REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9634/2019-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari 1.-tužitelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj]., 2.-tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3.-tužiteljice mldb. OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Alanu Muraju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika Hane Porobije, odvjetnice, dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog 19. lipnja 2007. između pravne prednice tužitelja pok. UD, kao korisnice kredita i tuženika kao davatelja kredita, šifra namjene: 758, broj ugovora: 3209567850/07, kreditna partija: 7103691092, koji je solemniziran 27. lipnja 2007. kod Javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, pod poslovnim brojem: OV-28782/07, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koji dijelovi glase:

- u čl. 2. "...temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d..." i

- u čl. 7. "...sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora...".

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji zahtijevaju od suda utvrditi da ne proizvodi pravne učinke, odnosno da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu iz toč. I. izreke ove presude u dijelovima koji glase "...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora..." i ..."Odluci o Tarifi naknadama za usluge Kreditora...".

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope od 3.089,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,01 eura od 8.9.2007. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 8.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,49 eura od 8.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,49 eura od 8.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,49 eura od 8.1.2008. pa do isplate,

- na iznos od 18,49 eura od 8.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 41,80 eura od 8.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.5.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.7.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.8.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.9.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 eura od 8.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,94 eura od 8.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,72 eura od 8.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,72 eura od 8.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,72 eura od 8.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,72 eura od 8.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,72 eura od 8.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,72 eura od 8.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,94 eura od 8.12.2010. pa do isplate i

- na iznos od 35,94 eura od 8.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.345,71 eura od 9.2.2011. pa do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. 1. 2008. do 31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog 19. lipnja 2007. između pravne prednice tužitelja pok. UD, kao korisnice kredita i tuženika kao davatelja kredita, šifra namjene: 758, broj ugovora: 3209567850/07, kreditna partija: 7103691092, koji je solemniziran 27. lipnja 2007. kod Javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, pod poslovnim brojem: OV-28782/07, u dijelu u kojem je određeno da se pok. UD obvezuje vratiti obvezu iz kredita uz valutnu klauzulu CHF, a koji dijelovi glase:

- u čl. 1. "...uz valutnu klauzulu..."

- u čl. 2. "...CHF..."

- u čl. 7. "... u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF.", "prvi anuitet iznosi 1.363,34 CHF...".

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule od 20.655,24 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 13,08 eura od 8.9.2007. pa do isplate,

- na iznos od 2,90 eura od 8.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 6,48 eura od 8.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 13,24 eura od 8.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,91 eura od 8.1.2008. pa do isplate,

- na iznos od 26,56 eura od 8.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 43,68 eura od 8.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 41,93 eura od 8.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 15,67 eura od 8.5.2008. pa do isplate,

- na iznos od 18,28 eura od 8.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 22,92 eura od 8.7.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,20 eura od 8.8.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,08 eura od 8.9.2008. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 eura od 8.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 73,47 eura od 8.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 58,09 eura od 8.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 98,36 eura od 8.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 109,88 eura od 8.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 130,09 eura od 8.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 96,17 eura od 8.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 102,64 eura od 8.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 90,07 eura od 8.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 83,48 eura od 8.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 83,14 eura od 8.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 91,69 eura od 8.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 84,47 eura od 8.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 84,14 eura od 8.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 93,52 eura od 8.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 104,86 eura od 8.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 118,44 eura od 8.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 116,18 eura od 8.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 136,10 eura od 8.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 141,36 eura od 8.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 152,92 eura od 8.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 194,43 eura od 8.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 167,78 eura od 8.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 231,97 eura od 8.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 210,05 eura od 8.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 204,69 eura od 8.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 246,89 eura od 8.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 284,51 eura od 8.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16.766,57 eura od 9.2.2011. pa do isplate i

- na iznos od 0,11 eura od 9.2.2011. pa do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 9.298,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 6.052,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2025. do isplate.

VIII. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena, djelomično, za iznos od 803,22 eura, s osnove promjenjivosti kamatne stope, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi naveli, u bitnom, da su nasljednici pok. ŽD i to svaki u 1/3 dijela i to temeljem rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 8, poslovni broj: O-8989/10 UPP-02-103/2010 od 12. siječnja 2011. godine. Njihova pravna prednica pok. UD je 19. lipnja 2007., kao korisnica kredita, sklopila s tuženikom, kao davateljem kredita, Ugovor o namjenskom kreditu, šifra namjene: 758, broj ugovora: 3209567850/07, kreditna partija: 7103691092, koji je solemniziran 27. lipnja 2007. kod Javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-28782/07. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu korisnici kredita odobren je kredit u iznosu od 132.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, s kamatnom stopom od 4,50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. Vraćanje kredita ugovoreno je u 120 mjesečnih anuiteta od 1.363,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. Tuženik je korisnici kredita isplatio iznos ugovorenog kredita, a korisnica kredita, odnosno tužitelji kao njeni pravni slijednici, ispunili su sve obveze povrata kredita, te je kredit prijevremeno otplaćen.

2. U predmetnom Ugovoru, tuženik je korisnici kredita, kao potrošaču, u unaprijed formaliziranom standardiziranom ugovoru nametnuo ugovorne odredbe temeljem kojih je jednostrano mijenjao cijenu kredita. Naime, u odredbi čl. 2. predmetnog Ugovora stoji: "… i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,50% godišnje…Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja…", a u čl. 7. stoji: "…Za slučaj izmjene redovne kamate sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi/snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate…". O navedenim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna elemenata koji utječu na promjenu ugovorene početne kamatne stope od 4,50% godišnje. Ugovorne odredbe o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope su nepoštene odredbe bez pravnog učinka, odnosno ništetne su, budući da je jednostrano određivanje visine obveze korisnice kredita protivno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) i budući da je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

3. Nadalje, odredbom čl. 1. predmetnog Ugovora određeno je da banka odobrava kredit u iznosu od 132.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Istom odredbom određeno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu. Odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora određeno je da je korisnik kredita dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 132.100,00 CHF. Odredbom čl. 7. predmetnog Ugovora određeno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prvi anuitet iznosi 1.363,34 CHF. Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije korisnicu kredita kao potrošača informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već joj je, naprotiv, nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Međutim, u vrijeme ugovaranja kredita, tečaj CHF se nalazio blizu svojih povijesnih minimuma, te je u predstojećem razdoblju bio očekivan i izvjestan njegov rast, a što je tuženiku, s obzirom na njegov predmet poslovanja, odnosno znanje i stručnost, bilo i moralo biti poznato. Očito je, stoga, da su i ove odredbe navedenog Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe na štetu korisnice kredita kao potrošača, time i ništetne. Naime, na temelju takvih odredbi tuženik sam određuje visinu tečaja CHF u odnosu na kune, a time jednostrano određuje visinu obveze korisnice kredita, što je također protivno čl. 22. ZOO-a.

4. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa poslovni broj: P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kao i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to u čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbijena je, među ostalim, i revizija tuženika protiv presude Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13-4 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u pogledu povrede prava potrošača ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je, među ostalim, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u pogledu povrede prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule u švicarskom franku. Sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, sud je vezan za utvrđenja navedenih sudova u postupcima zaštite kolektivnih interesa.

5. Nadalje su tužitelji naveli da im tuženik prije podnošenja tužbe nije dostavio dokumentaciju koju su tražili, a koja im je potrebna radi izračuna preplaćenih iznosa, pa su, pozivajući se na odredbu čl. 186.b st. 3. ZPP-a, zahtijevali od suda naložiti tuženiku, rješenjem, da dostavi dokumentaciju koja je potrebna vještaku knjigovodstveno- financijske struke za izradu nalaza i mišljenja.

6. Ujedno su naveli da zahtijevaju:

- utvrditi da ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne odredbe čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- naložiti tuženiku isplatiti tužiteljima preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu koji će biti specificiran nakon dostave dokumentacije i provođenja vještačenja, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

- utvrditi da ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne odredbe čl. 1. ,2. i 7. predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je određeno da se pok. UD kao pravna prednica tužitelja i kao korisnica kredita obvezuje vratiti obvezu iz kredita uz valutnu klauzulu CHF i

- naložiti tuženiku isplatiti tužiteljima preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu koji će biti specificiran nakon dostave dokumentacije i provođenja vještačenja sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

7. Potom su tužitelji u podnesku od 16. rujna 2019. (str. 25-29 spisa), koji je tuženiku dostavljen zajedno s tužbom na odgovor, naveli da su zaprimili dokumentaciju od tuženika, slijedom čega više nema potrebe za stupnjevitom tužbom, te su uz naprijed izložene zahtjeve za utvrđenje postavili i zahtjeve za isplatu i to:

- s osnove promjenjive kamatne stope preplaćeni iznos od 29.332,33 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, odnosno na iznose od 206,31 kuna od 2.11.2007. do isplate, 208,00 kuna od 2.12.2007. do isplate, 209,42 kuna od 2.1.2008. do isplate, 211,33 kuna od 2.2.2008. do isplate, 402,02 kuna od 2.3.2008. do isplate, 401,22 kuna od 2.4.2008. do isplate, 389,31 kuna od 2.5.2008. do isplate, 390,50 kuna od 2.6.2008. do isplate, 392,60 kuna od 2.7.2008. do isplate, 387,29 kuna od 2.8.2008. do isplate, 392,68 kuna od 2.9.2008. do isplate, 400,93 kuna od 2.10.2008. do isplate, 415,53 kuna od 2.11.2008. do isplate, 408,56 kuna od 2.12.2008. do isplate, 426,82 kuna od 2.1.2009. do isplate, 432,04 kuna od 2.2.2009. do isplate, 441,22 kuna od 2.3.2009. do isplate, 425,83 kuna od 2.4.2009. do isplate, 428,76 kuna od 2.5.2009. do isplate, 423,06 kuna od 2.5.2009. do isplate, 420,07 kuna od 2.7.2009. do isplate, 550,56 kuna od 2.8.2009. do isplate, 555,56 kuna od 2.9.2009. do isplate, 551,34 kuna od 2.10.2009. do isplate, 551,14 kuna od 2.11.2009. do isplate, 556,63 kuna od 2.12.2009. do isplate, 563,26 kuna od 2.1.2010. do isplate, 571,19 kuna od 2.2.2010. do isplate, 569,87 kuna od 2.3.2010. do isplate, 581,52 kuna od 2.4.2010. do isplate, 584,60 kuna od 2.5.2010. do isplate, 527,89 kuna od 2.6.2010. do isplate, 549,71 kuna od 2.7.2010. do isplate, 535,70 kuna od 2.8.2010. do isplate, 569,44 kuna od 2.9.2010. do isplate, 557,92 kuna od 2.10.2010. do isplate, 555,10 kuna od 2.11.2010. do isplate, 435,38 kuna od 2.12.2010. do isplate, 450,50 kuna od 2.1.2011. do isplate, 437,44 kuna od 2.2.2011. do isplate i 11.264,08 kuna od 9.2.2011. do isplate i - s osnove valutne klauzule preplaćeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, odnosno na iznos od 98,56 kuna od 2.9.2007. do isplate, 21,82 kuna od 2.10.2007. do isplate, 47,20 kuna od 2.11.2007. do isplate, 96,44 kuna od 2.12.2007. do isplate, 137,78 kuna od 2.1.2008. do isplate, 193,47 kuna od 2.2.2008. do isplate, 309,38 kuna od 2.3.2008. do isplate, 296,90 kuna od 2.4.2008. do isplate, 110,94 kuna od 2.5.2008. do isplate, 129,45 kuna od 2.6.2008. do isplate, 162,29 kuna od 2.7.2008. do isplate, 79,30 kuna od 2.8.2008. do isplate, 163,44 kuna od 2.9.2008. do isplate, 292,24 kuna od 2.10.2008. do isplate, 520,23 kuna od 2.11.2008. do isplate, 411,37 kuna od 2.12.2008. do isplate, 696,47 kuna od 2.1.2009. do isplate, 778,04 kuna od 2.2.2009. do isplate, 921,21 kuna od 2.3.2009. do isplate, 681,03 kuna od 2.4.2009. do isplate, 726,80 kuna od 2.5.2009. do isplate, 637,82 kuna od 2.5.2009. do isplate, 591,16 kuna od 2.7.2009. do isplate, 577,83 kuna od 2.8.2009. do isplate, 637,27 kuna od 2.9.2009. do isplate, 587,08 kuna od 2.10.2009. do isplate, 584,80 kuna od 2.11.2009. do isplate, 649,97 kuna od 2.12.2009. do isplate, 728,79 kuna od 2.1.2010. do isplate, 823,12 kuna od 2.2.2010. do isplate, 807,44 kuna od 2.3.2010. do isplate, 945,88 kuna od 2.4.2010. do isplate, 982,43 kuna od 2.5.2010. do isplate, 1.071,81 kuna od 2.6.2010. do isplate, 1.362,75 kuna od 2.7.2010. do isplate, 1.175,99 kuna od 2.8.2010. do isplate, 1.625,86 kuna od 2.9.2010. do isplate, 1.472,21 kuna od 2.10.2010. do isplate, 1.434,64 kuna od 2.11.2010. do isplate, 1.760,97 kuna od 2.12.2010. do isplate, 2.029,36 kuna od 2.1.2011. do isplate, 1.797,66 kuna od 2.2.2011. do isplate i 121.820,86 kuna od 9.2.2011. do isplate.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 16. rujna 2019., te da ističe prigovor zastare. Nadalje je naveo da je prilikom sklapanja Ugovora pružio korisniku kredita sve potrebne informacije vezane za valutnu klauzulu, time da je činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF bila javno dostupna, a tuženik nije znao niti je mogao/morao znati za rast tečaja CHF u budućem razdoblju. Stoga je sasvim jasno kako tuženik nije propustio pružiti korisniku kredita ključnu informaciju uslijed koje bi odredbe o valutnoj klauzuli bile nerazumljive u smislu Direktive 93/13. Svaka promjena kamatne stope do konačne prijevremene otplate kredita 8. veljače 2011. učinjena je u skladu sa zakonom i ugovorom. Odredbom čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu navedeno je kako će kamatna stopa biti obračunata sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta. Čl. 23. J Ugovora o kreditu, navedeno je kako opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu, dok je tužitelj potpisom ugovora potvrdio primitak istih. U vrijeme sklapanja ugovora, na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. (dalje: OUP/1999), koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. godine. U odredbi čl. 5.1. OUP/1999 bilo je navedeno da se izmjene akata kojima se utvrđuje kamatna stopa temelje na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta, koju Banka obavlja kontinuirano, s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora, rukovodeći se pritom zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa (čl. 5.1.). Dakle, tuženik se obvezao kako će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta. OUP/1999 su nadalje nadopunjeni stupanjem na snagu Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama (dalje: OUP/2011), koji su bili u primjeni od 1. siječnja 2011. u kojima je, između ostaloga, bilo navedeno da visina i promjene kamatnih stopa ovise prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara koji određuju uvjete pod kojima se Banka može zadužiti na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala, a koji se odnose na referentne kamatne stope za pojedinu valutu i kreditni rizik Republike Hrvatske. Pored utjecaja kretanja tržišnih parametara, na visinu i promjene kamatnih stopa utječe i regulatorni trošak poslovanja Banke, odnosno financijski efekti promjena zakonske i podzakonske regulative itd.

9. Po pravnom shvaćanju ovoga suda, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta stupnjevitoj tužbi predviđenoj odredbom čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), na koju su se u tužbi pozvali tužitelji, budući da iz dokumentacije koju su tužitelji priložili tužbi ne proizlazi da im tuženik prije podnošenja tužbe nije želio dati dokumentaciju potrebnu za uređenje kondemnatornih zahtjeva. Pritom valja kazati da su tužitelji dopis kojim su od tuženika zahtijevali dokumentaciju potrebnu za uređenje tužbenog zahtjeva predali pošti 12. lipnja 2019., a tužbu su podnijeli preporučeno pošti isti dan, 12. lipnja 2019. (omotnica na str. 24 spisa), dakle prije proteka nekog roka u kojemu su mogli zaključiti da im tuženik ne želi predati potrebnu dokumentaciju.

10. Međutim, budući da su tužitelji u tužbi neodređeno postavljene kondemnatorne zahtjeve za isplatu razlika po osnovi promjene kamatne stope i tečaja i zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose navedenih razlika u podnesku od 16. rujna 2019. postavili na način da su određeno zahtijevali isplatu razlike po osnovi promjene kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, te da su određeno postavili zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose razlika po osnovi promjene tečaja, to se podnesak od 16. rujna 2019. ima smatrati tužbom koja je ispravljena prije nego što je sud pozvao tužitelje na ispravak u smislu odredbe čl. 109. st. 1. ZPP-a.

11. Osim toga, sve da se i radilo o preinaci tužbe, tuženikovo protivljenje ne bi bilo bitno, budući da ovaj sud ni u tom slučaju ne bi bio dužan odlučivati o preinaci tužbe, jer su tužitelji navedeni podnesak dostavili prije nego što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor (čl. 190. st. 2. ZPP-a).

12. Pritom valja kazati da je već iz činjenice da su tužitelji zahtijevali zakonske zatezne kamate na određene pojedine iznose po osnovi promjene tečaja razvidno da se činjenica da nisu određeno postavili i ukupan iznos po osnovi promjene tečaja ima pripisati očitoj omašci u pisanju, a kako su tužitelji to i naveli u svom podnesku od 2. siječnja 2020. (str. 110-118 spisa), koji su predali u još jednom primjerku za tuženika 24. siječnja 2020., a u kojemu su podnesku postavili tužbeni zahtjev na način da su naveli da zahtijevaju:

- utvrditi da ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne odredbe čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, koje glase: u čl.2. "...temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....", "...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...", . .."Odluci o Tarifi naknadama za usluge Kreditora..." i u čl.7. "...sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora..."

- naložiti tuženiku isplatiti tužiteljima s osnove promjenjive kamatne stope preplaćeni iznos od 29.332,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (koje su zahtijevali jednako kao i u podnesku od 16. rujna 2019., a koje su naprijed navedene),

- utvrditi da ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne odredbe čl. 1., 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da se pok. UD kao pravna prednica tužitelja i kao korisnica kredita obvezuje vratiti obvezu iz kredita uz valutnu klauzulu CHF, koja glasi: u čl. 1. "...uz valutnu klauzulu...", u čl.2. "...CHF..." i u čl. 7. "...u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF.", "prvi anuitet iznosi 1.363,34 CHF..." i

- naložiti tuženiku isplatiti tužiteljima s osnove valutne klauzule preplaćeni iznos od 150.980,06 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (koje su zahtijevali jednako kao i u podnesku od 16. rujna 2019., a koje su naprijed navedene).

13. Tuženik je u podnesku od 25. veljače 2020. naveo, u bitnom, da se protivi ponovnoj preinaci tužbenih zahtjeva, a ukoliko sud preinaku dopusti, ističe prigovor zastare.

14. Međutim, tužitelje je na izloženo preciziranje deklaratornih zahtjeva potaknuo tuženik svojom tvrdnjom u odgovoru na tužbu da tužitelji nisu konkretizirali deklaratorne zahtjeve.

15. Sve kada se i ne bi moglo smatrati da su tužitelji podneskom od 2. siječnja 2020. precizirali svoje deklaratorne zahtjeve iz tužbe, postavljanje tih zahtjeva u spomenutom podnesku ne bi se moglo smatrati preinakom tužbe, budući da se isticanje zahtjeva na utvrđenje tijekom postupka prema odredbi čl. 187. st. 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe (čl. 187. st. 4. ZPP-a).

16. Nadalje, ni postavljanje određenog zahtjeva za isplatu ukupnog iznosa razlika po osnovi promjene tečaja iz podneska tužitelja od 2. siječnja 2020. ne predstavlja, po pravnom shvaćanju ovoga suda, preinaku tužbe, već opet ispravak tužbe, budući da tužitelji u tom podnesku nisu postavili zahtjev za isplatu većeg iznosa od onog koji je predstavljao zbroj svih pojedinih razlika iz podneska tužitelja od 16. rujna 2019., a u kojem su podnesku oni očitom omaškom propustili navesti ukupan iznos tih pojedinih razlika.

17. Nakon što je tužiteljima dostavljen pisani nalaz i mišljenje vještaka Đure Lobaša iz Vještačenja Lobaš d.o.o., kojemu je povjereno financijsko vještačenje u ovom predmetu, tužitelji su uskladili svoje kondemnatorne zahtjeve s tim nalazom i mišljenjem, pa su u podnesku od 17. ožujka 2021., ne odustajući od naprijed izloženih deklaratornih zahtjeva, precizirali kondemnatorne zahtjeve na način da su naveli da zahtijevaju:

- preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne od 23.280,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 0,04 kuna od 2.9.2007. do isplate, na iznos od 0,04 kuna od 2.10.2007. do isplate, na iznos od 139,30 kuna od 2.11.2007. do isplate, na iznos od 139,31 kuna od 2.12.2007. do isplate, na iznos od 139,31 kuna od 2.1.2008. do isplate, na iznos od 139,30 kuna od 2.2.2008. do isplate, na iznos od 314,92 kuna od 2.3.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.4.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.5.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.6.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.7.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.8.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.9.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.10.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.11.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.12.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.1.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.2.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.3.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.4.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.5.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.5.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 2.7.2009. do isplate, na iznos od 436,57 kuna od 2.8.2009. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 2.9.2009. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 2.10.2009. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 2.11.2009. do isplate, na iznos od 436,57 kuna od 2.12.2009. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 2.1.2010. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 2.2.2010. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 2.3.2010. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 2.4.2010. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 2.5.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 2.6.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 2.7.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 2.8.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 2.9.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 2.10.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 2.11.2010. do isplate, na iznos od 270,78 kuna od 2.12.2010. do isplate, na iznos od 270,78 kuna od 2.1.2011. do isplate i na iznos od 10.139,25 kuna od 9.2.2011. do isplate i

- preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule od 155.626,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 98,58 kuna od 2.9.2007. do isplate, na iznos od 21,84 kuna od 2.10.2007. do isplate, na iznos od 48,80 kuna od 2.11.2007. do isplate, na iznos od 99,73 kuna od 2.12.2007. do isplate, na iznos od 142,48 kuna od 2.1.2008. do isplate, na iznos od 200,09 kuna od 2.2.2008. do isplate, na iznos od 329,08 kuna od 2.3.2008. do isplate, na iznos od 315,90 kuna od 2.4.2008. do isplate, na iznos od 118,03 kuna od 2.5.2008. do isplate, na iznos od 137,72 kuna od 2. 6.2008. do isplate, na iznos od 172,67 kuna od 2.7.2008. do isplate, na iznos od 84,36 kuna od 2.8.2008. do isplate, na iznos od 173,89 kuna od 2.9.2008. do isplate, na iznos od 310,94 kuna od 2.10.2008. do isplate, na iznos od 553,53 kuna od 2.11.2008. do isplate, na iznos od 437,71 kuna od 2.12.2008. do isplate, na iznos od 741,06 kuna od 2.1.2009. do isplate, na iznos od 827,86 kuna od 2.2.2009. do isplate, na iznos od 980,20 kuna od 2.3.2009. do isplate, na iznos od 724,63 kuna od 2.4.2009. do isplate, na iznos od 773,33 kuna od 2.5.2009. do isplate, na iznos od 678,66 kuna od 2.5.2009. do isplate, na iznos od 629,01 kuna od 2.7.2009. do isplate, na iznos od 626,42 kuna od 2.8.2009. do isplate, na iznos od 690,86 kuna od 2.9.2009. do isplate, na iznos od 636,45 kuna od 2.10.2009. do isplate, na iznos od 633,98 kuna od 2.11.2009. do isplate, na iznos od 704,62 kuna od 2.12.2009. do isplate, na iznos od 790,08 kuna od 2.1.2010. do isplate, na iznos od 892,35 kuna od 2.2.2010. do isplate, na iznos od 875,35 kuna od 2.3.2010. do isplate, na iznos od 1.025,43 kuna od 2.4.2010. do isplate, na iznos od 1.065,06 kuna od 2.5.2010. do isplate, na iznos od 1.152,18 kuna od 2.6.2010. do isplate, na iznos od 1.464,94 kuna od 2.7.2010. do isplate, na iznos od 1.264,16 kuna od 2.8.2010. do isplate, na iznos od 1.747,78 kuna od 2.9.2010. do isplate, na iznos od 1.582,60 kuna od 2.10.2010. do isplate, na iznos od 1.542,22 kuna od 2.11.2010. do isplate, na iznos od 1.860,16 kuna od 2.12.2010. do isplate, na iznos od 2.143,67 kuna od 2.1.2011. do isplate, na iznos od 126.327,70 kuna od 2.2.2011. do isplate i na iznos od 0,80 kuna od 9.2.2011. do isplate.

18. Tuženik, kojemu je naprijed navedeni podnesak tužitelja dostavljen 30. ožujka 2021., u podnesku od 23. prosinca 2021. naveo je da se protivi preinaci tužbe.

19. Budući da se tuženik u roku od 15 dana nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe u odnosu na razliku po osnovi promjenjive kamatne stope, to je ovaj sud, pod toč. I. izreke ovog rješenja, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), utvrdio da je tužba povučena, djelomično, za iznos od 803,22 eura (29.332,33 kuna - 23.280,49 kuna = 6.051,84 kuna, a po fiksnom tečaju konverzije 803,22 eura), s osnove promjenjivosti kamatne stope, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

20. Nadalje, ovaj sud je, raspravnim rješenjem od 11. siječnja 2022., dopustio preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio, jer je zaključio da tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, budući da nisu mogli precizno znati visinu zahtijevane razlike po osnovi promjene tečaja i jer je ocijenio da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, budući da su tužitelji svoj zahtjev, ne mijenjajući činjeničnu i stvarnu osnovu tužbe, samo povisili sukladno rezultatima financijskog vještačenja, pa zbog preinake nije bilo potrebno izvoditi nikakve dokaze (čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 70/19., dalje: ZID ZPP/19, a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19).

21. Nakon što je vještak, na poziv ovoga suda, dopunio nalaz i mišljenje, uz navođenje datuma plaćanja iznosa pojedinih razlika, tužitelji su u podnesku od 22. studenoga 2023. uskladili svoje zahtjeve za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose razlika s tom dopunom nalaza i mišljenja, pa su tako naveli da zahtijevaju:

- preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne od 23.280,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 0,04 kuna od 8.9.2007. do isplate, na iznos od 0,04 kuna od 8.10.2007. do isplate, na iznos od 139,30 kuna od 8.11.2007. do isplate, na iznos od 139,31 kuna od 8.12.2007. do isplate, na iznos od 139,31 kuna od 8.1.2008. do isplate, na iznos od 139,30 kuna od 8.2.2008. do isplate, na iznos od 314,92 kuna od 8.3.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.4.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.5.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.6.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.7.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.8.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.9.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.10.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.11.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.12.2008. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.1.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.2.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.3.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.4.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.5.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.5.2009. do isplate, na iznos od 316,82 kuna od 8.7.2009. do isplate, na iznos od 436,57 kuna od 8.8.2009. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 8.9.2009. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 8.10.2009. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 8.11.2009. do isplate, na iznos od 436,57 kuna od 8.12.2009. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 8.1.2010. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 8.2.2010. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 8.3.2010. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 8.4.2010. do isplate, na iznos od 436,56 kuna od 8.5.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 8.6.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 8.7.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 8.8.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 8.9.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 8.10.2010. do isplate, na iznos od 382,12 kuna od 8.11.2010. do isplate, na iznos od 270,78 kuna od 8.12.2010. do isplate, na iznos od 270,78 kuna od 8.1.2011. do isplate i na iznos od 10.139,25 kuna od 9.2.2011. do isplate,

- preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule od 155.626,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 98,58 kuna od 8.9.2007. do isplate, na iznos od 21,84 kuna od 8.10.2007. do isplate, na iznos od 48,80 kuna od 8.11.2007. do isplate, na iznos od 99,73 kuna od 8.12.2007. do isplate, na iznos od 142,48 kuna od 8.1.2008. do isplate, na iznos od 200,09 kuna od 8.2.2008. do isplate, na iznos od 329,08 kuna od 8.3.2008. do isplate, na iznos od 315,90 kuna od 8.4.2008. do isplate, na iznos od 118,03 kuna od 8.5.2008. do isplate, na iznos od 137,72 kuna od 8. 6.2008. do isplate, na iznos od 172,67 kuna od 8.7.2008. do isplate, na iznos od 84,36 kuna od 8.8.2008. do isplate, na iznos od 173,89 kuna od 8.9.2008. do isplate, na iznos od 310,94 kuna od 8.10.2008. do isplate, na iznos od 553,53 kuna od 8.11.2008. do isplate, na iznos od 437,71 kuna od 8.12.2008. do isplate, na iznos od 741,06 kuna od 8.1.2009. do isplate, na iznos od 827,86 kuna od 8.2.2009. do isplate, na iznos od 980,20 kuna od 8.3.2009. do isplate, na iznos od 724,63 kuna od 8.4.2009. do isplate, na iznos od 773,33 kuna od 8.5.2009. do isplate, na iznos od 678,66 kuna od 8.5.2009. do isplate, na iznos od 629,01 kuna od 8.7.2009. do isplate, na iznos od 626,42 kuna od 8.8.2009. do isplate, na iznos od 690,86 kuna od 8.9.2009. do isplate, na iznos od 636,45 kuna od 8.10.2009. do isplate, na iznos od 633,98 kuna od 8.11.2009. do isplate, na iznos od 704,62 kuna od 8.12.2009. do isplate, na iznos od 790,08 kuna od 8.1.2010. do isplate, na iznos od 892,35 kuna od 8.2.2010. do isplate, na iznos od 875,35 kuna od 8.3.2010. do isplate, na iznos od 1.025,43 kuna od 8.4.2010. do isplate, na iznos od 1.065,06 kuna od 8.5.2010. do isplate, na iznos od 1.152,18 kuna od 8.6.2010. do isplate, na iznos od 1.464,94 kuna od 8.7.2010. do isplate, na iznos od 1.264,16 kuna od 8.8.2010. do isplate, na iznos od 1.747,78 kuna od 8.9.2010. do isplate, na iznos od 1.582,60 kuna od 8.10.2010. do isplate, na iznos od 1.542,22 kuna od 8.11.2010. do isplate, na iznos od 1.860,16 kuna od 8.12.2010. do isplate, na iznos od 2.143,67 kuna od 8.1.2011. do isplate, na iznos od 126.327,70 kuna od 9.2.2011. do isplate i na iznos od 0,80 kuna od 9.2.2011. do isplate.

22. Tuženik je u podnesku od 8. travnja 2024. naveo da se protivi preinaci tužbe, ali tužitelji nisu zahtijevali zakonske zatezne kamate za ranije, već za kasnije razdoblje, pa je za zaključiti da su svoj sporedni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata snizili, a ne povisili, slijedom čega ovaj sud nije odlučivao o (ne) dopuštenosti preinake tužbe.

23. I naposljetku, tužitelji su u podnesku od 11. prosinca 2024. svoje novčane zahtjeve izrazili i u valuti euro, a tuženik je u podnesku od 23. prosinca 2024. ponovo naveo da se protivi preinaci tužbe, iako promjena zahtjeva na način da su traženi iznosi izraženi i u valuti koja je u međuvremenu postala službena valuta u Republici Hrvatskoj, prema fiksnom tečaju konverzije, ne predstavlja preinaku tužbe.

24. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu s javnobilježničkom potvrdom (str. 9-14 spisa), otplatni plan (str. 16-17, 30-31 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (str. 18 spisa), brisovno očitovanje (str. 19 spisa), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-8989/10 UPP-OS-103/2010 od 12. siječnja 2011. (str. 20-22 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 11.6.2019. s potvrdom o primitku (str. 23-24 spisa), otplatnu tablicu (str. 32-36 spisa), pregled promjene kamatne stope (str. 37 spisa), promet po kreditu (str. 38-41 spisa), izlaganja vice-guvernera Švicarske narodne banke od 24.2.2000. i 19.2.2004. (str. 58-91 spisa), novinske članke (str. 92-97 spisa), Opće uvjete poslovanja (str. 98-102 spisa) i Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (str. 103-104 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem 1. -tužitelja BD (str. 350) i svjedokinje VD (str. 357 spisa) i financijskim vještačenjem (str. 271-285, 374-378 i 449- 450 spisa).

25. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

26. Naime, među strankama je tijekom postupka učinjeno nespornim:

- da je UD, kao korisnica kredita, 19. lipnja 2007. sklopila s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o namjenskom kreditu, šifra namjene: 758, broj ugovora: 3209567850/07, kreditna partija: 7103691092, koji je solemniziran 27. lipnja 2007. kod Javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-28782/07 (dalje: Ugovor),

- da je tuženik temeljem predmetnog Ugovora odobrio UD kredit u iznosu od 132.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita (čl. 1. st. 1. Ugovora),

- da se predmetnim Ugovorom UD obvezala vratiti tuženiku iznos kredita uz valutnu klauzulu (čl. 1. st. 2. Ugovora), time da se obvezala platiti u anuitetima iznos od 132.100,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveza po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja tog Ugovora iznosila 4,50% godišnje, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl. 2. st. 1. Ugovora),

- da se predmetnim ugovorom UD obvezala otplatiti kredit u mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, time da prvi anuitet iznosi 1.363,34 CHF i da iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja tog Ugovora (čl. 7. st. 1. Ugovora), time

- da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate (čl. 7. st. 2. Ugovora) i

- da je tuženik UD isplatio iznos kredita i da su novčane obveze UD po predmetnom Ugovoru u cijelosti plaćene tuženiku.

27. Ostalo je sporno proizvode li pravne učinke, odnosno jesu li ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula kojom je novčana obveza korisnice kredita vezana uz CHF.

28. U vezi s tim je sporno i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

29. Sporna je i aktivna legitimacija tužitelja i pitanje zastare potraživanja.

30. Ovaj sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja, budući da su tužitelji nasljednici iza pok. UD koja je s tuženikom sklopila predmetni Ugoovr, pa njihova aktivna legitimacija proizlazi iz odredbi čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/2003. i 163/03., dalje: ZN), koji je bio na snazi u trenutku smrti pok. UD, a kojima je propisano da ostavina umrle osobe u trenutku njene smrti postaje nasljedstvo nasljednika, a u kojem času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika.

31. Naime, iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 8, poslovni broj: O-8989/10 UPP-02-103/2010 od 12. siječnja 2011. proizlazi da su tužitelji nasljednici, svaki u 1/3 dijela, UD iz [adresa], koja je umrla **.**.2010..

32. Ovaj sud je utvrdio da je upravo spomenuta pok. UD iz rješenja o nasljeđivanju, za života, 19. lipnja 2007., dok je prebivala na adresi [adresa], koja je navedena u Ugovoru, sklopila s tuženikom predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj partije: 7103691092, jer tuženik, u suprotnom, ne bi UD dostavio obavijest o promjeni kamatne stope od 2. lipnja 2009. na adresu [adresa] (iz rješenja o nasljeđivanju), navodeći u obavijesti da se radi o njenom kreditu broj: 7103691092.

33. Osim toga, iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je namjena kredita bila kupnja stana (čl. 6. Ugovora), te da su ĐD i PD, radi osiguranja obveza korisnice kredita UD, založile cijele svoje suvlasničke dijelove nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižno tijelo AII, u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (adresa: [adresa]) sagrađenoj na čest. kat. br. 1447/2, što u naravi predstavlja stan broj 11 na VI (šestom) katu koji se sastoji od tri sobe, sobice, kuhinje, blagovaonice, smočnice, kupaonice, WC-a i predsoblja u površini od 87,32 čm sa ostavom u podrumu u površini od 1,62čm u zgradi u [adresa], a upravo je navedena nekretnina, koja je prema izvatku iz knjige položenih ugovora na dan 22. svibnja 2007. bila u suvlasništvu ĐD i PD, svake u 1/2 dijela, bila predmetom brisovnog očitovanja tuženika od 16. veljače 2011. u kojemu je navedeno, među ostalim, da je uknjiženo založno pravo na naprijed opisanoj nekretnini u suvlasništvu UD i BD, svakog u 1/2 dijela, kao i predmetom naprijed spomenutog rješenja o nasljeđivanju iza pok. UD (u 1/2 njenog suvlasničkog dijela).

34. I naposljetku, iz niže izloženih tvrdnji iz iskaza 1.-tužitelja BD, koje tuženik nije doveo u sumnju niti jednim dokazom, jasno proizlazi da je 1. -tužitelj BD suprug, a 2.-tužitelj RD i 3.-tužiteljica mldb. OD djeca upravo one UD koja je sklopila predmetni Ugovor i iza koje je donijeto predmetno rješenje o nasljeđivanju, a kojim su rješenjem tužitelji utvrđeni njenim nasljednicima.

35. Pritom valja kazati i da, po pravnom shvaćanju ovoga suda, pravo pok. UD kao potrošača na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti dijela odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ne predstavlja njeno osobno, neprenosivo pravo, jer se radi o potraživanjima koja ne ovise o identitetu stranke, već o njenom ugovornom svojstvu (tako i VSRH u Rev- 258/2024-2 od 8.5.2024.).

36. Valja kazati i da ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je 1. -tužitelj BD s tuženikom sklopio bilo kakav pravni posao kojim bi preuzeo na sebe obveze iz predmetnog Ugovora nakon smrti pok. supruge UD, pa je za zaključiti da je 1.- tužitelj BD podmirio dug po predmetnom ugovoru o kreditu kao jedan od njenih nasljednika, a time i solidarnih dužnika (čl. 139. st. 4. ZN-a).

37. Stoga je svo troje tužitelja, kao nasljednika pok. UD u jednakim dijelovima (1/3), aktivno legitimirano od tuženika zahtijevati povrat iznosa koji su više plaćeni na ime ispunjenja obveza pok. UD iz tog Ugovora, a njihova interna raspodjela primljenog ne dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju niti jednog od njih u ovom postupku.

38. Nadalje, ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.) u razdoblju od 01.04.2005. do 06.08.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

39. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

40. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

41. To zbog toga što je, s jedne strane, predmetni Ugovor sklopljen 19. lipnja 2007., dakle u razdoblju na koje se odnose naprijed spomenute presude s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i redovnom kamatnom stopom promjenjivom temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te su se tužitelji na spomenute odluke pozvali, a tuženik, s druge strane, nije dokazao postojanje nikakvih posebnih okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

42. Naime, svjedokinja VD, iskazala je, u bitnom, da se ne sjeća pok. UD, jer ju nije ni vidjela, a potpisivala je ugovore o kreditu kao kreditni referent, budući da su trebala dva potpisa, dok je kredit odobrila kolegica koja je s njom supotpisala kredit. Ona je popunjavala ugovore o kreditu, pa tako i ovaj, te ispunjavala dio koji se odnosi na instrumente osiguranja. Nije sa strankama pregovarala o uvjetima kreditiranja. Ono što je njoj poznato je da su nudili kredite u eurima, kunama i CHF i da je kamata bila manja u kreditima u CHF.

43. 1.-tužitelj BD iskazao je, u bitnom, da je sa suprugom stanovao u stanu u kući koju je naslijedio od svojih roditelja. Na putu im je bilo drugo dijete, pa im je taj stan bio premali, zbog čega su se dogovorili da će supruga na svoje ime dići kredit za kupnju stana. Došao je sa suprugom u banku kada je supruga potpisala predmetni ugovor o kreditu, a ne sjeća se je li bio u banci sa suprugom prije nego što je ona sklopila predmetni kredit. U razgovoru o kreditu nije bilo govora o tome na koji način se mijenja kamatna stopa. Zbog proteka vremena se ne može točno sjetiti s kim je točno njegova supruga razgovarala u banci, ali čini mu se da se radilo o gospođi TD, koja je bila predstavnica banke. Njegova supruga i on nisu mogli pregovarati o uvjetima ugovora o kreditu, time da njegova supruga nije tražila od osobnog bankara da se izmijeni bilo koja odredba ugovora. U banci su im rekli da izaberu kredit u švicarcima ili u eurima i njima se CHF učinio povoljnijim. Uvijek je vladalo mišljenje da je švicarac stabilnija valuta. Njegova supruga i on nisu imali nikakvih saznanja o budućem kretanju tečaja CHF. Ne zna je li njegova supruga tražila na uvid otplatni plan u CHF i u eurima da bi ih mogla usporediti. Tada se pričalo da bi mogla doći inflacija i da bi kuna mogla inflacijom otići na 10. Njegova supruga je u trenutku sklapanja ugovora imala višu stručnu spremu ekonomske struke (time da se ne može sjetiti kojega smjera) i bila je zaposlena kao tajnica u jednom trgovačkom društvu. Nije bila vlasnica nikakvog obrta, niti trgovačkog društva, a niti je bila osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva. Misli da je ovo bio prvi kredit njegove pok. supruge, koja se nije interesirala u drugim bankama o uvjetima kreditiranja. Njegova supruga nije nikada spominjala pojam valuta utočišta, a on ga je ga prvi puta čuo danas na raspravi. Nije znao da postoje različite ovlasti HNB-a u slučaju kada raste cijena CHF od slučaja kada raste cijena eura. Ne sjeća se da li je njegova supruga imala dovoljno vremena pročitati ugovor u miru. Djelomično ga je pročitala. Kredit je otplaćivala njegova pok. supruga sve dok nije umrla 2010. godine. Nakon smrti supruge on se interesirao u banci koliki je ostatak duga po predmetnom kreditu i kada se skupio novac onda je u cijelosti otplatio kredit, a prethodno je uplatio manje iznose. Njegov sin RD i njegova kćer OD tada su imali 3 i 5 godina. Misli da je kredit otplatio internetskim bankarstvom. Ne sjeća se točno koliki je bio ostatak duga.

44. Odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

45. Ovaj sud je zaključio da je pok. UD predmetni Ugovor sklopila kao potrošač, jer iz predmetnog Ugovora jasno proizlazi da ga je sklopila kao fizička osoba i jer tuženik niti jednim dokazom nije doveo u sumnju tvrdnje iz naprijed izloženog iskaza 1.-tužitelja BD iz kojih proizlazi da je UD isplaćeni joj kredit koristila za kupnju gore opisanog stana u koji je uselila sa svojom obitelji, a ne u svrhe namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

46. Time su tužitelji, kao nasljednici pok. UD, aktivno legitimirani u ovoj parnici u kojoj se njihov pravni interes ogleda u postavljenom novčanom zahtjevu.

