Poslovni broj: Povrv-227/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJGORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava

Poslovni broj: Povrv-227/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Ivani Klaić Žlepalo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica, OIB: 62462242629, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, protiv tuženika AB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovrv-4316/2024 i UPP/OS-Ovrv-736/2024 od 27. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je tuženiku AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] naloženo da isplati tužitelju VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica, OIB: 62462242629, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45 iznos od 391,88 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 32,04 eura teku od 27. lipnja 2023.,

- 33,89 eura teku od 26. srpnja 2023.,

- 33,89 eura teku od 26. kolovoza 2023.,

- 33,89 eura teku od 26. rujna 2023.,

- 33,39 eura teku od 26. listopada 2023.,

- 32,04 eura teku od 28. studenoga 2023.,

- 32,04 eura teku od 28. prosinca 2023.,

- 32,04 eura teku od 26. siječnja 2024.,

- 32,04 eura teku od 27. veljače 2024.,

- 32,04 eura teku od 26. ožujka 2024.,

- 32,04 eura teku od 26. travnja 2024.,

- 32,04 eura teku od 28. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovrv-4316/2024 i UPP/Os-Ovrv-736/2024 od 27. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je tuženiku PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] naknaditi tužitelju VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica, OIB: 62462242629, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45 trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja.

2. Javni bilježnik je 27. kolovoza 2024. donio rješenje o ovrsi protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno podnio prigovor te je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik je istaknuo da tužitelj i tuženik nemaju zaključen ugovor o obveznim odnosima, a da je kuća još u izgradnji, te da tužitelj potkrada svoje klijente, osim toga da svako malo i nenajavljeno fizički ugrožava tuženika i nanosi štetu njegovoj imovini. Naveo je da su djelatnici tužitelja 4. srpnja 2022. između 12 i 13 sati nenajavljeno ušli u njegovo dvorište i potrgali mu lokot na šahti od priključka i vodomjera koji se nalazi tik uz ulični asfalt, da skidanjem toga poklopca poklopac postaje odvojiv od šahta koji je dubok 2 metra i predstavlja opasnost za tuženika, njegovu obitelj te prolaznike. Naveo je da je nejasno kako je javni bilježnik mogao donijeti isto rješenje s dva datuma donošenja, jednim od 24. srpnja 2024., a drugim od 27. kolovoza 2024.

4. Na tuženikove navode tužitelj se očitovao podneskom od 18. travnja 2025. u kojem je naveo da s tuženikom već godinama vodi sudske sporove u mnogobrojnim predmetima, sve na ime dugovanja za isporučene vodne usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje te da tuženik u istima opetovano na sličan način prigovara. Dalje je naveo da je tuženik je time što je vlasnik nekretnine koja je priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području grada [adresa] obveznik plaćanja vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje te da je predmetna nekretnina priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje i da je tuženik od 1. travnja 2007. (dakle više od 15 godina) zadužen kao korisnik vodnih usluga, odnosno nositelj računa za predmetnu nekretninu, u službenim evidencijama tužitelja. Dalje se pozvao na odredbu članka 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, objavljenih u Službenom glasniku Grada Velike Gorice, br. 4/2014 (dalje u tekstu: OTU), a kojim je pod točkom 1. definiran korisnik vodnih usluga kao „svaka fizička ili pravna osoba koja je (su)vlasnik građevine odnosno (su)vlasnik druge nekretnine i/ili koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor, odnosno sporazum iz članka 67. OTU-a. Također, korisnik jest i smatra se da je s Isporučiteljom sklopila ugovor o isporuci vodnih usluga, i svaka fizička ili pravna osoba koja koristi nekretninu priključenu na komunalne vodne građevine, bilo da svoje pravo korištenja nekretnine temelji na valjanoj pravnoj osnovi (najmoprimac, podnajmoprimac, stanar, zakupac, podzakupac, koncesionar i sl.), bilo da se bez valjane pravne osnove koristi nekretninom.“ Navedena definicija je u skladu s odredbom članka 37. Zakona o vodnim uslugama prema kojoj se smatra da je sklopljen ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga ikorisnika vodnih usluga na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge. Nadalje, sukladno članku 73. OTU-a smatra se da je korisnik vodnih usluga s isporučiteljom vodnih usluga, u ovom slučaju tužiteljem, sklopio Ugovor o isporuci vodnih usluga, samom činjenicom da je nakon stupanja na snagu istih Uvjeta nastavio koristiti vodne usluge. Zaključno, da je, u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, prihvatom vodnih usluga koje tužitelj isporučuje, nastao ugovorni odnos između tužitelja kao javnog isporučitelja i tuženika kao korisnika. U odnosu na cijenu vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje, naveo je da je ona obračunata je tuženiku temeljem članka 109. Zakona o vodnim uslugama i Odluke o cijeni vodnih usluga. Vezano uz navode o ugrožavanju tuženika i nanošenju štete na njegovoj imovini tužitelj je naveo da tuženik onemogućava tužitelja u očitanju i kontroli vodomjera stavljanjem lokota na vodomjerno okno čime tužitelju onemogućuje nesmetan pristup vodomjernom oknu, a što je dužan dozvoliti. Predlaže platni nalog iz rješenje o ovrsi održati u cijelosti na snazi bez održavanja ročišta.

5. Tuženik se tužiteljeve navode očitovao podneskom upućenim sudu putem e-maila, iako to nije zakonom propisani način obraćanja sudu. U podnesku je naveo da je račune za vodne usluge uredno plaćao do listopada 2011. dok je tužitelj imao "jednu ruku u tuženikovom džepu", međutim, kada je tužitelj "obje ruke stavio u tuženikov džep" te počeo naplaćivati tri puta iste kubične metre posuđene vode, tuženik je rekao ne "legaliziranom kriminalu tužitelja". Navodi da nisu točni tužiteljevi navodi da je na sva rješenje o ovrsi podnosio prigovore te je naveo protiv kojih rješenja o ovrsi se nije žalio.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to Izvadak iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), presliku računa za utuženo razdoblje (list 26 do 31 spisa), Odluku o priključenju na komunalne građevine (list 35 do 36 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (list 37 do 38, list 39 do 40 spisa i list 61 do 63 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga (list 46 do 48 spisa), Odluku o naknadi za razvoj (list 49 do 52 spisa).

7. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. Također, sud, u skladu s ovlaštenjem sadržanim u odredbi članka 461. a stavak 4. ZPP-a nije održao ročište u ovom predmetu jer prije svega to nije smatrao potrebnim imajući u vidu dokumentaciju priloženu uz prijedlog za ovrhu i uz tužiteljev podnesak od 18. travnja 2025. Osim toga, ni jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u ovom postupku male vrijednosti. Stoga, s obzirom na okolnosti slučaja, sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

8. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za isporučene vodne usluge za razdoblje od lipnja 2023. do svibnja 2024. za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi u [adresa]. S obzirom na sadržaj tuženikovog prigovora sporna je osnova tužiteljevog potraživanja kao njegova visina.

9.1. U odnosu na tuženikove navode da je nejasno kako je moguće da isto rješenje o ovrsi bude izdano s dva datuma ukazuje se tuženiku da je 24. srpnja 2024. izdana Obavijest u smislu odredbe članka 281. stavka 1., 2. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) dok je 27. kolovoza 20204. javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi. Dakle, rješenje o ovrsi doneseno je 27. kolovoza 2024.

10. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. Slijedom navedene odredbe, na tužitelju je bio teret dokazivanja činjenice da je tuženik korisnik usluge za koju su isporučeni računi, te njezinu visinu. Na tuženiku je pak bio teret dokaza tvrdnje da tuženik "potkrada" klijente i tri puta naplaćuje istu količinu isporučene vode.

12. Odredbom članka 4. točke 1. Općih i tehničkih uvjeta za isporuku vodnih usluga ("Službeni vjesnik grada Velike Gorice", broj: 4/14) propisano je da je korisnik vodnih usluga svaka fizička ili pravna osoba koja je (su)vlasnik građevine odnosno (su)vlasnik druge nekretnine i/ili koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor, odnosno sporazum iz članka 67. ovih Općih uvjeta. Također, korisnik jest i smatra se da je s Isporučiteljom sklopila ugovor o isporuci vodnih usluga, i svaka fizička ili pravna osoba koja koristi nekretninu priključenu na komunalne vodne građevine, bilo da svoje pravo korištenja nekretnine temelji na valjanoj pravnoj osnovi (najmoprimac, podnajmoprimac, stanar, zakupac, podzakupac, koncesionar i sl.), bilo da se bez valjane pravne osnove koristi nekretninom.

13. Odredbom članka 68. stavak 1. Općih i tehničkih uvjeta za isporuku vodnih usluga propisano je da ugovor o priključenju na javni vodoopskrbni sustav i isporuci vodnih usluga i Ugovor o priključenju na javni kanalizacijski sustav i isporuci vodnih usluga sklapaju Isporučitelj i vlasnik nekretnine, a samo iznimno svakodobni korisnik nekretnine uz pisanu i ovjerenu suglasnost vlasnika nekretnine, u postupku priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine.

14. Odredbom članka 73. stavak 1. Općih i tehničkih uvjeta za isporuku vodnih usluga smatra se da je korisnik prihvatio uvjete isporuke vodnih usluga iz ovih Općih uvjeta, ako je nakon njihova stupanja na snagu nastavio uredno koristiti vodne usluge u kojem slučaju se smatra da je s Isporučiteljom sklopio Ugovor o isporuci vodnih usluga iz članka 69. stavak 1. tih Općih uvjeta.

15. S obzirom na navedene odredbe, tuženik koji ne spori da je vlasnik predmetne nekretnine na koju se odnose utuženi računi, obveznik je plaćanja s osnove isporučenih vodnih usluga neovisno o tome što s tužiteljem nije zaključio ugovor u pisanom obliku.

15. 1. Naime, pisana forma ugovora o priključenju na javni vodoopskrbni sustav i isporuci vodnih usluga nije ni uvjet za valjanost ugovora, a imajući u vidu činjenicu da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine na području kojem je tužitelj ovlašten naplaćivati komunalne vodne usluge kao i odredbu članka 73. stavak 1. Općih i tehničkih uvjeta za isporuku vodnih usluga sud je utvrdio da je tuženik, koji je nakon stupanja na snagu Općih i tehničkih uvjeta nastavio uredno koristiti vodne usluge, a što proizlazi iz utuženih računa i koju činjenicu tuženik ne spori, sud je utvrdio da je između stranaka nesporno nastao obveznopravni odnos čime je tužitelj dokazao osnovu svog potraživanja.

16. Vezano uz visinu utuženog potraživanja, tuženik istu nije posebno osporio osim što je naveo da tuženik "potkrada" klijente i tri puta naplaćuje istu količinu isporučene vode.

17. Međutim, tuženik te navode nije potkrijepio dokazima, a sud je uvidom u utužene račune utvrdio da je cijena isporučenih vodnih usluga obračunata u skladu s propisima koji uređuju cijene i način obračuna cijena vodnih usluga, da računi sadrže jedinične cijene za sve stavke, da glase na tuženika i da su izdani u utuženom razdoblju, dok tuženik ničime nije doveo u sumnju vjerodostojnost tih isprava.

18. Odredbom članka 6. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga ("Narodne novine" broj 112/10) propisano je da se osnovna cijena vodnih usluga sastoji od varijabilnog dijela koji ovisi o količini isporučenih vodnih usluga te fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga koji služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine i to troškova propisanih člankom 6. Uredbe.

19. Odredbom članka 52. stavak 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj: 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 109/15, 120/16, 127/17, dalje: ZFVG) propisano je da javni isporučitelj vodnih usluga može svojom odlukom odrediti da se uz cijenu vodne usluge javne vodoopskrbe, odnosno uz cijenu vodne usluge javne odvodnje plaća i naknada za razvoj (u daljnjem tekstu: odluka o naknadi za razvoj). Odredbom članka 53. ZFVG-a je kao obveznik naknade za razvoj propisan obveznik plaćanja cijene vodne usluge, uz koju se obračunava naknada za razvoj. Odlukom o izmjeni Odluke o obračunu i naplati naknade za razvoj (“Službeni vjesnik grada Velike Gorice” broj: 7/15) propisana je visina naknade za razvoj u iznosu od 2,50kn/m3 u primjeni od 1. siječnja 2016 (na računima iskazano u iznosu od 0,33181 eura prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

20. Dakle, obzirom na to da iz isprava koje je tužitelj dostavio proizlazi osnovanost i visina njegovog potraživanja, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika valjalo je održati na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos utuženog potraživanja od 391,88 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos te glavnice od dospijeća do isplate s time da zakonske zatezne kamate teku po stopi koja je, u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) određena za "ostale odnose". Slijedom navedenog je presuđeno kao u točki I izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

21.1. obzirom na to da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 dalje: OZ), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i članka 448. ZPP-a, nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični. Stoga je u točki II izreke ove presude platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut u pogledu troškova ovrhe s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno sukladno odredbi članka 164. stavak 4. ZPP-a. Navedeno je u skladu i sa zauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u pogledu troškova ovršnog postupka te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude dok je u točki III izreke presude odlučeno o naknadi troška parničnog postupka.

21.2. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovom postupku priznato je pravo na naknadu troška u iznosu od 20,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% na ime predujma naknade javnog bilježnika sukladno odredbi članka 7. stavak 1. i članka 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22 i 154/22) kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura u skladu s odredbom Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO za "ostale odnose", a koje teku od 30. srpnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate slijedom čega je odlučeno kao u točki III izreke ove presude i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Velika Gorica, 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.