REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-13940/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška 26, protiv tuženika PORSCHE INTER AUTO d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21-23, OIB: 67492500921, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Maria Perice, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Karla Golubića, odvjetnika, dana 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Utvrđuje se nezakonitom i nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 2. travnja 2021., kojom se izvanredno otkazuje Ugovor o radu sklopljen dana 30. lipnja 2016. između tuženika i tužitelja, te svi sklopljeni dodaci Ugovoru o radu, za rad na poslovima autolimara, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika na radnom mjestu autolimara nije prestao.

II/ Određuje se sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog dana 30. lipnja 2016. između tuženika i tužitelja, sa svim sklopljenim dodacima istome, za rad na poslovima autolimara, s danom 9. ožujkom 2022., s kojim danom prestaje i radni odnos tužitelja kod tuženika.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 6.025,60 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 10. ožujka 2022. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplatiti iznos od 13.182,49 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 712,12 eur od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 1.205,12 eur od 16. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 419,17 eur od 16. travnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.812,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika, koji mu je, kako smatra tužitelj, nezakonito dao izvanredni otkaz, koji onda pobija u ovom postupku, uz zahtjev za određivanje sudskog raskida ugovora o radu s pripadajućom naknadom štete te isplatom izmaklih plaća, kako je to navedeno u konačnom tužbenom zahtjevu od 26. svibnja 2025., uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi, smatrajući da je predmetno otkazivanje bilo zakonski utemeljeno, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. travnja 2021. (str. 7-8 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 14. travnja 2021., uz presliku potvrde o primitku i povratnice (str. 9-13 spisa), Ugovore o radu (str. 14-25, 27-39 spisa), Potvrdu o vrsti poslova od 7. travnja 2014. (str. 26 spisa), Dodatke Ugovora o radu (str. 40-43 spisa), fotografiju (str. 52 spisa), Pravilnik o radu (str. 53-78 spisa), Elektronički zapis sa HZMO-a (str. 98-102 spisa) i izračun od strane tuženika (str. 104 spisa), kao što je saslušao i samog tužitelja te svjedoka IZ, oboje na ročištu održanom 22. siječnja 2025. (str. 93-96 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak bio zaposlen kod tuženika, koji mu je, kako smatra tužitelj, nezakonito dao izvanredni otkaz, koji onda pobija u ovom postupku, uz zahtjev za određivanje sudskog raskida ugovora o radu te uz postavljanje novčanog zahtjeva. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio navodima tužitelja, smatrajući da je predmetno otkazivanje bilo zakonski utemeljeno, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušan tužitelj kao i naprijed navedeni svjedok, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Tako je tužitelj u svom iskazu iznio da je u trenutku otkazivanja bio kod tuženika kao autolimar zaposlen kakvih 5-6 godina neprekidno, s tim da je povremeno radio kod tuženika još od 2010.. Pojašnjava da se u naravi radi o auto servisu za vozila iz predmetne grupacije.

8. Tijekom vremena je uredno obavljao svoje poslove, bez primjedbi poslodavca i sl.. Što se tiče samog otkazivanja, navodi da su predmetnog dana, radilo se o petku, dobili nalog da očiste radionu što su i učinili te je na radnoj površini po završetku čišćenja ostala određena najlonska vrećica te možda njegova jakna ili majica. Kada je došao kraj radnog vremena otišao je u svlačionicu te je ponio određene auto dijelove koje je kupio i za što je imao račun, da bi ga gotovo prije odlaska pozvao šef mobitelom, radi se inače o svjedoku IZ, kada je već bio pri izlasku kroz salon gdje je glavni ulaz, dakle vrećicu više nije mogao uzeti, govoreći da je nešto zaboravio te mu je pokazao spomenutu vrećicu.

9. Nadalje navodi da je rekao da to nije njegovo već se radi o radnom materijalu vezanom za prijašnji popravak na vozilu Škoda, koje vozilo je nakon njegovog dijela posla otišlo u lakirnicu, a vrećica je ostala u radioni s obzirom da je nalog da se ne ostavljaju stvari u vozilu. Pojašnjava da se u vrećici nalazio tzv. diht odnosno brtvilo kao i neke "kopčice" od plastike, no pakovanje je već bilo otvoreno te bi ga on koristio po povratku auta iz lakirnice zbog dovršetka radova. Nerealno je da bi predmetna masa i kopče vrijedile čak 1.000,00 kn, maksimalno do 300,00 kn kada je tuba nenačeta.

10. Prilikom razgovora s IZ navodi da se i porječkao s njim te je rekao da će i na razgovor s direktorom, no to tada nije bilo moguće jer je radno vrijeme bilo gotovo i otišao je kući. U ponedjeljak je uredno došao na posao te je pozdravio g. IZ koji mu nije odzdravio te je on tada glasnije ponovio pozdrav, na što je on reagirao i rekao da nema pravo vikati "jer da nismo zajedno ovce pasli", na što je tužitelj rekao da nije vikao već je samo htio pozdraviti. Pitao je da li da ide kod direktora na što je on rekao da ne već da "idem na hlađenje" na godišnji od nekoliko dana, bilo je određeno 3 dana koliko se sjeća, no kada se vratio bio je pozvan kod direktora te mu je uručen otkaz koji je predmet ovog postupka.

11. Pojašnjava da u odnosu na spomenutu diht masu, da ona dolazi u tubama. Koristi se u radu na popravcima, s tim da se korištenje iste navodi u radnom nalogu nakon izvida štete od strane osiguravatelja, i naknadno osiguravatelj plaća korištenje mase po pakiranju, neovisno da li je u cijelosti potrošena. Preostala načeta masa se s obzirom na svoju kemijsku prirodu stvrdne u roku od dan/dva, i u pravilu se više ne koristi nego se baca, bez posebnog evidentiranja. Njima kao radnicima je bilo zabranjeno odnositi pojedine materijale i sl. s radnog mjesta.

12. Zaključno, tužitelj je ponovio da negira optužbe koje se iznose u predmetnoj odluci o otkazu, u kojem smislu nije želio niti potpisati primitak odluke, odluku mu je uručio direktor K. Pritom mu je rečeno da neovisno o tome njegov radni odnos prestaje te nakon tog dana više nije dolazio na posao. Plaća mu je kod tuženika bila neto oko 7.000,00 kn, bruto oko 9.000,00 kn. Nakon otkazivanja bio je nezaposlen sve do ožujka 2022. kada je sam otvorio obrt. U tom razdoblju nije dobivao nikakvu naknadu od Zavoda za zapošljavanje ili sl.. Prilikom rada u svojem obrtu, na koji način je i sada zaposlen, ostvaruje prihode između 5.000,00 do 9.000,00 kn, nakon podmirenja troškova.

13. Saslušan je i spomenuti IZ kao svjedok, koji je iskazao da je u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak bio zaposlen kod tuženika, kao rukovoditelj u servisu tj. u limariji i lakirnici, te može potvrditi da je u to vrijeme bio zaposlen i ovdje tužitelj kao jedan od radnika.

14. Navodi da kod tuženika ne radi već nekoliko godina, te se i zbog proteka vremena više ne može prisjetiti svih detalja, no sjeća se da je u jednom trenutku pri kraju radnog vremena bilo utvrđeno da je tužitelj pokušao otuđiti određeni repro materijal, kojeg je stavio u svoju vrećicu s jaknom, i što se nalazilo na njegovom radnom mjestu. Tužitelj je bio upozoren da to ne može raditi, na što je burno reagirao čak je i nasrnuo na njega, no drugi dan se ispričao te u tom smislu ne radi problem s tim u vezi.

15. Navodi i da je on slučaj vezan za otuđenje prijavio nadležnom nadređenom, te nije sudjelovao u daljnjim postupanjima. Moguće je da je bio prisutan na nekom od idućih razgovora s nadležnima kod poslodavca, no detalja se zaista ne sjeća, npr. da li je tužitelja uputio na kraći godišnji odmor ili kada mu je konkretno uručena odluka o otkazu. Načelno, za tužitelja može reći da je bio korektan djelatnik, u okvirima uobičajenog za ovu vrstu poslova, moguće nesuglasice su riješili u razgovoru.

16. Kada mu se na uvid daje fotografija na str. 52 spisa, navodi da može potvrditi da se radi o spornom repro materijalu tj. diht masi, koja je snimljena zajedno sa jaknom tužitelja u vrećici. S tim u vezi još ukazuje da je prvenstveno bilo sporno što je tužitelj samovoljno uzeo repro materijal, u pravilu se na upit dozvoljavalo da se nešto odnese ako nije do kraja potrošeno, no tužitelj nije postavio takav upit. U trenutku kada je uočio predmetnu vrećicu tužitelj se nalazio koliko zna u svlačionici, te je pričekao da se vrati kada mu je i prigovorio te kada je došlo do konflikta. Smatra da ne bi bile uvjerljive tvrdnje tužitelja da se ne radi o otuđenju, s obzirom da je repro materijal već bio u njegovoj vrećici, zajedno sa odjevnim predmetom. Pravilo kod tuženika je bilo da se preostali materijal stavlja u odgovarajuće kutije ili police i sl., a nikako u privatne vrećice s drugim privatnim stvarima, što je ovdje bio slučaj. Može i potvrditi da se radi o radnoj odjeći tj. jakni, no ni njoj nije mjesto u privatnoj vrećici, već je trebala biti u svlačionici ili predana na pranje. Odjeća i obuća tj. jakne imaju oznake npr. bar kodove po kojoj se može utvrditi tko je za istu zadužen. Također djelatnici imaju svoje ormariće u svlačionici. Dakle, jakna je u vlasništvu tuženika no koristi je tužitelj. Što se tiče vrećice, očito je već ranije bila korištena, te je pripadala tužitelju. Pojašnjava da je konkretne zgode tužitelja pozvao mobitelom, ili je poslao nekoga po njega. Kako je već rekao, misli da je tužitelj u trenutku poziva bio u svlačionici no nije ga vidio pa ne može biti siguran, no svakako je po pozivu došao nazad u radionu na razgovor sa njim. Inače se iz svlačionice može izaći na više različitih izlaza te doći u različite dijelove kompleksa. Iz dijela zgrade u kojoj su radili može se izaći na više izlaza, možda i pet. Sam događaj se zbio oko 16.00 sati, možda nekoliko minuta nakon toga, u koje vrijeme su svi izlazi još otključani, zaključavaju se od strane čistačica, do čega dolazi kasnije, kada u kompleksu ostaje zaštitar. Dodatno još pojašnjava da je po svom dolasku tužitelj rekao da zašto uopće dira njegove privatne stvari, misleći na vrećicu, nakon isteka radnog vremena, te ju je čak i uzeo u ruke, no vrećica je na kraju ostala u prostorijama te ju tužitelj ni u jednom trenutku nije iznio izvan prostora tuženika, s obzirom na njegovu prisutnost. Tužitelj je na kraju sam ostavio vrećicu u radioni, on nije ulazio u fizički kontakt s njim niti mu je oduzimao vrećicu.

17. Također ističe da se hala pere svaki drugi ili treći petak, ne sjeća se da li je tako bilo u konkretnoj situaciji. Također, nejasno mu je kako povezati repro materijal u vrećici sa pranjem hale. Načeti a do kraja neiskorišteni materijal se u pravilu baca, sukladno ISO certifikatima koje su dužni slijediti. Što se tiče fakturiranja repro materijala, navodi da se to određuje kroz sustav Etka, kroz koji se određuje koliko je potrebno pojedinog sredstva za pojedinu radnju, kako je to normirano, i po njegovim saznanjima je moguće da se zavede i pola količinske jedinice npr. tube. Detaljnih saznanja nema jer taj posao ne obavlja.

18. Zaključno navodi da je on sporazumno otišao od ovog poslodavca buduću da mu je posao postao prenaporan, te je u kraćem roku pronašao novi posao.

19. Ocjenjujući predmetne iskaze kao i druge izvedene dokaze tj. priloženu dokumentaciju, za zaključiti je da tuženik kao poslodavac, na kojem je teret dokazivanja, u konkretnom slučaju nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje tužitelju, a u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.). Naime, iz Odluke tuženika od 2. travnja 2021. proizlazilo bi da tuženik smatra da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način da je dana 26. ožujka 2021. pokušao neovlašteno otuđiti i prisvojiti materijal u vlasništvu poslodavca namijenjen za rad u vrijednosti od približeno 1.000,00 kn, i što je po navodima tuženika primijetio voditelj odjela (svjedok IZ), koji je odmah reagirao te je i pronađen ukradeni materijal, da bi nakon toga tužitelj, po tvrdnjama tuženika, reagirao nedolično, i na koji način je po stajalištu tuženika potvrdio pokušaj krađe.

20. Međutim, iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da su prethodne tvrdnje s dovoljnim stupnjem izvjesnosti dokazane od strane poslodavca tj. tuženika, budući da tuženik svoje tvrdnje temelji na navodima IZ, koje tvrdnje tužitelj negira kako tijekom postupka, tako već i u Zahtjevu za zaštitu prava, kada je u cijelosti osporio da bi došlo do otuđenja odnosno krađe predmetnog repromaterijala tj. diht- mase, u vezi čega je i dao odgovarajuće objašnjenje, iz kojeg bi proizlazilo da nije postojala namjera otuđenja već da je ostatak spomenute diht-mase (brtvila) stavio u vrećicu s drugim stvarima te ju ostavio u prostorijama tuženika, budući da je vozilo na kojem je spomenuta masa korištena bilo proslijeđeno u lakirnicu, te se čekao povrat automobila u radionicu kako bi se dovršili radovi na istom.

21. Uzimajući u obzir takve tvrdnje tužitelja, pri čemu on nije sporio sadržaj zatečene vrećice (koji je vidljiv na fotografiji na str. 52 spisa) a u nedostatku drugih dokaza na koje bi se tuženik pozvao (osim navoda IZ) ne može se smatrati da je počinjenje predmetne povrede dokazano s dovoljnim stupnjem izvjesnosti tj. sigurnosti, odnosno za zaključiti je da nije moguće bez dvojbe otkloniti navode tužitelja tj. njegovo objašnjenje vezano za optužbe koje mu se stavljaju na teret, kod čega valja uzeti u obzir i da je sporna vrećica sa brtvilom cijelo vrijeme bila u prostorijama tuženika tj. nije bila iznijeta izvan radnih prostorija, a nije niti osporeno da je tužitelj zaista koristio brtvilo prilikom rada na vozilu, koje je nakon toga bilo upućeno u lakirnicu, kod čega je po povratu vozila iz lakirnice tužitelj trebao dovršiti radove na vozilu, i u vezi čega je navodio da mu je i dalje bila potrebna predmetna diht-masa tj. brtvilo.

22. U tom smislu i uz uvažavanje navoda svjedoka IZ da se predmetno brtvilo trebalo odložiti na policu ili sl. a ne stavljati u vrećicu, nije moguće s dovoljnim stupnjem izvjesnosti ustvrditi da je dokazan pokušaj otuđenja odnosno krađe (kako navodi tuženik) od strane tužitelja, a uzimajući u obzir njegove prethodno citirane navode iznesene vezano za predmetni događaj. Također, za ukazati je da tuženik niti u Odluci o otkazu, kao niti tijekom ovog postupka nije iznio dokaze kojim bi potvrdio da je stvarna vrijednost brtvila bila 1.000,00 kn (računima, izvodima iz kataloga i sl.), što tužitelj inače osporava, smatrajući da bi vrijednost bila maksimalno 300,00 kn, ističući pritom i da se radi o sredstvu koje ubrzano gubi svojstva te je i taj iznos upitan.

23. Točno je da je utvrđeno da je prilikom kontakta tužitelja i svjedoka IZ nakon što ga je ovaj pozvao došlo do verbalnog konflikta, što ponavlja i svjedok IZ u svom iskazu ističući da se radilo o neprimjernom ponašanju. Međutim, predmetna okolnost, mada neprihvatljiva, ne predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje, uzimajući u obzir ranije utvrđenje suda pokušaj otuđenja nije s uspjehom dokazan od strane tuženika, kao i uzimajući u obzir da je tužitelj u tom trenutku radio kod tuženika već više od 5 godina, bez utvrđenog počinjenja povreda ili nepravilnosti u procesu rada.

24. Na taj način valjalo je onda usvojiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza, s obzirom da tuženik nije dokazao postojanje uvjeta za izvanredno otkazivanje iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu, u kojem smislu je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. Sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu određen je i sudski raskid ugovora o radu s danom 9. ožujka 2022., u smislu odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o radu, na koji način je odlučno kao pod točkom II. izreke ove presude, sukladno podacima dostavljenima uz podnesak od 30. siječnja 2025..

26. Tužitelju slijedom iznesenog pripada i naknada štete također u smislu odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o radu, u visini od pet mjesečnih plaća (zakonski raspon je od tri do osam plaća), kod čega su uzeti zakonski kriteriji tj. trajanje radnog odnosa tužitelja, njegova starost (rođen **.**.1995.) te obveze uzdržavanja (nisu utvrđene), sve u iznosu od 6.025,60 eur. Tužitelj ima pravo i na izmakle plaće odnosno razliku istih, do čega je došlo uslijed nezakonitog otkazivanja, u ukupnom iznosu od 13.182,49 eur, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), kod čega su stranke suglasno navele da matematički izračuni tj. iznosi koje navodi tužitelj nisu sporni (navod tuženika s ročišta od 4. lipnja 2025., uz prethodnu dostavu dokumentaciju – podnesak od 10. veljače 2025.).

27. U tom smislu odlučeno je kao pod točkom III. i IV. izreke ove presude.

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

29. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 9. rujna 2022. i 26. svibnja 2025., za svaku radnju po 250 bodova, te za podnesak od 30. siječnja 2025. nagrada od 25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 14. listopada 2024., 22. siječnja 2025. i 4. lipnja 2025., za svako ročište po 250 bodova, što je ukupno 1.525 bodova, odnosno 3.050,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (762,50 eur) iznos od 3.812,50 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelja, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

30. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude.

Zagreb, 30. srpnja 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika