REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1053/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tužene ŠĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-10/2025-9 od 12. lipnja 2025., dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se u pobijanom dijelu - točka I. i III. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-10/2025- 9 od 12. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-7382/2024 od 7. lipnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženici ŠĐ isplatiti tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji, tražbinu u iznosu 106,20 EUR (slovima: stotinu šest eura i dvadeset centi) uvećanu za zatezne kamate koje teku:

- na iznos 10,62 EUR od 21. svibnja 2023.,

- na iznos 10,62 EUR od 21. lipnja 2023.

- na iznos 10,62 EUR od 21. srpnja 2023.,

- na iznos 10,62 EUR od 21. kolovoza 2023.,

- na iznos 10,62 EUR od 21. rujna 2023.,

- na iznos 10,62 EUR od 21. listopada 2023.,

- na iznos 10,62 EUR od 21. studenog 2023.,

- na iznos 10,62 EUR od 21. prosinca 2023.,

- na iznos 10,62 EUR od 21. siječnja 2024.,

- na iznos 10,62 EUR od 21. veljače 2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-7382/2024 od 7. lipnja 2024. u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak.

III. Nalaže se tuženici ŠĐ isplatiti tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji parnični trošak u iznosu 203,13 EUR (slovima: dvije stotine tri eura i trinaest centi) sa zateznom kamatom koja teče od 12. lipnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice ŠĐ za naknadu parničnog troška u iznosu 187,50 EUR (slovima: stotinu osamdeset sedam eura i pedeset centi) kao neosnovan u cijelosti.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da presuda u svom obrazloženju ne sadrži valjane i prihvatljive razloge zbog kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev a prigovori tuženice odbijeni, zbog čega je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati, da razlozi koji su u presudi navedeni nisu prihvatljivi jer su protivni međusobno kao i o provedenim dokazima i to materijalnim dokazima u spisu koje je sud pogrešno ocijenio pa je posljedično tome pogrešno zaključio o činjenicama od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog prava, da je počinjena i bitna povreda postupka članka 7. i 8. Zakona o parničnom postupku, da presuda nema valjane i dostatne razloge, a da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, na koji način je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354 stavka 2 točke 11. Zakona o parničnom postupku. Osporava postojanje dužne obveze i njen status potrošača, tvrdi da se tereti za prijamnik koji u utuženom razdoblju nije imala, nije vlasnik nekretnine za koju se tereti da posjeduje prijemnik, da je dokazala da ne stanuje na adresi za koju se tereti da posjeduje prijemnik ([adresa]), te da je student koji stanuje na adresi u [adresa], sa svojim roditeljima, dok je na adresi u [adresa], zatečena slučajno, da se RTV pristojba uredno plaća u kućanstvu u kojem stanuje. Ističe da joj je od strane inkasatora na prijevarni način dan papir radi „kontrole“ na potpis, međutim isti nije sadržavao „kontrolu odjavljenog prijamnika“ nego prijavu novog na njeno ime. Tvrdi da je postupak protiv nje pokrenut na temelju neistinitih podataka dostavljenih od strane kontrolora koji su postupali suprotno svojim zakonskim obvezama, a posebno suprotno načeli savjesnosti i poštenja. Osporava i odluku o troškovima postupka, tvrdi da je sud prekoračio zahtjev tužitelja.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu važi te presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te odredi da je tužitelj dužan naknadi joj troškove postupka u cijelosti zajedno s troškovima žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da se obzirom na vrijednost predmeta spora od 63,71 eur radi se o postupku u sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP.

5.1. Prema odredbi članka 467. stavka 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. tog Zakona.

5.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa u ovomu dijelu postupka o osnovanosti žalbe tuženice valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi radiotelevizijsku pristojbu dospjelu u razdoblju od svibnja 2023. do zaključno veljače 2024. u ukupnom iznosu od 106,20 eur zajedno s zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženica pristojbeni obveznik sporne tražbine temeljem zapisnika o kontroli mjesečne pristojbe osnovnom kojeg je s danom 20. travnja 2023. prijavljena kao obveznik plaćanja dužne pristojbe na adresi [adresa]. Radi se o prijavi koja je sačinjena na licu mjesta i koja je potpisana po tuženici (potpis nije sporan), sadržajem koje je potvrdila da posjeduje jedan AV uređaj koji podliježe plaćanju mjesečne pristojbe tužitelju.

7. Dokazima provedenim tijekom postupka prvostupanjski je sud utvrdio činjenično stanje, i to:

- da je tuženica 20. travnja 2023. izvršila prijavu jednog AV uređaja na adresi [adresa];

- da iz sadržaja zapisnika o kontroli mjesečne pristojbe koji je nesporno potpisan po tuženici proizlazi da uređaj posjeduje od 10. mjeseca 2022.,

- -da se radi o statusu uređaja koji je aktivan slijedom čega da je tuženica pristojbeni obveznik pod brojem 05063208;

- da se potraživanje tužiteljice odnosi na razdoblje od svibnja 2023. do zaključno veljače 2024. u ukupnom iznosu od 106,20 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose pojedinačno označene kao u izreci presude (visina potraživanja nije sporna);

- da prema podacima u spisu tuženica nije dokazala da je odjavila svoj televizijski prijemnik;

- da tuženica ne osporava da u utuženom vremenskom periodu nije platila predmetno potraživanje;

- da tuženica na adresi [adresa], nema prijavljeno niti prebivalište niti boravište;

- da je prijavljeno prebivalište tuženice u [adresa], na adresi [adresa], na kojoj je član kućanstva s ocem OĐ;

- da je na toj adresu RTV pristojbu za AV uređaj plaća OĐ (broj obveznika 2727099).

7.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja zaključio je da je tuženica pristojbeni obveznik sporne tražbine na adresi [adresa], što je potvrdila i svojim potpisom, slijedom čega je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, poslovni broj Ovrv-7382/2024 od 7. lipnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 106,20 eur s zakonskom zateznom kamatom na iznose pojedinačno označene kao u točki I. izreke presude, dok je platni nalog ukinut u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak, jer je utvrdio da tuženica nije ispunila svoju ugovornu obvezu (članak 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.)).

7.2. Svoju odluku sud je utemeljio na odredbi članka 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/2010., 76/2012., 78/2016., 46/2017., 73/2017., 94/2018., 114/2022., 20/2023. i 18/2024. - dalje: ZHRT) sukladno kojoj svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audio vizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu. Obveza plaćanja RTV pristojbe je zakonska obveza vlasnika radijskog i televizijskog prijamnika odnosno drugog uređaja za prijam radijskog ili audio- vizualnog programa na području Republike Hrvatske, koji je samim tim pristojbeni obveznik, a koji se svoje obveze može osloboditi ako prijamnik odjavi, a sve sukladno članku 36. stavku 1. ZHRT, što u ovom slučaju nije dokazano. Pritom, sud zaključuje da na njenu dužnu obvezu ne utječe činjenica da je dostavila dokaz iz koga proizlazi da živi u zajedničkom kućanstvu sa ocem OĐ, koji je nesporno obveznik plaćanja za neki drugi audio-vizualni uređaj, a sve to stoga što je svojim potpisom na Zapisniku o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe potvrdila da na adresi [adresa] ima u posjedu odnosno vlasništvu prijamnik koji podliježe plaćanju pristojbe.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženice, a pazeći pritom, o službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. u vezi odredbe članka 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna. Na utvrđeno činjenično stanje, koje kao što je prethodno rečeno, ne može biti predmet preispitivanja od strane ovoga suda drugoga stupnja, materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

8.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženice u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno ni nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 457. ZPP.

8.3. Pritom, valja istaknuti da tuženica ukazuje i na relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 7. i 8. ZPP, međutim, obzirom na sadržaj zakonske odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, žalba iz ovih zakonskih žalbenih razloga nije dopuštena, pa se tuženica u žalbi nedopušteno poziva i na ove zakonske žalbene razloge.

9. Obveza plaćanja RTV pristojbe je zakonska obveza, pa kako je sud utvrdio da je tuženica u utuženom vremenskom periodu bila pristojbeni obveznik, da nije dokazala da je platila dužnu obvezu koja je kroz to vrijeme dospjela, a niti da je odjavila AV uređaj u odnosu na koga je potvrdila svojim potpisom da je vlasnik odnosno posjednik istoga na adresi [adresa], to je suprotno žalbenim navodima tuženice, sud pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja pobliže opisan pod točkom I. izreke presude, koji po visini nije sporan, prihvatio kao osnovan.

10. Tuženica je svojim potpisom na zapisniku o kontroli mjesečne pristojbe potvrdila da na adresi [adresa] posjeduje AV uređaj od listopada mjeseca 2022., koji nije odjavljen, pa se stoga ne može kao osnovan prihvatiti njen žalbeni navod da sud nije na siguran način, onaj koji zahtjeva sudska odluka, utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

10.1. Ovdje valja istaknuti, da pitanje vlasništva nekretnine na adresi [adresa], prijavljeno prebivalište na drugoj adresi te okolnost da tuženica živi u zajedničkom kućanstvu koje nesporno plaća RTV pristojbu, nije odlučujuće za postojanje pretplatničkog odnosa, jer se obveza plaćanja dužne pristojbe vezuje za vlasništvo nekretnine niti prijavljeno prebivalište ili boravište, već za adresu na kojoj je tuženica svojim potpisom potvrdila da ima u posjedu AV uređaj.

10.2. Istinitost podataka navedenih u ispravi osnovom koje je tuženica evidentirana kao pristojbeni obveznik tužitelja, tuženica je potvrdila svojim potpisom, pa je sada u povoljniju pravnoprocesnu situaciju u odnosu na istaknuti zahtjev tužitelja ne može dovesti tvrdnja da se radi o neistinitim podacima, te da ispravu koju je potpisala nije pročitala niti je zahtijevala njeno predočenje.

11. Obzirom na navedeno, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu, te temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 457. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

12. Tuženica pobija i odluku o troškovima postupka tvrdeći da je sud donošenjem odluke u tom dijelu prekoračio postavljeni zahtjev tužiteljice, jer je tužitelj zahtjev postavio u vidu jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 eur uvećano za PDV, sve to sukladno tarifnom broju 7. točki 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), te je zatražio i trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eur uvećano za PDV ili ukupno 203,13 eur.

12.1. Kraj tako postavljenog zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka, osnovano tuženica ističe da nisu postojali opravdani razlozi da joj se trošak postupka priznaje na način kako je to učinio sud prvog stupnja, cijeneći vrijednost predmeta spora koja je viša od 100,00 eur, slijedom čega joj je trošak odmjerio na način da joj je priznao trošak sastava prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi (tarifni broj 11. točka 1. Odvjetničke tarife) u visini od 25 bodova te trošak zastupanja na ročištu održanom 10. rujna 2024. (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife) u visini od 25 bodova, koji je trošak uvećan za trošak sastava žalbe u visini od 31,25 bodova na temelju tarifnog broja 10. točke 1. Odvjetničke tarife, na koji način joj je priznato ukupno 81,25 bodova (vrijednost boda od 2,00 eur) ili iznos od 162,50 eur uvećano za PDV, odnosno konačno 203,13 eur.

12.2. Upravo taj iznos je tužitelj i potraživao, pa se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženice da je donošenjem odluke u tom dijelu sud prekoračio zahtjev tužitelja.

12.3. Dakle, pravilnom odlukom o troškovima postupka (priznavanjem zahtjeva za jednokratnom naknadom uvećano za trošak sastava žalbe s kojom je tužitelj uspio), odnosno pravilnom primjenom materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje, valjalo je jednako odlučiti o zahtjevu tužitelja – kako po osnovu tako i po visini za naknadom troškova postupka pobliže opisanom pod točkom III. izreke, pa je žalbu i u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu (članak 380. stavak 2. u vezi s člankom 368. stavkom 2. ZPP).

13. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 30. srpnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić