Poslovni broj: Pn-17/2024-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Niko Merdžan, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik iz Splita, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.825,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 190,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 1.650,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 5. travnja 2024. i tijekom postupka tvrdi da je 30. kolovoza 2021. u ulici Žrtava s Dakse na kolničkoj traci u blizini kućnog broja 5, oko 15,25, došlo do nezgode tako što je osiguranik tuženika, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], započeo sa radnjom skretanja u lijevo, a da pri tome nije propustio motocikl reg. oznake [registarska oznaka], kojim je on upravljao, čime je došlo do sudara ovih vozila. Tvrdi da je za nezgodu odgovoran osiguranik tuženik OR, a da je on osobno uslijed sudara zadobio ozljedu desnog koljena, ranu razderotinu desne šake s presijecanjem ulnarnog živca i ulnarne arterije te oguljotine kože trupa i udova, radi čega je urađen operativni zahvat spajanja prekinutog živca i arterije te obrada rane uz imobilizaciju.

1.2. Tvrdi da se tuženiku obratio dopisima od 12. siječnja 2024., 12. veljače 2024. i 4. ožujka 2024. radi naknade štete, a da mu je tuženik isplatio iznos od ukupno 2.490,00 eura.

1.3. Obzirom na povredu prava na duševno i tjelesno zdravlje, a kako mu tuženik nije nadoknadio štetu u punom iznosu, nakon provedenog medicinskog vještačenja zahtjeva naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.825,73 eura, kao i naknadu imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege u iznosu od 190,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, uz obvezu tuženika da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje nastanak štetnog događaja te odgovornost svog osiguranika za isti, ali osporava visinu tražbine tužitelja. Pojašnjava da je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 2.490,00 eura te smatra da je time istom nadoknadio cjelokupnu štetu proizašlu iz štetnog događaja.

2.2. Tuženik predlaže odbiti zahtjeve tužitelja i naložiti istom da mu nadoknadi troškove postupka.

3. U odnosu na tvrdnje tuženice, tužitelj ukazuje da je bio primoran liječiti se u privatnim klinikama obzirom na usluge koje je mogao ostvariti u Dubrovniku preko HZZ=- a, da je tuđa pomoć i njega trajala duže od navedeno u nalazu vještaka tuženika, da je potvrdu o nesposobnosti za rad morao ishoditi radi obavijesti svom poslodavcu i opravdanja nemogućnosti ukrcaja na brod kako je planirano koncem studenog 2020. U odnosu na izgubljenu zaradu tužitelj pojašnjava da je imao sklopljen trajni pomorski ugovor o radu u činu trećeg časnika od 15. listopada 2016. sa zajamčenom godišnjom plaćom od 37-064,00 USD i da krajem studenog 2020. trebao ukrcati na brod.

4.1. Na glavnoj raspravi je pročitana presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pp-3182/2021 od 19. siječnja 2024., liječnički nalazi, uputnice, otpusno pismo, odštetni zahtjev s povratnicom, ponude tuženika od 12. siječnja 2024.,12. veljače 2024. i 4. ožujka 2024., izjave o namirenju od 12. siječnja 2024., 12. veljače 2024. i 4. ožujka 2024., zdravstveni karton tužitelja, saslušani su svjedok RR i tužitelj osobno te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke.

4.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem navedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

4.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja osnovani.

5. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava tužitelja na duševno i tjelesno zdravlje te imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege tužitelju, a u vezi prometne nezgode koju je uzrokovao osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilima 30. kolovoza 2021.

6. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaj,

- odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja time da je njegova radnja uzrokovala nastanak štetnog događaja,

- da je tužitelj uslijed štetnog događaja pretrpio ozljede i da je uslijed istih imao neimovinsku i imovinsku štetu,

- da se tužitelj obratio tuženiku radi naknade štete,

- da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju 2.490,00 eura po osnovi naknade štete.

7. Između stranaka je sporna visina štete koja je tužitelja nastala u vezi s predmetnim događajem.

8.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine ¨ broj 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8.2. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

9. Člankom 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona (konkretno, nesporno osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama - osiguranje od automobilske odgovornosti) oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

10. Iz dostavljene medicinske dokumentacije, uvjerljivih i u bitnom istovjetnih iskaza tužitelja i svjedoka RR te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijaliste sudske medicine jasno proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede, da je zbog istih bio podrvgnut liječenju te da su predmetne tjelesne ozljede utjecale na svakodnevni život tužitelja.

11.1. Stalni sudski vještak dr. med. Velibor Puzović, spec. sudske medicine, nalazi da je tužitelj zadobio ranu razderotinu desne šake, presijecanje ulnarnog živca i ulnarne arterije u području desne šake, oguljotine gornih i donjih udova te oguljotine prsnog koša, da je nakon predmetnog događaja hospitaliziran u Općoj bolnici Dubrovnik gdje su mu hitno operativno spojeni prekinuti ulnarni živac i arterija uz daljnju imobilizaciju, kontrole i fizikalnu terapiju, s tim da je liječenje dovršeno krajem studenog 2021.

11.2. Vještak nalazi da je tužitelj prilikom ozljeđivanja i liječenja 3-5 dana osjećao bolove jakog intenziteta, 10-15 dana bolove srednjeg intenziteta, bolove slabog intenziteta i trajnog karaktera 3-4 tjedana, dok su bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životne aktivnosti.

11.3. Nadalje, vještak je mišljenja da je tužitelj zbog ozljeđivanja trpio strah jakog intenziteta primarnog karaktera koji je trajao koliko i samo ozljeđivanje, a potom da je trpio sekundarni strah koji se manifestira kao zabrinutost za ishod liječenja i to jakog intenziteta oko 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko tjedan dana i slabog intenziteta oko 2-3 tjedna.

11.4. Uz prethodno navedeno, vještak nalazi da su kod tužitelja nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice oslabljene funkcije malog prsta desne šake, smanjene mišićne snage desne šake, trnjenja u intervacijskom području desne šake i povremenih bolova zbog čega trpi duševnu bol, a što vještak procjenjuje kao ukupno smanjenje životne aktivnosti od 12 %.

11.5. Vještak, uz navedeno zdravstveno stanje tužitelja, nalazi da kod tužitelja postoji naruženost lakog stupnja zbog ožiljka desne šake i blage hipotrofije mišića desne šake.

12. Pored prethodno navedenog, vještak nalazi da je tužitelju zbog ozljeđivanja i tijekom liječenja trebala tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno oko 2 tjedna te 2 sata dnevno narednih 2-3 tjedna.

13. Iako je tuženik prigovorio procjeni vještak o smanjenju životne aktivnosti, ovaj sud je prihvatio dano mišljenje vještaka jer isti, a obzirom na usporedbu tuženika, jasno i logično obrazlaže da je procjena postotka smanjenja životne aktivnosti dana uzimajući u obzir posljedice koje ima tužitelj, a koje se očituju u slaboj motoričkoj funkciji šake, nemogućnosti adukcije malog prsta, hipotrofiji mišića šake, trnjenju i povremenim bolovima, a što sve rezultira smanjenom funkcijom šake, zbog čega u svakodnevnom životu ima poteškoće sa hvatanjem i držanjem predmeta, teškoće u hvatu, češće mu ispadaju predmeti, otežano svira instrumente, gitaru više niti ne može svirati, otežano mu je vezivanje cipela, zakopčavanje, korištenje kuhinjskog pribora, dok zbog gubitka osjeta na unutarnjoj strani desne šake ima veću mogućnost opariti se jer nema osjet za toplo i hladno. Vještak pri tome, a obzirom na prigovor tuženika, ukazuje da usporedbe radi, osoba kojoj je amputiran mali prst i dalje ima očuvanu funkcionalnost ostalih prstiju te nema opisanu neuropatsku bol i smanjenje osjeta u području šake.

14. Obzirom je vještak, kao liječnik specijalist sudske medicine, jasno i logično obrazložio svoje stručno mišljenje, a koje je dao temeljem osobnog pregleda tužitelja i medicinske dokumentacije u spisu, u vezi s činjenicom da je tuženik tek nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka prigovorio osobi vještaka, iako je prethodno, prije samog vještačenja upoznat s njegovom specijalnosti, nisu prihvaćeni prigovori tuženika niti prijedlog istog da se odredi novo vještačenje po drugom vještaku medicinske struke.

15. Odredbama čl. 1100. ZOO-a je propisano slijedeće:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

16. Tužitelju je zbog protupravne radnje osiguranika tuženika povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje, a kako ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kako je prethodno izneseno, ocjena je ovog suda da je, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., primjereni iznos pravične naknada neimovinske štete zbog opisanih povreda prava osobnosti tužitelja jednak novčanom ekvivalentu od 5.500,00 eura, a uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju po ovoj osnovi isplatio iznos od 2.290,00 eura (list 48 spisa), ocjena je ovog suda da je tuženik po ovoj osnovi dužan tužitelju, sukladno slobodno određenom zahtjevu tužitelja, isplatiti traženu naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.825,73 eura. Pri tome se napominje da je pri odmjeravanju pravične naknade uzeto u obzir da je tužitelj osoba u dobi od 45 godina (rođen 1979. godine) koja je pretrpjela težu tjelesnu ozljedu praćenu strahom i boli opisanog trajanja i intenziteta, kojoj je smanjena životna aktivnost od 12 % u vidu teškoća otežane fine motorike zbog koje ne može raditi poslove barmena koje je radio prije ozljeđivanja niti svirati gitaru koju je ranije svirao, a uz navedeno ima povremen bolove, strahove od sudjelovanja u prometu, a što utječe na njegov svakodnevni privatni i poslovni život.

17. U odnosu na naknadu imovinske štete ukazuje se da je čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

18.1. Obzirom je tužitelju po nalazu i mišljenju sudskog vještaka bila potrebna tuđe pomoći i njege uslijed ozljeđivanja, a koju su mu po neosporenoj tvrdnji tužitelja, pružali njegovi bliži, a tuženik je istom po ovoj osnovi već u mirnom postupku isplatio 200,00 eura, jasno je da je tužitelju nastala navedena imovinska šteta.

18.2. U odnosu na cijenu sata pružene tuđe pomoći njege, ukazuje se da se navedena cijena, sukladno važećoj sudskoj praksi određuje prema cijeni sata rada nekvalificiranog radnika, obzirom za pružanje takve njege nisu potrebna posebna stručna znanja niti stručne kvalifikacije, a kako tužitelj za pružanje pomoći i njege u ukupnom trajanju od 98 sati, pored već isplaćenih 200,00 eura, traži dodatnih 190,00 eura, znači da po ovoj osnovi cijena sata takve pomoći i njege iznosu 3,98 eura.

18.3. Ocjena je ovog suda da je cijena od nepunih 4 eura za sat rada minimalna cijena koju bi prosječna osoba zahtijevala za obavljanje pomoći drugom u vidu oblačenja i hranjenja (uslijed oštećenja fine motorike i mobilizacije tužitelja), pa je slijedom navedenog, primjenom čl. 223. st.1. ZPP-a, tužitelju po ovoj osnovi dosuđena naknada imovinske štete u traženom iznosu od 190,00 eura.

19. Iako bi tužitelju sukladno čl. 12. st. 6. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14) pripadalo pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelju, tužitelj ima pravo slobodno raspolagati ovim pravo kao vjerovnik tražbine, pa kako isti isplatu zatezne kamate zahtjeva tek od donošenja presude, temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, ista mu je dosuđena od dana presuđenja za oba oblika nastale štete.

20.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP- a i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova potrebnih za uspjeh u ovom sporu.

20.2. Sukladno prethodno navedenom, po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u vezi s podnesenim zahtjevom, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 518,75 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. OT-a), tužbe u iznosu od 250,00 eura (tbr. 7. t. 1. i tbr. 46. OT-a), sastava obrazloženih podnesaka od 24. rujna 2024. i 4. lipnja 2025. u ukupnom iznosu od 500,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a) te troška zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 11. rujna 2024. i 5. veljače 2025. u ukupnom iznosu od 500,00 eura (tbr. 9. t. 1. i tbr. 46 OT-a), time troška zastupanja u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.

20.3. Uz navedeno, tužitelj sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 400,00 eura, što zajedno s troškom zastupanja daje trošak od 1.650,00 eura, sa zateznom kamatom koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika