REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3540/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov Trg 2, OIB: 85167032587, zastupanog po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene PŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku PŠ, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ante Burića, odvjetnika i punomoćnika tužene PŠ, odvjetnika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov Trg 2, OIB: 85167032587, koji glasi:

"Nalaže se tuženoj PŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587, s osnova stečenog bez pravne osnove isplati iznos od 30.332,76 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja se na svaki pojedinačni iznos dospijeća, do dana 31. srpnja 2015. godine obračunava temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotna poena, odnosno sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), koja na iznos od:

-158,11 eur teče od dana 15.07.2010. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.08.2010. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.09.2010. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.10.2010. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.11.2010. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.12.2010. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.01.2011. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.02.2011. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.03.2011. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.04.2011. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.05.2011. godine pa do isplate,

-254,19 eur teče od dana 15.06.2011. godine pa do isplate,

-254,19 eur teče od dana 15.07.2011. godine pa do isplate,

-254,19 eur teče od dana 15.08.2011. godine pa do isplate,

-267,46 eur teče od dana 15.09.2011. godine pa do isplate,

-266,48 eur teče od dana 15.10.2011. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.11.2011. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.12.2011. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.01.2012. godine pa do isplate,

-266,12 eur teče od dana 15.02.2012. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.03.2012. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.04.2012. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.05.2012. godine pa do isplate,

-256,87 eur teče od dana 15.06.2012. godine pa do isplate,

-254,19 eur teče od dana 15.07.2012. godine pa do isplate,

-254,19 eur teče od dana 15.08.2012. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.09.2012. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.10.2012. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.11.2012. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.12.2012. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.01.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.02.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.03.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.04.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.05.2013. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.06.2013. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.07.2013. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.08.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.09.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.10.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.11.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.12.2013. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.01.2014. godine pa do isplate,

-280,54 eur teče od dana 15.02.2014. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.03.2014. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.04.2014. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.05.2014. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.06.2014. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.07.2014. godine pa do isplate,

-267,57 eur teče od dana 15.08.2014. godine pa do isplate,

-280,95 eur teče od dana 15.09.2014. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.10.2014. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.11.2014. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.12.2014. godine pa do isplate,

-227,21 eur teče od dana 15.01.2015. godine pa do isplate,

-251,14 eur teče od dana 15.02.2015. godine pa do isplate,

-226,75 eur teče od dana 15.03.2015. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.04.2015. godine pa do isplate,

-239,15 eur teče od dana 15.05.2015. godine pa do isplate,

-227,68 eur teče od dana 15.06.2015. godine pa do isplate,

-296,56 eur teče od dana 15.07.2015. godine pa do isplate,

-276,41 eur teče od dana 15.08.2015. godine pa do isplate,

-406,91 eur teče od dana 15.09.2015. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.10.2015. godine pa do isplate,

-242,39 eur teče od dana 15.11.2015. godine pa do isplate,

-230,48 eur teče od dana 15.12.2015. godine pa do isplate,

-311,08 eur teče od dana 15.01.2016. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.02.2016. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.03.2016. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.04.2016. godine pa do isplate,

-224,80 eur teče od dana 15.05.2016. godine pa do isplate,

-254,56 eur teče od dana 15.06.2016. godine pa do isplate,

-269,03 eur teče od dana 15.07.2016. godine pa do isplate,

-214,10 eur teče od dana 15.08.2016. godine pa do isplate,

-439,90 eur teče od dana 15.09.2016. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.10.2016. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.11.2016. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.12.2016. godine pa do isplate,

-236,40 eur teče od dana 15.01.2017. godine pa do isplate,

-210,61 eur teče od dana 15.02.2017. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.03.2017. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.04.2017. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.05.2017. godine pa do isplate,

-183,03 eur teče od dana 15.06.2017. godine pa do isplate,

-256,03 eur teče od dana 15.07.2017. godine pa do isplate,

-171,28 eur teče od dana 15.08.2017. godine pa do isplate,

-354,24 eur teče od dana 15.09.2017. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.10.2017. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.11.2017. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.12.2017. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.01.2018. godine pa do isplate,

-227,29 eur teče od dana 15.02.2018. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.03.2018. godine pa do isplate,

-206,35 eur teče od dana 15.04.2018. godine pa do isplate,

-217,85 eur teče od dana 15.05.2018. godine pa do isplate,

-171,28 eur teče od dana 15.06.2018. godine pa do isplate,

-227,31 eur teče od dana 15.07.2018. godine pa do isplate,

-195,81 eur teče od dana 15.08.2018. godine pa do isplate,

-338,66 eur teče od dana 15.09.2018. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.10.2018. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.11.2018. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.12.2018. godine pa do isplate,

-224,61 eur teče od dana 15.01.2019. godine pa do isplate,

-188,26 eur teče od dana 15.02.2019. godine pa do isplate,

-181,98 eur teče od dana 15.03.2019. godine pa do isplate,

-197,26 eur teče od dana 15.04.2019. godine pa do isplate,

-217,12 eur teče od dana 15.05.2019. godine pa do isplate,

-197,02 eur teče od dana 15.06.2019. godine pa do isplate,

-193,60 eur teče od dana 15.07.2019. godine pa do isplate,

-221,70 eur teče od dana 15.08.2019. godine pa do isplate,

-340,34 eur teče od dana 15.09.2019. godine pa do isplate,

-181,99 eur teče od dana 15.10.2019. godine pa do isplate,

-181,99 eur teče od dana 15.11.2019. godine pa do isplate,

-181,99 eur teče od dana 15.12.2019. godine pa do isplate,

-236,59 eur teče od dana 15.01.2020. godine pa do isplate,

-209,28 eur teče od dana 15.02.2020. godine pa do isplate,

-183,71 eur teče od dana 15.03.2020. godine pa do isplate,

-163,79 eur teče od dana 15.04.2020. godine pa do isplate,

-163,79 eur teče od dana 15.05.2020. godine pa do isplate,

-216,07 eur teče od dana 15.06.2020. godine pa do isplate,

-164,98 eur teče od dana 15.07.2020. godine pa do isplate,

-210,07 eur teče od dana 15.08.2020. godine pa do isplate,

-257,22 eur teče od dana 15.09.2020. godine pa do isplate,

-171,04 eur teče od dana 15.10.2020. godine pa do isplate,

-163,79 eur teče od dana 15.11.2020. godine pa do isplate,

-163,79 eur teče od dana 15.12.2020. godine pa do isplate,

-143,55 eur teče od dana 15.01.2021. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587, naknaditi tuženici Sunčanici [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 4.562,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženica bila zaposlenica tužitelja od 14. lipnja 2010.g. do 06. prosinca 2020.g. Člankom 47. Pravilnika o radu tužitelja propisano je kako je poslodavac dužan radniku za njegov rad isplatiti plaću koja se sastoji od osnovne plaće po osnovi tekućeg rada radnog mjesta na kojemu radnik radi, dodatka na plaću za radni staž te drugih dodataka koje osigurava poslodavac. Člankom 51. Pravilnika o radu tužitelja propisano je kako se osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu radnog staža 0,5% a da pravo na povećanje osnovne plaće pripada radniku za radni staž koji je upisan u radnu knjižicu, uvećano za tekući radni staž kod poslodavca. Tuženica je prilikom zaposlenja tužitelju prezentirala radnu knjižicu i potvrdu iz koje proizlazi da je prethodno bila zaposlena u Međunarodnoj organizaciji za migraciju, Misiji u RH, u razdoblju od 01. rujna 1993. do 31. svibnja 2010.g., uz tvrdnju kako u trenutku zaposlenja ima 31 godinu radnog staža kod prethodnih poslodavaca. Dakle, tuženica je tužitelju tvrdila kako je kod prethodnih poslodavca napunila 31 godinu radnog staža, što je obećala upisati u radnu knjižicu, kako bi stekla pravo na uvećanje osnovne plaće sukladno odredbi čl. 51. Pravilnika o radu tužitelja. Tuženica je 25. rujna 2013.g. od tužitelja preuzela svoju radnu knjižicu, obzirom su iste ukinute 01. srpnja 2013.g., od kada se evidencija radnog staža vodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Tužitelj je od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ishodilo potvrdu od 21. rujna 2016.g. iz koje jasno proizlazi da se tuženica od 01. rujna 1993. do 31. svibnja 2010.g. nije nalazila u radnom odnosu u Međunarodnoj organizaciji za migraciju, Misiji u RH, te da je u trenutku zaposlenja kod tužitelja imala 11 godina radnog staža. Tužitelj je na ovo upozorio tuženicu, koja mu je obećala upisati taj radni staž kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, što do trenutka prestanka radnog odnosa nije učinila. Obzirom je tuženica u trenutku zaposlenja kod tužitelja stvarno imala 11 godina radnog staža upisanog u radnu knjižicu, a ne 31 godinu kako je to neistinito prikazala tužitelju, od mjeseca lipnja 2010.g. do mjeseca siječnja 2021.g., bez pravne je osnove na ime povećanja osnovne plaće za svaku godinu radnog staža primila je ukupno 208.707,95 kn bruto.

2. Člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je „Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“ Obzirom tuženica nikada nije upisala u radnu knjižicu niti u evidenciju HZMO-a navodni radni staž u Međunarodnoj organizaciji za migraciju, Misiji u RH, u razdoblju od 01. rujna 1993. do 31. svibnja 2010.g., kako je to netočno prezentirala tužitelju, nije imala pravo na povećanje osnovne plaće s osnova tog radnog staža sukladno čl. 51. Pravilnika o radu tužitelja, pa je isplaćene iznose na ime toga povećanja primila bez pravne osnove te ih je dužna vratiti tužitelju uvećano za zakonske zatezne kamate.

3. Slijedom navedenog, nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja, tužitelj predlaže naložiti tuženici da joj za razdoblje od lipnja 2010. do prosinca 2020. isplati bruto iznos od 30.332,76 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica navodi da je točno da je bila zaposlena kod tužitelja od 14.06.2010. do 05.12.2020. i da joj je tužitelj isplaćivao plaću sukladno ugovoru o radu i aktima tuženika. Prilikom sklapanja ugovora o radu od 14.06.2010. tuženica je dostavila tužitelju radnu knjižicu i potvrdu Međunarodne organizaciji za migracije (IOM), Misija u Republici Hrvatskoj od 31.05.2010., iz koje je bilo razvidno da je bila zaposlena u navedenoj međunarodnoj organizaciji u razdoblju od 01.09.1993. do 31.05.2010. Navedena potvrda ima učinak vjerodostojne potvrde o zaposlenju i trajanju radnog odnosa. Potvrdom od 31.05.2010. navedeni poslodavac potvrdio je duljinu radnog odnosa, a time i radnog staža tuženice (minuli rad).

5. Netočan je navod da je tuženica prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tužitelja tvrdila da je imala 31 godinu radnog staža kod prethodnih poslodavaca, već je poslodavcu predala dokumentaciju iz koje vjerodostojno proizlazi da je ista ostvarila 27 godina radnog staža i 4 godine produženog osiguranja, što ukupno iznosi radni staž od 31 godine, a što je dokazano priloženim ispravama, i to radnom knjižicom i potvrdom o zaposlenju.

6. Poriče se da bi tuženica obećala upisati staž osiguranja u radnu knjižicu jer za isto nije ovlaštena niti nadležna kao i da je tužitelj upozoravao tuženicu na upis radnog staža. Obveza tuženice je bila predati dokumentaciju poslodavcu, a obveza poslodavca je bila provjeriti i ocijeniti takvu dokumentaciju, a što je i učinjeno jer kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tuženice kod tužitelja na isto nije bilo nikakvih primjedaba niti osporavanja. Stoga tuženica ničim nije dovela u zabludu tužitelja, a na što neosnovano ukazuje tužitelj, jer je navedena potvrda Međunarodne organizacije za migracije (IOM), Misije u Republici Hrvatskoj od 31.05.2010. zajedno sa radnom knjižicom kao javnim ispravama dokaz o duljini radnog odnosa, kao i radnom stažu tuženice (minuli rad).

7. Pravno je odlučno da radni odnos tuženice kod navedene Međunarodne organizacije kao osnov isplate nije otpao, niti je izmijenjen, niti je doveden u pitanje jer se radi o ostvarenom radnom odnosu i pravu tuženice. Nisu se ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer osnova nije otpala i nadalje postoji pa je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8. Neovisno o navedenom, tuženica navodi da je odredbom čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Obzirom je tužitelj prema navodima tužbe za utuženo razdoblje izvršio navedene isplate tužiteljici temeljem čl. 51. Pravilnika o radu, upravo temeljem isprava radne knjižice i potvrde o zaposlenju proizlazi da je predmetna tužba daljnji diskriminatorni postupak tužitelja prema tuženici, nakon što je istoj otkazao radni odnos.

9. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj plaćao iznose za koje sada nakon 10 godina navodi da ih nije bio dužan plaćati. U svakom slučaju, tužitelj je još 2016. pribavio potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 21.09.2016. te je kao poslodavac imao svijest i znanje o svim navedenim činjenicama, dakle i o tome da plaća nešto za što sada smatra da nije dužan plaćati, pa kako nije zadržao pravo na povrat te se ne radi o plaćanju da bi izbjegao prisilu, a niti se radi o isplati duga koji zavisi od ispunjenja uvjeta, to tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje s naslova stjecanja bez osnove, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, a tuženica ima osnov zadržati primljeno.

10. Tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor zastare. Tužitelj potražuje isplatu bruto iznosa iako kao poslodavac nije ovlašteni titular za naplatu doprinosa, poreza i prireza pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan. Prigovor zastare u cijelosti je osnovan jer potraživanje s naslova stjecanja bez osnove zastaruje u općem zastarnom roku od 5 godina, slijedom čega je tužbeni zahtjev i po tom osnovu u cijelosti neosnovan.

11. Tuženica osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

12. Tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

13. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u potvrdu IOM International Organization for Migration od 31.5.2010. (str. 7 spisa), radnu knjižicu (str. 9-14 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (str. 15-16, 91-95, 100-105 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 18-87, 147-292 spisa), potvrdu HZMO-a (str. 88-90 spisa), ugovor o radu (str. 96-99 spisa), Pravilnik o radu (str. 106-146, 293-322 spisa), statut Međunarodne organizacije za migracije (str. 516-523 spisa), presudu ŽS Split Gž R-373/2022 (str. 575-583 spisa), proveo dokaze saslušanjem svjedoka LŠ (str. 572-573 spisa), LŠC (str. 594-595 spisa), tužiteljice (str. 608-609 spisa) te je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 617-628 spisa), te saslušanjem vještaka (str. 646-647 spisa).

14. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

15. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

16. Među strankama nije sporno da je tuženica bila zaposlenica tuženika od 14.6.2010. do 6.12.2020. Nije sporno da je tužitelj tuženici otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu te da je ista pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena kao nedopuštena te da radni odnos tuženice kod tužitelja nije prestao. Predmetnom spisu prileži presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8354/2020 od 28.1.2022. kojom se utvrđuje kao neopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici, presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-373/2022 od 5.4.2022. kojom je odbijena žalba tuženika protiv citirane prvostupanjske presude te presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1034/2022 od 7.2.2024. kojom je odbijena revizija kao neosnovana.

17. Iz ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 13.5.2013. razvidno je da je tuženica bila zaposlena kod tužitelja na neodređeno vrijeme kao samostalna savjetnica u Sektoru za međunarodne odnose u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

18. Među strankama nije sporno da je tuženica bila zaposlena u Međunarodnoj organizaciji za migraciju, Misija u RH, u razdoblju od 1.9.1993. do 31.5.2010.

19. Tužitelj navodi da je sukladno ostvarenom stažu tuženice u Međunarodnoj organizaciji za migraciju, sukladno čl. 51 Pravilnika o radu tužitelja uvećao osnovnu plaću tuženice za svaku navršenu godinu staža ostvarenog u Međunarodnoj navedenoj organizaciji, a taj staž nije upisan tuženici u radnu knjižice, pri čemu je tuženica se obvezala nakon zasnivanja radnog odnosa kod tužitelja upisati u radnu knjižicu taj radni staž. Slijedom navedenog, među strankama je sporno postoji li pravna osnova za uvećanje osnovice po kojoj se obračunavala plaća tuženice i za staž ostvaren u navedenoj Međunarodnoj organizaciji.

20. Uvidom u radnu knjižicu tuženici utvrđeno je da joj nije upisan u radni staž rad u Međunarodnoj organizaciji za migraciju od 1.9.1993. do 31.5.2010. Nadalje je utvrđeno da nije upisan niti u evidenciju HZMO-a.

21. Predmetnom spisu prileži potvrda IOM Intarenatinal Organization for Migreation od 31.5.2010. kojom se potvrđuje da je tuženica bila zaposlena u naprijed navedenoj Međunarodnoj organizaciji od 1.9.1993. do 31.5.2010.

22. Svjedok LŠ je iskazala da radi kod tužitelja od 1993., najprije na recepciji, potom u Uredu predsjednika, pa u kadrovskoj službi. Tuženicu poznaje, ali nema saznanja o načinu i uvjetima zasnivanja radnog odnosa tuženice kod tužitelja. Tuženik je povjeravao radni staž svih zaposlenika 2014. ili 2015., jer se migriralo iz jedna baze podataka u drugu, i onda je ustanovljeno da prema radnoj knjižici tuženica nema radni staž koji bi proizlazio iz potvrde, o tome je svjedok obavijestila rukovoditeljicu HŠ, a tuženica je njoj rekla da će ona to sebi riješiti na mirovinskom i da joj treba vremena da ishodi radni staž. Tuženica je tvrdila da ima radni staž na temelju potvrde koju je predočila. Prilikom zasnivanja radnog odnosa tuženica je trebala te papire predati svojoj šefici. Svjedoku je rukovoditeljica HŠ rekla da joj je tuženica rekla da će izregulirati kod HZZMO-a svoj radni staž, svjedok to nije osobno čula. Tuženica se 2010. zaposlila kod tužitelja, a pitanje radnog staža je iskrsnulo 2014. ili 2015. Tužitelj nije donosio nikakvu odluku da se tuženici neće isplaćivati plaća za obračun staža kojeg nema. Staž se utvrđuje na temelju onoga što je upisano u radnu knjižicu, a obzirom tuženici radni staž nije bio upisan u radnu knjižicu, pretpostavka je svjedoka da joj je tužitelj ipak priznao radni staž. Svjedok ne zna zašto je to poslije postalo sporno, a u početku nije bilo. Tada je predsjednik komore bio SŠ i on je potpisivao ugovore sa zaposlenicima i zapošljavao ih. Iako je čula da se tuženica obvezala da će si izregulirati staž, ona ga nije izregulirala, a njoj se i dalje isplaćivala plaća temeljem obračuna staža koji joj je na početku bio priznat. Nakon što je tuženica dobila poslovno uvjetovani otkaz, nakon što se ponovno vratila na rad, gđa. HŠ je naredila da se tuženici plaća isplaćuje sukladno radnom stažu koji proizlazi iz radne knjižice. U razdoblju prije toga je staž tuženici obračunat kako joj se priznalo ispočetka.

23. Svjedok HŠC je iskazala da je bila zaposlena kod tužitelja do 2014. kao voditelj Odjela za kadrovske poslove, a tuženicu poznaje. Kao i svi drugi zaposlenici, i tuženica joj je prilikom zasnivanja radnog odnosa predala dokumentaciju. Dokumentacija koja se predavala svjedoku je prolazila kroz ruke, a druga kolegica ju je upisivala u program u kompjuteru. Tuženica je predala dokument koji je predstavljao vjerodostojnu ispravu o stažu kojeg je ostvarila u misiji u Republici Hrvatskoj, to nije bilo upisano u radnu knjižicu jer se takve stvari ne upisuju. Svjedok je taj dokument provjeravala u mirovinskom osiguranju i tamo su joj rekli da je to autentično i na temelju toga je upisan u evidenciji poslodavca odgovarajući staž tuženici, koji uključuje i staž ostvaren u Misiji. To je u program u kompjuteru upisala druga kolegica. Ta potvrda mora se nalaziti i u dosjeu tuženice, koji se nalazi u Komori. Ne sjeća se da je traženo od tuženice da sama ishodi upis staža ostvarenog u Misiji u radnu knjižicu, već je svjedok kontaktirala HZMO i tamo su joj rekli da se to priznaje kao radni staž. Prije upisa svjedok je razgovarala s nadležnima o upisu radnog staža tuženice, s gđom IŠ, potpredsjednicom za pravne poslove, i poslodavac i nadležni nisu imali nikakvih primjedaba da se tuženici upiše u evidencije kao radni staž i vrijeme koje je ostvarivala radeći u Misiji prema potvrdi koju je predala. Nadležni u Komori bili su upoznati s potvrdom i činjenicom da joj je na temelju iste priznat radni staž. Radi se o potvrdi o radu tuženice u Međunarodnoj Organizaciji za Migracije (ION), Misija u Republici Hrvatskoj.

24. Tuženica je iskazala da je prilikom zapošljavanja u Hrvatskoj gospodarskoj komori predala svu potrebnu dokumentaciju, uključivo i potvrdu o stažu koji je ostvaren u Međunarodnoj Organizaciji za Migracije, dostavila je i potvrdu o zaposlenju, a radni staž ostvaren u Misiji ne upisuje se u radnu knjižicu, s tom činjenicom poslodavac je bio upoznat i rečeno joj je to da je poslodavac to provjerio u mirovinskom osiguranju, i priznat joj je radni staž. Tuženici su iz kadrovske službe u kojoj je predala dokumente javili da joj se rad u Misiji priznaje u radni staž. U sljedećih više od 10 godina tužitelj joj je obračunavao plaću na način da joj je u staž obračunavao godine koje je provela u radu u Misiji, i to pitanje priznavanja u radni staž se nije postavljalo sve do trenutka kad joj je poslodavac odlučio otkazati ugovor o radu poslovnim otkazom i kada je pred sudom tužbom osporila taj otkaz. Nitko od tuženice nije tražio da u mirovinskom osiguranju ishodi potvrdu o priznavanju staža ostvarenog u Misiji, nego joj je na početku rada iz kadrovske rečeno da je to provjereno, da joj se to priznaje u staž i tako je ostalo sve do otkaza. Prvi put je saznala da je poslodavcu to sporno kad je dobila predmetnu tužbu. Poslodavac je tuženici priznao staž ostvaren u Misiji čak i u dokumentu Plan zbrinjavanja viška radnika jer se tamo našla kao višak. Nikad nije razgovarala s gđom. HŠ o svojem stažu ostvarenom u Misiji. Plaća joj je isplaćivana u neto iznosu. Poslodavac ju je zaposlio upravo zbog činjenice što je radila u Misiji, to je bio bitan razlog, jer je došla na mjesto direktorice Sektora za međunarodne odnose. Nikad nije rekla, ni na početku svog rada kod tužitelja, da će ona tijekom svog radnog odnosa ishoditi potvrdu kod HZMO-a o svom radu u Misiji, nikad nije bilo o tome razgovora.

25. Iz dokaza provedenih u ovom postupku, saslušanjem svjedoka LŠC i tuženice nedvojbeno je utvrđeno da je prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tužitelja tuženica dostavila poslodavcu potvrdu IOM od 31.5.2010. kojom se potvrđuje da je tuženica bila zaposlena u toj Međunarodnoj organizaciji od 1.9.1993. do 31.5.2010. Svjedok P je navela da je tuženica predala dokument koji je predstavljao vjerodostojnu ispravu o stažu kojeg je ostvarila u Misiji u RH,a tuženica je iskazala da je prilikom zapošljavanja kod tužitelja predala svu potrebnu dokumentaciju, uključivo i potvrdu o stažu ostvarenom u Međunarodnoj organizaciji. Nadalje je iz iskaza svjedoka P i tuženica utvrđeno da se provjeravalo u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje taj staž ostvaren u Međunarodnoj organizaciji te je svjedok P iskazala da je kontaktirala HZMO gdje joj je rečeno da se to priznaje kao radni staž, a i tuženica je iskazala da je tužitelj navedeno provjeravao kod HZMO-a. Nadalje je iz iskaza svjedoka P i tuženice utvrđeno da nadležne osobe kod tužitelja nisu imale nikakvih primjedaba da se tuženici u evidencije upiše u radni staž i vrijeme koje je ostvarila radeći u Misiji prema potvrdi koju je predala.

26. Sud ocjenjuje iskaz svjedoka HŠC i tuženice kao životne i uvjerljive jer se poklapaju međusobno u bitnim činjenicama te su u skladu s dokumentacijom u koju je sud izvršio uvid.

27. Iz iskaza svjedoka LŠ proizlazi da je tužitelj provjeravao radni staž svih zaposlenika negdje 2014. ili 2015. te da je onda utvrđeno za tuženicu da prema radnoj knjižici nema radni staž prema kojem bi joj se obračunavala plaće, o čemu je izvijestila gđu. HŠ te da je gđi. HŠ tuženica obećala da će sve iz regulirati kod HZMO-a. Sud ovaj iskaz svjedoka ocjenjuje kao neuvjerljiv i neživotan. Naime, ukoliko se pitanje radnog staža tuženice prema kojem joj se obračunala plaće tužitelja pojavilo već 2014 ili 2015. kada je tuženica prema iskazu svjedoka LŠ i obećala da će izregulirati svoj radni staž kod HZMO-a, nije životno ni logično da poslodavac sve od tada pa do konca 2020. uvećava osnovnu plaću tuženice za 0.5% za svaku godinu navršenog staža, uključivo i staž ostvaren u Međunarodnoj organizaciji, pri čemu tuženica nesporno nije ostvarila upis tog radnog staža kod HZMO ni u 2015 godini a ni naknadno.

28. Predmetnom spisu prileži potvrda (elektronski ispis) HZMO-a o stažu tuženice od 21.9.2016., ali isto ne potvrđuje da je tužitelj tada ili nakon toga provjeravao staž tuženice i pozivao tuženicu da izvrši upis vremena provedenog na radu u Međunarodnoj organizaciji kod HZMO-a. Pritom valja navesti kako HZMO nije nadležan za vođenje podatak o osiguranicima s navršenim razdobljima zaposlenja u Međunarodnoj organizaciji.

29. Obzirom je poslodavac tuženice dobio od tuženice potvrdu od 31.5.2010. o ostvarenom stažu u Međunarodnoj organizaciji i to u trenutku kad je tuženica zasnovala radni odnos kod tužitelja, kako proizlazi iz iskaza svjedoka L i tuženice, te joj je sve od tada pa do konca 2020. odnosno do trenutka kad je zbog poslovnih razloga tuženici otkazao ugovor o radu isplaćivao plaću na način da joj je u radni staž obračunavao vrijeme i provedeno na radu u Međunarodnoj organizaciji, to proizlazi da joj je tužitelj priznao vrijeme na radu provedeno u Međunarodnoj organizaciji kao radni staž te joj je sukladno navedenom, a prema čl. 51 Pravilnika o radu uvećavao plaću za 0,5% i za godine rada ostvarene u Međunarodnoj organizaciji.

30. Valja navesti da je Zakonom o mirovinskom osiguranju propisano obveza vođenja matične evidencije u HZMO-u o osiguranicima i obveznicima doprinosa za mirovinsko osiguranje. Zavod vodi matičnu evidenciju o osiguranicima koje se obvezno osiguravaju na Mirovinsko osiguranje. Zakon o radu uređuje elektronični zapis podatak o radniku te propisuje da je tijelo nadležno za vođenje podataka o osiguranicima dužno u elektroničkoj bazi podataka o osiguranicima voditi elektroničke zapise s podacima osiguranika koji to svojstvo imaju po osnovi radnog odnosa. Zavod nije nadležan za vođenje podatka o osiguranicima s navršenim razdobljima osiguranja u drugim državama članicama EU i međunarodnim organizacijama, ali se ista uzimaju u obzir za ispunjenje uvjeta za mirovinu u trajanju kako ih je iskazala nadležna ustanova. Dakle, nije propisana nadležnost Zavoda za vođenje podataka o osiguranicima s navršenim razdobljima zaposlenja u Međunarodnoj organizaciji, pa slijedom navedenog nesporna činjenica da vrijeme provedeno na radu tuženice u Međunarodnoj organizaciji koje proizlazi iz potvrde 31.5.2010. nije istoj upisano u radnu knjižicu, odnosno nije upisano niti u evidenciju HZMO-a kao radni staž ne znači da tužitelj nije mogao tuženici pri obračunu plaće navedeno priznati kao radni staž te da se ne radi o radnom stažu. Nadalje, Zakon o radu kao opći propis radnog prava niti ne definira pojam tzv. radnog staža već za ostvarenje određenog prava iz radnog odnosa utvrđuje kao uvjet određeno trajanje radnog odnosa ili neprekidni rad za poslodavca kod kojeg je radnik u radnom odnosu. Uvećanje osnovne plaće za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža nije predviđeno zakonskim propisima ali je to pravo utvrdio tužitelj, odnosno poslodavac u čl. 51 svog Pravilnika o radu, pri čemu tumačenje pojma što je ukupni radni staž treba dati donositelj akta kojim je staž određen kao kriterij za ostvarene nekog prava, odnosno tužitelj u konkretnom slučaju. Iz dokaza provedenih u ovom postupku utvrđeno je da je tužitelj dao svoje mišljenje, odnosno nakon što je pri zasnivanju radnog odnosa tuženica predala poslodavcu potvrdu o ostvarenom stažu u Međunarodnoj organizaciji, poslodavac je to provjerio i priznao u radni staž tuženici, prilikom obračuna plaće, i u skladu s tim je isplaćivao plaću tuženici sve od njenog zasnivanja radnog odnosa kod tuženika do donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (koja je utvrđena kao nedopuštena pravomoćnom sudskom odlukom) odnosno u razdoblju od više od deset godina. Valja također ukazati na dio iskaza svjedokinje LŠ koja je navela da je njezina pretpostavka da je tužitelj ipak sporni staž ostvaren u Međunarodnoj organizaciji priznao kao radni staž te da ne zna zašto je to poslije postalo sporno, a u početku nije bilo, te svjedokinje H koja je navela da je sporni staž upisan u evidenciji tužitelja te da se potvrda o priznanju tog staža mora nalaziti u dosjeu tuženice.

31. Slijedom navedenog, tužitelj neosnovano navodi da je bez pravne osnove uvećavao tuženici u spornom razdoblju plaću i za vrijeme provedeno na radu u Međunarodnoj organizaciji te iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da tuženica nije tužitelja prilikom zasnivanja radnog odnosa izvijestila o toj činjenici, već proizlazi suprotno, a tužitelj nije dokazao da se tuženica obvezala naknadno u tijeku radnog odnosa kod tužitelja ishoditi upis vremena provedenog na radu u Međunarodnoj organizaciji u radni staž kod HZMO-a te se napominje da HZMO nije niti nadležan za vođenje podataka o osiguranicima s navršenim razdobljima zaposlenja u Međunarodnoj organizaciji.

32. Čl. 51. Pravilnika o radu tužitelja je propisano da se plaća uvećava za 0,5 % za staž upisan u radnu knjižicu, no to ne znači da poslodavac nije mogao radniku priznati i veća prava pri obračunu plaće od onih koja proizlaze iz Pravilnika o radu, a na temelju činjenice da je tužiteljici u razdoblju kroz 10 godina uvećavao plaću za 0,5% i za staž ostvaren u Međunarodnoj organizaciji, koji joj nije bio upisan u radnu knjižicu, s čime je poslodavac bio upoznat, slijedi da je priznao to pravo tuženici.

33. U ovom postupku je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak koja je utvrdila da razlika između plaće koja je tuženici obračunata i plaće koja bi joj bila obračunata, a da se u godine odrađenog staža ne uračunava razdoblje koje je među strankama sporno (staž od 01.09.1993. do lipnja 2010. godine – osim 2 mjeseca i 15 dana rada kod MED-EKON d.d.), u razdoblju od lipnja 2010. do prosinca 2020. godine, iznosila bi 30.332,76 EUR bruto.

34. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovore je imala tuženica, stoga je sud pozvao vještaka na ročište 12.6.2025. radi usmenog očitavanja. Vještak je navela da je nalazom utvrdila razliku između isplaćene plaće te one koja bi bila obračunata da je u obzir uzet samo onaj staž koji je upisan u radnu knjižicu, Naime, upravo tako je glasio i zadatak vještaku, pa je nalaz i sačinjen sukladno zadatku. Točno je da je u nalazu došlo do omaške u pisanju te sad isti ispravlja na način da navodi da na stranici dva ispravlja godinu u prvom i drugom odlomku, gdje se navodi "od lipnja 2020.", dok treba stajati od lipnja 2010. Međutim, navedeno na utječe na rezultat nalaza. Na stranici 2 nalaza objasnila je način izračuna dodatak za radni staž u spornom razdoblju, obzirom ga je tužitelj mijenjao kroz sporno razdoblje. U odnosu na prigovor za izračun razlike za prosinac 2020. u kojem tuženik navodi da je izračun pogrešan navela je da je na stranici 7 nalaza pod 12-im mjesecom 2020,. utvrđena plaće za 32 sata redovnog rada te 120 sati naknada za godišnji odmor, dakle uzeti su u obzir oni sati koji su iskazani u obračunskoj listi plaće za navedeni mjesec, pa je nejasno iz kojeg razloga tuženica smatra da je obračun pogrešan. S obzirom da tuženica navodi niz prigovora objašnjavanje umnoška osnovice i koeficijenta plaće, izračun potencijalne plaće, odnosno navodi da je isto nedovoljno objašnjeno nalazom, vještak je naglasila da je nalaz sačinjen na način da se metodologija koju je tužitelj primijenio pri izračunu plaće primijenila pri izračunu potencijalne plaće, jedino uz korekciju dodatka za minuli rad. Vještak je u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja.

35. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gardinščak kao stručan i objektivan jer je sastavljen po pravilima struke i temelji se na dokumentaciji koja prileži spisu, a vještak se na ročištu 12.6.2025. iscrpno i stručno očitovala o svim prigovorima tuženice na nalaz i mišljenje. Međutim, kako je navedeno tužbeni zahtjev je neosnovan jer iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tužitelj uvećavao plaću tuženici u spornom razdoblju bez valjane pravne osnove.

36. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan. Tužitelj je nesporno poslodavac tuženice i isplaćivao joj je u spornom razdoblju plaću, a ovom tužbom potražuje povrat dijela isplaćene plaće tuženici, za što je aktivno legitimiran.

37. Prigovor zastare je djelomično osnovan. Naime u konkretnom slučaju se radi o potraživanju iz radnog odnosa, zastarni rok iznosi 5 godina od dospijeća. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 29.1.2021. slijedom čega su sva pojedina mjesečna potraživanja koja dospijevaju prije 29.1.2016. u zastari. Valja također navesti da u Zakonu o obveznim odnosima, vezano za povrat stečenog bez osnove (a tužitelj u ovoj pravnoj stvari tvrdi da je tuženica stekla bez pravne osnove dio plaće koji joj je isplaćivan u spornom razdoblju) nije predviđen posebni rok zastare, stoga vrijedi opći rok zasatre od 5 godine, od dana stjecanja bez osnove (a to je datum isplate plaće tužiteljici).

38. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženice da se saslušaju svjedoci FŠ i JŠ. Naime tuženik nije naveo konkretno okolnosti zbog kojih predlaže saslušanje tih svjedoka (u podnesku 19.3.2021. je naveo da ih predlaže na okolnosti iz odgovora na tužbu), odnosno koje bi odlučne činjenice bile utvrđene iz njihovih iskaza.

39. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO- a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav odgovora na tužbu 19.3.2021. 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 12.10.2021. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 27.10.2021. 25 bodova OT (tbr. 8/4), ročište 1.2.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 9.5.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 5.12.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 21.3.2025. 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 12.6.2025. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište za objavu presude 50 bodova OT (tbr. 9/3), dakle ukupno 1825 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 3.650,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 4.562,50 eur.

41. Tuženici u parnični trošak nije priznat jedan podnesak s nadnevkom 19.3.2021., budući je istog datumu uputila sudu obrazloženi podnesak (odgovor na tužbu) koji je priznat u parnični trošak te je sve navode iz drugog podneska, uključivo i dokazne prijedloge, mogla izložiti u istom podnesku te bi priznavanje dva podnesaka od istog datuma u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnog vođenja postupka, te podnesci s nadnevcima 12.10.2021., 7.12.2021., 16.2.2022., 1.3.2024., 15.5.2024. i 5.12.2024. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, odnosno u istima je tuženica dodatno obrazlagala navode iz odgovora na tužbu.

42. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku