Poslovni broj.P.531/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužiteljice MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Wagnerstrase 2, Buchen zastupana po punomoćniku Mariju Kaznačiću, odvjetniku u Dubrovniku protiv tuženice 1. VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Radoš-Balić, odvjetnica u Dubrovniku i 2. ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Wagnerstrase 2, Buchen zastupana po punomoćniku Antunu Missoniju, odvjetniku u Dubrovniku, radi utvrđenja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 01.srpnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, osobno tužene ad.1. i njene punomoćnice te punomoćnika tuženika ad.2., a presude javno objavljene dana 30.srpnja 2025. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase: " 1. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran kod javnog bilježnika Nikše Viđena pod posl.br.:OU-217/13 dana 12.lipnja 2013.godine u odnosu na 1/2 dijela prava vlasništva 3.ETAŽE 3.suvlasnički dio s neodređenim omjerom s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva trosobnog stana br.208,površine 71,71 m2,u čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisano u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Utvrđuje se da je tužiteljica PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica 1/2 dijela prava vlasništva 3.ETAŽE 3.suvlasnički dio s neodređenim omjerom s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva trosobnog stana br.208,površine 71,71 m2,u čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisano u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se nalaže tuženici VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti uknjižbu tužiteljice za po 1/2 dijela prava vlasništva 3.ETAŽE 3.suvlasnički dio s neodređenim omjerom s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva trosobnog stana br.208,površine 71,71 m2,u čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisano u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje svoga vlasničkog prava sa iste nekretnine i to temeljem ove presude, u roku od 15 dana."

Poslovni broj.P.531/2020

II.Nalaže se tužiteljici MF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici VF, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 26.842,50 €, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja, tj. 30. srpnja 2025, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužene VF za osiguranje parničnih troškova.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 14.srpnja 2020.g., tužiteljica navodi kako je bila u braku sa EF, a koji brak je sklopljen 2.rujna 1961.g. u [adresa], te upisan u matičnu knjigu vjenčanih za Centar Sarajevo pod brojem 801 za 1961.g. Dana 31.listopada 1966 u braku je rođena ĆF.

Dalje navodi da su za vrijeme trajanja braka tužiteljica i EF, 1969.g. kupili stan u [adresa], koji se nalazi u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tužiteljica i EF su se razveli 1976.g. te nisu dijelili bračnu stečevinu već su se usmeno dogovorili da će u predmetnom stanu živjeti EF te da će on stan, nakon svoje smrti, ostaviti kćerki ĆF, tuženoj ad.2.Tvrdi da je ona po zvanju stomatolog, a EF je bio arhitekt i jednako su pridonosili bračnoj zajednici. EF je umro **.**.2020. a 2013.g. je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom drugom suprugom VF. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Nikše Viđena 12.lipnja 2013.g. pod brojem OU-217/13 te je tim ugovorom raspolagao stanom koji predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. EF. Tužena ad.1 je upisana kao isključiva vlasnica navedenog stana koji je u zemljišnim knjigama upisan kao 3 etaža suvlasnički dio s neodređenim omjerom s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva trosobnog stana br.208, površine 71,71m2, u čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] premda je tužiteljica temeljem bračne stečevine stekla ½ prava vlasništva predmetnog stana.

Zbog svega navedenog, ustraje ovom tužbom te predlaže da sud nakon provedenog postupka, prihvati tužbeni zahtjev naveden u izreci ove odluke.

2.Naknadnim podneskom od 4.kolovoza 2020.g. tvrdi da je presudom Okružnog suda u Sarajevu, posl.br. P-3250/74 od 22.travnja 1975., razveden brak zaključne 02.rujna 1961., između tužiteljice i EF, iz čega proizlazi da je brak trajao 14 godina. Predlaže da se na okolnost usmenog dogovora između tužiteljice i EF, saslušaju SF i MFB, koji su bili izuzetno bliski sa MF i EF i prisustvovali dogovoru bračnih drugova.

Poslovni broj.P.531/2020

Dalje, tvrdi da je doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine bio itekako velik. Tužiteljica osim što je radila kao stomatolog, doprinosila je svojim radom i u domaćinstvu i brizi oko njihove kćeri kao i Branislavove majke. Stan je vrlo brzo bio otplaćen zbog tada velike inflacije. Prema tome, smatra da je jasno da je sada pok. EF suprotno dogovoru koji je imao sa tužiteljicom, ugovorio s VF doživotno uzdržavanje, za koje joj je ostavio svu svoju imovinu, pa i stan koji je kupljen za vrijeme trajanja braka tužiteljice.

3.U odgovoru na tužbu ĆF, tužena ad.2 navodi da su navodi tužbe istiniti, da je tužiteljica njena majka koja je radila kao stomatolog u [adresa], a dok je pokojni otac EF radio kao arhitekt u Hotelu Croatia. Oboju su imali jako dobra primanja, a prilikom razvoda nije obavljena dioba bračne stečevine između njih. Potvrđuje da su njeni roditelji u braku kupili stan u [adresa], koji je predmet ovog postupka i u kojem su živjeli, a da je ona pohađala i osnovnu školu u Dubrovniku. Smatra da MF pripada najmanje pola tog stana.

4.U odgovoru na tužbu VF, koji je zaprimljen u spis 08.rujna 2020., ista prvo zahtijeva da tužiteljica kao strana državljanka položi osiguranje parničnih troškova.

U cijelosti se protivi navodima tužbe i osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan te ističe kako u stan u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog EF, jer nije kupljen za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Tvrdi da bračna zajednica tužiteljice i pok. EF nije nikada uspostavljena odnosno nije uopće postojala od zaključenja pa do razvoda braka. Navodi kako je odmah nakon zaključenja braka 1961., tužiteljica otišla studirati u Beograd, a pokojni EF je otišao na odsluženje vojnog roka. Nakon čega se zaposlio kod GP Bosna, [adresa], sa mjestom rada u periodu od 1962-1968., u Crnoj Gori i Dubrovniku. Od navedenog poslodavca je 1969., dobio stanarsko pravo na stanu u [adresa], u [adresa] te je od 1967. pa sve do svoje smrti 2020. imao prebivalište u [adresa], gdje je i živio. Pokojni EF je od 1969. do 1979., bio zaposlen u HTP Cavtat, od kojeg je isključivo radi svojih osobnih sposobnosti, dobio namjenski zajam 14.veljače 1970., u iznosu od 160.000,00 dinara, rok otplate 30 godina, kamatu 1,00% radi kupnje predmetnog stana od GP Dubac- Dubrovnik. Stambeni kredit je otplaćivao isključivo EF od svoje vlastite imovine i to najprije obustavom za rate direktno iz svog osobnog dohotka, poslodavcu je HTP Cavtat od 1970-1979., a novom poslodavcu HTP Dubrovnik putem uplatnica za vrijeme od 1979. do konačne otplate duga. Nakon otplate cijelog iznosa stambenog kredita pokojni EF se uknjižio za cjelinu prava vlasništva stana 1994. godine. Ističe kako je očito da pokojni EF i tužiteljica nisu od zaključenja braka 1961. pa do razvoda braka 1975. godine, živjeli u faktičnoj bračnoj zajednici pa ni u vrijeme kupnje stana niti u vrijeme otplaćivanja rata stambenog zajma u visini kupoprodajne cijene te takav odnos tužiteljice i EF nije stvorio međusobne imovinsko pravne učinke te nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje navodnog prava suvlasništva na stanu u korist

Poslovni broj.P.531/2020

tužiteljice. Navodi da bračna zajednica tužiteljice i pokojnog EF nije postojala od sklapanja braka 1961. pa do razvoda braka 1975., te stoga ne postoji niti njihova bračna stečevina, jer ista nije ni nastala. Smatra da je neistinit navod tužiteljice o postojanju usmenog dogovora sa pok. EF, a u vezi raspolaganja prava vlasništva na predmetnom stanu u korist ĆF. Da je takav dogovor postojao isti bi bio reguliran voljom parničnih stranaka u presudi radi razvoda braka Okružnog suda u Sarajevu, pod P-3250/74 ili uz postojanje ovjerenog potpisa pokojnog EF, a što ne postoji. Tvrdi da pokojni EF nije u vrijeme trajanja brakorazvodnog postupka pred Okružnim sudom u Sarajevu pod br. P-3250/74 znao niti mogao znati dali će biti u mogućnosti otplatiti poslodavcu kao zajmodavcu cijeli iznos stambenog zajma, kojeg je dobio 1970., u svrhu kupnje predmetnog stana i da li će uopće steći pravo vlasništva predmetnog stana pa je ne životno i neistinito da bi tužiteljici dao bilo kakvo imovinskopravno obećanje. Dalje tvrdi da tužiteljica nije kroz cijelo vrijeme od zaključenja braka pa do razvoda ničim sudjelovala u životu CF niti pomagala niti doprinosila svojim sredstvima u stjecanju vlastiti imovine pokojnog EF, nije živjela skupa u zajedničkom domaćinstvu s njim, a što je izričito priznala u brakorazvodnom postupku pred Okružnim sudom u Sarajevu te samovoljnim preseljenjem sa djetetom ĆF iz [adresa] u [adresa] 1974. godine.

Tužiteljica i pokojni EF da nisu nikada živjeli u faktičnoj bračnoj zajednici već od sklapanja braka pa do razvoda, imali zasebne živote u svakom smislu.

Upravo zato je pokojni EF bio u obvezi sam otplaćivati stambeni kredit isključivo svojom posebnom imovinom, pa se takva plaćanja posebnom imovinom imaju smatrati stjecanje vlastiti imovine pok. EF. Ujedno, primjećuje kako tužiteljica nije nikada za života pok. EF ( kroz duže od 50 godina), tražila od njega da joj prizna bračnu stečevinu i njen udjel u zajedničkoj imovini.

Tvrdi da je EF stambeni kredit dobiven 1970 otplatio svojom posebnom imovinom jer je bračna zajednica sa tužiteljicom prekinuta odmah nakon sklapanja braka 1961.g.,a što je tužiteljica priznala u postupku radi razvoda braka pred sudom u [adresa] pod brojem P.3250/74.

Stoga jer je predmetni stan posebna imovina pok. EF tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

U odnosu na navode iz odgovora na tužbu ĆF ističe da je istaknut u pravcu pogodovanja majci odnosno tužiteljici. Ista nije obzirom na svoju dob mogla imati saznanja o činjenici kupnje stana.

5.Podneskom zaprimljenim u spis 7.siječnja 2021.g. tužiteljica tvrdi da su navodi tužene ad.1. neistiniti.Jedino je točno da taj brak nije bio idealan,a što se lako da zaključiti kada se uzme u obzir činjenica da je brak razveden. Dalje tvrdi da je jedina istina to da su pok.EF i tužiteljica živjeli u [adresa] u obiteljskoj zajednici,i to od 1970.godine do 1974.godine na adresi [adresa],a prije toga na adresi [adresa] u [adresa],a prethodno u [adresa].Ovakve navode potvrdila

Poslovni broj.P.531/2020

je i svjedokinja ČF koja je na toj izjavi ovjerila vlastoručni potpis pred notarom OF iz [adresa],broj 15566 od 11.XI. 2020.godine.Upravo ta svjedokinja navodi kako su tadašnji supružnici EF i MF,njihova kćerka ĆF i Branislavova majka JF živjeli zajedno kao jedna obitelj u Dubrovniku,i to u razdoblju od 1969.do 1975.godine.Ta svjedokinja u Izjavi navodi da je upravo ona više puta u tom periodu posjećivala obitelj JF,a 1975.godine je tužiteljici pomogla oko preseljenja iz [adresa] u [adresa]. Tužiteljica dostavlja i Potvrdu Osnovne škole Lapad klasa:602-02/20- 08/144,urbroj:2117/01-17-01-20-01 od 31.X. 2020.godine iz koje proizlazi da je kćer pok.EF i tužiteljice, UF,ovdje tuženica ad.1.,1973/1974.godine bila upisana u prvi razred osnovne škole Lapad u Dubrovniku. Stoga smatra da je neobjašnjiva tvrdnja tuženica ad.1.da bračna zajednica nikada nije niti postojala.Upravo se i u presudi Okružnog suda u Sarajevu navodi da je tužiteljica pokušavala održati brak,a na prijedlog pok.M da su uspostavili faktičnu bračnu zajednicu do 1974.godine kada je došlo do njezinog prekida. Što više,sada pok.EF je tijekom brakorazvodne parnice tvrdio da sukobi oko sitnih stvari nisu razlog da se taj brak razvede.

Tužiteljica dalje iznosi kronologiju života od sklapanja braka, pa sve do razvoda i odlaska u [adresa] pa tako tvrdi

1961.g.-Dolazi do sklapanja braka između tužiteljice i pok.EF. Nakon toga EF odlazi na odsluženje vojnog roka, a tužiteljica na treću godinu stomatoloških studija u Beograd.

1962.g.- EF se vraća sa odsluženja vojnog roka u [adresa],te se zapošljava kod GP Bosna Sarajevo.

1964.g.- MF se nakon završenog studija vraća u [adresa],te zapošljava u Dom zdravlja Novo Sarajevo.Iste godine dobija garsonijeru na korištenje u [adresa].Na toj adresi EF i MF žive sve do 1966.godine.

1966.g.- MF i EF dobijaju kćer UF,ovdje tuženicu ad.2.,i te iste godine MF daje svoju garsonijeru Branislavovom poduzeću GP Bosna Sarajevo,da bi EF dobio veći stan na korištenje u [adresa] KF 50, [adresa],gdje bračni drugovi sa kćeri stanuju sve do 1969.godine.

1969.g.- EF od svog poslodavca dobija stan na korištenje u Dubrovniku na adresi [adresa].Iste godine EF napušta GP Bosna Sarajevo i prelazi u HTP Cavtat.Na toj adresi EF, MF, UF i JF žive sve do 1970.godine. Kao specijalizantici ortodoncije tužiteljici poslodavac odobrava da njena istraživanja i radove može obavljati iz Dubrovnika,sa povremenim odlascima u [adresa].

1970.g.- EF se odobrava zajam u iznosu od 160.000,00 DIN uz rok otplate od 30 godina uz kamatu 1% od HTP Cavtat.U to vrijeme generalni direktor HTP Cavtat i

Poslovni broj.P.531/2020

potpisnik tog zajma bio je LF. Bračni drugovi kupuju san od građevinskog poduzeća Dubac u [adresa] u [adresa].Na toj adresi EF,tužiteljica,tuženica ad.2. i Branislavova majka žive do 1975.godine.

1973.g.- UF,tužena ad.2.,polazi u prvi razred osnovne škole u [adresa].Te iste godine tužiteljica raskida radni odnos sa Domom zdravlja i prelazi u HTP Cavtat kao stomatolog (16.IX. 1973.g.)

1974.g.-U siječnju te godine tužiteljica ima umjetni prekid trudnoće.Iste godine UF završava prvi razred osnovne škole,a tužiteljica raskida radni odnos u HTP Cavtat (22.XI. 1974.g.)

1975.g.- ČF pomaže MF i UF prilikom preseljenja u [adresa],gdje MF nastavlja raditi kao stomatolog u Domu zdravlja Sarajev.Iste te godine dolazi do razvoda braka, a u svibnju mjesecu te godine MF i UF selle za Njemačku gdje ostaju živjeti sve do danas.

4.U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to izvod iz matične knjige vjenčanih (list spisa 6), izvod iz matične knjige rođenih ZF (list spisa 7), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12.lipnja 2013. (list 8- 11), izvadak iz zemljišne knjige (list 12-13, 81-86), prijepis presude od 22.04.1975. P.3250/74 Okružnog suda Sarajevo, bez obrazloženja (list spisa 25),kupoprodajni ugovor između GP Dubac i EF (list 29-30, 50-51), aneks kupoprodajnog ugovora od 6.10.1993.sa nacrtom (list 31-33, 55-57),prijepis presude Okružnog suda Sarajevo od 22.04.1975. P.3250/74 (list 44-47), Ugovor o zajmu od 30.04.1970 između HP Cavtat i EF (list spisa 48-49), Aneks ugovoru o zajmu od 30.04.1970 (list 52-54), priznanice o uplatama EF (list 59-79), potvrda HTP Dubrovnik od 24.01.1990 (list spisa 80), rješenje Z.3355/93 Općinskog suda u Dubrovniku (list spisa 87), dopis MUP-a od 7.kolovoza 2020. i uvjerenje o prebivalištu EF od 4.08.2020 (list spisa 88-89), rješenje MUP [adresa] od 27.08.2020 (list 90), Potvrda OŠ Lapad od 31.10.2020 (list 101-103),dopis HTP Cavtat za medicinski centar Dubrovnik od 15.09.1973. (list 118), rješenje HP Cavtat od 15.09.1973. (list 120-121),prijepis radne knjižice (list 122-124), fotografije (list 126-128), presudu Općinskog suda u Sarajevu od 30.rujna 1971, broj P.991/69 (list 133-135), Rješenje Općinskog sud u Dubrovniku Z.10432/2016 (list 145- 146), Rješenje Općinskog sud u Dubrovniku pod Z.2995/2020 (list 147-148),ovjereni prijepis presude bez obrazloženja od 22.04.1975. P.3250/74 Okružnog suda [adresa](list 149-150), ovjereni prijepis presude od 22.04.1975. P.3250/74 Okružnog suda Sarajevo (list 151-154), prijepis pisama (list 173-180), Uvjerenje MIO-PIO BH o podacimaregistriranim u matičnoj evidenciji (list 286), provedeno je saslušanje svjedoka ČF, IF, ŽF i RF (list spisa 248-252, 268-271) i tuženica VF i ĆF (list 227- 232).

Poslovni broj.P.531/2020

5.Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6.Dostavljene pisane izjave svjedoka i tužiteljice sud nije cijenio u dokaznom postupku jer smatra kako te izjave ne predstavljaju valjan dokaz budući da nisu date u sudskom postupku neposredno pred sudom te bi se korištenjem istih u parničnom postupku povrijedilo pravilo njegove kontradiktornosti i izgubila svrha predloženog dokaznog sredstva.

7. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22 dalje: ZPP), utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan .

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se ista utvrdi suvlasnicom ½ dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama opisana kao 3 etaža suvlasnički dio s neodređenim omjerom s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva trosobnog stana br.208, površine 71,71m2, u čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje pravo suvlasništva smatra da joj pripada temeljem bračne stečevine sa pokojnim EF te slijedom toga provedba uknjižbe tog prava u zemljišnoj knjizi.

9. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bivša supruga pok. EF. Nije sporno da je prvotužena druga supruga pok. EF sa kojom je isti sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju 12.lipnja 2013.g. temeljem kojega se prvotužena upisala kao vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti.

10.Sporno je da li stan u [adresa] u čest. zgr. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. EF ili njegovu posebnu imovinu.

11. Prema izvodu iz matične knjige vjenčanih BIH, Centar Sarajevo proizlazi da su EF i ĐF MF sklopili brak 2.rujna 1961.g. Dalje iz izvoda matične knjige rođenih proizlazi da je ZF rođena **.**.1966. u [adresa].

12. Pregledom prijepisa presude od 22.04.1975. P.3250/74 Okružnog suda Sarajevo, bez obrazloženja, proizlazi da je brak koji je zaključen 2.rujna 1961.g.između tužiteljice ZF rođ. ĐF i tuženog ZF EF razveden u skladu sa odredbom čl.53. OZB-a.

12.1.Pregledom obrazloženja te iste presude u postupku radi razvoda braka koji je pokrenula MF proizlazi kako ista u obrazloženju svoje tužbe tvrdi kako je odmah nakon zaključenja braka sa sada pok. EF faktična bračna zajednica nije ni uspostavljena jer je tužiteljica otišla na studije u Beograd, a tuženik na odsluženje vojnog roka. Međutim, ni nakon toga zajednica između stranaka nije uspostavljena, pa je tuženi EF tijekom 1963. godine podnosio tužbu za razvod braka, ali je istu naknadno povukao. Nakon rođenja djeteta da je došlo do uspostavljanja zajednice između stranaka, ali da je ta zajednica bila kratkotrajna jer je 1967. godine tuženik sa svojom majkom napustio [adresa], te se

Poslovni broj.P.531/2020

zaposlio u Dubrovniku, gdje i dalje živi. Dalje se u istom obrazloženju navodi kako je tužiteljica pokušavala održati ovaj brak tako što je sa djetetom odlazila u posjete, a 1973. godine na prijedlog tuženog da je napustila [adresa] i uspostavila faktičnu zajednicu sa tuženim. Međutim, već u rujnu 1974. godine je došlo do konačnog prekida zajednice te se tužiteljica sa djetetom vratila u [adresa], gdje i dalje živi. U tom postupku sud je saslušao svjedoke BF i TF kao i samu tužiteljicu te utvrdio da nakon zaključenja braka između stranaka nije došlo do uspostave faktične bračne zajednice, do koje nije došlo ni naknadno, već je tuženik 1963. podnio tužbu za razvod braka koju je naknadno povukao, a kada je 1966. rođena malodobna ZF, tužiteljica da je predlagala tuženom da uspostave zajednicu, pa je tuženi to bio prihvatio, ali je i pored toga odlazio često kod majke, gdje bi prebivao duže vrijeme, nakon čega su 1967. zaposlio u Dubrovniku, gdje je odselio i gdje živi sa svojom majkom. Tužiteljica da je u periodu od 1967. godine do 1973. godine povremeno sa djetetom posjećivala tuženika u nastojanju da održi ovaj brak, pa da je čak u rujnu 1973. godine napustila posao i stan u [adresa], odselila se kod tuženog i pokušala uspostaviti bračne odnose, ali je već u rujnu 1974. godine došlo do prekida bračne zajednice.

U obrazloženju suda dalje stoji slijedeće:" Imajući u vidu ovakvo utvrđeno činjenično stanje te okolnost da faktično ovaj brak ne postoji te imajući u vidu da između stranaka nikada nije došlo do usklađivanja odnosa jer su stranke po mišljenju ovog suda različitih naravi i različitih pogleda na život, sud je u skladu s odredbom čl. 53 OZB-a našao da postoje svi uslovi i da se ovaj brak razvede…"

13.Pregledom ugovora o zajmu sklopljenog između HP Cavtat i EF **.**.1970. proizlazi da je HP Cavtat dao zajam EF u iznosu od 160.000,00 dinara u svrhu kupovine stana, koji bi zajmoprimac kupio od GP Dubac u Dubrovniku. Stan se nalazi u naselju DF, veličine 71,71m2. Dalje, proizlazi da se EF kao zajmoprimac obvezao otplaćivati predmetni zajam počevši od 01.rujna 1970. u jednakim mjesečnim iznosima i to na rok od 30 godina.

14.Pregledom kupoprodajnog ugovora sklopljenog između GP Dubac kao prodavatelja i EF kao kupca **.**.1970., proizlazi da je predmet ugovora trosoban stan u stambenom naselju Montovjerna I., na putu Iva Vojnovića u Dubrovniku, s površinom od 71,71m2. Ugovorena kupoprodajna cijena iznosi 160.000,00 dinara. Pregledom aneksa ugovora o zajmu od 30.travnja 1970. koji je sklopljen 09.studenog 1979. proizlazi da se istim utvrđuje da preostali dio duga po ugovoru o zajmu od 30.travnja 1970. iznosi na dan 01.prosinca 1979. 126.665,00 dinara.

14.1.Pregledom aneksa kupoprodajnog ugovora između pravnog slijednika GP Dubac i EF, a koji je sklopljen 06.listopada 1993. ugovorne strane utvrđuju da je kupac EF u cijelosti podmirio kupoprodajnu cijenu, za stan u stambenom naselju Montovjerna I., na putu Iva Vojnovića u Dubrovniku, s površinom od 71,71m2, u čestici zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.2.Pregledom priznanica o plaćanju proizlaze uplate EF izvršene prema HTP Cavtat, a u svrhu plaćanja kredita po kupoprodajnom ugovoru odnosno njegovom aneksu.

Poslovni broj.P.531/2020

14.3.Iz potvrde od 24.siječnja 1990. izdane od HTP Dubrovnik proizlazi da se istom potvrđuje da je radnik EF u cijelosti isplatio stambeni kredit koji je dobio od HTP Dubrovnik za kupnju stana u zgradi A2/II- 208 ulica Iva Vojnovića.

15.Iz zemljišnoknjižnog izvadka z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da u zgradi 1305, a koja zgrada je opisana kao A2/II, na etaži E-3, trosoban stan br. 208, površine 71,71m2, u čest. zgr. [katastarska čestica] je bio upisan EF u cijelosti te da je isti ispisan sa Z- 2995/2020, kada je upisana VF u cijelosti. Prethodno je pod Z- 10432/16 bio zabilježen ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 12.lipnja 2013. između VF kao davateljice uzdržavanja i EF kao primatelja uzdržavanja.

15.1.Iz rješenja zk odjela ovog suda pod brojem Z-3355/93 od 04.siječnja 1994. proizlazi da se na temelju kupoprodajnog ugovora od 05.svibnja 1970. i njegovog aneksa od 06.listopada 1993., dozvoljava uknjižba vlasničkog prava u cijelosti na ime EF i to trosoban stan br 208, površine 71,71m2, u čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje GP Dubrovnik iz Dubrovnika.

16.Pregledom dopisa MUP-a PU Dubrovačko-neretvanska, služba upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, pod brojem 511-03-06/1-6/324-2020 od 07.08.2020., proizlazi da je to tijelo uvidom u zbirku podataka o prebivalištu i boravištu, utvrdilo da MF rođena ĐF, rođena **.**.1939., ne prolazi kroz navedenu evidenciju.

16.1.Pregledom uvjerenja o prebivalištu MUP-a PU Dubrovačko-neretvanska, služba upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, pod brojem:511-03-06/1- 1-2800/2020 od 04.kolovoza 2020., proizlazi da EF rođen **.**.1932. u [adresa], ima slijedeće prebivalište na području [adresa] od 04.06.1969.-04.10.1974. u Dubrovniku, na adresi [adresa], a od 1974. do 2020. na adresi [adresa].

16.2.Pregledom rješenja MUP-a Kanton Sarajevo, broj UP-I-01-5-45-7694/2020 od 27.kolovoza 2020., proizlazi kako je provjerom kroz evidencije utvrđeno da EF MF rođena ĐF, u periodu od 02.rujna 1961. do 31.prosinca 1976. bila prijavljena na adresama [adresa], Prvomajska br. 32 i Prvomajska br. 110.

17.Iz potvrde OŠ Lapad Klasa:602-02/20-08/144 Urbroj:2117/01-17-01-20-01 od 31.listopada 2020., proizlazi da je ZF pohađala prvi razred OŠ Lapad U Dubrovniku, školske godine 1973/1974. Pregledom evidencije o učenicima koja je prilog predmetne potvrde proizlazi kako je 10.rujna 1974. prestala pohađati predmetnu školu radi preseljenja u [adresa].

18.Iz dopisa HP Cavtat prema Medicinskom centru Dubrovnik proizlazi da je radnički savjet HP Cavtat prihvatio molbu Dr. VFB iz [adresa] da je postavi na radno mjesto liječnika-stomatologa. Iz istog proizlazi da je počela raditi 15.rujna 1973. godine u prostorijama za medicinske usluge hotela Croatia te navedenim dopisom se traži od Medicinskog centra da sa Dr. VFB iz [adresa] zasnuje radni odnos.

Poslovni broj.P.531/2020

18.1.Iz rješenja HP Cavtat od 15.rujna 1973. proizlazi da je doneseno rješenje o osobnom dohotku sa radnikom MF kao liječnik-zubar.

19.Pregledom tužbe od 29.studenog 1969. koju je podnio EF protiv rješenja Okružnog suda u Sarajevu, koji dokument nije u cijelosti čitak, pa se ne može utvrditi u kojem postupku je isto podnesena, proizlazi u jednom dijelu činjeničnog supstrata da EF tvrdi da je dobio na korištenje jednosobni stan, istovremeno ustupajući za taj stan garsonijeru u [adresa] koju je dobila njegova supruga.

19.1.Pregledom presude od Općinskog suda Sarajevo od 30.rujna 1971. proizlazi da je tužitelj GP Bosna protiv tuženog CF radi otkaza stana presudio da je EF dužan predati tužitelju u posjed jednosoban stan u [adresa] ulica KF [adresa].

20.Pregledom uvjerenja MIO-PIO od 22.10.2024.g. o podacima matične evidencije za MF rođenu VFB, proizlazi da je ista bila prijavljena kao radnik Doma zdravlja od 01.veljače 1964. do 15.rujna 1973., zatim od 16.rujna 1973. do 22.studenog 1974., te od 22.studenog 1974. do 01. svibnja 1975. godine.

21.Tužbeni zahtjev je odnosu na tuženu ĆF neosnovan iz slijedećih razloga: Iako se ova tužena davanjem odgovora na tužbu upustila u raspravljanje te nije prigovorila svojoj pasivnoj legitimaciji, ista nije pasivno legitimirana u ovom postupku. Naime ovaj postupak se vodi po tužbi njene majke MF protiv tužene VF radi utvrđenja ništetnim sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između VF i sada pok. EF u odnosu na ½ dijela prava vlasništva stana u [adresa], č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te utvrđenja da je tužiteljica vlasnica te polovine dijela stana uz nalog tuženici VF trpjeti uknjižbu u korist tužiteljice za ½ dijela prava vlasništva stana u [adresa], č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući je jasno kako je isključivo tužena VF sudionica ugovora o doživotnom uzdržavanju te je isključivo upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetnog stana tada se pravni učinci ovog postupka i presude donose i odnose isključivo protiv ili u njenu korist te je ona jedina osoba protiv koje se može voditi ovaj postupak. Nasuprot tome ĆF, kćer tužiteljice i pok. EF nije upisana u zemljišnoj knjizi, nije sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju te je ista neosnovano označena kao tužena u ovom postupku, a sve iz razloga kako bi učvrstila pravnu poziciju svoje majke tužiteljice i potkrijepila njene navode iznesene u ovom postupku. Kako je dakle pitanje pasivne legitimacije materijalnopravno pitanje o njemu je nužno odlučiti presudom te je stoga, u odnosu na drugotuženu ĆF, sud odlučio kao u izreci ove odluke.

22. U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva prema tuženoj VF sud je temeljem svih izvedenih dokaza u ovom postupku prethodno trebao odlučiti da li stan koji se nalazi u Dubrovniku.zgr.1305 k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu MF i sada pokojnog EF.

23. Nespornim u ovom postupku je činjenično utvrđeno kako je brak između MF i EF zaključen u Sarajevu 1961.g., dalje je nesporno da je u tom braku 31.listopada 1966.g. rođena ZF sada ĆF, Poslovni broj.P.531/2020

zatim da je EF **.**.1970. sklopio kupoprodajni ugovor za kupnju stana u [adresa], za iznos od 160.000,00 dinara, koji je predmet tužbenog zahtjeva, te aneks tom ugovoru 6.listopada 1993.g., da je ugovor o zajmu za kupnju predmetnog stana zaključio EF **.**.1970.g., na iznos od 160.000,00 dinara, na rok otplate od 30 godina,te uz kamatnu stopu od 1% te aneks tom ugovoru 1979.g. u kojem je utvrđen preostali dug u iznosu od 126.665,00 dinara.Dalje je utvrđeno i nije bilo sporno između stranaka da je EF 1967. godine odselio u Dubrovnik te da je tužiteljica Jovanka Tomanović 1973.g. sa kćeri ZF doselila u Dubrovnik gdje je ostala do rujna 1974. kada se sa djetetom vratila živjeti u [adresa] te da je presuda, kojom je razveden brak između MF I EF, donesena dana 22.travnja 1975.g.

23.1.Nesporno je kada se pogleda vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji stana 1970. te formalno trajanje braka između tužiteljice i EF od 1961.g. - 1975.g. da je ugovor o kupnji stana zaključen tijekom formalnog trajanja braka MF i EF.

23.2.Bitna sporna činjenica u ovom postupku je narav braka tužiteljice i pok. EF odnosno da li je između njih uspostavljena faktična bračna zajednica koja bi imala za posljedicu imovinsko pravne učinke proizašle iz navedenog braka.

23.3.Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci ČF, AF, LF i RF, koji su iskazivali kako slijedi:

24.Svjedokinja ČF iz [adresa] u svom iskazu navodi kako je bila velika prijateljica sa MF. Znala ju je i prije nego je ona upoznala EF, a EF je svjedokinja upoznala kada se on počeo zabavljati sa MF, a vjenčali su se 1961.g. Nije bila kuma na njihovom vjenčanju, ali je bila na babinjama kada se ZF rodila 1966.g. Od sklapanja braka MF i EF su živjeli zajedno, to je bila velika ljubav. Prvo su bili u maloj garsonijeri koja je bila Jovankina u Parolinskoj ulici, a po rođenju djeteta su preselili u veći stan koji je EF dobio od poduzeća Bosna u [adresa] u [adresa]. Njihov odnos je bio idealan. Misli da je EF preselio 1969.g. radi posla, a s njim zajedno i MF, koju su svi zvali V. Nije po poznat razlog rastave, ali se sjeća da su i njen suprug 1975.g. pomogli MF i ZF pri preseljenju odnosno vraćanju iz [adresa] u [adresa]. Što se tiče njihovog zajedničkog života u Dubrovniku, zajedno su kupili stan na Montovjerni u ulici Marka Marulića. Prije toga su živjeli u iznajmljenom stanu u [adresa], jedno kraće vrijeme. Navodi kako su ona i suprug dolazili u Dubrovnik po nekoliko mjeseci, jer je tu živio brat od njenog supruga i bili su nastanjeni u predjelu Čokolino, te su često posjećivali MF i EF i družili se. Ne zna zbog čega su se razveli i koji je bio razlog, to je njihova stvar. EF je jedno vrijeme radio u [adresa], ne zna da li je bila riječ o hotelskoj ili građevinskoj firmi, često je putovao, a V je jedno kratko vrijeme radila u [adresa] kao stomatolog, ali ne zna koliko je to trajalo. Ona je bila vrsni ortodont. Prije preseljenja u [adresa], u [adresa] je također bila zaposlena kao stomatolog, a nakon povratka u [adresa] nije joj poznato što je radila. Navodi kako nikada nije upoznala sestru EF, a njegovu majku JF je upoznala u Dubrovniku. Njegova majka je stanovala zajedno sa EF i MF na adresi FF, a MF je pazila svoju svekrvu. Svekrva je bila dobrog zdravlja i pokretna žena. Koliko zna, svi su oni došli živjeti u [adresa] u isto vrijeme. Zajedno su kupili stan jer su oboje radili. Tako je bilo do 1975.g., s tim da

Poslovni broj.P.531/2020

su Jovankini roditelji cijelo to vrijeme živjeli u [adresa]. Nije sa MF komunicirala od razlozima i problemima koje su imali u braku. Dok su EF i MF živjeli u [adresa] posjećivali su se privatno u njihovom domu. Do preseljenja u Dubrovnik živjeli su zajedno kao jedna obitelj. Navodi da je svjedočila u brakorazvodnoj parnici između EF i MF, jer je MF predložila za svjedoka, a na pitanje gdje je MF živjela od 1967.g. do 1973.g. navodi da je živjela u [adresa] od 1969.g. Nije pitala MF zašto 1975.g. napušta Dubrovnik i seli u [adresa]. Navodi kako je izjavu u spisu od 09.11.2020.g. ona napisala, da je imala potrebu da da tu izjavu, a znala je za koji postupak će se izjava koristiti, obzirom da je o tome obavijestila prijateljica MF. Od 1969.g. do 1975.g. da su se ona i MF svakodnevno viđale, dok je ona boravila u [adresa]. Ističe da je MF prvo radila u GF u [adresa] kao ortodont sve do odlaska u Dubrovnik. MF se 1964.g. iz Beograda vratila u [adresa] nakon što je diplomirala i tada je dobila garsonijeru u kojoj su prvo vrijeme živjeli, te se 1969.g. preselila u Dubrovnik. Svjedokinja odgovara da je u periodu od 1969.g. do 1973.g. MF cijelo vrijeme bila zaposlena i primala plaću. Od 1969.g. do 1975.g. radila je u Dubrovniku kada su kupili zajednički stan od njegove i njezine plaće. Iz priče sa MF bila je riječ o jednom lijepom idealnom braku, uživali su u svom djetetu, a zašto je došlo do razvoda ne zna.

25.Svjedok AF iskazuje kako je iz razgovora sa tuženom VF saznao detaljno o čemu je riječ u ovom postupku. Susreli su se nakon što je saznao da je EF preminuo u vrijeme korone te je rekla da ju je uz sve muke još i došla tužba Branislavove bivše supruge. Od 1973.g. da je bio zaposlen u Hotelu Croatia te je u to doba i EF radio kao arhitekt zadužen za održavanje hotela. Hotel je izgradio Energo Projekt iz Beograda, a EF je bio zadužen za sve naknadne radove i tehničko uzdržavanje hotela. Nije nikada upoznao MF. U to doba Hotel Croatia je bio dio HTP Cavtat te su postojale zajedničke službe i bilo je zaposleno jako puno ljudi cca 650, tako da je osobno EF upoznao 1993.g. kada je svjedok počeo raditi u HZZO-u. U vrijeme dok je svjedok bio zaposlen u Hotelu Croatia, radio je na bazenu prvo vrijeme, a kasnije na recepciji. Smjene su bile jedan dan jutro, a jedan popodne. U sklopu tog bazena bila je teretana, sauna, te je bila jedna ambulanta u kojoj je radio doktor opće medicine NF i dvije medicinske sestre. On je bio liječnik za goste hotelu, obzirom da je hotel primao preko 1000 gosti u sezoni. Tu su dolazili i njegovi pacijenti koji su živjeli na području do Čilipa. Do njegove ambulante postojala je jedna prostorija koja je non stop bila zaključana, do 1975.g. Naime, ni čistačice nisu u nju ulazile niti imale ključ, tako da se ta prostorija nikako nije otvarala. Na bazenu se negdje početkom 1975.g. dogodio jedan smrtni slučaj te je tadašnji doktor NF tražio da se otvori ta prostorija kako bi se pokojnika moglo tamo ostaviti, a liječnik je htio zadržati tu prostoriju kako bi u nju proširio svoju ambulantu. Sjećam se da je u to doba u [adresa] kao stomatolog radio liječnik HF, te je upravo on 1975g. došao sa radnicima te su mu svjedok i još jedan kolega pomogli da iz te prostorije iznese zapakirane kutije, a HF im je rekao da je to stomatološka oprema i da se tu trebala otvoriti stomatološka ordinacija koja nikada nije otvorena. Svjedok je u Hotelu Croatia radio do 1986.g. te se tamo nikada za vrijeme njegovog radnog vijeka provedenog u Hotelu Croatia nije otvorila niti započela s radom stomatološka ordinacija. Svjedok navodi da je razgovarao s tuženicom ad.1 o ovom postupku. Nije mu pokazivala zapisnik iz spisa, a iz njenog razgovora mu je poznato da je tužiteljica navela da je bila zaposlena kao stomatolog. Navodi kako je u javnog bilježnika potpisao izjavu, a istu je i sam napisao. Svjedok navodi da na vratima ove prostorije koja je bila zaključana nije postojao nikakav natpis

Poslovni broj.P.531/2020

koji bi upućivao da je to stomatološka ambulanta i tko je tu zaposlen kao liječnik, ta vrata su bila prazna, a dok je na susjednim vratima u kojima je bila ambulanta opće medicine stajalo ime liječnika, radno vrijeme te broj telefona. Svjedok navodi da mu nije poznato ime niti tko je ŠF, a da mu je poznato da je MI bio šef zajedničkih službi u HTP Cavtat, a kasnije direktor hotela Croatia nakon smjene ŽF.

26.Svjedok LF iskazuje kako je za vrijeme kada je zajedno sa EF radio u sklopu Hotela Croatia odnosno za vrijeme izgradnje hotela, upoznao i dio njegove familije. Upoznao je gospođu Ć njegovu prvu ženu, sastali su se dva, tri puta i to upravo na gradilištu hotela Croatia. Sjeća se da je imao dijete koje je išlo u Osnovnu školu Lapad, a izvan posla se sa njim i njegovom suprugom nije družio. U hotelu Croatia nije nikada bila otvorena stomatološka ordinacija i MF nije nikada bila tamo zaposlena. Svjedok navodi kako je bilo razgovora da je EF želio MF tamo zaposliti, ali misli da je to bilo u [adresa], a ne u hotelu. Upoznao je majku EF jer ga je nekoliko puta posjetio u njegovom stanu i tada tamo suprugu MF nije zatekao ni dijete, misli da je to bilo u periodu od 1970.g. do 1973.g. EF je bio dosta zatvoren čovjek i nije pričao o svojim osobnim stvarima, ali svjedok je pretpostavio da se nešto dogodilo, jer je njegova supruga otputovala za Njemačku. Svjedok ističe kako nije siguran da li je EF dobio od hotela Cavtat kredit za rješavanje stambenog pitanja, misli da je mogao dobiti stan, međutim, on je bio zadovoljan s onim gdje je živio i sa samom lokacijom na kojoj je bio. Svjedok je do kraja 1978.g. bio u hotelu Croatia, te naknadno od 1991.g. do 2006.g. Navodi da mu nije poznato tko je bila ŠF, a zna da je MI u hotel Croatia došao iz Zagreba kao sekretar za kadrove koji je učestvovao u njegovoj smjeni i postavljen na mjesto direktora hotela. Svjedok na dopisu na listu spisa 118, navodi da je to pečat hotela Cavtat, a da u to doba potpisani MI nije imao neku ulogu u odlučivanju. Navodi da je u Hoteli Croatia bio formiran radnički savjet koji je imao višestruku ulogu između čega i kadrovska pitanja, izvještaji o poslovanju su mu se podnosila i dr. Misli da radnički savjet nije mogao donositi odluku o primitku nekoga u radni odnos, da je to obavljala kadrovska služba.

27.Svjedokinja RF iskazuje kako je upoznata da u spisu postoji njena izjava i potvrđuje da je tu izjavu potpisala i napisala. Bila je jako bliska sa svojim pokojnim bratom EF, posebno za vrijeme dok su zajedno živjeli u [adresa], a i tada se nisu često razdvajali, naime kasnije zbog životnih okolnosti bili su fizički udaljeni, ali i dalje jako bliski. O tome govori činjenica da je njena kćer živjela sa pokojnim EF i njenom pokojnom majkom JF nekoliko godina u Dubrovniku, točnije 6ipo godina. Može reći da su ona i njen brat bili kao "prst i nokat". Svjedokinja se sjeća da je 1960- te godine njen brat objavio da se ženi sa ĐF te je u obitelji bilo veliko iznenađenje i novost. Nisu prisustvovali činu sklapanja njihovog braka. Nakon što su sklopili brak su upoznali ĐF. Od sklapanja braka, svjedokinja je cijelo to vrijeme živjela u [adresa], tako da zna da njen brat EF nikada nije živio na drugoj adresi osim na adresi [adresa], a na kojoj su živjeli još njihova majka JF, otac P, brat E i svjedokinja. EF nije nikada živio u [adresa] u stanu MF odnosno ĐF. Malo nakon što je njen brat EF objavio da je sklopio brak, dobio je vojni poziv te je otišao u vojsku u Karlovac na godinu dana, a MF koju su tada površno znali se vratila u Beograd na nastavak studija. Ona je tamo studirala stomatologiju. 1963. je bila jako teška godina, jer se razbolio pokojni otac P te su svi zajedno sa

Poslovni broj.P.531/2020

EF koji se u međuvremenu vratio u [adresa], njegovali oca i svakodnevno tu bili za njega u njegovoj bolesti, dok se cijelo to vrijeme MF nije nigdje pojavljivala niti je postojala kao član obitelji. Otac je umro te iste godine, MF nije bila ni na sahrani njihovog oca, tako da misli da su se ona i EF već tada razveli. Svjedokinja navodi kako je njena obitelj teško podnijela i prihvatila smrt oca, a u to vrijeme EF je radio na izgradnji tvornice Lukavica kao inženjer firme GP Bosna za Energo-invest i da joj je u to doba EF povjerio ono što je i sama primijetila da je bio veoma blizak sa jednom njenom prijateljicom te izjavio da mu je ona jedina utjeha u tom kvazi bračnom životu. U to doba je objavio u obitelji da je podnio zahtjev za razvod braka sa ĐF, međutim, nije sigurna kako je taj zahtjev okončan, svakako se sjeća da je u to doba bolesti oca molio ĐF da kao zdravstveni radnik pomogne u liječenju bolesnog oca, a da su ga njene riječi da je to rak i da se tu nema što pomoći, jako povrijedile pa mogu reći i uvrijedile. Cijelo to vrijeme dok se gradila tvornica Lukavica EF je i dalje živio na adresi [adresa] te je majka JF u potpunosti brinula za sve njegove osobne životne potrebe. 1966. je EF objavio da mu se rodila kćer, budući da u to doba nisu imali viziju da je on i dalje oženjen, sjeća se da ga je majka pitala tko je majka tog djeteta. Naravno da su svi u obitelji sa radošću prihvatili tu vijest te mislili da će se sada odnosi između ĐF i EF normalizirati te da će početi živjeti zajedno. Čak ni nakon rođenja djeteta EF nije nikada odselio iz njihove obiteljske kuće i živio sa ĐF. Kratko nakon rođenja djeteta, EF je od strane GP Bosne prebačen na projekt u Tivat. Taj projekt se dosta odužio te nakon toga počinje gradnja Hotela Park u Dubrovniku te EF dobiva na korištenje stan u [adresa] i poziva njihovu majku JF da mu pomogne oko uređenja doma. To je bilo sve u tom trenutku jako čudno, obzirom da je s druge strane postojala ĐF sa kojom ima dijete, a koja se nigdje ne pojavljuje. U tom međuvremenu dok je ĐF bila sa djetetom u [adresa], ponekad bi se obratila majci JF s potrebom da pričuva dijete na nekoliko sati. Svjedokinja je pomagala tim prilikama majci oko djeteta, a to je bilo svega nekoliko puta ne više. Nije bilo nikakvih redovnih posjećivanja niti bliskih kontakata sa ĐF u to doba dok je bila sama u [adresa]. Majka JF se po pozivu EF doselila u Dubrovnik, te je s njim živjela. Nakon dvije tri godine brat EF je prešao raditi kao tehnički direktor u HTP Cavtat. Izvodili su hotele po cijelom [adresa] te je EF uspio dobiti kredit u firmi za kupnju stana u [adresa] na adresi [adresa], sa majkom JF je prešao živjeti u taj stan, a majka je sve kućanske poslove za njega tamo obavljala. Svjedokinja navodi da je njen brat EF mukotrpno radio da bi dobio kredit da kupi taj stan. U kupnji stana mu nitko nije pomagao, u bilo kojem smislu, a njegove supruge ĐF nije bilo tada u njegovom životu. Sjeća se da su 1973. ĐF i njen brat EF postigli dogovor da obzirom da ZF kreće u prvi razred pokušaju zajednički nastaviti život. ĐF se doselila sa ZF u [adresa], a majka JF se vratila u [adresa] kako bi oni mogli ostati sami sa djetetom. Sjeća se da nije prošlo niti mjesec dana od Jovankinog dolaska u Dubrovnik, a da je brat EF zvao majku da se vrati. Razlog zbog kojeg je brat zvao majku da se vrati nije bio zbog činjenice da je on tražio da mu majka obavlja kućanske poslove i da zbog tih razloga bude s njim, već je ĐF zahtijevala od EF da majka bude po tri mjeseca kod svakog djeteta, i da se sa svakim od nas živi, a što je moj brat shvatio kao uvreda za njega i njegovu majku, jer je uvijek bio taj koji je štitio cijelu našu obitelj i nije mogao dopustiti da se majka svaka tri mjeseca seli s jednog mjesta na drugo. Navodi kako je 1974. u stanu u [adresa] kako su bili majka JF, brat EF, ĐF i ZF, naišla na jednu jako bolesnu atmosferu u kući, te je tada ZF kao dijete od 7 godina, slala njima poljupce kada bi prolazila dnevnim boravkom, a kako njena majka ĐF to

Poslovni broj.P.531/2020

ne bi vidjela. Naime, ĐF se sa djetetom separirala u jednoj sobi u stanu i nije dozvoljavala nikakav odnos djeteta sa ostatkom obitelji. Navodi kako joj je to bilo jako teško za gledati, te je sa suprugom otišla na Lopud kako bi se smirila, tu atmosferu nikada neće zaboraviti. Nije nikada imala sa ĐF nikakve izravne sukobe niti nikada ušla u svađu s njom. Sjeća se da su u to vrijeme u kući postojale dvije pomoćnice, jedna koja je pomagala voditi ZF u školu, a druga koja je obavljala kućanske poslove, tako da ne zna što je ĐF i radila. Misli da je 1974. u rujnu već tada ĐF sa djetetom napustila Dubrovnik i preselila u Njemačku. O njenom zaposlenju nema nikakvih saznanja, a zna da nikada u zajednici nije pridonijela financijski u kupnji stana u [adresa]. Navodi kako je njena majka JF u to doba dok je ĐF došla živjeti u [adresa], bila izrazito u dobrom fizičkom stanju, puna snage, mogu reći "kao djevojčica", u to doba je bila u dobi 64-65 godina, a umrla je sa 96, tako da i to potvrđuje da je bila izrazito fizički zdrava žena koja nije trebala ničiju pomoć. To potvrđuje činjenica da je i njeno dijete 6 i pol godina živjela s njom, te da je njena majka u tom periodu u potpunosti zbrinula. Sjeća se da je bilo nešto govora kako bi ĐF počela raditi kao stomatolog u Hotelskom Cavtatu, ali nikakve detalje o tome ne može reći. Nakon što je ĐF odselila u Njemačku s djetetom nikakav kontakt s njom nije imala. Za brata ne zna, ali ona i majka s njom nisu više komunicirali. U konačnici ne zna kako je formalno okončan brak između njenog brata EF i ĐF. Sa ZF također danas nema nikakve odnose. ĐF nije sudjelovala u donošenju nikakvih odluka koje bi se odnosile na stan u [adresa], s obzirom da je ona svega godinu dana živjela u [adresa]. Svjedokinja je tada često dolazila u Dubrovnik i poznato joj je da ĐF nije u stanu niti čistila niti kuhala, da su postojale dvije žene koje su pomagale u kućanstvu, a logika nalaže zaključak da nije ništa niti plaćala odnosno sudjelovala u plaćanju režija i zajmova, jer nije niti bila zaposlena. Poznato joj je da je brat plaćao alimentaciju za ZF u [adresa], a koliko dugo to ne može reći, svakako je jedne prilike za ručkom majci pokazao uplatnice da bi se ona uvjerila da on brine za dijete. Po njenom mišljenju je brat dobio kredit za kupnju stana zato što ga je firma trebala i cijenila njegov rad, a tu doba nije bilo uobičajeno da se na taj način zaposlenicima izlazi u susret. Ne zna tko je ČF, nije je nikada upoznala. Njen brat EF je 4 godine radio u Iraku i tamo je zaradio novce kako bi konačno isplatio zajam za stan u [adresa], negdje početkom 1980-tih. Misli da je brat viđao druge žene kako za života u [adresa] tako i dok je živio u [adresa] i inozemstvu. Po njenom saznanju ĐF nije nikada za života EF tražila ništa vezano za stan u [adresa], a smatra da nije ni mogla tražiti jer nije imala nikakve veze s tim stanom, niti zna da su njenom bratu ikada osporavale vlasništvo nad stanom u [adresa]. Navodi kako nikada nije čula da bi se ĐF i pokojni brat svjedokinje dogovorili da bi stan u [adresa] ostao u vlasništvo ZF. Ne zna da li je EF kontaktirao i koliko sa ZF. Svjedokinja od 1992. živi u [adresa], ali je cijelo to vrijeme u kontaktu i vezi sa bratom EF i VF, odnosno u ljubavi, poštovanju i zahvalnosti, jer su se brinuli za njenu majku do njene 96 godine, a čime su i njoj pomogli jer je bila slobodna raditi i uspjeti u Izraelu. Nije smatrala da je odnos između ĐF i EF bio blizak odnos, već da je ona u formalnom smislu tu postojala kao njegova supruga. Dok je bila mala djevojčica svi su ĐF u kući zvali S. Potvrđuje da je ona je ona autorica pisma koje se nalazi u spisu, u kojem je ĐF nazvala V te i razglednice koje datiraju iz 1968. a upućene MF, svjedokinja potvrđuje da su sve to razglednice koje je ona pisala MF, kao što je i njen suprug C na adresu u [adresa], uputio čestitku MF za Dan žena. Svjedokinja navodi da je njen brat bio u vezi sa njenom prijateljicom u razdoblju 1963-1964., a da je ta prijateljica bila

Poslovni broj.P.531/2020

njena vršnjakinja. Navodi da je njen brat radio za GP Bosna, putem Energoinvesta, u periodu od 1963-1965, a da joj nije poznata adresa Prvomajska, niti KF [adresa].

28.Sud je djelomično poklonio vjeru iskazu svjedokinje ČF jer je njen iskaz kontradiktoran i protivan ispravama u spisu. Kontradiktoran je u dijelu u kojem svjedokinja iskazuje da je između tužiteljice i EF postojao brak u kojem je odnos partnera bio idealan, da su uživali u zajedničkom djetetu ali je ipak taj brak razveden iz njoj nepoznatih razloga. Ono što nalaže životna logika i iskustvo jest da je taj brak bio kakvim ga opisuje svjedokinja tada zasigurno ne bi bio razveden. Osim toga svjedokinja iskazuje da su MF i EF od sklapanja braka živjeli zajedno dok iz obrazloženja presude o razvodu braku proizlazi tužbeni navod MF kako odmah nakon zaključenja braka sa sada pok. EF faktična bračna zajednica nije ni uspostavljena jer je tužiteljica otišla na studije u Beograd, a tuženik na odsluženje vojnog roka. Isto proizlazi iz iskaza RF. Osim toga svjedokinja iskazuje da se često družila sa MF i EF, u sve je upućena, ali usprkos tome, nema saznanja o razlozima njihove rastave.

29.U odnosu na iskaze IF i ŽF koji su svjedočili o činjenici rada MF u [adresa] i koji nisu u prijateljskim ili rodbinskim odnosima sa strankama, niti sa pokojnim EF, a niti je sud našao da njihova prava i obveze ovise o ishodu ovog spora, a pritom iskazuju o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja, proizlazi kako tužiteljica nije nikada stvarno počela sa radom u zubnoj ambulanti u [adresa], niti je ta ambulanta ikada zaživjela u sklopu hotela Croatia. LF koji je u to vrijeme bio rukovodeći kadar navedenog Hotelskog poduzeća iskazuje da dopis Medicinskom centru (list 118) nije potpisala osoba koja je imala ovlaštenje za odlučivanje o kadrovskim pitanjima pa uzimajući u obzir navedene iskaze te okolnost da bi zasigurno o radu zubarske ambulante mogli posvjedočiti brojni svjedoci koji u ovom slučaju nisu predloženi, zaključuje se da je iskaz ovih svjedoka istinit i vjerodostojan upravo iz svih navedenih razloga. Osim toga iz uvjerenja MIO PIO (LIST 286) proizlazi da je MF rođ. ĐF OD 01.02.1964 do 01.05.1975 bila prijavljena kod poslodavca Doma zdravlja sa OOUR dispanzerske službe u BIH. Dakle pregledane isprave navedene pod točkom 18. i 18.1. ovog obrazloženja su formalne prirode jer prema njima tužiteljica, niti je započela s radom u [adresa], niti joj je za taj rad isplaćena bilo kakva naknada.

30.Saslušane su VF i ĆF. Tuženica VF iskazuje kako je svoj brak sa pokojnim EF sklopila 1998. godine, s tim da su u izvanbračnoj zajednici živjeli od 1989. godine. Njen pokojni suprug je posljednjih 70 godina svog života živio u [adresa] i to prvo vrijeme u stanu u [adresa], da bi naknadno dobio kredit od HTP Cavtat gdje je bio zaposlen te kupio stan u [adresa], na adresi VI. Po njenom saznanju MF se svih tih godina nikada nije pojavljivala niti polagala pravo na ovaj stan u [adresa], a niti osporavala vlasništvo EF. EF je otplaćivao kredit za stan od 1970.g godine, koji je dobio od HTP Cavtat na rok otplate od 30 godina, s tim da je stan otplaćen 1983. godine., kada je plaćena zadnja rata. Pokojni EF se na stan uknjižio 1994. godine, odnosno 04.siječnja te godine je od suda dobio rješenje za uknjižbu. Po njenom saznanju, EF nikada nije bio u kontaktu ni sa kćerkom ĆF, niti je ona koliko se sjeća nikada dolazila niti boravila s ocem u Dubrovniku. Što se tiče, njegovog prijašnjeg braka sa MF, saznanja crpi iz

Poslovni broj.P.531/2020

razgovora sa pokojnim EF, sa njegovom majkom JF koja je s njima živjela u stanu [adresa] do svoje smrti, a umrla je u 94 godine odnosno 2004.g, te iz razgovora s Branislavovom sestrom RF te njenim suprugom pokojnim Č, kao iz razgovora s prijateljima i poznanicima. Navodi kako joj je poznato da se vjenčao 1961. s tužiteljicom, međutim, ni tada nije uspostavljena bračna zajednica, budući je EF pošao na odsluženje vojnog roka u Karlovac, a tužiteljica na studij u Beograd. Nakon odsluženja vojnog roka, EF je živio kod majke u [adresa], budući se nije mogao uskladiti i naći zajednički jezik s tužiteljicom, budući je stalno dolazilo do svađa između njih. Po Branislavovim riječima, tužiteljica nije mogla obuzdati svoju svađalačku narav te da je brak i odnos bio nepodnošljiv, što proizlazi iz obrazloženja presude o razvodu braka, kao i iskaza svjedoka TF koji su u tom postupku tako iskazivali. Iskazivali su da EF nije mario ni za brak ni za dijete te da nije uspostavljena faktična bračna zajednica između supružnika. Taj brak je bio samo brak na papiru. EF je u to doba živio sa svojom majkom, živio je punim plućima, imao mnogo prijatelja i poznanika, ali na stalno inzistiranje tužiteljice dolazilo je do njihovih povremenih sastanaka. Na taj način je i začeto njihovo dijete, kćer ĆF koja se rodila 1966.godine. Iz razgovora sa pokojnom Branislavovom majkom JF te sestrom RF, zna da su rekle da su bile iznenađene kada ih je EF obavijestio da je dobio kćer, jer su ga pitale s kim, budući nikada nije spomenuo da je sa MF niti imao kontakt niti da je trudna. Nakon rođenja djeteta pokušali su živjeti skupa te jedno kratko vrijeme do 1967. godine kada je EF preselio iz [adresa] i došao sa svojom majkom živjeti u [adresa], u [adresa], a majka mu je u to vrijeme vodila kućanstvo. Tužiteljica i kćerka ĆF su ostale živjeti u [adresa] te su od 1967. do 1973. godine, povremeno dolazile u posjet u Dubrovnik. 1969. godine se EF zaposlio u HTP Cavtat. 1973. godine nakon više pokušaja da uspostave bračnu zajednicu, a u doba kada je dijete stasalo za osnovnu školu, odlučili su pokušati živjeti zajedno, te je tužiteljica sa djetetom došla u Dubrovnik, gdje su upisali dijete u prvi razred Osnovne škole Lapad. Živjeli su u stanu na adresi VI, a po njenom saznanju prema podacima MUP-a, nikada nije imala tužiteljica prijavljeno prebivalište i boravište u [adresa]. U isto vrijeme HTP Cavtat je ambulantu doktora opće medicine namjeravao otvoriti stomatološku ordinaciju te je tamo tužiteljica, a radi utjecaja EF, dobila zaposlenje, međutim, ta stomatološka ordinacija nikada nije stavljena u funkciju. Opremljena je bila te naknadno ustupljena drugom liječniku. Po onome što iz razgovora zna, tužiteljičino zaposlenje je bilo formalno, nije dolazila na posao u ambulantu. 1974. godine je zajednički život postao nemoguć, te se te godine tužiteljica s djetetom vratila u [adresa], te je podnijela zahtjev za razvod braka, koji je razveden 1975.godine. Što se tiče pravnih posljedica tog braka, EF je bio obvezan na plaćanje alimentacije za dijete, a što se tiče imovinskih odnosa nisu imali što dijeliti, obzirom da ništa u braku nisu stekli, a EF je na stan upisan 1994. godine. Iz razgovora sa pokojnom majkom JF i sestrom RF te pokojnim Č, ima saznanja da je odnos tužiteljice prema EF tako i prema svima bio dosta kaotičan, svađalački nastrojen, te je branila i kontakt svima njima s djetetom, da bi se čak u jednom momentu sa djetetom separirala u jednu prostoriju stana te nije dozvoljavala kontakt djetetu ni sa bakom ni sa tetkom. Dok je živio u [adresa], EF je bio zaposlen u GP Bosna. Tužiteljica MF je dobila jedan manji stan te su naknadno udruženim sredstvima odnosno za taj manji stan i udruženim sredstvima firme dobili na korištenje veći stan u [adresa] u kojem su živjele i nastavile ga koristiti tužiteljica sa kćerkom ĆF. U to doba su od firme zaposlenici dobivali stanove na korištenje kao stanarsko pravo pa misli da su na taj način EF i MF dobili taj veći stan u [adresa]. EF je stambeni kredit za stan

Poslovni broj.P.531/2020

u [adresa], otplaćivao od 1970. godine, prvo dok je bio zaposlen kod HTP Cavtat odbicima iz osobnog dohotka, a kada je prešao raditi u drugu firmu općim uplatnicama. Cijeli kredit je otplaćen od 1970 do 1983. godine , budući je to zadnje vrijeme od 1981. godine radio u Iraku, imao jako dobra primanja, te je zbog toga imao mogućnost prijevremeno otplatiti cijeli kredit. Po saznanju tužene od 1975. godine više nisu imali nikakvih kontakata tužiteljica i pokojni EF. Navodi kako su ona i njen suprug EF sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju prema njegovoj želji, kada je počeo obolijevati, s tim da naglašava da su bili u skladnom braku punom razumijevanja i poštovanja, kako prije tako i nakon sklapanja tog ugovora. Navodi da je 1989. upoznala pokojnog EF, a da su 1990-tih počeli živjeti zajedno. Iz razgovora s njim zna da je uredno plaćao alimentaciju za kćer, da se ona zajedno s njim skrbila o njegovoj nepokretnoj majci, dvije godine pred smrt je bila nepokretna, a da svakako nije zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju da bi se zaštitila od eventualnih prava njegove kćeri ĆF, jer je ostala iznenađena ovom tužbom. Ne sjeća se da li je bilo susreta pokojnog EF i kćerke, misli da nije.

30.1.Tuženica ĆF iskazuje kako su njeni roditelji bili u braku odnosno bračnoj zajednici i da su se međusobno voljeli. Od 1964. živjeli su u [adresa], u [adresa] u stanu na koje je njena majka imala stanarsko pravo. Zna da je dijete koje su njeni roditelji planirali, te da se trebala roditi upravo na očev rođendan 25.listopada, međutim, rodila se nekoliko dana kasnije. Od 1966. godine živjeli su zajedno, a o čemu imaju i fotografije njenog oca kako je drži kao bebu, kao i slike njene tetke koja također svjedoči o tome kako je tetka RF drži kao dijete, što opovrgava njenu tvrdnju da nije poznavala majku tužene MF. Slala je majci tužene razglednice kada je bila na izletu u Londonu. Točno je da je nakon sklapanja braka, njen otac EF bio u vojsci, a majka VF na studiju u Beogradu, te je faktično bračna zajednica njenih roditelja sklopljena nakon njenog rođenja i to su živjeli na zajedničkoj adresi u [adresa] u [adresa] KF. To je bilo do 1969. godine u koje vrijeme je otac bio zaposlen u GP Bosni, te je stalno i često bio na terenu, međutim, s terena se vraćao kući njenoj majci i njoj. 1969. je dobio posao u Dubrovniku, te su se on i majka dogovorili da ona da svoje stanarsko pravo koje ima u [adresa], kako bi otac stekao pravo na kupnju stana u [adresa]. 1970. godine se useljavaju u stan na adresi [adresa] u [adresa] i tu žive kao obitelj. S njima je živjela baka JF. Sjeća se da su se roditelji u to doba družili sa obitelji O, LF, J, koji su imali djecu njenog uzrasta. Majka je upisala i vodila na Mali raspjevani Dubrovnik, brinula se o kućanstvu, njoj kao i o baki JF. Baka je tada bila aktivna, ali starije životne dobi. Sjeća se da je obitelj njenog oca odnosno sestra RF i njen muž zajedno sa svojim bratom U i ženom K, također dolazili u posjet u Dubrovnik, a isto kao i obitelj njene majke MF, o tome ima fotografije koje su snimljene na Stradunu. 1973. tužena se upisuje u prvi razred osnovne škole, sjeća se da je majka vodila u školu, istovremeno šetala psa po imenu L, otac je radio u [adresa], a majka se brinula o obitelj i istovremeno se dodatno usavršavala. 1973. godine je majka počela raditi u [adresa], gdje su često odlazili, tada je Hotel Croatia bio gradilište, a posebno joj je kao djetetu ostalo u sjećanju, da su ronioci vadili ribe iz mora, o čemu ima i fotografije. I nakon razvoda njeni roditelji su imali lijep i korektan odnos, te nikada niti za vrijeme zajedničkog života niti kasnije nije osjetila niti se sjeća njihovih svađa. Navodi kako se s majkom krajem 1974. vratila u [adresa]. Otac je bio upućen u cijeli njen život, kako od mature, diplome, vjenčanja, rođenja unuke i praunuke. Nije točno da VF nije bila upoznata i da nisu imali kontakata i ona je 2016. godine pozvana na svadbu unuke Z i VF je

Poslovni broj.P.531/2020

na njihov poziv odgovorila čestitkom. EF su tijekom 1991. godine i 1992. ona i majka kontaktirale na tjednoj bazi, zvale su ga zbog ratnih zbivanja da dođe k njima, ali on nije želio. Majka MF je isto tako s njim imala telefonski kontakt. 1985. je upisala studij u Beogradu, u to doba otac EF je također bio u Beogradu, kao tehnički direktor aeroinženjeringa, te navodi kako joj je tom prilikom rekao kako je jedna polovina stana u [adresa] vlasništvo njene majke MF i da ona može u svakom momentu da se vrati u svoj dom, a da će ona kao nasljednik taj stan naslijediti. Bio je dogovor njenih roditelja, to zna, da otac nakon razvoda neće plaćati alimentaciju, već da će plaćati kredit za stan te su na taj način izravnali te svoje imovinske odnose. Od 1975. godine kada se s majkom odselila u Njemačku, otac nije plaćao uzdržavanje, jer je to bio njihov međusobni dogovor. VF je nije obavijestila o smrti oca. Stan u [adresa] u kojem su živjeli ona i njeni roditelji se sastojao od tri sobe. Otac nije nikada spominjao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Redovno su kontaktirali 2017, 2018, 2019. jednom mjesečno. Jedan period od 1995. do 1999. kada su živjeli u [adresa], nije baš imala kontakt s ocem. Njena majka MF je teško srčani bolesnik, teško se kreće s kroničnim vrtoglavicama te joj je liječnik zabranio izlazak iz okvira doma. Navodi kako ne zna točno od kada ima saznanja da je njen otac oženjen. Navodi da je logično da je u stanu u [adresa] s njenim ocem EF od 1989. pa do njegove smrti živjela njegova supruga VF, te je do smrti tamo živjela i baka JF, a iz razgovora s ocem zna da je imao problema jer nije majku mogao ostaviti samu, a ona nije nikoga prihvaćala. Ne sjeća se joj je otac rekao da se oženio za tuženu ad.1 VF, ali da su svi jedne prigode bili na zajedničkoj večeri nakon njihovog sklapanja braka. Nadalje navodi da joj 1991-1992. godine kada su zvali oca u Njemačku nije bilo poznato da je on oženjen. Tada je u stanu s ocem živjela baka JF. VF je upoznala 2001. kada je sa unukom došla u Dubrovnik posjetiti baku JF i oca EF. Dok je išla u prvi razred osnovne škole, majka je bila zaposlena u [adresa], a radila je na uređenju stomatološke ordinacije koja se trebala otvoriti svakodnevno. Ističe kako je diplomirala 1993. godine, ali da otac nije bio na promociji zbog rata. 2000. godine je završila specijalizaciju ortodoncije u Americi, otac ni tada nije bio, a baka je u to vrijeme bila bolesna. Otac nije bio na vjenčanju 1991. jer je tada bio rat. Vjenčanje je bilo u kolovozu 1991. 1975. godine se preselila s majkom u Njemačku. Njen otac i majka su imali dogovor, te je majka u dogovoru s njim otišla u Njemačku, a to zna po očevoj priči, jer je dolazio u Frankfurt, a u razgovoru je govorio da se vrate. Nije joj poznato od čega je otac bolovao, a od kada je bolovao, ne zna točno jer kada su se 2018. godine čuli zadnji put, nije bio bolestan. Uvijek je bio veseo i do zadnjeg dana je radio u svojoj firmi. Kada su se roditelji razveli imala je 9 godina. Navodi kako nema saznanja o stjecanju imovine oca do razvoda od majke, ali do razvoda je majka stjecala imovinu zajedno sa ocem.

31.Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 57/2005- 2, od 14. prosinca 2005. godine).

Od 1961. do 1975. godine, imovinske odnose u braku uređivao je Osnovni zakon o braku (Službeni list FNRJ br. 29/1946, 36/1948, 44/1951, 18/1955, Službeni list SFRJ br. 12/1965, Narodne novine br. 52/1971, 11/1978) koji je u čl.10. određivao da imovina, koju su supruzi stekli radom u toku braka, je njihova zajednička imovina. Koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti. Pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, Poslovni broj.P.531/2020

o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

31.1.Ono što je posebno indikativno u ovom sporu je činjenica da, usprkos onome što je navedeno u obrazloženju presude Okružnog suda u Sarajevu, u tužbenom narativu kojeg je navela sama MF, ista sada u ovom postupku tvrdi i nastoji prikazati sasvim suprotnim i to iskazima ČF i ĆF, koja, usput rečeno, ima izravni imovinski interes da tužiteljica uspije u ovom sporu.

31.2.Naime u svojoj tužbi za razvod braka tužiteljica je sama tvrdila da odmah nakon zaključenja braka faktična zajednica nje i EF nije uspostavljena, da je EF tijekom 1963.g podnosio tužbu za razvod braka, da je nakon rođenja djeteta došlo do kratkotrajne uspostave njihove zajednice, te da je EF sa majkom 1967.g. napustio [adresa] gdje mu je odlazila u posjetu, te je 1973.kada je doselila u Dubrovnik uspostavila faktičnu zajednicu sa EF koja je konačno i trajno prekinuta već u rujnu 1974.g.

Kada se sve dovede u vezu sa iskazom ĆI koja detaljno i iscrpno opisuje sve činjenice vezane za život pokojnog EF kao i njegov odnos sa tužiteljicom, a kojem je sud poklonio vjeru jer nije našao nedosljednosti i nelogičnosti u njenom iskazu, zaključak je da su tužiteljica i pok. EF bili u faktičnoj u bračnoj zajednici od 1973 do 1974, a što je kulminiralo razvodom već u travnju 1975.g. Naravno da sama činjenica što stranke nisu živjele na istim adresama ne ukazuje da njihova faktična bračna zajednica nije uspostavljena međutim kada se uzme u obzir sve okolnosti tj. ukupnost i karakteristika njihovih međusobnih odnosa, činjenica da je EF živio s majkom koja je vodila njegovo kućanstvo, da tužiteljica nije sudjelovala u njegovom svakodnevnom životu, pa ni odlukama koje je donosio, da za vrijeme trajanja braka sa EF nije prisustvovala ni sahrani njegovog oca, niti je Branislavova uža obitelj znala da ona kao supruga u to vrijeme postoji u životu EF , tada to sve, pored lonoga što proizlazi i iz obrazloženja presude o razvodu braka, ukazuje da je zaista bračna zajednica trajala vrlo kratko vrijeme.

31.3.Okolnost što je ugovor o kupoprodaji stana sklopljen 1970.g. ,za vrijeme trajanja braka između tužiteljice i pok. EF, ne ukazuje a priori da taj stan predstavlja bračnu stečevinu. Pored utvrđene činjenice da je tužiteljica faktično živjela sa tuženikom od 1973 do 1974, da je riječ vrlo kratkoj bračnoj zajednici, da nikada nisu imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi, da je pok. EF, 1970.g., ugovorio sa poslodavcem zajam za kupnju stana na rok otplate od 30 godina i uz minimalnu kamatnu stopu od 1% i koji zajam je otpatio tijekom osmadesetih godina prošlog stoljeća, te da se uknjižio 1994.g. te da sud nije utvrdio da postoji ikakav doprinos tužiteljice temeljem čega bi se ovaj stan u [adresa] smatrao zajedničkom imovinom tužiteljice i pok. EF zaključak je da stan u [adresa] predstavlja posebnu imovinu pok. EF koja nije bračna stečevina. Predmetni stan je pok. EF stekao kao svoju posebnu imovinu, rate zajma je otplaćivao samostalno, prvo odbijanjem iz osobnog dohotka, a naknado uplatnicama dok tužiteljica ničim nije pridonijela, prvo kupnji i otplati stana, a drugo niti pomoći u vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i slično.

Poslovni broj.P.531/2020

32. EF se uknjižio kao jedini vlasnik stana 4.siječnja 1994.g., samostalno je izvršavao posjed tog stana, tužiteljica mu se za vrijeme njegovog života nikada nije obratila sa imovinsko pravnim zahtjevom, te nije dokazala da je postojao dogovor sa pok. EF da taj stan ostane njihovoj kčerki, odnosno umjesto naknade za uzdržavanje. Iz iskaza ĆF sud je zaključio da ista nije imala posebno blizak odnos sa pokojnim ocem, nije znala za njegovo stupanje u brak sa VF, nije znala za njegovo zdravstveno stanje, a otac nije bio prisutan niti prilikom njene udaje, niti na drugim bitnim događajima u njenom životu dok su jedino ostvarivali povremene telefonske kontakte. Stoga sud nije prihvatio istinitim njen iskaz, posebno u dijelu u kojem navodi da je otac rekao kako je jedna polovina stana u [adresa] vlasništvo njene majke MF i da ona može u svakom momentu da se vrati u svoj dom, a da će ona kao nasljednik taj stan naslijediti.

Isprave navedene i opisane po točkom 19 i 19.1. obrazloženja ove odluke nisu od utjecaja na zaključak suda kako faktična i trajnija životna zajednica između tužiteljice i pok. EF nije bila uspostavljena jer je očito iskoristio činjenicu braka kako bi u vrijeme dodjele društvenih stanova na korištenje, na taj način ishodio korištenje stana veće površine, dok na navedenoj adresi KF, MF nije nikada imala prijavljenu adresu stanovanja. Nije sporno da su u jednom periodu nakon rođenja djeteta MF i EF pokušali uspostaviti faktičnu zajednicu života međutim vrlo kratkog trajanja što opet ne upućuje na zaključak da je njihov brak bio brak u pravom smislu te riječi.

32.1. Slijedom naprijed navedenoga sud nalazi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio pokojni EF sa tuženom VF u cijelosti valjan pravni posao kojim je EF raspolagao isključivo svojom imovinom te ne postoji niti jedan razlog koji bi ovaj ugovor činio ništetnim. Osim toga da su istinite tvrdnje tužiteljice o bračnoj stečevini i dogovoru sa pokojnim EF tada bi bilo logično da su tužiteljica i PI sastavili pisani sporazum kojim bi tužiteljica zaštitila svoja i kćerkina imovinska prava, posebno nakon što je saznala za činjenicu sklapanja njegovog drugog braka, a što sve ukazuje na zaključak da takav usmeni dogovor nije postojao.

33.Odluka o parničnom trošku.

Budući je tužiteljica u cijelosti izgubila u parnici, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, dužna je tuženici nadoknaditi troškove postupka. Sud je kao potrebne troškove postupka tuženice ad.1. cijenio troškove zastupanja tuženice po odvjetniku, a koji su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) te se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 799 bod (Tbr.8.1.), na zastupanje na ročištima održanim dana

07.06.2022, 05.12.2022, 15.03.2023, 15.11.2023, 26.03.2024, 19.08.2024, 20.11.2024, 01.07.2025. (svako po 799 bod, po Tbr.9.1.) za pristup ročištu 05.10.2022. (Tbr.9/5 – 50 bod), za sastav podnesaka od 28.10.2020, 13.10.2021, 24.05.2022, 07.06.2022, (Tbr.8.1.-799 bod), 04,10.2022 29.08.2023, 28.12.2024 (u iznosu od po 100 bod). Nadalje, potrebni i opravdani troškovi tuženika odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost od 25%, što pri vrijednosti boda od 2,00€, iznosi ukupno 26.842,50 €.

Kamate na parnični trošak su odmjerene u skladu sa čl. 151.st.3. ZPP-a.

Poslovni broj.P.531/2020

34.U odnosu na zahtjev tuženice da tužiteljica položi osiguranje parničnih troškova sud smatra da tuženica u konkretnom slučaju nemaju pravo na osiguranje parničnih troškova u smislu odredbe čl. 61 Zakona o međunarodnom privatnom pravu budući da je sporazumom sklopljenim 26. veljače 1996. g. između Vlade RH, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: Sporazum) u čl. 16 st. 1. određeno da od državljana jedne države ugovornice koji sudjeluje u postupku pred sudom druge države ugovornice kao tužitelj ili umješač nije dopušteno zahtijevati osiguranje parničnih troškova samo zato jer je strani državljanin i na teritoriju te države nema stalno prebivalište. Budući da se radi o međunarodnom ugovoru koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom RH i objavljen u službenom glasilu RH i koji je na snazi, takav ugovor u smislu odredbe čl. 141 Ustava RH čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj je snazi iznad zakona, pa je sud odbio zahtjev tuženice.

35.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 30.srpnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja Marijo Kaznačić, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. pun.tuženika ad.1. Marina Radoš Balić, ad.2.Antun Missoni

Poslovni broj.P.531/2020

Poslovni broj.P.531/2020