Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1700/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja GP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 65, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-552/2023-20 od 2. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I.Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-552/2023-20 od 2. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama: I. i II. za iznos od 1.106,19 eura sa zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-552/2023-20 od 2. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 331,41 eura sa zateznim kamatama.

III. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-552/2023-20 od 2. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama IV. i V. izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

IV. Tužitelju se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 918-50-2964048 od 22. srpnja 2005., solemniziranog po Javnom bilježniku Miroslavu Bračunu iz Slavonskog Broda, broj: OU-1072/2005, sklopljenog između tužitelja GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora, a koja u članku 1. glasi “Kunska protuvrijednost CHF 15,500.00 (petnaest tisuća petsto švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja." odredba dijela članka 2. koja glasi: „…promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“; odredba dijela članka 7. “... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,…“; odredba dijela članka 9. „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita....“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 65, OIB: 53056966535, da tužitelju GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.437,60 eura (slovima: tisuću četiristo trideset sedam eura šezdeset centi) na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, te korištenja ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 5,50% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. godine propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- za iznos od 5,25 eur počevši od 27.11.2008.

- za iznos od 5,07 eur počevši od 29.12.2008.

- za iznos od 5,16 eur počevši od 29.01.2008.

- za iznos od 5,06 eur počevši od 23.02.2008.

- za iznos od 5,12 eur počevši od 01.04.2008.

- za iznos od 4,94 eur počevši od 23.04.2008.

- za iznos od 6,35 eur počevši od 28.05.2008.

- za iznos od 6,24 eur počevši od 27.06.2008.

- za iznos od 6,08 eur počevši od 25.07.2008.

- za iznos od 5,97 eur počevši od 27.08.2008.

- za iznos od 5,92 eur počevši od 27.09.2008.

- za iznos od 11,55 eur počevši od 01.11.2008.

- za iznos od 5,93 eur počevši od 28.11.2008.

- za iznos od 11,96 eur počevši od 31.12.2008.

- za iznos od 13,96 eur počevši od 29.01.2009.

- za iznos od 15,99 eur počevši od 27.02.2009.

- za iznos od 17,89 eur počevši od 01.04.2009.

- za iznos od 16,22 eur počevši od 23.04.2009.

- za iznos od 14,55 eur počevši od 26.05.2009.

- za iznos od 12,59 eur počevši od 30.06.2009.

- za iznos od 13,01 eur počevši od 01.08.2009.

- za iznos od 13,79 eur počevši od 27.08.2009.

- za iznos od 13,27 eur počevši od 30.09.2009.

- za iznos od 11,91 eur počevši od 20.10.2009.

- za iznos od 12,78 eur počevši od 12.11.2009.

- za iznos od 13,74 eur počevši od 04.12.2009.

- za iznos od 15,46 eur počevši od 08.01.2010.

- za iznos od 16,88 eur počevši od 04.02.2010.

- za iznos od 16,62 eur počevši od 04.03.2010.

- za iznos od 19,68 eur počevši od 07.04.2010.

- za iznos od 19,30 eur počevši od 05.05.2010.

- za iznos od 20,78 eur počevši od 03.06.2010.

- za iznos od 29,08 eur počevši od 06.07.2010.

- za iznos od 23,87 eur počevši od 11.08.2010.

- za iznos od 34,35 eur počevši od 07.09.2010.

- za iznos od 30,57 eur počevši od 07.10.2010.

- za iznos od 27,94 eur počevši od 09.11.2010.

- za iznos od 35,14 eur počevši od 07.12.2010.

- za iznos od 43,24 eur počevši od 11.01.2011.

- za iznos od 37,68 eur počevši od 03.02.2011.

- za iznos od 38,59 eur počevši od 02.03.2011.

- za iznos od 33,26 eur počevši od 08.04.2011.

- za iznos od 41,20 eur počevši od 24.05.2011.

- za iznos od 46,70 eur počevši od 08.06.2011.

- za iznos od 56,00 eur počevši od 19.07.2011.

- za iznos od 61,23 eur počevši od 23.08.2011.

- za iznos od 59,21 eur počevši od 03.09.2011.

- za iznos od 46,58 eur počevši od 05.10.2011.

- za iznos od 46,04 eur počevši od 04.11.2011.

- za iznos od 43,11 eur počevši od 06.12.2011.

- za iznos od 46,73 eur počevši od 05.01.2012.

- za iznos od 49,37 eur počevši od 03.02.2012.

- za iznos od 48,50 eur počevši od 13.03.2012.

- za iznos od 46,98 eur počevši od 05.04.2012.

- za iznos od 47,26 eur počevši od 09.05.2012.

- za iznos od 48,34 eur počevši od 02.06.2012.

- za iznos od 47,61 eur počevši od 04.07.2012.

pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem potražuje isplatu:

- iznosa od 2,82 eura sa zateznim kamatama od 27.08.2005. do isplate

- iznosa od 3,21 eura sa zateznim kamatama od 29.09.2005. do isplate

- iznosa od 2,84 eura sa zateznim kamatama od 26.10.2005. do isplate

- iznosa od 3,25 eura sa zateznim kamatama od 24.11.2005. do isplate

- iznosa od 2,28 eura sa zateznim kamatama od 29.12.2005. do isplate

- iznosa od 2,91 eura sa zateznim kamatama od 26.01.2006. do isplate

- iznosa od 0,64 eura sa zateznim kamatama od 24.02.2006. do isplate

- iznosa od 0,45 eura sa zateznim kamatama od 25.05.2006. do isplate

- iznosa od 1,08 eura sa zateznim kamatama od 28.09.2006. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.775,00 eura (slovima: tisuću sedamsto sedamdeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 2. svibnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura) zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu u dijelu pod točkama I., II., IV. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnim dijela odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF Ugovora o kreditu broj:918-50-2964048 od 22. srpnja 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika i

- isplata ukupnog iznosa od 1.437,60 eura iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i stope kamata koje su se kasnije mijenjale odlukama banke i iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

6. Nesporno je da su stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu broj:918-50- 2964048 od 22. srpnja 2005. i to na iznos od 15.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je u člancima 1., 2., 7. i 9. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća te u dijelu kojim je ugovorena kamata od 5,50% godišnje promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima te u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu broj:918-50- 2964048 od 22. srpnja 2005., sklopljenog između tužitelja, u svojstvu korisnika kredita, i tuženika kao davatelja kredita kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja i promjenjiva kamatna stopa, ništetne jer kamatna stopa u vrijeme ugovaranja ugovora o kreditu nije bila određena, a niti odrediva, nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koju promjenu ugovorene kamatne stope donosi isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju motornog vozila, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljicom kao korisnikom kredita, nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima kojima je tuženik promjenljivu kamatnu stopu odredio sukladno aktima banke, bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.

14. U konkretnom slučaju nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 27. srpnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora jer se u konkretnom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove.

17. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke mr. sc. Filipa Tolića, dipl. oecc. utvrđena razlika zbog jednostrane promjene kamatne stope, tj. razlika između plaćene kamate i ugovorene kamate po svakom anuitetu. Navedene razlika se očituje u razlici između plaćene kamate po svakom anuitetu po Primijenjenom otplatnom planu (u Tablici 2) i kamate u svakom anuitetu po Ugovorenom otplatnom planu (početni u Tablici 1). Navedena razlika je nastala uslijed promjena kamatne stope od strane tuženika, a sve sukladno Prijepisu knjigovodstvene kartice (koja se nalazi u spisu). Promjene kamatnih stopa su bile slijedeće: 6,45%, 6,75%, 7,50% i 7,75%. Iz Tablice 3. je vidljivo da prva razlika nastaje uplatom tužitelja 28.11.2007., jer tuženik od 01.11.2007. mijenja kamatnu stopu sa 5,50% (početna – ugovorena kamatna stopa) na 6,45%. Ukupan iznos predmetne razlike u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu (početka otplate) do 03.07.2012. (konačne otplate kredita) je 2.496,81 kuna ili 331,41 eura. U Tablici 4. utvrđen je izračun razlike na okolnost razlike u tečaju CHF (valutna klauzula). Navedena razlika se očituje u razlici između plaćenih anuiteta u kn i početnog anuiteta u kn (prema Otplatnom planu koji je se nalazi u Spisu). Tužitelj je na dana 3. srpnja 2012. (do konačne otplate kredita) više platio iznos od 8.481,43 kuna ili 1.125,67 eura, kao razliku tečaja za CHF (valutna klauzula) kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a sve kako je vještak prikazao u Tablici 4. (po mjesecima). Do navedenog iznosa je došao na način da je od kunske protuvrijednosti početnog anuiteta na dan plaćanja oduzeo kunski iznos početnog anuiteta po tečaju na dan korištenja – isplate kredita (mjesečni anuitet 1.039,78 kn). Slijedom navedenoga, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj zbog primjene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi više platio tuženiku iznos od 331,41 eura (Tablica 5. nalaza i mišljenja), a zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.125,67 eura (Tablica 6. nalaza i mišljenja), što u zbroju iznosi 1.457,08 eura.

18. Polazeći od navedenog, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Filipa Tolića, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan u dijelu pod točkama: I. i II. izreke kojim je tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 1.106,19 eura sa zateznim kamatama iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

19. U tom dijelu žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Za razliku od tužitelja koji je potrošač, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, djelomično odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama: I. i II. izreke za iznos od 1.106,19 eura sa zateznim kamatama jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Međutim, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 331,41 eura sa zateznim kamatama iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i stope kamata koje su se kasnije mijenjale odlukama banke tijekom otplate kredita, nastupila je zastara tužiteljeve tražbine jer je protekao zastarni rok od pet godina u kojem je tužitelj mogao tražiti isplatu navedenog iznosa. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 27. srpnja 2023.

22. Radi toga je u odnosu za iznos od 331,41 euro sa zateznim kamatama, temeljem odredbe članka 373. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda i u tom dijelu pod točkom II. izreke tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

23. S obzirom da su parnične stranke s obzirom na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva djelomično, podjednako uspjele u postupku, temeljem odredbe članka 373. i članka 166. stavka 2. u vezi s čankom 154. stavkom 4. ZPP-a, preinačena je presuda u pobijanom dijelu pod točkama IV. i V. izreke na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

24. Tužitelju nije dosuđen parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 30. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić