REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-9515/2014-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić 8a, protiv tuženika Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o., Zagreb, Koturaška cesta 43, OIB: 62942134377, zastupanog po punomoćniku Emilu Havkiću, odvjetniku iz Zagreba, Ružmarinka 31/II, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenika punomoćnika Danijela Snoju, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Emila Havkića, odvjetnika, dana 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1 Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu br. 5221-101-677/2014 od 9. listopada 2014., te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad i omogući mu obavljanje poslova ugovorenih Ugovorom o radu br. 2372/2013 od 1. travnja 2013. i dodatka tom ugovoru br. 2372-1/2013 od 6. svibnja 2013., u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.390,45 eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika, koji mu je Odlukom od 9. listopada 2014. redovito otkazao ugovor o radu uslijed skrivljenog ponašanja, i koji otkaz tužitelj pobija u ovom postupku na način da se traži utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza uz utvrđenje da isti ne proizvodi pravne učinke te uz nalog za vraćanje na rad, uz naknadu parničnih troškova, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi predmetnom zahtjevu tužitelja, ističući pritom da su se ostvarili uvjeti za otkazivanje tužitelju kako je to navedeno u Odluci od 9. listopada 2014., u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 9. listopada 2014. (str. 5-10 spisa), Iznošenje obrane tužitelja od 18. rujna 2014. (str. 11-12 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 21. listopada 2014., uz presliku povratnice (str. 13-15 spisa), Pravilnik o radu (str. 25-46 spisa), Pravilnik o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom (str. 47-61 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom (str. 62- 64 spisa), Zahtjev tuženika za iznošenje obrane od 10. rujna 2014. (str. 65-66 spisa), Prijedlog tuženika za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti tužitelja od 8. rujna 2014. (str. 67-72 spisa), Zapisnik tuženika od 5. rujna 2014. (str. 73-76 spisa), Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 11. rujna 2013., 10. prosinca 2013. i 8. ožujka 2005. (str. 77, 78, 79 spisa), Očitovanje RV-a od 7. listopada 2014. (str. 80 spisa), Dopis RV-a, uz prijedlog Odluke od 29. rujna 2014. (str. 81-85 spisa), kaznenu prijavu tuženika od 11. studenog 2014., uz dopunu od 16. siječnja 2015. te priloge (str. 91-93, 94-104 spisa), očitovanje vještaka Miše Augustinovića od 3. rujna 2020. (str. 170-172 spisa) i Presudu Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja K-283/2015 od 14. siječnja 2025. (str. 320-330 spisa), kao što su saslušani i svjedoci ĆP, FP, oboje na ročištu održanom 13. veljače 2017. (str. 122-124 spisa), ČP, TP, AP, svi na ročištu održanom 19. travnja 2017. (str. 125-128 spisa), EP i NP, oboje na ročištu održanom 2. ožujka 2018. (str. 145-150 spisa), kao i sam tužitelj na ročištu održanom 6. lipnja 2025. (str. 335-337 spisa), a također je provedeno i informatičko vještačenje po vještaku Igoru Plavčiću, mag.ing.el. (nalaz i mišljenje od 21. listopada 2024., str. 248- 295 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 13. ožujka 2025., str. 315-318 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak bio zaposlen kod tuženika, koji mu je Odlukom od 9. listopada 2014. redovito otkazao ugovor o radu uslijed skrivljenog ponašanja, i koji otkaz tužitelj pobija u ovom postupku na način da se traži utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza uz utvrđenje da isti ne proizvodi pravne učinke te uz nalog za vraćanje na rad, čemu se tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio, ističući da su se ostvarili uvjeti za otkazivanje tužitelju kako je to navedeno u Odluci od 9. listopada 2014., u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Pritom je iz predmetne Odluke vidljivo da se tužitelju stavlja na teret da je prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta Blagajnik-naplata cestarine postupao nepropisno i to na način da je u petnaest transakcija nepravilno postupao s magnetnim naplatnim karticama, kod čega je način manipulacije te popis registarskih oznaka vozila i brojeva magnetske kartice naveden u samoj Odluci (str. 2 iste) te na način da je u četrnaest transakcija propustio naplatiti korisnicima stvarno prijeđenu dionicu autoceste, pri čemu je također u Odluci (str. 2-3 iste) naveden način manipulacije te broj naplaćene kartice, registarska oznaka vozila, naplaćena dionica, brojne naplaćene kartice, stvarno prijeđena dionica te razlika naplaćene i stvarno korištene dionice. Kako je već rečeno, tužitelj se protivio predmetnim tvrdnjama tuženika navodeći da nije počinio povredu koja mu se stavlja na teret.

7. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, saslušani su svjedoci te tužitelj, kao što je i provedeno informatičko vještačenje, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja, i to sukladno zadatku iz rješenja od 30. siječnja 2024..

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka naprijed citirane struke proizlazi da je, a nakon provedene analize, vještak prvenstveno konstatirao da je tužitelj bio mišljenja da je prikaz događanja opisan od strane tuženika tehnički nemoguć tj. tvrdi da je nemoguće jednom poništenu magnetnu karticu ponovo koristiti, dok tuženik s druge strane navodi da je tužitelj manipulirao magnetskim karticama, detaljno navodeći dokaze kao što su Pregled kartica s ulaza koje se ponavljaju na izlazu, Pregled video zapisa štićenog prostora i snimaka kamera, Detaljan izvještaj o karticama koje nisu evidentirane na izlazu, i što je vještak sve popisao u nalazu i mišljenju.

9. Vještak pritom smatra vjerodostojnim dokazom Zapisnik o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora N.P. Žuta Lokva za dan 30. kolovoza 2014. gdje je vidljivo da je tuženik osnovao Povjerenstvo za obradu osobnih podataka za radnika Goran Verić- ID 112181 blagajnika na N.P. Žuta Lokva u ovom slučaju tužitelja, koje ima pet članova i predsjednika. Povjerenstvo je imalo zadatak pregledati video zapise preuzete iz zbirke osobnih podataka te o tome sačiniti Zapisnik. Tužitelj je obaviješten o pregledu video zapisa, imao je pravo prisustvovati ali se nije odazvao. Video zapis predstavlja konkretan dokaz iz kojeg se može s velikom vjerojatnošću potvrditi određene zaključke koje navodi tuženik.

10. U tom smislu vještak je u svom nalazu i mišljenju dao svoje očitovanje tj. odgovorio na upite stranaka postavljene u ranijem tijeku postupka, i to kako slijedi (toč. 11.-21.).

11. Na upit da li je tužitelj manipulirao karticama odnosno sustavom naplate cestarine na način da je na dan 30. kolovoza 2014. prikazivao kraću dionicu od stvarno pređene dionice ("skraćivao dionicu"), vještak je odgovorio da dakle u spisu postoji Zapisnik o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora N.P. Žuta Lokva za dan 30. kolovoza 2014. iz kojeg je vidljivo da je tužitelj nepropisno rukovao karticama (između ostalog, izvlačenje kućišta čitača magnetnih naplatnih kartica, stavljanje druge naplatne kartice u "utor" čitača, te zadržavanje naplatne kartice koja je trebala biti provučena) pravdajući se da postoje nedostaci i/ili kvarovi tehničkog sustava. Konkretno, u tim slučajevima otvarane su ladice čitača koje moraju biti zaključane. Ako je sustav bio neispravan ili je tužitelj uočio nedostatke, onda je tužitelj bio dužan prijaviti iste. Obzirom da je tužitelj dugogodišnji djelatnih tuženika zasigurno je znao da ovo postupanje nije uobičajeno postupanje odnosno da je bio dužan u slučaju kvara ili nekog tehničkog nedostatka o tome odmah izvijestiti tuženika. Isto tako, vidljivo je da je tužitelj radio određene radnje koje su protivne uobičajenom načinu rada kao što je izvlačenje kućišta čitača magnetskih kartice te zadržavanja naplatne kartice koja je trebala biti provučena, zatim umetanje drugih kartica. Tek nakon sveukupne analize zapisa o poništenim karticama i ostalih zapisa iz sustava za naplatu cestarine s pregledom video zapisa, gdje je točno vremenski utvrđeno provlačenje pojedine kartice, postaje jasno da postoji nekonzistentnost odnosno vjerojatnost da je tužitelj izvršio određene radnje koje nisu svakodnevne i uobičajene te da je manipulacija postojala.

12. Na upit je li time prikazao manje financijsko zaduženje u blagajni u odnosu na zaduženje kakvo je trebalo biti s obzirom na stvarno pređenu dionicu (tj. stvarno stanje), odgovoreno je da se vještak ne može očitovati o financijskim elementima jer time izlazi iz okvira struke, no ono što je evidentno jest da je iz Zapisnika o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora N.P. Žuta Lokva za dan 30. kolovoza 2014. vidljiv ulazak i izlazak vozila u/sa određenih dionica te da se iz zapisa sustava za naplatu cestarine vidi naplata po pojedinoj dionici i registarskoj oznaci vozila. Isto tako vidljivo je da je tužitelj zamijenio karticu koju je dobio od korisnika sa drugom karticom iz čega proizlazi da je vjerojatno korisniku naplaćena stvarna dionica dok je u blagajni prikazana skraćena dionica.

13. Na daljnji upit je li prilikom predmetnih transakcija registriran ili prijavljen kvar na sustavu naplate cestarine, vještak iznosi da u dokumentaciji koja prileže spisu nema registriranih ili prijavljenih kvarova na sustavu naplate cestarine odnosno analizom dokumentacije koja prileže spisu vještak navodi da nije naišao na podataka o registriranom ili prijavljenom kvaru na sustavu.

14. Nadalje, na upit je li tužitelj dao magnetnu naplatnu karticu 23436 blagajniku GP, koju je isti iskoristio kao dokaz ulazne postaje za korisnika koji nije imao zabilježen ulaz na ENC uređaju reg. oznaka [registarska oznaka], vještak odgovara da u Zapisniku o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora N.P. Žuta Lokva za dan 30. kolovoza 2014. postoji zapis za spornu situaciju koji pokazuje da je naplatnu karticu 23436 tužitelj dao blagajniku GP koji ju je iskoristio. Vještak navodi da nije utvrđivao identitet blagajnika.

15. Nadalje, vezano za upit je li tužitelj skraćivao dionice 24., 30. svibnja, 1., 8., 20., 27. i 29. lipnja, 5., 12., 13., 21., 22., 26., 27. i 29. srpnja, 2., 3., 5., 9.,10.,13.,17., 23. i 31. kolovoza 2014., te je li tom prilikom prikazao manje financijsko zaduženje u blagajni u odnosu na zaduženje kakvo je trebalo biti s obzirom na stvarno pređenu dionicu (tj. stvarno stanje), vještak iznosi, a kako je prethodno već navodio, da se ne može očitovati o financijskim aspektima, no ono što je vidljivo temeljem zapisa iz sustava naplate i zapisnika o pregledu videozapisa štićenog prostora te snimaka kamere jest da postoje određene manipulacije s naplatom. Kako nema prijave kvarova na sustavu u to vrijeme, a postoje video zapisi ulaska i izlaska vozila s autoceste, očito je da je tužitelj vršio određene manipulacije. Kada se sustav ispravno koristi to nije moguće. To implicira da je više ljudi sudjelovalo u manipulaciji što nije predmet ovog vještačenja.

16. U odnosu na upit da li je prilikom tih transakcija registriran ili prijavljen kvar na sustavu naplate cestarine, odgovoreno je da u dokumentaciji koja je priložena u spis nema registriranih ili prijavljenih kvarova na sustavu naplate cestarine.

17. Također, a vezano za pitanje da li sustav naplate cestarina kod tuženika, u spornom razdoblju omogućavao korištenje istih magnetskih kartica dva puta (uzimajući u obzir da drugo provlačenje magnetske kartice kroz usta čitača kartica izbacuje ugovornu kaznu), vještak iznosi da prilikom pravilnog korištenja sustava naplate cestarine nije bilo moguće koristiti iste magnetske kartice dva puta. Isto tako pretpostavka koju tužitelj navodi kao činjenicu da drugo provlačenje magnetske kartice kroz utor čitača kartica izbacuje ugovornu kaznu je točna samo onda kada se sustav ispravno koristi odnosno kada je sve bilo zaključano i pravilno se postupa s karticama. U ovom konkretnom slučaju postoji vjerojatnost da to nije bilo slučaj jer su neupitno postojale situacije u kojima je sustav naplate bio prekinut odnosno postojao je način da sustav ne detektira završenost procesa (konkretno, vađenjem kartice na izlasku iz čitača). Vještak pretpostavlja da zahtjev da ladice sustava moraju biti zaključane nije bez razloga, odnosno, pretpostavlja da je to bio jedan od preduvjeta da sustav ispravno funkcionira jer je arhitektura softvera bila podešena u tom smislu da prati mehanički slijed protoka kartice. Vadeći kartice iz čitača prije naplate, sustav za naplatu je zabilježio da je tužitelj ubacio karticu (vidljivo je iz Pregled kartica s ulaza koje se ponavljaju na izlazu) ali nije evidentirao naplatu zbog čega kartica nije poništena, odnosno zašto prilikom drugog provlačenja iste kartice nije došlo do naplate ugovorne kazne.

18. Nadalje, vezano za pitanje da li je moguće izvaditi karticu iz usta čitača, nakon što se ona umetne u taj dio uređaja, odgovoreno je da ako se sustav koristi na ispravan način nije moguće izvaditi karticu iz utora čitača jer je ladica čitača zaključana, no ako se ladica otključa moguće je izvaditi karticu na izlazu čitača.

19. Na upit da li bi višekratno korištenje istih kartica utjecalo na broj kartica koje nakon smjene blagajnik predaje poslodavcu i koji broj se mora poklapati s brojem prijelaza vozila preko naplatne postaje, vještak je naveo da bi prema dokumentaciji, višekratno korištenje istih kartica utjecalo na broj kartica i ne bi odgovaralo broju vozila koji su prošli kroz naplatnu postaju kada se sustav koristi ispravno, što ovdje nije slučaj. Postoji vjerojatnost, ako je tužitelj vršio ranije opisane radnje, da je ukupan broj kartica odgovarao broju vozila koji su prošli naplatnu postaju jer je radio s otvorenom ladicom te je u spremnik kartica ubacio i nenaplaćenu i dvostruko naplaćenu karticu.

20. Na daljnji upit da li blagajnik nakon završetka smjene znade kakav je obračun, te da li je on ispravan, te kada blagajnik dobiva obračun, vještak ističe da iz izjave svjedoka ČP proizlazi da je u trenutku završetka smjene iznos obračuna nepoznanica te se nakon mjesec dana dobije povratna informacija o višku ili manjku i sukladno tome se postupa odnosno ako postoji manjak, on se skida od plaće.

21. Zaključno, na upit da li je moguće da je obračun i broj kartica ispravan, a da pri tome u toj smjeni blagajnik više puta koristi istu magnetsku karticu, vještak odgovara da prema Zapisniku o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora N.P. Žuta Lokva za dan 30. kolovoza 2014. je vidljivo da je rađena manipulacija, kartice su ostavljane na stolu, dok su se druge umetale umjesto pravih. Iz snimaka je vidljivo da je karticu koju preuzima od vozača vozila tužitelj stavlja u jednu ruku dok drugom rukom umeće drugu karticu. Samim time ne postupa po pravilima naplate cestarine, kod čega postoji mogućnost da je obračun u smislu ukupnog broja vozila i broja kartica ispravan jer tužitelj poznaje sustav i morao je biti svjestan da broj kartica i prolazaka mora biti ispravan, pri čemu tužitelj ne može niti na koji način opravdati činjenicu da kilometraže odnosno ulazne postaje ne odgovaraju stvarnom stanju određenih vozila te koji je razlog zašto uzima od korisnika jednu karticu dok kroz sustav provlači drugu.

22. S obzirom na iznesene prigovore tužitelja, posebno u podnesku od 4. ožujka 2025., vještak se i dodatno usmeno očitovao na ročištu od 13. ožujka 2025., te iskazao da u potpunosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 14. ožujka 2024., ističući, a vezano za primjedbu oko više puta ponovljenog navoda o vjerojatnosti, da koristeći riječ vjerojatnost ne misli na statističku vjerojatnost nego na mogućnost, izvjesnost, očekivanost, postojanje naznaka, indikativnost ili bilo koji sinonim koji postoji za riječ vjerojatnost. Zadatak je bio utvrditi svojom stručnošću da li je neka tehnička radnja bila moguća ili nije bila moguća. Egzaktne odgovore da li se nešto desilo ili nije ne može davati jednostavno iz razloga što nije bio neposredni sudionik ili svjedok događaja.

23. Nakon analize činjenica koje prileže spisu izradio je nalaz i mišljenje u kojem detaljno objašnjava zašto daje mogućnost da se određena radnja mogla izvršiti ili ukazuje na skup činjenica koji dovode do zaključka da se radnja stvarno dogodila. U ovom slučaju postoje jake indikacije da je manipulacija rađena, i to:

- snimka video zapisa iz kojih su vidljiva točna postupanja tužitelja, dodatno tužitelj nije osporio vjerodostojnost istih niti je prilikom provedene kontrole od strane povjerenstva pristupio kontroli,

- nema registrirane prijave kvara sustava naplate,

- snimak vozila s ulaza i izlaza gdje je vidljivo da su vozila kojima tužitelj naplaćuje cestarinu došla sa udaljenih naplatnih postaja a ne Zagreb- Karlovac,

- ustanovljeno je da postoji mogućnost radi same vrste tehnologije koja je tada korištena u sustavu naplate cestarine da ako se kartica izvadi na izlasku iz čitača nakon što je pročitana, a prije nego što se označi kao pročitana u softveru, da postoji mogućnost manipulacije.

24. Što se tiče odlaska na testiranje napominje da je strankama poslao elektroničku poštu dana 15. travnja 2024. gdje predlaže sastanak sa svakom stranom radi razjašnjavanja određenih činjenica, i tu se prvenstveno misli na činjenicu proteka vremena od više od 10 godina gdje smatra da ponovna simulacija navedenog događaja ne bi bila moguća. Nemogućnost simulacije temelji na tome da softverska verzija sustava naplate tada i danas nije ista te bilo kakva forenzika sustava ne bi bila moguća.

25. Na upit kako se uopće došlo do zaključaka u pisanom nalazu i mišljenju ako predmetni sustav više nije fizički dostupan, vještak navodi da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio zapise sustava naplate cestarine, zapisnik o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora, svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, uključivo i iskaze.

26. Svoja utvrđenja temeljio je na svom stručnom poznavanju predmetnog tipa sustava koji je u vrijeme spornih događaja bio u upotrebi kod tuženika, te je na taj način i utvrdio mogućnost manipuliranja karticom, budući da je arhitektura softvera bila podešena da prati mehanički slijed protoka kartice, što znači da magnetski zapis na samoj kartici nije nužno odmah vidljiv u softveru, i to u vrijeme kada se kartica vadila je to bilo moguće napraviti, te ističe da je njegova stručna pretpostavka da je manipulacija rađena na takva način, jer u trenutku te radnje ladica je uvijek bila otključana, što je potvrđeno video zapisom.

27. Što se tiče upita u kojem vremenskom razdoblju je potrebno poduzeti radnju da bi se onemogućilo sustavu da očita zapis, navodi da se ne može očitovati na pitanje iz razloga što smatra da je očigledno prošlo dovoljno vremena da se takva manipulacija napravi. Nije moguće utvrditi koliko je sustavu vremenski trebalo da očita podatke s kartice nakon što je kartica unesena u čitač. Na upit da li se može tvrditi da je očitanje dovršeno u trenutku kada su podaci vidljivi na vanjskom displayju, navodi da je čitanje kartice vjerojatno izvršeno ali upis u softver nije, i tek kada dođe do upisa u softver, može se smatrati da je kartica bila poništena. Po prirodi stvari poništena kartica za određenu distancu i sadrži podatke upravo o toj distanci ako su podaci točno uneseni.

28. Nadalje, na upit da li je moguća manipulacija ili greška na kartici odnosno sustavu prilikom preuzimanja kartice na ulasku na autocestu, vještak ističe da je teoretski moguće, no konkretnih indikacija za to u ovom konkretnom slučaju tj. predmetu nije našao tj. utvrdio. Kako je već spomenuo, svoj nalaz i mišljenje temeljio je na podacima iz spisa, što onda uključuje i podatke sa samih kartica, pa na taj način i podatke vezane za ulazak tj. početak korištenja autoceste, i koje podatke nije posebno dodatno provjeravao u smislu njihove vjerodostojnosti. Ukazuje da je kombinirao više izvora podataka, uključivo i zapisnike koji prileže spisu a koji su sačinjeni od strane unutarnje kontrole i sl., što uključuje i analizu video zapisa na kojima su vidljivi reg. oznake i sl.. Nije postojala tehnička mogućnost ponovno očitavati kartice, već je svoje zaključke temeljio na dokumentaciji iz spisa, što uključuje i spominjane zapisnike. Nije uočio nekih nelogičnosti u predmetnim zapisnicima koje bi se odnosile na postupanja članova povjerenstva, a ponavlja da nije nigdje vidljivo da bi bili prijavljeni kvarovi i nefunkcioniranje sustava.

29. Zaključno vještak pojašnjava, a vezano za vlastiti navod da je utvrđeno da je tužitelj izvršio određene radnje koje nisu svakodnevne i uobičajene te da je manipulacija postojala, da se radi o radnjama kao što su otvaranje ladice, stavljanje kartica primljenih od korisnika autoceste u džep, s drugom rukom stavljajući sa stola drugu karticu u sustav, za što smatra da se radi o indikativnoj i neobičnoj radnji za opis poslova tužitelja. Također, što se tiče postavljenog pitanja da li je moguće da je obračun kartica ipak ispravan a da pri tome u toj smjeni blagajnik više puta koristi istu magnetnu karticu, navodi da sam je odgovorio na to pitanje na način da postoji mogućnost da je obračun u smislu ukupnog broja vozila i broja kartica ispravan jer tužitelj poznaje sustav i morao je biti svjestan da broj kartica i prolazaka mora biti ispravan, isto tako tužitelj ne može ni na koji način opravdati činjenicu da kilometraže odnosno ulazne postaje ne odgovaraju stvarnom stanju određenih vozila te koji je razlog zašto od korisnika uzima jednu karticu dok kroz sustav provlači drugu, a nema prijave kvara sustava.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i usmenu dopunu, budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, kojim slijedom ga izneseni prigovori nisu doveli u sumnju te ih nije bilo moguće prihvatiti, s obzirom da ih je vještak i dodatno detaljno argumentirano otklonio u svoje usmenom očitovanju od 13. ožujka 2025., ostajući u bitnome kod tvrdnje da je tužitelj vršio opisane manipulacije sustavom prilikom naplate cestarine, što uključuje radnje kao što su otvaranje ladice, stavljanje kartice primljenih od korisnika autoceste u džep, a s drugom rukom stavljajući sa stola drugu karticu u sustav, pri čemu je vještak ustvrdio i obrazložio da je moguće da pojedini pokazatelji po zaključenje smjene odgovaraju (ukupan broj vozila i broj kartica) no da predmetno predstavlja manipulaciju od strane tužitelja koji je svjestan da upravo predmetne parametre mora uskladiti, no na manipulativne radnje posebno ukazuje okolnost da tužitelj kao djelatnik pri naplati cestarine ni na koji način ne može opravdati činjenicu da kilometraža tj. ulazne postaje ne odgovaraju stvarnom stanju u odnosu na promatrana vozila, kao što nije moguće opravdati niti uzimanje od korisnika jedne kartice a provlačenje druge kroz sustav.

31. Također je valjalo prihvatiti i okolnost da je vještak koristio dostupnu dokumentaciju a vezano za predmetne događaje, s obzirom da fizički sustav više ne postoji te nije bilo moguće neposredno koristiti sustav na mjestu događaja prilikom provođenja vještačenja, u kojem smislu tijekom postupka nije bio provođen niti očevid, rekonstrukcija ili sl.. Međutim, uzimajući u obzir detaljne navode vještaka u pisanom nalazu i mišljenju, što je uključivalo i odgovore na prethodno formulirane upite stranaka (posebno vidljivo iz mišljenja vještaka – str. 291-295 spisa) kao i usmeno očitovanje od 13. ožujka 2025. kojim je otklonio prigovore tužitelja, nalaz i mišljenje je valjalo u cijelosti prihvatiti, prvenstveno vezano za utvrđenje vještaka o nepropisanom postupanju tužitelja prilikom obavljanja naplate cestarine, a kako je pobliže navedeno u pisanom nalazu te posebno mišljenju dostavljenom u spis predmeta.

32. Utvrđenja vještaka su u bitnome podudarna i sa iskazima svjedoka AP, EP i NP, koji su upoznati sa konkretnim događajima s obzirom na funkcije koje su obavljali (samostalni odjel za unutarnju kontrolu, odjel za analitiku), i koji također opisuju utvrđene zlouporabe od strane tužitelja. Suprotno tome nije bilo moguće prihvatiti iskaze svjedoka ĆP, FP, ČP i TP, kao i samog tužitelja, u dijelu u kojem navode da nije moguća manipulacija karticama, budući da je isti u suprotnosti sa utvrđenjima vještaka, koji je na objektivan način tj. stručnim tumačenjem odnosno analizom utvrdio postojanje zlouporaba prilikom naplate cestarine od strane tužitelja, i što onda prihvaća i ovaj sud, kojim slijedom nije bilo potrebno provoditi i daljnje dokaze npr. saslušavati i dodatne svjedoke (navedene na str. 109 te 149 spisa).

33. Na taj način onda proizlazi da je tuženik kao poslodavac, na kojem je teret dokazivanja, s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), budući da utvrđena postupanja tužitelja predstavljaju povredu obveza iz ugovora o radu te Pravilnika tuženika, i uzrokuju posljedično gubitak povjerenja od strane poslodavca, kojim slijedom se onda otkaz dan Odlukom od 9. listopada 2014. ukazuje zakonitim, kod čega valja napomenuti da je tužitelj i ranije više puta bio upozoren od strane poslodavca (str. 77-79 spisa). Sukladno iznesenom valjalo je onda odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti dobivenog otkaza te vraćanje na rad, pri čemu je za ukazati i da je radničko vijeće prilikom savjetovanja izričito navelo da je suglasno s otkazivanjem tužitelju (str. 80 spisa), u kojem smislu su suprotni navodi tužitelja neosnovani.

34. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

35. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur, tj. uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova informatičkog vještačenja od 265,45 eur te 1.500,00 eur, ukupno 2.390,45 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

36. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 30. srpnja 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika