Poslovni broj: Povrv-132/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, koje zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u ODVJETNIČKO DRUŠTVO ZEC I PARTNERI d.o.o., protiv tuženika ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željkice Kirin, sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-1850/2024 od 22. svibnja 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iznos 27,54 EUR (slovima: dvadesetsedameuraipedesetčetiricenta) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5,09 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 22,45 EUR od 15. travnja 2023. do isplate,

po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin, sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-1850/2024 od 22. svibnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iznos

175,01EUR (slovima: jednustotinusedamdesetpeteuraijedancent) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 22,65 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 22,56 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 3,34 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 126,46 EUR od 16. studenog 2023. do isplate,

po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, za naknadu troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženog ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenika; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 202,55Eur uz naknadu troškova postupka, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javni bilježnik Željkica Kirin, sa sjedištem u [adresa], donijela je 22. svibnja 2024. rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1850/2024 na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg rješenja je tuženik pravodobno izjavio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-132/2024 od 15. srpnja 2024. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik je osporio predmetnu tražbinu kako po osnovi tako i visini, ističe da je tužitelj s njim raskinuo ugovor u kolovozu 2022., da je prigovarao utuženim računima, da je on raskinuo ugovor 28.10.2022., ali da je tužitelj ponovno aktivirao isti 8. studenog 2022. bez njegove dozvole, da je račune do 05/22 uredno platio, ali da je iste umanjio za sporan iznos.

4. U podnesku od 2. kolovoza 2024. tužitelj je naveo kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 06.02.2022., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona]. Visinu konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Uvidom u poslovnu dokumentaciju utvrdio je kako tuženik predmetne račune do danas nije namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku. Ističe kako su netočne tvrdnje tuženika vezane za raskid ugovora, a te svoje tvrdnje kao i tvrdnje da je prigovarao utuženim računima tuženik ničim ne dokazuje. U pogledu navoda tuženika da je platio račune do 05/22 navodi kako ti računi nisu predmet ovog spora. Glede potraživanja na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora pojašnjava da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca godine bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Odredbom čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08. do 72/17., dalje: ZEK) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pretplatničkog ugovora propisano sljedeće: Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Napominje kako je prethodno cit. zakonsku odredbu u cijelosti unesena u odredbu čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. Budući tuženik nije uredno podmirivao izdane račune tužitelj je tuženiku odaslao Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 30.08.2023., nakon čega je tužitelj raskinuo ugovor i u predmetnom računu za mjesec 10/23 tuženiku zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora. Predlaže sudu održati na snazi platni nalog u cijelosti kao i tuženiku naložiti da nadoknadi trošak ovog postupka.

5. Tuženik se na podnesak tužitelja očitovao podneskom od 11. rujna 2024. u kojem ponavlja ranije navode te dodaje da je tužitelj 8. studenog 2022. nakon njegova prigovora i obavijesti o raskidu ugovora bez njegova pristanka uslugu aktivirao, a on je uredno nastavio plaćati račun s naglaskom na razdoblje u kojem je usluga bila aktivirana. Osporava navode da računi za pružene usluge ne bi bili podmireni te će potvrde o plaćanju istih predočiti na pripremnom ročištu.

6. U konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti te je za istu vrstu postupka odredbom čl. 461.a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23.; dalje ZPP) propisano da se provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu.

6.1. Međutim, tuženik je predložio održavanje pripremnog ročišta radi izvođenja dokaza koje će predočiti na istom.

6.2. Na pripremnom ročištu održanom 14. srpnja 2025. tuženik je predočio već ranije dostavljene račune kojima dokazuje podmirenje obveze tužitelju za lipanj, srpanj i kolovoz 2022. Dodao je da je predmetnom dugu prethodila situacija koju je pojasnio i u odgovoru na tužbu te usmeno pojasnio da je zbog duga u 2022. raskinut ugovor s tužiteljem, a isti dug je nastao jer nije htio plaćati ono što nije bilo ugovoreno iz prethodnog razdoblja, odnosno prije zaključenja novog ugovora. Prigovarao je tom dugu što je tužitelj i usvojio te mu otpisao taj dug i nakon što mu je dug otpisan je zaključio novi ugovor s tužiteljem koji je zaključen 6. lipnja 2022. Nadalje je, a na poseban upit suda, odgovorio da nakon zaključenja ugovora od 6. lipnja 2022. on uredno podmiruje svoje obveze prema tužitelju, ali mu tužitelj stalno iznova uskraćuje uslugu zbog ovog duga koji je ranije spomenuo, odnosno prije zaključenja novog ugovora. Dodaje da postoji mogućnost da predmetne račune nije platio jer mu je u tom razdoblju bila isključena usluga tužitelja, budući mu je konstantno tužitelj isključivao uslugu.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa), Karticu kupca (list 35-36 spisa), Obavijest o sklopljenom ugovoru (list 37-38 spisa), Račun za veljaču 2023. (list 39, 64 spisa), Račun za svibanj 2023. (list 41 spisa), Račun za ožujak 2023. (list 42 spisa), Račun za lipanj 2023. (list 43 spisa), Račun za listopad 2023. (list 44 spisa), Specifikaciju poziva za razdoblje 01.02. -28.02.2023. te za 01.03. -31.03.2023. (list 45- 47 spisa), Račun za travanj 2023. (list 48 spisa), Obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora (list 49-50 spisa), Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 30.08.2023. (list 65 spisa), pisana komunikacija tuženika upućena tužitelju (listovi 69,71-75 spisa), preslike uplatnica o plaćanju (str. 70 spisa), pisana komunikacija tužitelja prema tuženiku (list 76-80 spisa).

7.1. Na pripremno ročištu rješenjem donesenim na zapisnik odbijen je dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka PĐ, SĐ, GĐ, HĐ, EĐ, Z i CĐ. Protiv istog rješenja nema prava posebne žalbe. Izvođenje navedenih personalnih dokaza ovaj prvostupanjski sud je odbio jer su okolnosti na koje je izvođenje istih predloženo utvrđene izvedenim materijalnim dokazima te su stoga nepotrebni, suvišni, neekonomični.

8. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

9. Predmet spora predstavlja utvrđenje da li je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi novčani iznos s osnove neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge za razdoblje siječanj 2023.-svibanj 2023. i naknade zbog prijevremenog raskida ugovora u ukupnom iznos 202,55Eur spp.

10. Među strankama nije sporno postojanje obveznopravnog odnosa koji je nastao temeljem Ugovora broj: 1-1012646554934 od 6. veljače 2022., a sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva budući tuženik ističe da nema nikakvih dugovanja po predmetnim računima te da mu je tužitelj isključivao uslugu uslijed čega istu nije koristio pa posljedično niti platio.

11. Temeljem tako sudu predočenih i izvedenih dokaza u postupku proizlazi:

- da su tužitelj i tuženik zasnovali (novi) pretplatnički odnos Ugovorom broj: 1- 1012646554934 od 6. veljače 2022. nastavno na prodajni razgovor koji su obavili istog dana i tijekom kojeg je tuženik prihvatio ponudu za sklapanje ili izmjenu postojećeg ugovora s tužiteljem (utvrđeno temeljem ugovora list 37-38 spisa)

- da iz kartice kupca proizlazi da je tuženik vršio plaćanja prema dostavljenim računima pa je time dao pristanak na sklapanje ugovora za broj 01/627-6644 budući da je u Obavijesti o sklopljenom ugovoru kao jedan od načina na koji se može dati suglasnost za sklapanje ugovora navedeno plaćanje prvog mjesečnog računa. Prihvatom sklapanja ugovora tuženik je prihvatio i Opće uvjete poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koji su sastavni dio Ugovora (utvrđeno temeljem ugovora list 37-38 spisa)

- da su stranke citiranim ugovorom ugovorile uslugu fiksne mreže preko kabela za priključak usluge na adresi [adresa], za osnovnu uslugu Super Internet, paket Osnovni Obiteljski TV paket, s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca na ime tarifnog modela „Flat FON“ (utvrđeno temeljem ugovora list 37-38 spisa),

- da iz navedenog Ugovora ne proizlazi da je tuženik prilikom zaključenja istog ostvario neke pogodnosti odnosno popuste (npr. na kupnju uređaja po znatno povoljnijoj cijeni i sl.) odnosno da su takve pogodnosti realizirane (tek stoji da tuženik kao pretplatnik može ostvariti određene mjesečne popuste na ugovoreni iznos naknade)

- da je tužitelj za ugovorenu uslugu tuženiku izdao račune i to na iznose kako slijedi:

račun 0000861418032023 za mjesečnu naknadu za veljaču 2023. (s dospijećem 15.03.2023.) u iznosu sveukupno 32,14Eur, a koji se odnosi na mjesečnu naknadu za Flat FON na iznos od 1,06Eur, mjesečnu naknadu za Super Internet 7,34Eur, mjesečnu naknadu za Osnovni obiteljski TV paket 9,56Eur te naknadu za uključenje nakon djelomičnog isključenja usluge zbog neplaćanja u iznosu 7,55Eur, sve uvećano za 25%PDV

račun 0000932357042023 za mjesečnu naknadu za ožujak 2023. (s dospijećem 14.04.2023.) u ukupnom iznosu 22,45Eur, a koji iznos se odnosi mjesečnu naknadu za Flat FON na iznos od 1,06Eur, mjesečnu naknadu za Super Internet 7,34Eur, mjesečnu naknadu za Osnovni obiteljski TV paket 9,56Eur, sve uvećano za 25%PDV račun 0000974637052023 za mjesečnu naknadu za travanj 2023. (s dospijećem 15.05.2023.) u ukupnom iznosu 22,65Eur, a koji iznos se odnosi mjesečnu naknadu za Flat FON na iznos od 1,06Eur, mjesečnu naknadu za Super Internet 7,34Eur, mjesečnu naknadu za Osnovni obiteljski TV paket 9,56Eur, sve uvećano za 25%PDV

račun 0000900500062023 za mjesečnu naknadu za svibanj 2023. (s dospijećem 15.06.2023.) u ukupnom iznosu 22,56Eur, a koji iznos se odnosi mjesečnu naknadu za Flat FON na iznos od 1,06Eur, mjesečnu naknadu za Super Internet 7,34Eur, mjesečnu naknadu za Osnovni obiteljski TV paket 9,56Eur, sve uvećano za 25%PDV

račun 00001001537072023 za mjesečnu naknadu za lipanj 2023. (s dospijećem 14.07.2023.) u ukupnom iznosu 3,34Eur, a koji iznos se odnosi mjesečnu naknadu za Flat FON u iznosu 0,14Eur, mjesečnu naknadu za Super Internet 1,26Eur, mjesečnu naknadu za Osnovni obiteljski TV paket 1,27Eur, sve uvećano za 25%PDV račun 0000998122112023 za listopad 2023. (s dospijećem 15.11.2023.) u ukupnom iznosu 126,46Eur, a koji iznos se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu 74,63Eur i naknadu za isključenje Internet usluge u iznosu 26,54Eur, sve uvećano za 25%PDV

- da se tuženik pisano obraćao tužitelju iz kojih dopisa proizlazi da je tuženik prigovarao računima iz 2022. (razdoblje veljača-svibanj), a u odnosu na predmetne račune odnosno uslugu izvršenu u razdoblju na koje se odnose predmetni računi je prigovarao da mu u istom periodu nije bila omogućena usluga tužitelja

- da je kod tužitelja za tuženika u veljači i ožujku 2023. evidentirana internetska potrošnja dok spisu ne prileže potvrde/specifikacije potrošnje/usluge za ostalo utuženo razdoblje (travanj, svibanj i lipanj 2025.)

- da je tužitelj donio Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa 30. kolovoza 2023. i u istoj naveo ukupan dug po otvorenim računima u ukupnom iznosu 76,09Eur, pri čemu navedeni pojedini mjesečni iznosi odgovaraju iznosima prethodno citiranih računa izuzev računa 0000861418032023 za mjesečnu naknadu za veljaču 2023. (s dospijećem 15.03.2023.) koji je zadužen za 5,09Eur te se zaključuje da je preostali iznos do iznosa zaduženog na samom računu (32,14Eur)

- da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak u kojem je javni bilježnik Željkica Kirin, sa sjedištem u [adresa], odredila ovrhu rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-1850/2024, od 22. svibnja 2024.

- da je protiv rješenja o ovrsi tuženik kao ovršenik uložio prigovor.

12. Odredbom čl. 6.2.1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, koji su u primjeni od siječnja 2020., je propisano da je krajnji korisnik obvezan platiti ukupan iznos neosporenih troškova i dugovanja nastalih za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa, uključujući i troškove usluga.

13. Odredom čl. 6.3.3. Općih uvjeta tužitelja propisano je da ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja, A1 može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos u skladu s ovim Općim uvjetima.

14. Odredbom čl. 14. Općih uvjeta tužitelja je propisano kako u slučaju da tužitelj raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

15.Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovaraju za njezino ispunjenje.

16. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

17. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

18. Tuženik prigovorom osporava platni nalog kako po pitanju osnove tako i visine ističući da nema nikakvih dugovanja po računima koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga pri čemu naglašava da neke od utuženih računa nije podmirio iz razloga jer mu tužitelj u određenom periodu nije omogućio pružanje ugovorene usluge.

19. U odnosu na takve navode tuženika, tužitelj je dostavio materijalnu dokumentaciju uz Ugovor broj: broj: 1-1012646554934 od 6. veljače 2022., podacima o ugovorenim uslugama, računima i nalozima za plaćanje, Cjenikom usluga, karticom kupca.

20.Takva dokumentacija nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da je tuženik stupio u ugovorni pretplatnički odnos sa tužiteljem te je koristio ugovorene usluge.

21. Osim dokazivanja postojanja ugovornog odnosa, tužitelj je dostavio utužene račune i naloge za plaćanje, a kojima dokazuje tvrdnju da je tuženiku pružio usluge koje nisu plaćene.

22. Međutim, tužitelj, osim specifikacije poziva odnosno potvrde o količini i načinu korištenja ugovorene usluge u veljači i ožujku 2023., nije dostavio dokaz o potrošnji odnosno korištenju usluge od strane tužitelja za travanj, svibanj i lipanj 2023. pored činjenice da tuženik osporava upravo navedenu okolnost odnosno da pojedine račune nije podmirio jer mu je usluga bila onemogućena.

23. Stoga u procesnoj situaciji u kojoj je tuženik osporio potraživanje, a tužitelj je dostavio materijalnu dokumentaciju kojom nedvosmisleno dokazuje postojanje ugovornog odnosa i pruženih usluga za veljaču i ožujak 2023. te činjenicu da za navedene mjesece pružene usluge nisu plaćene, a s druge strane iste te dokaze o pruženoj usluzi za travanj, svibanj i lipanj 2023. tužitelj nije dostavio, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja ( čl. 221. a i 223. a. ZPP-a) valjalo utvrditi kako navodi tuženika o nepostojanju dugovanja za veljaču i ožujak 2023. nisu dokazani niti posljedično osnovani, kao i da navodi tužitelja o pruženoj usluzi odnosno dugovanju tuženika za mjesece travanj, svibanj i lipanj 2023. nisu dokazani i time osnovani.

24. U odnosu na visinu potraživanja, valja ponoviti da je iz dostavljenih računa i specifikacije poziva razvidno da je tužitelj tuženiku pružio uslugu u veljači i ožujku 2023. koja nije plaćena.

25. S obzirom da tuženik ne dokazuje da bi podmirio navedeno potraživanje za veljaču i ožujak 2023., a osnovanost i visinu istog je sud utvrdio uvidom u račune i specifikaciju poziva te izvod iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave u smislu članka 31. stavka 1. OZ, to je tuženik u obvezi podmiriti daljnje dugovanje po utuženim računima za veljaču i ožujak 2023. koji se odnose na ugovorene tarife za svaki pojedini mjesec.

26. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO.

26.1. Zatezne kamate na dosuđeni iznos 27,54Eur teku od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate s obzirom da tuženi nije podmirio utužene račune za veljaču i ožujak 2023. do dana dospijeća naplate istih (čl. 183. st. 1. ZOO) po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

28. Nadalje, a obzirom tužitelj nije s uspjehom dokazao da je tuženiku pružio ugovorenu uslugu za travanj, svibanj i lipanj 2023. (a ukoliko jest tada je isto mogao dokazati na isti način kao i za izvršenu uslugu u veljači i ožujku 2023. - dostavom specifikacije poziva/potrošnje) slijedom čega u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan kao iz razloga navedenih u točkama 32. -41. obrazloženja ove odluke .

29. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovora, po računu za listopad 2023. u iznosu 126,46Eur, tužbeni zahtjev nije osnovan. Ujedno, u slijedećim točkama obrazlaže se i odredba Općih uvjeta koja propisuje naplatu mjesečne naknade za vrijeme ograničenja odlaznih poziva uslijed neplaćanja usluga iz perspektive potrošačkog ugovora.

30. Odredbom članka 14.1. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano je: u slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine ugovor ili ako A1 raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

31. Iz odredbe članka 145. stavka 13. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 76/22.; dalje u tekstu: ZEK), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovornih odnosa slijedi da se ugovorom može utvrditi da, ako krajnji korisnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, krajnji korisnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

32. Odredbom čl. 11.5. Općih uvjeta propisano je da se za vrijeme ograničenja pojedinih usluga ili ograničenja odlaznih poziva uslijed neplaćanja usluga mjesečna naknada naplaćuje.

33. Odredbom članak 53. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23.; dalje u tekstu ZZP) propisano je pak da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.); smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).

34. Uzevši u obzir odredbu članka 14.1. Općih uvjeta tužitelja koja je istovjetna odredbi 145. stavaka 13. ZEK, te čl. 11.5. Općih uvjeta no i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, sud ukazuje da bi se ugovorna odredba kojom se obvezuje potrošača na naknadu za prijevremeni raskid ugovora te naplata (pune) mjesečne naknade u slučaju ograničenja odlaznih poziva uslijed neplaćanja usluga mogla ocijeniti nepoštenom ugovornom odredbom ukoliko se o istoj nije pojedinačno pregovaralo te ukoliko ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

35. Ukoliko bi temeljem takve ugovorne odredbe korisnik tj. potrošač i nakon raskida pretplatničkog ugovora bio obvezan plaćati iznos koji odgovara mjesečnoj naknadi za preostalo razdoblje obveznog trajanja ugovora iako više ne koristi telekomunikacijske usluge tužitelja te ukoliko nije ostvario nikakve pogodnosti zbog sklapanja ugovora s obveznim razdobljem trajanja, te ako je dužan plaćati punu cijenu mjesečne naknade, a ne koristi uslugu pružatelja usluge u cijelosti takve odredbe bile bi suprotne načelu savjesnosti i poštenja te bi njima bila prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka i to na štetu potrošača. Posebice ukoliko je ta odredba dio unaprijed sastavljenog ugovora tužitelja, odnosno ukoliko se o istoj nije pojedinačno pregovaralo. No, isto tako, ovaj sud nalazi da bi se obveza plaćanja naknade za prijevremeni raskid ugovora mogla cijeniti kao obveza koja proizlazi iz nepoštene ugovorne odredbe samo ukoliko je naknada za prijevremeni raskid ugovora veća od ostvarenog popusta pri kupnji uređaja prilikom sklapanja ugovora.

36. Da li obveza plaćanja naknade za prijevremeni raskid ugovora te mjesečne naknade dok je potrošač privremeno isključen proizlazi iz nepoštene ugovorne odredbe – ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time i svakog ugovornog odnosa. Stoga je za konkretni ugovorni odnos potrebno utvrditi da li je tuženik prilikom sklapanja ugovora s obveznim razdobljem trajanja ostvario popust na kupnju na proizvoda i usluga i da li je naknada koja se potražuje od tuženika kao potrošača na ime prijevremenog raskida veća od ostvarenih popusta tj. pogodnosti, u kojem bi slučaju ista bila nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba.

37. Prema tomu, za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, bilo je nužno izvršiti uvid u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i ostale isprave kako bi se moglo utvrditi da li je i koliku pogodnost tuženik ostvario zbog sklapanja ugovora s obveznim razdobljem trajanja – te da li je popust na proizvode i usluge manje ili veći od iznosa naknade za prijevremeni raskid ugovora koja se od njega potražuje.

38. Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da bi primjena citiranih ugovornih odredbi čl. 14. i čl. 11.5. Općih uvjeta dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženika (pretplatnika), jer je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to. Naime, tužitelj nije dokazao, odnosno izvedenim dokazima je utvrđeno da tuženik (pretplatnik) prilikom zaključenja predmetnog Ugovora nije za sebe ostvario, realizirao pogodnosti zbog sklapanja tog ugovora s obveznim razdobljem trajanja pa da bi popust na kupnju proizvoda i usluga bio veći od naknade koja se od njega potražuje kao potrošača na ime prijevremenog raskida ugovora.

38.1. Isto tako, u slučaju kada tuženik kao potrošač nije mogao koristiti uslugu tužitelja u cijelom (ugovorenom) obujmu već ograničeno, a tužitelj mu naplaćuje mjesečnu naknadu u istom iznosu kao i kada potrošač uslugu koristi u cijelosti (konkretno za mjesece travanj, svibanj i lipanj 2023. za koje nije dostavio dokaz o potrošnji) tada je narušena pravična ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

39. Ujedno, nesporno je da je tužitelj navedene odredbe o naknadi za prijevremeni raskid ugovora iz čl. 14. Općih uvjeta kao i odredbu čl. 11.5. Općih uvjeta unaprijed formulirao na standardnom ugovoru te stoga postoji presumpcija da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a teret dokaza iste je na tužitelju iz kojeg razloga te ugovorne odredbe, na čiji sadržaj potrošač, dakle, tuženik nije imao utjecaja, predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, jer uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, a navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom čl. 368. ZOO. Odredbe Općih uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu) moraju biti u skladu sa svim kogentnim normama ZOO koje reguliraju navedenu materiju.

40. Navedene odredbe Općih uvjeta nisu u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

41. Stoga, tužitelju ne pripada pravo temeljem navedene ugovorne odredbe potraživati plaćanje ugovorene naknade za slučaj raskida ugovora te uzimajući u obzir utvrđenu ništetnost odredbe čl. 14. Općih uvjeta, to sud u tom dijelu za iznos od 126,46Eur odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno ukida platni nalog izdan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u tom dijelu, sve kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude. Isto tako tužitelju ne pripada pravo temeljem ugovorne odredbe čl. 11.5. Općih uvjeta potraživati naplatu cjelokupnog iznosa mjesečne naknade u razdoblju kada tuženik kao potrošač nije mogao uslugu tužitelja koristiti u punom obujmu, a može se zaključiti da je upravo za mjesece travanj, svibanj i lipanj 2023. tužitelj tuženiku privremeno isključio korištenje usluge obzirom na činjenicu da nije dostavio dokaz o potrošnji/specifikaciju poziva kao što je to učinio za potrošnju u veljači i ožujku 2023., slijedom čega je i iz navedenog razloga odlučeno kao u točki II. izreke.

42. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

43. Odredbom čl. 154. st. 5. ZPP propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

44. Budući tuženik u konkretnoj pravnoj stvari nije uspio samo u neznatnom dijelu (13,60%), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi to je tužitelj dužan tuženiku naknaditi sve troškove, sukladno prethodno citiranoj odredbi ZPP. Međutim, tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troška, a tužiteljev zahtjev za naknadu troška je neosnovan obzirom na uspjeh u parnici, to je sud odlučio kao u točki III. izreke.

U Velikoj Gorici 30. srpnja 2025.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. Tužitelju, po pun.

2. Tuženiku