REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž R-81/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Doma zdravlja Duga Resa, OIB: 17772249755, iz Duge Rese, Josipa Jelačića 4, zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, Kralja Tomislava 10A, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-127/2020-26 od 19. ožujka 2025. u sjednici vijeća dana 30. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja BD iz [adresa], kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-127/2020-26 od 19. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja dodataka za posebne uvjete rada u razdoblju od 15. lipnja 2015. do 15. lipnja 2020. i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 17. travnja 2019. do 15. lipnja 2020. sve kako je specificirano u izreci. U točki II odbačen je tužbeni zahtjev za dio potraživanja dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 15. lipnja 2015. do 16. travnja 2019., dok je u točki III naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 622,14 eur / 4.687,50 kn, u roku 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija presudu u cijelosti zbog bitne povrede pravila postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da se tužbeni zahtjev se ne odbacuje već odbija pa je sud odbačajem tužbenog zahtjeva (točka II. izreke) povrijedio odredbe ZPP-a. Također, u odnosu na tu točku izreke presude iz obrazloženja presude ne razabire se radi li se, osim o subjektivnom i o objektivnom identitetu parnica odnosno jesu potraživanja u ovoj parnici identična s onima iz parnice u predmetu toga suda Pr-125/19. Međutim, osim što se radnik ne može odreći potraživanja iz rada i po osnovi rada te što je svaki sporazum u tom smislu ništetan (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske), tužitelj u vrijeme potpisa Sporazuma o prestanku ugovora o radu nije znao da ima potraživanje koje je predmet ove parnice, niti mu je tuženik ukazao da ima pravo na predmetno potraživanje i u kojem iznosu te da je on obveznik isplate toga potraživanja. Tužitelj je potpisao Sporazum prije podnošenja tužbe. Prema odredbi članka 203. stavka 1. ZOO-a obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino potraživanje, a dužnik se s tim suglasi. Za primjenu te odredbe potrebno je da je tužitelj kao vjerovnik, izjavio tuženiku, kao dužniku, da neće zahtijevati potraživanje koje je predmet ove parnice, a dužnik da je izjavio da se s tim složio. Sve to trebalo je izrijekom navesti u Sporazumu o prestanku ugovora o radu od 25. 11. 2019., posebno koliko iznosi to potraživanje. U Sporazumu je potrebno navesti i visinu potraživanja. To u sporazumu nije regulirano, stoga Sporazum nema značaj izjave u smislu članka 2023. stavka 1. ZOO-a. Tuženik je tužitelju dao na potpis već unaprijed napisani Sporazum (adhezijski ugovor) koji je tuženik potpisao.
2.1. Nadalje navodi da je predmet tužbe u ovoj parnici isplata dodatka potraživanja dodataka za posebne uvjete rada u razdoblju od 15. lipnja 2015. do 15. lipnja 2020. i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 17. travnja 2019. do 15. lipnja 2020. Radi se o potraživanju dodataka za odrađene sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju. Predmet tužbe u parnici P-125/19 nije potraživanja dodatka za sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju već za sate redovnog radnog vremena. Dakle, tužbe nisu identične u objektivnom smislu jer u ovoj parnici tužitelj potražuje isplatu dodataka po osnovi određenih sati prekovremenog rada dok u parnici Pr-125/19 potražuje isplatu dodataka za odrađene sate u redovnom radnom vremenu. Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke iz članka 288. Zakona o parničnom postupku. Predlaže se da sud prihvati žalbu, ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
6. Prvostupanjski sud navodi da je naknadno izvršen uvid u spis ovog suda br. Pr- 125/2019 i utvrđeno da je doista isti tužitelj u tom spisu podnio tužbu i postavio zahtjev za isplatu dodatka na plaću u visini 4 % od osnovne plaće, koji mu kako navodi pripada zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi "jer u svom poslu sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja", kako je doslovno naveo u točki II. id. tužbe. Navedeno potraživanje postavio je za razdoblje od 15. travnja 2014. pa do podnošenja tužbe, a tužba je podnesena 16. travnja 2019. Uz to potražuje isplatu dnevnica zbog službenoga putovanja u razdoblju od 15. travnja 2014. pa nadalje do podnošenja tužbe. U ovom predmetu također potražuje isplatu umanjene plaće zbog neplaćanja dodataka po osnovi posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 15.lipnja 2015. do 15.lipnja 2020. pa se dijelom preklapa razdoblje potraživanja u dijelu i za razdoblje od 15. lipnja 2015. do 16. travnja 2019. te je povrijeđeno pravilo "ne bis in idem". Stoga je u tom dijelu donesena odluka kao u točki I. izreke te je odbačen tužbeni zahtjev za taj dio potraživanja.
6.1. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud jer ista proizlaze iz priložene dokumentacije i usporedbe sa tužbom u predmetu Pr 125/19, a tužitelj svojim žalbenim navodima ista utvrđenja nije doveo u pitanje.
7. Iz predmetnog Sporazuma proizlazi da je između stranaka postignut dogovor i potpisan Sporazum kojim se u članku 4. određuje da će do dana prestanka ugovora o radu tužitelja (31.prosinac 2019.) sva prava iz rada i po osnovi rada radnik odnosno tužitelj ostvariti u Domu zdravlja Duga Resa, a sve isplate vezane za ostvarenje prava iz rada i po osnovi rada do navedenog roka, realizirat će se najkasnije do 15. siječnja 2020., bez prava na daljnja potraživanja iz rada i po osnovi rada Domu zdravlja Duga Resa.
8. Sud pravilno navodi da su stranke Sporazumom o prestanku ugovora o radu, u članku 4. utanačile i potpisale odredbu po kojoj će se sve isplate i međusobna potraživanja realizirati najkasnije do 15. siječnja 2020. "bez prava na daljnja potraživanja iz rada i po osnovi rada", što znači da nakon 15.siječnja 2020. jedna prema drugoj ne mogu imati daljnjih zahtjeva ili međusobnih novčanih potraživanja. Stoga takav dogovor stranaka i njihova sporazumna odredba determinira izostanak prava na svako daljnje potraživanje jedne stranke prema drugoj, ili postavljanje bilo kakvih daljnjih zahtjeva jedne stranke prema drugoj, slijedom čega je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Ocjenu valjanosti navedenog Sporazuma sukladno odredbi čl. 8. st. 4. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – u daljnjem tekstu ZR) valja procjenjivati primjenom propisa obveznog prava, pa je mišljenje ovog suda da slučaju radnikovog odricanja od novčanog potraživanja može doći do primjene odredbe čl. 203. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), prema kojoj obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi. Obzirom da je pravo na isplatu plaće pravo koje pripada radniku i s kojim radnik može slobodno raspolagati ovaj sud smatra da nema zapreke da se radnik navedenog prava i odrekne.
9.1. Kako se tužitelj odrekao prava koje mu pripada i koje je u času potpisivanja Sporazuma postojalo jer je isto dospjelo na naplatu u razdoblju od 2015. do 2020., a materijalni propisi na koje se poziva tužitelj tijekom postupka morali su mu biti poznati u času donošenja istih odnosno nisu mu mogli ostati nepoznati, u času njihove primjene, jer su doneseni i bili u primjeni prije sklapanja navedenog Sporazuma, očito je da je tužitelj znao da mu tražbina koju je utužio u ovom postupku pripada i u času potpisivanja Sporazuma.
10. Zbog navedenog, kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, sud je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci presude.
U Požegi, 30. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ribičić
