Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-736/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lani Putrić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. ČP, [adresa], rođenog **.**.1958., a umrlog **.**.2025., državljanina Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi nasljednika KP s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LP s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Davidu Franjkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-675/2025-6 od 14. svibnja 2025., dana 30. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba nasljednika KP s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LP s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O- 675/2025-6 od 14. svibnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Općinski građanski sud u Zagrebu proglašava se nenadležnim u ostavinskom postupku iza pok. ČP.“

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose nasljednici ostavitelja iz svih žalbenih razloga, a pogotovo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da ovaj sud ukine pobijano rješenje te naloži prvostupanjskom sudu da provede ostavinski postupak iza ostavitelja, podredno da u ponovljenom postupku provede dokaze koji su mu nužni za utvrđivanje uobičajenog boravišta ostavitelja u trenutku njegove smrti.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je ostavitelj umro **.**.2025., a prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/21-03/03220559896 URBROJ: 341-25-06/2-21- 31572, od 9. travnja 2021., utvrđeno je da je ostavitelj bio u radnom odnosu u Republici Austriji od 1. rujna 1988. do 31. svibnja 2019. u trajanju od 28 godina i 5 mjeseci, te da ostavitelj nema prijavljeno prebivalište u [adresa] od 4. prosinca 2000. Također, prvostupanjski sud je istaknuo da se u Republici Austriji već vodi ostavinski postupak iza pok. ČP. Zbog navedenog, prvostupanjski sud smatra da je u postupku utvrđeno da je ostavitelj u trenutku smrti imao svoje uobičajeno boravište u [adresa], te da je za provođenje ostavinskog postupka nadležan sud u Republici Austriji.

5. U žalbi nasljednici ne osporavaju da je ostavitelj veći dio radnog vijeka proveo u Republici Austriji i da u Republici Hrvatskoj od 2000. nije imao prijavljeno prebivalište, međutim ističu da iz stanja spisa proizlazi da je ostavitelj u trenutku smrti imao uobičajeno boravište u [adresa] odnosno konkretnije u Zagrebu. Naime, navode da je ostavitelj po odlasku u mirovinu boravio isključivo u Zagrebu, u svom stanu na adresi [adresa]. Nasljednici su navedeni podatak rekli na ročištu pred prvostupanjskim sudom održanom 2. travnja 2025. S obzirom da nasljednicima nije dana mogućnost da dokažu svoje navode, koji su prvostupanjskom sudu očigledno sporni, te s obzirom da prvostupanjski sud protivno načelu otvorenog pravosuđenja nasljednike nije upozorio da mu je sporno ostaviteljevo uobičajeno boravište u trenutku smrti, nasljednici uz žalbu prilažu dokaz da je ostavitelj bio vlasnik stana na adresi [adresa] kao i nalaze hitne medicinske pomoći iz kojih proizlazi da su dan prije i na dan ostaviteljeve smrti djelatnici hitne medicinske pomoći ostavitelja pronašli upravo na navedenoj adresi. Nasljednici ističu da on već nekoliko godina boravi isključivo u Republici Hrvatskoj, gdje ima obiteljske i društvene veze te mu je namjera od odlaska u mirovinu upravo i bila trajno boraviti u [adresa]. Nasljednici ujedno ističu da je javni bilježnik u Austriji do okončanja postupka u Republici Hrvatskoj zastao s ostavinskim postupkom koji je u Austriji pokrenut nakon pokretanja predmetnog postupka, upravo iz razloga što su nasljednici isticali prigovor nenadležnosti austrijskog suda za raspravljanje predmetne ostavine.

6. Na navedenu pravnu situaciju valja primijeniti Uredbu (EU) broj 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 04. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje Uredba 650/2012). Tom je Uredbom u čl. 4. propisano da sudovi države članice, u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti, dok je čl. 15. Uredbe propisano da kada se pred sudom države članice pokrene postupak o nasljednoj stvari za koju taj sud u skladu sa Uredbom nije nadležan, sud će po službenoj dužnosti proglasiti se nenadležnim.

7. Poveznica za određivanje opće nadležnosti je uobičajeno boravište ostavitelja u trenutku smrti, a ne prebivalište ili nacionalnost. U skladu sa Uredbom nadležni sud će u cijelosti odlučivati u ostavinskom postupku, kako u pogledu pokretne tako i nepokretne imovine ostavitelja, bez obzira na to gdje se nalazi imovina.

8.1. Odredbom t. 23. Preambule Uredbe propisani su kriteriji koji se trebaju uzeti u obzir da bi se utvrdilo uobičajeno boravište neke osobe i to na način da bi trebalo napraviti ukupnu procjenu životnih okolnosti ostavitelja tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku njegove smrti, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice posebno koliko dugo (trajanje) i koliko često (element stabilnosti) je ostavitelj boravio u dotičnoj državi članici, kao i uvjete i razloge boravka. Odredbom t. 24. Preambule Uredbe navedeno je da bi se u određenim slučajevima, utvrđivanje uobičajenog boravišta umrlog moglo pokazati složenim. Takav se slučaj može pojaviti posebno kada je umrli zbog profesionalnih ili ekonomskih razloga otišao živjeti u inozemstvo kako bi tamo radio, ponekad dugo vremena, ali je zadržao blisku i stabilnu vezu sa svojom državom podrijetla. U takvom slučaju, moglo bi se i dalje smatrati, ovisno o okolnostima slučaja, da je umrli imao svoje uobičajeno boravište u svojoj državi podrijetla u kojoj je bilo središte interesa njegove obitelji i njegov društveni život.

8.2. Dakle, pri utvrđivanju uobičajenog boravišta treba uzeti u obzir ne samo zaposlenje koje je u konkretnom slučaju prestalo 6 godina prije ostaviteljeve smrti već i npr. obiteljski status i obiteljske veze, trajanje i kontinuitet prisutnosti u dotičnoj državi članici, trajnost stambenog položaja, državu u kojoj pojedinac plaća porez, razloge preseljenja i druge kriterije koji jasno upućuju na činjenice koje se odnose na boravak u određenoj državi članici te tako utvrđeno uobičajeno boravište trebalo bi imati blisku i stabilnu vezu s odnosnom državom članicom, uzimajući u obzir konkretne ciljeve Uredbe.

9. Prvostupanjski sud nije pošao od navedenih odredbi Uredbe, odnosno nije na navedeni način utvrdio uobičajeno boravište ostavitelja, te je osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

10. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja valja prema navedenim odredbama Uredbe utvrditi gdje je bilo uobičajeno boravište u trenutku smrti ostavitelja ČP i tek zatim odlučiti o nadležnosti za provođenje ostavinskog postupka.

U Varaždinu, 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Lana Putrić