Poslovni broj: Povrv-1148/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista UH, u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Cara Hadrijana 7,OIB: 41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika PUN POGODAK d.o.o., [adresa], OIB: 67853790331, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 03. lipnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Ferenca, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 62/2024 od 14. veljače 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.775,90 EUR, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-62/2024 od 14. veljače 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.720,65 EUR, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 311,21 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 864,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 250,00 EUR za period od 14.02.2024.g. do 30.07.2025.g., kao i zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 26. siječnja 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika isplatu iznosa od 9.496,55 eura uz naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Mladen Burec donio rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-62/2024 dana 14. veljače 2024. godine.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da je isto neosnovano u cijelosti, kao i u osnovi, tako i u visini te u odluci o troškovima, budući da računi na kojima se temelji potraživanje tužitelja nikada mu nisu dostavljeni, pa on ne zna na što se predmetni računi odnose. Računi nisu uneseni u poslovne knjige pa on nema evidentiranih dugovanja prema tužitelju, a dodatno ističe da se rješenje o ovrsi odnosi na jednostrano izdanim ispravama tužitelja uz koju nisu priložene nikakve druge isprave iz kojih bi bio vidljiv , odnosno kojima bi bila dokazana osnov i visina potraživanja, a isto tako ta isprava nije ovjerena od strane tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška tuženiku.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv- 1148/2024 od 10. veljače 2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-62/2024 od 14.02.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na pripremno ročište održano dana 03. lipnja 2025.g., niti je ispričao svoj nedolazak, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) a u svezi čl. 461 istog zakona na prijedlog punomoćnika tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.

5. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 14 spisa), prijepise utuženih računa (list 37-76 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Naime, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka podneskom od 26.02.2025.g. iskazao kako je njegovo potraživanje djelomično podmireno navodeći da je nakon donošenja rješenja o ovrsi glavnica djelomično podmirena i to u ukupnom iznosu od 2.720,65 EUR, budući je dana 21.06.2024.g. plaćena glavnica po računima broj: 381000181586 u iznosu od 4,18 EUR, broj: 381000181587 u iznosu od 1,39 EUR i broj: 381000213658 u iznosu od 2.449,96 EUR, a račun broj: 381000213659 podmiren je djelomično u iznosu od 265,11 EUR i to dana 14.10.2024.g. plaćen je iznos od 4,26 EUR, dana 27.11.2024.g. iznos od 11,38 EUR i dana 07.01.2025.g. iznos od 249,48 EUR. Napominje da je dana 07.01.2025.g. plaćen i dio ovršnog troška u iznosu od 61,21 eura, slijedom čega tužitelj djelomično povlači svoj tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice od 2.720,65 eura teza dio nastalog ovršnog troška u iznosu od 61,21EUR. Tužitelj stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje preostali iznos glavnice od 6.775,90 EUR (bez kamate), preostali nastali ovršni trošak u iznosu od 250,00 eura i naknadu parničnog troška, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

7. Obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 2.720,65 eura, a kojem se snižavanju tužbenog zahtjeva tuženik nije usprotivio u daljnjem tijeku postupka, to je sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u točci I javnobilježničkog rješenja o ovrsi broj od 14.02.2024.g. za predmetni iznos kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

8. Prvotno valja istaknuti je predmet spora bio zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 9.496,55 eura, po osnovi računa izdanih na ime tuženika, za period za mjesec listopad, studeni i prosinac 2022.g., kao i za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2023.g. za poslovni prostor na adresi u [adresa].

9. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. Odredba st. 2. istog članka određuje da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

11. Imajući u vidu da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa neprijeporno utvrdio da je tuženik bio potrošač komunalne usluge potrošnje plina za poslovni prostor na adresi u [adresa], u utuženom razdoblju u periodu od listopada 2022.g. do srpnja 2023.g., (a koju činjenicu tuženik nije niti osporio do okončanja postupka), to je sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik stoga obveznik plaćanja za predmetnu komunalnu uslugu za utuženo razdoblje, pa samim time i osnov tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom čl. 2. st. 1. i 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba 18/02 - u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama. Tuženik kroz postupak ne spori da mu je tužitelj isporučivao uslugu.

13. Nadalje, kako je iz prijepisa utuženih računa vidljivo stanje glavnog plinomjera, potrošnja plina, kao i način obračuna naknade za isporučeni i potrošeni plin te uzevši u obzir činjenicu da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju plina u njegovom prostoru u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta (a niti se je pozvao na predmetnu činjenicu), sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunatog isporučenog i potrošenog plina za predmetni poslovni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

14. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanja plinomjera, potrošnje plina, kao i način obračuna naknade za isporučeni i potrošeni plin po plinomjeru koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava visinu svojeg dugovanja prema tužitelju, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio, slijedom čega je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a u cijelosti otklonio prigovor tuženika u odnosu na visinu utuženih računa.

15. Sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor da nije zaprimio utužene račune budući da je općepoznata činjenica da se računi za komunalne usluge, pa tako i računi tužitelja dostavljaju poštom, i to običnom pošiljkom njihovim potrošačima, pa u tom slučaju tužitelj niti ne može dokazati primitak računa od strane tuženika. Čak i u slučaju da tuženik nije zaprimio utužene račune, sud ističe da je tada njegova obveza bila utvrditi kod tužitelja da li postoji kakvo nepodmireno dugovanje za koji nije primio račun, a imajući u vidu da je riječ o kontinuiranim mjesečnim obvezama za potrošnju plina za koje se odašilju računi mjesečno, te je trebao znati za postojanje konkretne obveze prema tužitelju, obzirom da je isti evidentirani kupac plina za poslovni prostor koji je predmet ovog postupka.

16. Tuženik do okončanja postupka nije osporio tvrdnje tužitelja o djelomičnom podmirenju duga niti je prigovorio načinu na koji je tužitelj obračunao uplate tuženika na njegovo potraživanje, pa se stoga smatra da je tuženik suglasan sa istim.

17. Nadalje, kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio preostalo glavnično potraživanje u iznosu od 6.775,90 EUR, valjalo je obvezati tuženika na platež predmetnog iznosa i održati na snazi platni sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 14.02.2024.g. za iznos od 6.775,90 eura, te je stoga odlučeno kao u točci I izreke presude.

18. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 200,00 eura uvećan za 25% PDV-a, na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a, kao i ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 38,97 eura uvećan za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 311,21 eura, slijedom čega je sud usvojio zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 311,21 eura na ime troška ovršnog postupka.

19. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, to je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

20. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak pristupa na ročište dana 03.06.2025.g. u vrijednosti od 100 bodova temeljem Tbr 9 to. 1, na trošak sastava podneska od 26.02.2025.g. u vrijednosti od 100 bodova, što iznosi 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 400,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a od 100,00 eura ukupno iznosi 500,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 114,21 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 250,00 eura (budući je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao ovršni trošak u iznosu od 250,00 eura navodeći da je trošak od 61,21 eura podmiren uplatom tuženika), sveukupan trošak postupka iznosi 864,21 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO- a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

21. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka 250,00 EUR za period od 14.02.2024.g. do 30.07.2025.g. te je stoga odlučeno kao u točci IV izreke presude.

22. Kako je tuženik izgubio spor, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška, slijedom čega je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 30. srpnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbe na presudu u iznosu od 114,21 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 30. srpnja 2025. godine