47. Nadalje, ni iz iskaza svjedokinje VD, ni iz iskaza 1. -tužitelja BD, kao ni iz bilo kojeg dokaza koje je tuženik priložio u spis, ne proizlazi

- da je pok. UD s tuženikom pojedinačno pregovarala o predmetnim odredbama standardiziranog Ugovora kojima je predviđena valutna klauzula u CHF i promjenjivost kamatne stope,

- da je tuženik informirao pok. UD o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su, među ostalim, rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, a ni

- da su pok. ŽD bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, a o kojima bi onda pok. UD mogla s tuženikom pregovarati.

48. Pritom valja kazati da se "promjene tržišnih uvjeta" ne mogu smatrati egzaktnim parametrom, već uopćenom formulacijom kojom mogu biti obuhvaćeni različiti parametri.

49. Valja kazati i da pok. UD u trenutku sklapanja Ugovora nisu mogli biti poznati tuženikovi Opći uvjeti promjene kamatnih stopa koji su u primjeni od 1. siječnja 2011. godine.

50. Valja kazati i da možebitna činjenica da se kamatna stopa počevši od 1. siječnja 2013. mijenjala neovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zahtjeve predviđene čl. 11.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 127/12.), nije ni od kakvog utjecaja na pravo tužitelja na isplatu razlike zbog jednostrane promjene kamatne stope, jer je tuženikovo ovlaštenje na izmjenu kamatne stope proizlazilo iz ništetne odredbe Ugovora, pa ni obavijest koja se odnosi na izmijenjenu kamatnu stopu, a koja pok. ŽD nije bila poznata u vrijeme sklapanja Ugovora, nije mogla postati valjani sastavni dio predmetnog Ugovora.

51. Nadalje valja kazati i da pok. UD specifični rizici ugovaranja valutne klauzule u CHF nisu morali biti poznati, a tuženik nije priložio u spis niti jedan dokaz iz kojega bi nedvojbeno proizlazilo da je pok. UD do sklapanja predmetnog Ugovora bila upoznata s tvrdnjama iz medija o kojima je dokaze priložio tuženik i medijskim izjavama guvernera HNB-a.

52. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, zaključio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF.

53. Stoga, a imajući u vidu i da zahtjevi za utvrđenje ne zastarijevaju (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., dalje: ZOO), ovaj sud je prihvatio zahtjeve tužitelja za utvrđenje (pod toč. I. i IV. izreke presude), osim u dijelu kojim tužitelji zahtijevaju utvrditi da ne proizvodi pravne učinke, odnosno da je ništetna odredba čl. 2. predmetnog Ugovora u dijelovima koji glase "...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora..." i ..."Odluci o Tarifi naknadama za usluge Kreditora...", a u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbio, kao neosnovan, budući da se citirani dijelovi ne odnose na redovnu kamatnu stopu, već se prvi dio odnosi na zateznu kamatu, a drugi dio na naknade i troškove, a tužitelji ni u tužbi, ni tijekom postupka, nisu izlagali ni činjeničnu, ni pravnu osnovu iz koje bi proizlazilo da su odredbe o zateznoj kamati i o naknadama i troškovima ništetne (pod toč. II. izreke presude).

54. Posljedično prihvaćenim utvrđenjima, ovaj sud je zaključio da tužitelji, primjenom odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a, imaju pravo na isplatu razlika koje proizlaze iz promjene kamatne stope i tečaja sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

55. Radi utvrđenja visine naprijed navedenih razlika, tijekom postupka je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Đuri Lobašu iz Vještačenja Lobaš d.o.o., koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo, u bitnom, da ukupno preplaćene kamate iznose 23.280,49 kuna, a ukupno preplaćeni tečaj iznosi 155.626,91 kuna, a u dopuni tog nalaza i mišljenja u Prilogu 2b naveo datume uplata razlika po pojedinim mjesecima, pri čemu je u dopuni objasnio i da je u svakom od tih mjeseci postojala razlika i po osnovi preplaćene kamate i po osnovi preplaćenog tečaja, time da je pojedine iznose tih razlika izrazio u Tablici "OSNOVICE POTRAŽIVANJA po Datumima plaćanja - TUŽITELJ" i u valuti euro primjenom fiksnog tečaja konverzije (str. 378 spisa).

56. Nakon što je vještak izradio dopunu nalaza i mišljenja, tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka s dopunom, navodeći da je vještak trebao:

- razliku kamate obračunati na način da je trebao iskazati razliku u visini anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope kroz cijelo razdoblje otplate kredita u kunskoj protuvrijednosti primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta, a

- tečajnu razliku obračunati na način da je od svake mjesečne obveze koja je bila stvarno obračunata i plaćena bilo potrebno oduzeti obvezu prema inicijalnim uvjetima (prema tečaju i kamati na dan isplate kredita), pa od tako dobivenih iznosa oduzeti razliku u visini anuiteta zbog promjene kamatne stope u kunskoj protuvrijednosti primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta, a koji iznos predstavlja razliku po osnovi promjene kamatnih stopa.

57. Vještak je u pisanom odgovoru na izloženi prigovor tuženika, objasnio, u bitnom:

- da je razliku koja proizlazi iz promjene kamatne stope iskazao kroz cijelo razdoblje otplate kredita,

- da je razliku u visini anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope izračunao na način da je od stvarnih uplata u valuti CHF oduzeo iznose mjesečnih anuiteta iz otplatnog plana, a kako bi se dobio izračun stvarne preplate po kamatama u valuti CHF,

- da je iznos preplate u kunskoj protuvrijednosti izračunao na način da je navedeni CHF iznos preplate množio s početnim tečajem (a ne tečajem na datum plaćanja), jer je takav izračun ispravan, budući da bi u slučaju računanja s tečajem na datum plaćanja umjesto s početnim tečajem došlo do efekta uračunavanja, uz efekt preplate kamata i do efekta preplate tečaja, a koji se računa zasebno i

- da je razliku po osnovi promjene tečaja izračunao na način da je od stvarnih uplata u HRK valuti oduzeo iznose mjesečnih anuiteta iz otplatnog plana i to po tečaju koji je vrijedio na dan isplate kredita, odnosno po početnom tečaju, a zatim od tako dobivene razlike oduzeo HRK iznos već izračunatih stvarnih preplaćenih kamata, a sve kako bi dobio čisti HRK iznos preplate po osnovi tečajnih razlika koji u sebi ne uključuje iznose preplaćenih kamata.

58. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i očitujući se i usmeno o prigovoru tuženika, vještak je objasnio da je on uplate koje su plaćene u kunama preračunao u franke po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Uzet je tečaj HNB, a ne tuženika, jer je naveden kao primjenjivi tečaj HNB u Ugovoru. Zatim je od navedenog iznosa u francima oduzeo anuitet po početnim uvjetima u francima i dobio je razliku u francima, a ta razlika predstavlja preplatu anuiteta u francima. Te franke je pretvorio u kune po početnom tečaju (na dan isplate kredita) i na taj način je dobio preplatu tužitelja po osnovi kamate. Dakle ključno je to što je razliku u CHF pretvorio u kune po početnom tečaju. Potom je od uplata anuiteta u kunama oduzeo iznos anuiteta koji je trebao platiti po početnim uvjetima, dakle u kunama, te je dobio razliku po pojedinom mjesecu od koje je oduzeo prethodno obračunatu razliku po osnovu kamate i na taj način je dobio razliku po osnovi tečaja. Kada se zbroje razlike koje je izračunao po osnovi promjene kamatne stope i razlike koje je izračunao po osnovi promjene tečaja onda one zajedno predstavljaju razliku između anuiteta koju je tužitelj platio i anuiteta koju je trebao platiti po početnom tečaju, sve po pojedinim mjesecima. Zbog toga nema govora o tome da bi iznosi preplaćeni po osnovi kamatne stope bili sadržani u iznosima po osnovi promjene tečaja.

59. Ovaj sud je ocijenio da je vještak nalaz i mišljenje s dopunom izradio jasno, stručno i objektivno i da je pisanim i usmenim očitovanjima razložno otklonio prigovor tuženika, pa je nalaz i mišljenje vještaka, a imajući u vidu i da niti jedna strana nije predlagala novo financijsko vještačenja, u cijelosti prihvatio.

60. Pritom valja kazati i da tuženik nije dostavio u spis nikakav svoj izračun iz kojega bi se usporedbom s vještakovim obračunom moglo zaključiti da je vještakova metoda obračuna predmetnih razlika pogrešna.

61. Budući da su tužitelji svoje novčane zahtjeve uskladili s nalazom i mišljenjem vještaka, ovaj sud ih je u cijelosti prihvatio (pod toč. III. i V. izreke).

62. Prethodno je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

63. Naime, prema Zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na sjednici toga suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

64. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10.

65. Ni od 13. lipnja 2014., a ni od 14. lipnja 2018. pa do 12. lipnja 2019., kao dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije protekao zastarni rok od pet godina predviđen odredbom čl. 225. ZOO-a, a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

66. Pritom valja kazati i da su tužitelji ispravili tužbu u dijelu koji se odnosi na zahtijevanu razliku po osnovi promjene kamatne stope podneskom od 16. rujna 2019., prije nego što je ovaj sud postupao s tužbom i dostavio tužbu na odgovor tuženiku, pa se primjenom odredbe čl. 109. st. 3. ZPP-a ima smatrati da su zahtjev za isplatu razlike po osnovi promjene kamatne stope postavili već u tužbi, dakle 12. lipnja 2019. godine.

67. Nadalje, tužitelji su zahtjev za isplatu razlike po osnovi promjene tečaja djelomično ispravili podneskom od 16. rujna 2019., a u cijelosti podneskom od 2. siječnja 2020., kako je to ranije već obrazloženo pod toč. 10., 11. i 12. ove presude, pa se primjenom odredbe čl. 109. st. 3. ZPP-a ima smatrati da su i zahtjev za isplatu razlike po osnovi promjene tečaja postavili već u tužbi 12. lipnja 2019. godine.

68. Međutim, sve i da se smatra da su zahtjev za isplatu razlike po osnovi promjene tečaja postavili tek u podnesku od 2. siječnja 2020. ni tada ne bi nastupila zastara tog njihovog zahtjeva, budući da od 14. lipnja 2018. pa do 2. siječnja 2020. nije protekao zastarni rok od 5 godina, koji nije protekao ni od 14. lipnja 2018. pa do 17. ožujka 2021., kada su tužitelji povisili svoj zahtjev za isplatu razlike po osnovi promjene tečaja.

69. Osim toga, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe (tako VSRH u Broj: Rev- 1093/2023-2 od 30.10.2024.).

70. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da su tužitelji s vrijednošću predmeta spora uspjeli u cijelosti.

71. Naime, tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu deklaratornog zahtjeva, pri čemu se deklaratorni zahtjevi koji su istaknuti uz zahtjeve za činidbu i trebaju poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, u konkretnom slučaju isplatu, ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (tako i VSRH u Rev x 137/2008 od 20.3.2009., Rev x 155/2010 od 30.6.2010., Revt 156/2013-2 od 7.5.2014. i brojnim drugima).

72. Početna vrijednost predmeta spora od 23.931,57 eura (29.332,33 kuna + 150.980,06 kuna = 180.312,39 kuna po fiksnom tečaju konverzije 23.931,57 eura) i konačna vrijednost predmeta spora od 23.745,09 eura (3.089,85 eura + 20.655,24 eura) nalaze se unutar istog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT).

73. Tako je tužiteljima za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat trošak sastava tužbe od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 2.1.2020. (kojim su tužitelji odgovorili na odgovor na tužbu), 9.3.2020., 17.3.2021. i 30.12.2021. od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 1.7.2020. 22.11.2023. 18.4.2024. i 11.12.2024. (zatražen tim podneskom, a u troškovniku pogrešno naveden datum 22.11.2025.) od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 2. OT), sastava podnesaka od 2.2.2024. 1.10.2024. od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), pristupa ročištu od 3.3.2020. od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT) i zastupanja na ročištima od 30.6.2020. 11.1.2022. 5.5.2022. 16.4.2024. i 29.4.2025. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 3.000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 6.000,00 eura, a uz uvećanje od 20% po Tbr. 40. toč. 1 OT (1.200,00 eura) 7.200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (1.800,00 eura) 9.000,00 eura.

74. Pritom valja kazati da tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 16.9.2019., budući da se trošak sastava podneska kojim se ispravlja tužba ne može smatrati troškom potrebnim za vođenje parnice, jer su sve navedeno u tom podnesku tužitelji bili dužni navesti već u tužbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

75. Nije im priznat ni trošak sastava podneska od 24.1.2020., jer je isti posljedica propusta tužitelja da podnesak od 2.1.2020., za koji im je priznat trošak, dostave u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, pa se ni taj trošak ne može smatrati potrebnim za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

76. Nije im priznat ni trošak sastava podnesaka od 1.6.2021. i 29.8.2023., koji predstavljaju požurnice, budući da tužitelji navedenim podnescima ni na koji način nisu pridonijeli razrješenju ovog spora, pa ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

77. Ukupnom trošku tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 298,64 eura (2.000,00 kuna, tj. 265,45 eura + 33,19 eura).

78. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji im je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 9.298,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

79. Tužiteljima nije priznat trošak pristojbe na tužbu, jer ni iz jednog dokaza ne proizlazi da su tu pristojbu platili, a pravo na naplatu iste je, u međuvremenu, zastarjelo.

80. Nije im priznat ni trošak pristojbe na presudu, jer je odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 51/23.) izmijenjen čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18.) na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni i potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

81. Tuženiku nije priznat trošak razmjeran povučenom dijelu tužbe, jer se početna i konačna vrijednost predmeta spora nalaze unutar istog razreda OT, pa je za zaključiti da tuženiku zbog sniženog dijela tužbenog zahtjeva nije nastao nikakav trošak postupka.

82. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

83. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja

II. Pun. tuženika