REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1864/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Tojčić Kinjerovac, odvjetnica u Zagrebu, Stjepana Širole 6, protiv tuženika IMPRESSUM KOMUNIKACIJE d.o.o. za upravljanje komunikacijama, Zagreb, Trg Drage Iblera 7, OIB: 93456304833, kojeg zastupa punomoćnica Ana Crnković, odvjetnica u Buterin & Partneri odvjetničkom društvu, d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika KV i punomoćnice tuženika, te presude javno objavljene dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da tuženikova Odluka o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. studenog 2024., izmijenjena u toč. 2. Odlukom od 12. prosinca 2024. godine, nije dopuštena i da radni odnos, zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika 3. siječnja 2020., a izmijenjen Aneksima, nije prestao.

II Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika, sklopljen 3. siječnja 2020., a izmijenjen Aneksima, s danom 18. svibnja 2025. godine te se nalaže tuženiku Impressum komunikacije d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 7, OIB: 93456304833 isplatiti tužiteljici ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.413,25 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.165,30 eura kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 3.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je s tuženikom u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenim dana 3. siječnja 2020. godine, koji je izmijenjen Aneksima, na radnom mjestu Account Director a koji je otkazan dana 20. studenog 2024. godine Odlukom o redovno poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Tužiteljica osporava navedenu Odluku koju tuženik temelji na navodima da je isti 11. studenog 2024. godine donio odluku o reorganizaciji kojom je, nakon provedenog postupka analize radnih procesa, utvrdio da je u pretežitom dijelu prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta Account Director pa da je to radno mjesto ukinuto kao i da je navedena odluka stupila na snagu 20. studenog 2024. godine. Tužiteljica ističe da kod tuženika nikada nije postojala podjela radnih mjesta na način kako se to sada u Odluci navodi, pa stoga niti nije moglo biti ukinuto to radno mjesto na način kako se navodi, iako se vjeruje da je tuženik za potrebe Odluke i potrebe ovog postupka zaista i fabricirao takvu istu odluku. Navedeno proizlazi i iz činjenice da se u samoj Odluci navodi kako je u pretežnom dijelu prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta Account Director. Kako je tužiteljica kod tuženika obavljao sve poslove za kojima se ukazala potreba, uključujući u svakom slučaju i poslove koji su potanko navedeni u samom Ugovoru o radu, osporava da je postao tehnološki višak uslijed prestanka samo pretežnog dijela potrebe za obavljanjem poslova navedenog radnog mjesta.

Odluka nije uopće obrazložena glede poslovno uvjetovanog razloga otkaza Ugovora o radu. Odluka uopće nema obrazloženje zbog čega se ne može ispitati. Samo se paušalno navodi da je prestala, i to u pretežnom dijelu, potreba za obavljanjem poslova navedenog radnog mjesta slijedom čega tužitelju ostaje potpuno nejasno koji su to uopće kriteriji kojima se tuženik rukovodio prilikom otkazivanja Ugovora o radu.

Tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos u novonastalom nepovoljnom okruženju i očito neprijateljskoj i diskriminirajućoj atmosferi, koji neminovno proizlaze iz same činjenice trenutka otkazivanja Ugovora o radu. Budući tužiteljica ima dvoje mlt. djece koje mora uzdržavati, koji imaju određene poteškoće i za koje tuženik cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa zna, činjenice da je tuženik naprasno otkazao radni odnos tužitelju, predlaže da sud kao sudski raskid odredi 18. svibnja 2025 kao dan novog zaposlenja, potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu 7 (sedam) ugovorenih mjesečnih plaća, temeljem odredbe čl. 125. Zakona o radu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužitelja o nedopuštenosti pobijane odluke o otkazu, a ista je donesena zbog poslovno uvjetovanih razloga uslijed ukidanja radnog mjesta na kojem je tužitelj obavljao poslove kod tuženika, a kako to sve detaljno obrazlaže u odgovoru na tužbu. Opreza radi, ako bi sud utvrdio da otkaz nije dopušten (a što tuženik osporava u cijelosti), tuženik osporava visinu zahtjeva koji je svakako postavljen u previsokom iznosu, s obzirom na trajanje radnog odnosa, starost te obveze koje terete ranika. Tim više što iz tužbe uopće nije razvidno zašto tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu štete u iznosu od upravo sedam plaća.

Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjevi u cijelosti neosnovani pa predlaže sudu da odbije tužbene zahtjeve u cijelosti i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 20.11.2024., Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29.11.2024. uz povratnicu, Odluku od 12.12.2024., elektronički zapis iz matice rođenih, medicinsku dokumentaciju, Odluku o priznavanju prava na potporu pomoćnika u nastavi od 21.8.2023., isplatne list, Rješenje Gradskog ureda za obrazovanje od 27.6.2023., Odluku o reorganizaciji od 11.11.2024., Elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22.11.2024., Izvadak iz sudskog registra, e-mailove, sliku tužiteljice s web stranice Pro media group d.o.o., Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, podjelu poslova radnih mjesta, podjelu poslova koju je "dao" ChatGPT, Elektronički zapis HZMO od 26.6.2025., ispis web stranice, saslušao je svjedoke NV, HV, AV, OV, UV, tužiteljicu i zz tuženika KV, te izvršio u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 03.01.2020., koji je izmijenjen aneksima, na radnom mjestu Account Director, da je tuženik 20.11.2024. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja, da je tužitelj 29.11.2024. podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tuženik Odlukom od 12.12.2024. djelomično odbio, a izmijenio u dijelu u kojem se odnosi na početak i trajanje otkaznog roka.

Sporno je da li odluka o otkazu osnovana.

6. Uvidom u odluku o otkazu od 20.11.2024. utvrđeno je da se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 3. siječnja 2020. godine, koji je izmijenjen Aneksima, na radnom mjestu Account Director, zbog prestanka potrebe za radom radnika uslijed organizacijskih promjena.

U obrazloženju je navedeno da je poslodavac dana 11.11.2024. donio odluku o reorganizaciji kojom je nakon provedenog postupka analize radnih procesa utvrdio da je u pretežitom dijelu prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta account director slijedom čega je odlučio ukinuti navedeno radno mjesto. Odluka o reorganizaciji je stupila na snagu dana 20. studenog 2024. Nadalje se navodi da je uzeto u obzir da se radno mjesto ukida, a da je radnik jedini zaposleni na tom radnom mjestu, te da poslodavac zapošljava manje od 20 radnika zbog čega nije postojala obveza za postupanjem sukladno članku 115. stavak 2. Zakona o radu.

7. Uvidom u odluku o reorganizaciji od 11.11.2024. utvrđeno je da procesa poslodavac utvrdio da je u pretežitom dijelu predstava potreba za obavljanje poslova radnog mjesta Account director slijedom čega se isto radno mjesto ukida dok će neznatne dio poslova koje je obavljao radnik zaposlen na radnom mjestu Account director za kojim se povremeno ukaže potreba preuzeti radnik zaposlen na radnom mjestu Account Executive ili stariji PR savjetnik.

8. U situaciji kada poslodavac otkazuje ugovor o radu, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanoga razloga za otkaz.

Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz.

Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta , kao i da poslove tih (ukinutih) radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik. Sud je u dokaznom postupku utvrđivao da li postoji opravdan razlog koji je tuženik naveo kao razlog za poslovno uvjetovani otkaz.

9. U dokaznom postupku su saslušani svjedoci NV, HV, AV, OV, BV koji su suglasno iskazivali da je organizacija kod tuženika je posložena u tri glavna poslovanja i to su odnosi sa javnošću, društvene mreže i kreativa, pa tako svjedok HV navodi da je tužiteljica obavljala poslove izvršnog direktora , i da bi to bila pozicija sa koje se koordiniraju postojeći odjeli, znači i odnosni sa javnošću, društvene mreže i ostali segmenti ukoliko postoje, ali da je to kod tuženika bilo drugačije, jer se u stvarnosti se nisu tako obavljali poslovi, već svi rade samostalno. UV je iskazala da je tužiteljica radila u kreativi na koordinacijama sa drugim zaposlenima i sa klijentima, da se sada ti poslovi više ne obavljaju, da su izgubili klijenta Š kavu na kojem klijentu je radila tužiteljica, a o čemu su i drugi svjedoci iskazivali. Također iz iskaza svjedoka proizlazi da poslove radnog mjesta nije preuzeo nitko drugi, odnosno da kreativu nije nitko preuzeo.

Sud je prihvatio iskaze svih svjedoka kao objektivne i istinite u pogledu njihovog rada kod tuženika, kao i saznanjima o radu tužiteljice.

10. Tužiteljica u iskazu navodi da joj nije jasno iz kojih razloga je dobila otkaz, obzirom da to u odluci o otkazu nije obrazloženo, da je radila na mjestu accaunta što je teško prevodivo na hrvatski jezik, objašnjava da je to osoba koja može biti u različitim pozicijama ovisno o iskustvu, razini odlučivanja i sl., a ona je s obzirom na svoje iskustvo kod tuženika bila most između klijenta i kreativnog kreiranja sadržaja za klijente koje su onda odrađivali drugi djelatnici. Dobivala je od klijenta zahtjeve na koji način žele da se projekt ostvari, ali i realizaciju projekata koji uključuje i financije obzirom da je ona i u tome iskusna, a drugi koji su radili npr. samo u društvenim mrežama i sl. to ne moraju znati. Navodi da joj je jasno da poslodavac može uvijek odlučiti o promjenama i napraviti reorganizaciju, ali u u njenom slučaju nije jasno obzirom da je čitavo vrijeme bila u direktnoj komunikaciji sa klijentima i realizirala je te projekte u suradnji sa drugima. Navodi da je imala više iskustva od drugih zaposlenih da joj je jasno da preostali zaposleni to mogu odrađivati na način da sami komuniciraju direktno sa klijentima, ali obzirom da je radila u puno agencija smatra da to nije način na koji bi agencija trebala funkcionirati. Navodi da može direktor odrađivati njen posao jer je to prije radio ali da uvijek imaju klijente koji su na paušalu, dok se drugi klijenti pojavljuju sukladno tržištu, a upravo je njena pozicija kao accaunta da stalno te klijente na neki način animira i podsjeća da im je možda potrebna daljnja pomoć, odnosno da se opet uključe u njihove usluge.

11. Zz tuženika KV iskazuje da je tuženik do reorganizacije imao 3 ključna segmenta poslovanja, a osnovni su odnosi sa javnosti i medijima dok je tužiteljica radila kreativnu produkciju koja se odnosi na TV reklame, izradu tiskanih oglasa, vanjskih i Internet plakata , da su se u prošloj godini tržišne prilike promijenile i bilo je sve manje upita i poslova klijenata u tom pogledu, da su izgubili najvećeg klijenta Š, kojeg je u svom segmentu kreative obrađivala tužiteljica, odnosno da su u konačnici ostali bez klijenata koji bi zahtijevali tu kreativu, te da je to razlog zašto su donijeli odluku da će doći do reorganizacije, jer više nije bilo moguće osiguravati plaće, odnosno tužiteljičina plaća im je bio teret., a da tužiteljica nije nikada radila ostale poslove u agenciji. Navodi da je s tužiteljicom prije odluke o ukidanja radnog mjesta razgovarao sa tužiteljicom i predlagao isplatu veće otpremnine od zakonske ali tužiteljica je nakon toga poslala doznake o bolovanju i sva komunikacija prestala. Također navodi da tuženik nema akt o sistematizaciji niti pravilnik o radu.

Sud je prihvatio iskaze stranaka u cijelosti jer je tužiteljica iskazivala o okolnostima u kojima jasno navodi da je svjesna da tuženik ima autonomno pravo odlučivati o svom poslovanju, kao što je zz tuženika obrazlagao razloge otkazivanja. No valja dodati slijedeće.

12. Temeljem provedenog postupka sud je utvrdio da u konkretnom slučaju poslodavac nije dokazao opravdan razlog za otkaz. Naime, tuženik nije dao u obrazloženju Odluke o otkazu konkretne razloge koji bi opravdavali otkaz ugovora o radu tužiteljici i koji bi bili podložni ispitivanju njihove pravilnosti, već se općenito pozvao na potrebu za ukidanjem radnog mjesta radi uštede u poslovanju, jer je tuženiku zbog gubitka klijenata plaća tužiteljice postala teret. Nesporno je pravo poslodavca da radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta - i da poslove tih (ukinutih) radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Međutim, razlozi koji su bili odlučni za tuženikovu reorganizaciju i ekonomičnost poslovanja moraju se obrazložiti u Odluci o otkazu jer su oni bili temelj u konkretnom slučaju za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Odluka o otkazu ugovora o radu mora sadržavati obrazloženje takve odluke i poslodavac je dužan navesti sve okolnosti i činjenice koje ukazuju da postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu. U konkretnom slučaju tuženik nije dao u obrazloženju Odluke o otkazu konkretne razloge, nego je općenito naveo da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice. U mnogobrojnim odlukama viših sudova je zauzet stav da poslodavac mora detaljno obrazložiti radniku razloge zbog kojih je odlučio otkazati ugovor o radu, a ne paušalno se pozvati na gospodarski razlog otkaza, odnosno potrebu smanjivanja troškova poslovanja. Radnik ima pravo biti upoznat sa svim razlozima zbog kojih je njegov ugovor otkazan, a što u konkretnom slučaju nije navedeno u odluci o otkazu. Neprihvatljiva je tvrdnja tuženika da je tužiteljici objasnio razloge koji će dovesti do odluke o otkazu, jer takvi razlozi moraju biti navedeni u samoj odluci.

Niti u ovom postupku sud nije mogao ocijeniti da li je zaista opravdano doneseno odluka o ukidanju radnog mjesta tužiteljice, jer činjenica gubitka klijenta ne opravdava sama po sebi gubitke poslovanja, a sud značaj tog gubitka nije mogao ocijeniti jer tuženik nije naveo u čemu se sastoje ti gubici i koliko je plaća tužiteljice doprinijela tim rashodima, odnosno uštedama u planovima koje su rezultirale otkazom.

13. Slijedom navedenog je sud utvrdio da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz obzirom da njegova odluka nije potkrijepljena okolnostima u odluci o otkazu koje bi sud mogao ispitati, te je utvrđeno da odluka o otkazu nije dopuštena.

14. Obzirom da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika sud je odredio kao sudski raskid ugovora o radu dan 18.05.2025. kako je to tužiteljica predložila sukladno odredbi članka 125. ZR-a, te dosudio naknadu štete u visini od 5 ugovorenih mjesečnih plaća imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica kod tuženika radila 5 godina, da se vrlo brzo zaposlila na drugom radnom mjestu te da je šteta u dosuđenoj visini dostatna.

15. Uvidom u isplatne liste tužiteljice je utvrđeno da je plaća tužiteljice za 2.082,65 eura u posljednja tri mjeseca prije otkazivanja. Jednostavnim matematičkim operacijama je utvrđeno da je prosječna plaća tužiteljice iznosila 2.082,65 euro pa je ukupni iznos za 5 mjesečnih prosječnih plaća dosuđen iznos od 10.413,25 eura, zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od 30. srpnja 2025. do isplate, a odbijena sa zahtjevom u iznosu od 4.165,30 eura kao neosnovan.

16. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu ZOO),tekuća od dana utvrđenog sudskog raskida kada je šteta nastupila.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak . ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika.Tužiteljica je u osnovi uspjela u sporu, dok je odbijena sa dijlom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali troškovi, a sud je kao vrijednost predmeta spora utvrdio iznos koji je tužiteljici dosuđen.

Tužiteljici je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova(Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištu 01.04.2025., 08.07.2025., 10.07.2025., 17.07.2025. sve po 250 bodova, (Tbr. 9/1), obrazložen podnesak od 19.02.2025. po 250 bodova ( Tbr 8/1), ukupno 1500 bodova ( 1 bod=2,00 eura Tbr. 50) ukupno 3.000,00 eura.

Tužiteljici nije priznat trošak podnesak od 09.05.2025. jer ne predstavlja obrazložene podneske niti je sud naložio i odobrio tužitelja da iste podnese. Tužiteljici je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak 18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku