posebno cijenio preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju i iskaze stranaka u preostalom dijelu.

26.1. Napominje se da sukladno odredbi čl. 232. st. 3. ZPP-a sud na prijedlog stranke pribavlja isprave ako stranka ne može postići da se isprave predaju.

27. Kako je tuženik u tijeku postupka istaknuo da u predmetnoj nekretnini živi od 1. svibnja 2002. te da na adresi iste ima prijavljeno prebivalište sud je navedeno razmatrao kao prigovor na pravo na dom u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija). U tom smislu valja istaknuti da je prema odredbi čl. 34. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl. 8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

27.1. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja je li predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za njegovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njegova doma te je li takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

27.2. U svom iskazu tuženik je naveo da je u predmetni stan uselio 1. svibnja 2002., a koji dio iskaza je sud ocijenio kao iskren i uvjerljiv, obzirom je i ugovor o najmu predmetnog stana zaključen 1. svibnja 2002., dok iz elektroničkog zapisa o prebivalištu (list 39 spisa) proizlazi da tuženik od 6. travnja 2007. ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa]. Iz navedenog proizlazi da je razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika razdoblje u kojem se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tuženik upravo tu nekretninu može smatrati svojim domom. Međutim, takvo miješanje je u skladu sa zakonom i proizlazi iz odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15) odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja s obzirom da tuženik ničim nije dokazao da bi imao pravo na posjed predmetne nekretnine. U odnosu pak na pitanje je li prisilno iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario valja istaknuti kako sud nalazi da tuženik pravo na dom mora steći prvenstveno na zakonit način, kao i plaćati odgovarajuću naknadu za korištenje stanom koji je u tuđem vlasništvu (koju ne plaća). Naime, pravo na dom podrazumijeva i stanovite obveze, to je prije svega obveza plaćanja naknade za korištenje stana vlasniku, a ne samo pravo na stanovanje. Stoga bi se tužitelju kao vlasniku stana nametao prekomjeran teret da u stanu ostane osoba koja ga bespravno koristi, a u ostvarivanju svog prava na dom vlasniku stana ne plaća nikakvu naknadu za korištenje. Dakle, legitimni cilj se ne može postići primjenom blaže mjere odnosno iseljenje je nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja, pri čemu je sud uzeo u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira, jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove. U konkretnom slučaju suprostavljena su dva pojedinačna privatna prava, a pravo vlasništva tužitelja u svakom slučaju preteže nad pravom tuženika koji predmetnu nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove.

28. Sud nalazi da su kumulativno ispunjenje pretpostavke neophodne za pružanje pravne zaštite iz odredbe čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) i to da je osoba koja traži predaju stvari vlasnik iste te da se stvar nalazi u posjedu tuženika, pa je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao pod stavkom I izreke presude.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

29.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka (tbr. 52 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, primjena tarife), dakle po tbr. 7. tč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje u tekstu OT) i to jednokratna nagrada od 200 bodova što iznosi 400,00 eur uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 500,00 eur.

Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu od 26,54 eur i trošak sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu od 26,54 eur. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 553,08 eur.

29.2. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), obzirom je tužitelj istu zahtijevao u troškovniku predanom na ročištu za glavnu raspravu dana 10. srpnja 2025., i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod stavkom II izreke presude.

U Zagrebu, dana 30. srpnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 eur i za presudu u iznosu od 53,09 eur

2. tuženik po pun.

3. spis