Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-91/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Grbavac, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave dana 11. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika SŽ, dana 30. srpnja 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 166-52/2005 od 19. svibnja 2005. zaključen između tužiteljice EŽ iz [adresa] i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Podružnica Sesvete iz Sesveta, Zagrebačka 16, kojim se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kao kreditoru odobreni iznos kredita čija su glavnica i kamate vezani uz valutu švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 da tužiteljici EŽ iz [adresa] isplati iznos od 5.809,69 eura na ime ništetne valutne klauzule zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima:

-na iznos od 0,62 eura od 15. lipnja 2005. pa do isplate,

-na iznos od 0,06 eura od 12. kolovoza 2005. pa do isplate,

-na iznos od 4,74 eura od 15. rujna 2005. pa do isplate,

-na iznos od 1,81 eura od 14. listopada 2005. pa do isplate,

-na iznos od 3,48 eura od 15. studenog 2005. pa do isplate,

-na iznos od 3,81 eura od 15. prosinca 2005. pa do isplate,

-na iznos od 2,04 eura od 13. siječnja 2006. pa do isplate,

-na iznos od 4,97 eura od 14. studenog 2008. pa do isplate,

-na iznos od 15,22 eura od 20. siječnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,83 eura od 13. veljače 2009. pa do isplate,

-na iznos od 19,81 eura od 13. ožujka 2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,05 eura od 15. travnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,00 eura od 15. svibnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 6,47 eura od 15. lipnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,27 eura od 15. srpnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,04 eura od 14. kolovoza 2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,06 eura od 15. rujna 2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,85 eura od 15. listopada 2009. pa do isplate,

-na iznos od 6,31 eura od 13. studenog 2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,52 eura od 15. prosinca 2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,76 eura od 15. siječnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,55 eura od 15. veljače 2010. pa do isplate,

-na iznos od 16,19 eura od 15. ožujka 2010. pa do isplate,

-na iznos od 21,20 eura od 15. travnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,87 eura od 14. svibnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 0,92 eura od 14. svibnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 44,63 eura od 14. srpnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 41,31 eura od 15. srpnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 38,93 eura od 13. kolovoza 2010. pa do isplate,

-na iznos od 62,77 eura od 15. rujna 2010. pa do isplate,

-na iznos od 59,66 eura od 15. listopada 2010. pa do isplate,

-na iznos od 68,17 eura od 15. studenog 2010. pa do isplate,

-na iznos od 73,81 eura od 15. prosinca 2010. pa do isplate,

-na iznos od 12,90 eura od 14. siječnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 0,51 eura od 15. veljače 2011. pa do isplate,

-na iznos od 70,26 eura od 15. veljače 2011. pa do isplate,

-na iznos od 64,25 eura od 15. ožujka 2011. pa do isplate,

-na iznos od 64,33 eura od 15. travnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 74,79 eura od 13. svibnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 94,24 eura od 15. lipnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 108,40 eura od 15. srpnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1,11 eura od 12. kolovoza 2011. pa do isplate,

-na iznos od 123,13 eura od 12. kolovoza 2011. pa do isplate,

-na iznos od 19,46 eura od 15. rujna 2011. pa do isplate,

-na iznos od 71,16 eura od 15. rujna 2011. pa do isplate,

-na iznos od 25,86 eura od 14. listopada 2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,73 eura od 14. listopada 2011. pa do isplate,

-na iznos od 29,78 eura od 15. studenog 2011. pa do isplate,

-na iznos od 55,93 eura od 15. studenog 2011. pa do isplate,

-na iznos od 32,65 eura od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

-na iznos od 53,59 eura od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

-na iznos od 38,41 eura od 13. siječnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 69,57 eura od 13. siječnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 29,87 eura od 15. veljače 2012. pa do isplate,

-na iznos od 75,12 eura od 15. veljače 2012. pa do isplate,

-na iznos od 27,30 eura od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

-na iznos od 69,63 eura od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

-na iznos od 29,21 eura od 25. travnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,96 eura od 25. travnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 38,18 eura od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 55,89 eura od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 45,63 eura od 18. lipnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 0,62 eura od 18. lipnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 100,24 eura od 13. srpnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 0,44 eura od 13. srpnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 101,19 eura od 14. kolovoza 2012. pa do isplate,

-na iznos od 0,02 eura od 14. kolovoza 2012. pa do isplate,

-na iznos od 99,73 eura od 17. rujna 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1,01 eura od 17. rujna 2012. pa do isplate,

-na iznos od 94,72 eura od 16. listopada 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1,03 eura od 16. listopada 2012. pa do isplate,

-na iznos od 98,70 eura od 15. studenog 2012. pa do isplate,

-na iznos od 0,02 eura od 15. studenog 2012. pa do isplate,

-na iznos od 102,27 eura od 15. prosinca 2012. pa do isplate,

-na iznos od 0,03 eura od 15. prosinca 2012. pa do isplate,

-na iznos od 100,57 eura od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 0,05 eura od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 90,97 eura od 2. veljače 2013. pa do isplate,

-na iznos od 99,11 eura od 2. ožujka 2013. pa do isplate,

-na iznos od 99,69 eura od 15. travnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 0,02 eura od 15. travnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 96,85 eura od 17. svibnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 0,00 eura od 17. svibnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 86,88 eura od 17. lipnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 0,03 eura od 17. lipnja 213. pa do isplate,

-na iznos od 86,56 eura od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 102,55 eura od 26. kolovoza 2013. pa do isplate,

-na iznos od 106,49 eura od 13. rujna 2013. pa do isplate,

-na iznos od 96,37 eura od 15. listopada 2013. pa do isplate,

-na iznos od 95,43 eura od 16. studenog 2013. pa do isplate,

-na iznos od 96,05 eura od 13. prosinca 2013. pa do isplate,

-na iznos od 113,38 eura od 15. siječnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 93,36 eura od 17. veljače 2014. pa do isplate,

-na iznos od 103,77 eura od 7. ožujka 2014. pa do isplate,

-na iznos od 102,84 eura od 3. travnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 0,02 eura od 3. travnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 99,63 eura od 8. svibnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 98,62 eura od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 0,03 eura od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 99,06 eura od 9. srpnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 0,02 eura od 9. srpnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 102,66 eura od 11. kolovoza 2014. pa do isplate,

-na iznos od 0,01 eura od 11. kolovoza 2014. pa do isplate,

-na iznos od 105,76 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate,

-na iznos od 0,01 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate,

-na iznos od 105,12 eura od 10. listopada 2014. pa do isplate,

-na iznos od 0,03 eura od 10. listopada 2014. pa do isplate,

-na iznos od 107,69 eura od 12. studenog 2014. pa do isplate,

-na iznos od 0,09 eura od 12. studenog 2014. pa do isplate,

-na iznos od 109,43 eura od 8. prosinca 2014. pa do isplate,

-na iznos od 108,45 eura od 9. siječnja 2015. pa do isplate,

-na iznos od 115,24 eura od 11. veljače 2015. pa do isplate,

-na iznos od 115,24 eura od 5. ožujka 2015. pa do isplate,

-na iznos od 115,24 eura od 9. travnja 2015. pa do isplate,

-na iznos od 115,24 eura od 5. svibnja 2015. pa do isplate,

-na iznos od 115,24 eura od 9. lipnja 2015. pa do isplate,

time da kamate u razdoblju od 15. lipnja 2005. pa do 31. prosinca 2007. teku po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. teku po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. kamate teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena dok u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. kamate teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.744,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. srpnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tužiteljica s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 395,96 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.478,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EŽ je dana 22. srpnja 2020. protiv tuženika Addiko Bank d.d. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu kojeg je tužiteljica zaključila sa prednikom tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. i to u dijelu u kojemu su glavnica i kamate odobrenog iznosa kredita vezani uz valutu švicarski franak. U tužbi tužiteljica traži isplatu iznosa od 40.442,30 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate.

2. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 8. lipnja 2022. tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 43.773,09 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate na način kao što je to pod točkom II izreke navedeno. Kako je od 1. siječnja 2023. euro službena valuta u Republici Hrvatskoj tužiteljica je zatražila isplatu iznosa od 5.809,69 eura koji iznos odgovara iznosu od 43.773,09 kuna.

3. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini broj 166-52/2005 od 19. svibnja 2005. (dalje: Ugovor). Tužiteljica u tužbi nadalje navodi da se prednik tuženika kao kreditor obvezao tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje novčani iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 46.500,00 CHF po prodajnom tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, a kredit je bio namijenjen za dovršenje kuće.

4. Tužiteljica u tužbi navodi da je uredno otplatila kredit u cijelosti.

5. Tužiteljica u tužbi nadalje ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojemu strane nisu pregovarale pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njegov sadržaj.

6. Tužiteljica nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom u članku 3. ugovoreno je da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, odnosno tuženika. Na dan sklapanja Ugovora kamatna stopa bila je ugovorena u visini od 5,25% godišnje. Tužiteljica nadalje navodi da je u čl. 2 Ugovora o kreditu tužiteljici kao korisnici kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 46.500,00 CHF.

7. Rok otplate kredita iznosio je 10 godina, te se je imao otplatiti 120 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 498,91 CHF koji su dospijevali svakog zadnjeg dana u mjesecu plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća. Po otplatnoj je tablici predviđeno da tužiteljica treba ukupno platiti na ime primljene glavnice s kamatama 59.869,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

8. Radi osiguranja plaćanja tražbine iz Ugovora, sudionik u ugovoru je pored tužiteljice kao korisnika kredita bio i sudužnik te su oba sudionika u kreditu uručila banci javnobilježničke ovjerene suglasnosti o zapljeni plaća i svih računa te je zasnovano založno pravo na nekretnini u korist banke.

9. Tužiteljica se u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica nadalje navodi da ju tuženik nije upoznao niti s rizicima vezanja glavnice kredita za valutu švicarski franak na način da je rizik promjene u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na valutu euro kao i to da je rast tečaja švicarskog franka bio gotovo potpuno izvjestan.

10. Tužiteljica u tužbi nadalje ističe da je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje tuženik je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i čl. 97.

11. U odgovoru na tužbu i tijekom cijeloga postupka tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužiteljice navodeći da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti i u pogledu pravne osnove i u pogledu visine. Tuženik je istaknuo prigovor dvostruke litispendencije iz razloga što se između parničnih stranaka na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1947/2017 vodi postupak u kojem tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa koji se odnosi na nastalu razliku zbog promjene kamatne stope. Istaknuo je i prigovor zastare utuženog iznosa navodeći da su iznosi dospjeli prije više od 5 godina u odnosu na datum podnošenja tužbe.

12. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje navodi da je Ugovorom jasno određeno da je iznos kredita u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti. Odredbama Ugovora koje reguliraju otplatu kredita predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik nadalje navodi da su navedene odredbe jasno koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora.

13. Tuženik nadalje navodi da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Navodi da tužena banka nije imala razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Tečaj CHF je bio stabilan dugi niz godina te tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita nije mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti obraniti tečaj CHF/EUR.

14. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara dakle, osnovi i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare i prigovor dvostruke litispendencije.

15. Tuženik je tijekom postupka predlagao da se kao svjedoci saslušaju djelatnici banke NŽ, HŽ i EŽU, ali je u podnesku od 29. siječnja 2024. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tih svjedoka.

16. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je tijekom postupka izvršio uvid u tužbu (list 1-8), Ugovor o kreditu (list 10-17), obračun kredita po uvećanim anuitetima (list 18-22), otplatni plan (list 23-25), pregled prometa za klijente (list 26-40), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 41), odgovor na tužbu (list 48-60), dokumentaciju uz odgovor na tužbu (list 61-168), zahtjev za kredit (list 169-176), nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka dipl. oec. Darka Prpića (list 231-238), podnesak od 21. ožujka 2022. (list 314-315), dopunski nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka dipl. oec. Darka Prpića (list 345-351), specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice (list 352-356), konačno specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice u skladu sa valutom euro (list 364-370), iskaz tužiteljice kao stranke (list 380) i dopunski usmeni nalaz financijsko knjigovodstvenog vještaka dipl. oec. Darka Prpića (list 448- 449).

17. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

18. Tužiteljica EŽ u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa prednikom tuženika Addiko Bank d.d. dana 19. svibnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 166-52/2005. Ugovor je zaključen sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Tužiteljica je kredit u cijelosti uredno otplatila. Kako se tijekom otplatnog razdoblja mijenjao tečaj valute švicarski franak tužiteljica je podnijela tužbu sudu u kojoj traži da se tuženiku naloži da isplati tečajne razlike za cijelo vrijeme otplate kredita.

19. Iz iskaza tužiteljice EŽ kao stranke (list 380) proizlazi da je ona 2005. godine gradila obiteljsku kuću te joj je bio potreban veći iznos novca. Otišla je u Hypo banku u Sesvetama kako bi se raspitala o mogućnosti dobivanja kredita. U banci su ju savjetovali pa podigne kredit u valuti švicarski franak jer je taj kredit u to vrijeme bio najpovoljniji. Zaključila je Ugovor o kreditu u iznosu od 46.500,00 CHF s rokom otplate od 10 godina. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu uručen joj je i otplatni plan prema kojemu joj je mjesečna rata kredita trebala iznositi 2.400,00 kuna. Takva rata zadržala se otprilike oko godinu dana, a onda je valuta franak počela naglo rasti pa joj je rata nakon nekog vremena iznosila čak 3.700,00 kuna. Nadalje proizlazi da prilikom zaključenja ugovora o kreditu djelatnici banke joj nisu posebno objašnjavali značenje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Ugovor o kreditu je već bio sastavljen te ga je ona pročitala i kasnije ovjerila potpis kod javnog bilježnika te donijela Ugovor natrag u banku. Proizlazi i to da je tužiteljica smatrala da i ako dođe do rasta ili pada kamatne stope da će to biti neznatno, a ne toliko veliko. Nije očekivala da bi se vrijednost švicarskog franka mogla tako naglo povećati, niti ju je itko na to upozorio. Tužbu sudu je podnijela iz razloga što smatra da iznosi koje je platila nisu onakvi kakvi su trebali biti u skladu sa prvobitno zaključenim ugovorom o kreditu, a posebno zbog činjenice što o uvjetima kredita nije imala mogućnost pregovarati, već joj je ponuđen ugovor na standardnom obrascu banke te ga je ona mogla prihvatiti ili ne zaključiti ugovor o kreditu.

20. Vrhovni sud je u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio stajališta da nižestupanjski sudovi nisu dužni izvoditi dokaze u smislu radi li se o prosječnom potrošaču u svakom pojedinom sporu, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP/03 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/03 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14 te da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a te obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu nije potrebno ponovno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i vezivanja glavnice za valutu CHF, jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.

21. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 114/19; dalje ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu, te posebno određenog čl. 1a), taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i s aktom Europske unije i to Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovorima, koji se protive načelu savjesti i poštenja. Citirana Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav u ZZP- u u kojem je u čl. 49 st. 1 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

22. Uvidom u priloženi Ugovor (list 10-17) vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega potrošač, odnosno tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj o ugovornoj odredbi (čl. 3 – valutna klauzula) pa se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljicom, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

23. Nesporno je da je tužiteljica s prednikom tuženika sklopila dana 19. svibnja 2005. Ugovor o kreditu, broj 166-52/2005, u kojem je u čl. 2 ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 46.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, u čl. 3 ugovorena je promjenjiva kamatna stopa na kredit sukladno odluci banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25% koja se obračunava u CHF mjesečno i sadržana je u anuitetima, te dospijeva na naplatu zajedno s njima te je u čl. 3 ugovoren rok otplate kredita od 10 godina, s time da se kredit od 46.500,00 CHF i kamata iz članka 3. ugovora otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji je sastavni dio ugovora.

24. U ovom postupku sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je također je li u konkretnom slučaju nastupila zastara obzirom da je tuženik tijekom postupka navodio da tužiteljica ne može svoj zahtjev zasnivati na presudama koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa, već da tužiteljica treba u konkretnom predmetu dokazati da su joj povrijeđena ili ugrožena prava koja dovode do eventualne ništetnosti, a što ona u ovom postupku ne dokazuje.

25. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

26. Prema odredbama čl. 82. prije citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje i pretpostavki iz čl. 81. istog Zakona mogle smatrati nepoštenim, jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

27. Prema odredbi čl. 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

28. Odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c ZPP-a propisan je obvezujući učinak presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

29. Potrošač, odnosno tužiteljica od samog početka ugovornog odnosa dovedena je u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli bila takva da korisnici kredita nisu mogli predvidjeti što će se sa tečajem valute događati. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama kredita potrošača nasuprot banke – trgovca kao druge ugovorne stranke, a što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

30. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je Vrhovnog suda da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina dobivanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su banke diktirale.

31. Odredbe o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu su nepoštene u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP-a iz 2003. i čl. 102. ZZP-a te su takove ugovorne odredbe ništave.

32. Prema čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 47/14, 110/15 i 114/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

33. Odredbom čl. 83 ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba u potrošačkim ugovorima poštena ili nije, u obzir uzima narav proizvoda ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne obveze, a čl. 87 istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

34. Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

35. Da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Naime, promatrajući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo, utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena, te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Time za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

36. Nacionalno zakonodavstvo potrebno je tumačiti u duhu prava Europske unije, što podrazumijeva tumačenje u skladu s praksom Suda, u čijoj je isključivoj nadležnosti kroz institut prethodnog tumačenja (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) tumačiti pravo Europske unije, a na koji je način, imajući u vidu kolektivni spor zaštite potrošača i obrazloženje sudova u navedenim odlukama te postojanje vezanosti u pojedinačnim postupcima, kao što je ovaj, za odlučivanje i pravna shvaćanja u kolektivnim sporovima radi zaštite potrošača.

37. Valutna klauzula je odlučujuća ugovorna odredba pa je tužiteljica dovedena u neravnopravan položaj jer nije imala potpune informacije o tečaju strane valute. Iz tog razloga odredba o vezivanju otplate kredita uz valutu švicarski franak suprotna je odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) u kojoj je propisano da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih obveza, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge stranke, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (čl. 10. ZOO).

38. Odredbe čl. 3 predmetnog ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužiteljicu informirati o svim parametrima bitnima za donošenjem odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, po ocjeni ovog suda tuženik kao bankarska ustanova nije upozorio tužiteljicu na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84 ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužiteljica nije bila upozorena na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, ugovor je sastavljen po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru, što pak upućuje na to da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo.

39. Primjena valutne klauzule u CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite rizika, snažnog jačanja valute CHF, pa su sve posljedice teretile tužiteljicu, dok je tuženik kao banka dobivao veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.

40. Također tijekom postupka tuženik nije dokazivao da se zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima, a čime bi eventualno mogao opravdati svoje tzv. "neznanje o stabilnosti valute u vrijeme sklapanja ugovornog odnosa".

41. Tuženik nije prilikom ugovaranja predmetnog kredita tužiteljicu kao potrošača informirao i nije ju upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, odnosno nije ju informirao o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, a koji proizlazi iz sustava "fluktuirajućih tečaja", a na koje rizike su upozoravale međunarodne financijske institucije, također tužiteljicu nije upozorio na rizike vezane uz činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, kao što to čini za euro, kao i riziku vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja švicarskog franka, a na što je jasno upozoravao MMF.

42. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

43. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. oec. Darka Prpića (list 231-238) proizlazi da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko je uplata izvršena prije dospijeća anuiteta u odnosu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za koje je utvrđen više plaćeni iznos iznosi 37.658,80 kuna.

44. Tužiteljica je u podnesku od 21. ožujka 2022. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći da u nalazu i mišljenju nisu uzete u obzir uplate tužiteljice od 15. rujna 2010. te od 15. lipnja 2011., a koje uplate su vidljive iz dokumenata tuženika odnosno iz specifikacije uplata.

45. Tuženik je u podnesku od 23. ožujka 2022. prigovarao nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještaka u cijelosti navodeći da u konkretnom slučaju nije osnova uzeti u obzir samo više plaćene iznose nastale uslijed primjene valutne klauzule u CHF i propustiti cijeniti manjak koji je tijekom otplate spornog ugovora o kreditu nastao tuženiku obzirom da je tečaj kao i kamatna stopa tijekom otplate bio i niži od onog važećeg na dan isplate kredita. Tuženik je u svojoj primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka naveo da nije potrebno vještaka pozvati na očitovanje, jer je riječ o prigovoru pravne prirode, već da je vještaka potrebno pozvati na dopunu nalaza i mišljenja na način da se za cijelo vrijeme otplate kredita primijeni kamatna stopa od 11,63%

46. Kako bi se otklonile eventualne nejasnoće sud je zatražio od financijsko knjigovodstvenog vještaka Darka Prpića da se dopunski očituje o primjedbama tužiteljice.

47. U dopunskom nalazu i mišljenju (list 345-351) financijsko knjigovodstveni vještak je korigirao svoj osnovni nalaz i mišljenje te je utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta za koje je utvrđen više plaćeni iznos iznosi 43.773,09 kuna.

48. Nakon zaprimljenog dopunskog očitovanja financijsko knjigovodstvenog vještaka tužiteljica nije imala primjedaba na nalaz i mišljenje, već je konačno specificirala tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka.

49. Tuženik je i dalje ostao kod ranije iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka predlažući da se vještaku naloži da primjeni kamatnu stopu koja je vrijedila za kredite u kunama u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu kao i da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene.

50. Sud je odredio izvođenje dokaza dopunskim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem od strane sudskog vještaka dipl. oec., Darka Prpića te je vještaka pozvao na ročište kako bi se vještak usmeno očitovao na primjedbe tuženika iznesene u podnesku od 23. ožujka 2022. i dalje tijekom postupka.

51. Na ročištu održanom 11. srpnja 2025. financijsko knjigovodstveni vještak dipl. oec. Darko Prpić je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog očitovanja od 23. svibnja 2022. te u odnosu na primjedbe tuženika naveo je da su u očitovanju pod ispravkom točke II nalaza na stranici 3-5 prikazane i pozitivne i negativne tečajne razlike, a u zaključku je prikazao pozitivne razlike obzirom da je zadatkom bilo određeno da se utvrdi iznos koji je tužiteljica platila više u odnosu na iznose koje bi platila te su iz tog razloga u zaključku prikazane samo pozitivne razlike, a pravno pitanje je trebaju li se primijeniti samo pozitivne ili pozitivne i negativne razlike.

52. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka iz razloga što je isti izrađen objektivno i stručno u skladu sa pravilima struke te ima uporište u dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

53. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještaka navodeći da treba uzeti u obzir i tzv. negativne razlike. Sud je vještaku dao zadatak da izračuna pozitivne razlike obzirom da tuženik nije tijekom postupka podnio protutužbu, niti stavio prigovor radi prebijanja u kojemu bi zatražio tzv. negativne razlike. Ovaj sud smatra kako tuženik nema pravo na isplatu negativnih razlika sve da je i stavio prigovor radi prebijanja ili podnio protutužbu iz razloga što plaćanjem manjih iznosa od onih navedenim u otplatnom planu tuženiku nije nastala nikakva šteta. Iz tog razloga sud je u obzir uzeo samo pozitivnu razliku i iznos preplaćenog dosudio tužiteljici.

