Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž Zk-63/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Lani Putrić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola broj Z- 19254/2020 od 25. veljače 2021., dana 30. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagateljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-19254/2020 od 25. veljače 2021.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda brisanje zabilježbe žalbe predlagateljice, a koja zabilježba je provedena pod brojem Z-3463/2025 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretninama upisanim kao društveno vlasništvo korisnik- Općina Pula (dobro Marlera) koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 3036 m2 i kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 1288 m2.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se prigovor Republike Hrvatske od 16. prosinca 2020. godine te se potvrđuje ovosudno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Zemljišnoknjižnog odjela u Puli, posl.br. Z-17931/20 od 26. studenoga 2020. godine.

II. Nalaže se upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“

2. Protiv toga rješenja žali se predlagateljica zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP), u svezi sa čl. u vezi s čl. 99. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24. - dalje: ZZK), uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet postupka je uknjižba prava vlasništva predlagateljice na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo korisnik- Općina Pula (dobro Marlera) koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 3036 m2 i kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 1288 m2.

5. Tijekom postupka prvostupanjski sud, odlučujući o prigovoru predlagateljice protiv rješenja zemljišnoknjižnog referenta, donosi pobijano rješenje obrazlažući ga:

- da su kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Pula, te da prema kulturi upisanoj u zemljišnoj knjizi predmetne nekretnina predstavljaju oranice,

- da iz uvjerenja Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju Istarske županije, Odsjek za prostorno uređenje i gradnju Pula, klasa: 350-01/19-02/491 od 6. svibnja 2019. proizlazi da se prema prostorno-planskoj dokumentaciji kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 23. srpnja 1991. nalazila većim dijelom unutar granica građevinskog područja luke Kuje, manjim dijelom izvan građevinskog područja

- da iz uvjerenja Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju Istarske županije, Odsjek za prostorno uređenje i gradnju Pula, klasa: 350-01/19-02/1885 od 29. listopada 2019. proizlazi da se prema prostorno-planskoj dokumentaciji kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 23. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja luke Kuje

- da je pretvorba društvenog vlasništva na poljoprivrednom zemljištu provedena 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 34/1991-dalje u tekstu: ZPZ), a prema čl. 3. st. 1. ZPZ nositelj vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske postaje Republika Hrvatska,

- međutim da iz navedenih isprava proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze u obuhvatu granica građevinskog zemljišta, te stoga ne proizlazi da bi predmetne nekretnine na temelju posebnog propisa –ZPZ postale vlasništvo Republike Hrvatske

- da se na predmetne čestice ne može primijeniti niti Zakon o šumama i to iz razloga jer niti po kulturi niti po namjerni ne predstavljaju šume.

6. U žalbi Republika Hrvatska ističe da iz prijedloga i dostavljenih isprava nedvojbeno prozilazi da je riječ o neizgrađenom građevinskom zemljištu (dok se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu nalazi i izvan granica građevinskog područja) kao i da su te čestice u zemljišnoj knjizi evidentirane kao oranica, pa da iste evidentno predstavljaju poljoprivredno zemljište koje u skladu s čl. 3. ZPZ predstavljaju vlasništvo Republike Hrvatske.

7. Odlučujući o predmetnom prigovoru, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti odlučne za pravilnost i zakonitost rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta tog suda broj Z-17931/2020 od 26. studenoga 2020. kojim je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8.1. Naime, razgraničenje poljoprivrednog zemljišta od građevinskog moguće je prema čl. 3. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj: 54/1980., 42/1986., 41/1988., 16/1990., 53/1990., dalje u tekstu: ZGZ) gdje je definirano građevinsko zemljište kao ono koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i ono koje je izgrađeno ili je prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine, te da iz navedene odredbe ZGZ proizlazi da zemljište obuhvaćeno prostornim planom za izgradnju gradova i naselja, koje se nalazi unutar granica građevinskog područja više nije poljoprivredno, već građevinsko zemljište, a koji stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-597/21 od 7. veljače 2023.

8.2. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci odgovarajući na pitanje „Da li se zemljište, koje se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91; dalje u tekstu Zakon o poljoprivrednom zemljištu), odnosno na dan 24. srpnja 1991., nalazilo unutar granica građevinskog područja prema prostorno planskoj dokumentaciji, a bilo je neizgrađeno, smatra poljoprivrednim zemljištem prema odredbi članka 2. stavka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu pa je prema članku 3. stavku 1. istog Zakona Republika Hrvatska ex lege postala vlasnik tog zemljišta?“, zauzeo stav da je za uknjižbu u korist Republike Hrvatske potrebno dokazati da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je isto na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu bilo izvan zone građevinskog zemljišta. Ova druga pretpostavka dokazuje se potvrdom nadležnog upravnog tijela o vrsti zemljišta na dan 24. srpnja 1991. Nadalje, istaknuto je da je razgraničenje poljoprivrednog zemljišta od građevinskog, moguće prema čl. 3. ZGZ, gdje je definirano građevinsko zemljište kao ono koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i ono koje je izgrađeno ili je prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine. Iz navedene odredbe ZGZ proizlazi da zemljište obuhvaćeno prostornim planom za izgradnju gradova i naselja, koje se nalazi unutar granica građevinskog područja više nije poljoprivredno, već građevinsko zemljište. Stoga kraj utvrđenja da su se predmetne nekretnine na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja općine, pravilan je zaključak da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu za kojeg bi bila legitimirana Republika Hrvatska.

9. Dakle suprotno žalbenim navodima, da bi predmetne nekretnine bile ex lege vlasništvo Republike Hrvatske potrebno je dokazati da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je isto na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu bilo izvan zone građevinskog zemljišta, a druga pretpostavka dokazuje se potvrdom nadležnog upravnog tijela o vrsti zemljišta na dan 24. srpnja 1991.

10. Polazeći od utvrđenja da su predmetne nekretnine u pogledu kojih je predložen upis uknjižene kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Pula te da iste ne predstavljaju poljoprivredno zemljište budući da se u vrijeme stupanja na snagu ZPZ nalazila unutar granica građevinskog područja, to iste, u skladu s čl. 3. st. 1. ZPZ nisu postale vlasništvo Republike Hrvatske, pa je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta.

11. Žalitelju se ukazuje i da je, prema čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje u tekstu: ZVDSP) pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije (st. 1.), a pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije (st. 2.), dok je čl. 361. ZVDSP određeno da se pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja Zakona pretvara njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga sljednika, a prema odredbi čl. 362. ZVDSP određeno je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

12. Kako razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, a ne postoje niti povrede zakona na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 99. st. 2. ZZK, valjalo je temeljem odredbe čl. 149. st. 3. ZZK žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, te ujedno odrediti brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu, 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Lana Putrić