54. Prema čl. 323. st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

55. Kako je sud utvrdio da je ugovorna odredba o vezanosti uz valutu švicarski franak ništetna usvojio je konačno specificirani tužbeni zahtjev u cijelosti, utvrdio ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu kao što je to pod točkom I. izreke navedeno i naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos naveden pod točkom II. izreke zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

56. Sud je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog preplaćenog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečajne razlike rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a i točke I Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" broj: 132/07).

57. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Radi se o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača koji se temelji na odluci donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Nesporno je da su presudama Visokog trgovačkog suda Pž-7129/14 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno okončani predmetni sporovi. Odredbom čl. 215 ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljičino pravo zahtijevati isplatu.

58. Osim toga, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. donio je stajališta da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05, odnosno čl. 104 st. 1 ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću gore citiranih odluka, dakle od 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. Tužba u ovom postupku podnesena je 7. lipnja 2019., dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina obzirom da je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu zastara počela teći 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu zastara je počela teći 14. lipnja 2018.

59. Prigovor dvostruke litispendencije kojeg je isticao tuženik nije osnovan iz razloga što se na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1947/2017 vodi postupak između tužiteljice i tuženika ali radi utvrđenja ništetnim odredbe o kamatnoj stopi i radi isplate iznosa zbog promjenjive kamatne stope, dok se u ovom postupku radi o isplati s osnove ništetne valutne klauzule.

60. Nakon provedenog postupka sud zaključuje da je tužiteljica dokazala i osnovanost i visinu tužbenoga zahtjeva pa je njezin tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio i odlučio kao pod točkom I. i II. izreke.

61. Odluka o kamatama u skladu je sa odredbama čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04 i 72/20), čl. 29. ZOO i čl. 1115. ZOO.

62. Kako je tužiteljica uspjela u ovom postupku dosuđen joj je i trošak postupka. Odluka o troškovima postupka u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je dosuđen trošak postupka u iznosu od 2.744,04 eura (točka III. izreke), a koji trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 117/96 i 91/04, 148/09, 142/12,103/14, 118/14, 104/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 4. studenog 2021., 9. studenog 2023., 15. veljače 2024. i 11. srpnja 2025, svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 30. listopada 2020., 21. ožujka 2022., 8. lipnja 2022. i 30. studenog 2023., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8/1 Tarife) i trošak sastava prigovora protiv rješenja za plaćanje pristojbe u iznosu od 50,00 eura te PDV u iznosu od 462,50 eura. Tužiteljici je nadalje dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,54 eura i trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 332,00 eura.

63. Kamate na trošak parničnog postupka u skladu su sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.

64. Tužiteljica je odbijena s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 395,96 eura (točka IV. izreke). Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 31. srpnja 2020. u iznosu od 50,00 eura jer se taj podnesak ne nalazi u spisu. Nije joj dosuđen niti trošak sastava podnesaka od 29. studenog 2021., niti 24. siječnja 2023. svatko u iznosu od 50,00 eura pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. Uz podnesak od 29. studenog 2021. tužiteljica dostavlja uplatnicu o plaćenom predujmu, a što sud vidi i iz obračunskog lista. U podnesku od 24. siječnja 2023. tužiteljica požuruje postupanje suda, a sud bi ročište zakazao i bez podneska tužiteljice pa niti taj trošak po uvjerenju suda nije bio potreban za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Nadalje tužiteljici nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. Napominje se da tužiteljica na ročištu za objavu presude nije niti bila.

65. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.478,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos pa je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

66. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 30. srpnja 2025.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. presuda nepravomoćna

4. vidi upisnik 'P'

5. kal. 15 dana