REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-4830/2018-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja SĆ, odvjetničkog vježbenika i zakonskog zastupnika tužene MĆ, višeg državnoodvjetničkog savjetnika, 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj – Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 598,10 EUR bruto te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 13,59 EUR od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- 185,30 EUR od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- 12,41 EUR od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- 13,00 EUR od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- 17,81 EUR od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- 47,79 EUR od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- 27,93 EUR od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- 106,00 EUR od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- 13,06 EUR od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- 13,06 EUR od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- 26,25 EUR od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- 77,90 EUR od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- 6,26 EUR od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- 6,42 EUR od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- 31,32 EUR od 16. rujna 2017. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj – Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da tužitelju IĆ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.640,45 EUR, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 30. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja IĆ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 699,08 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od 30. srpnja 2025. do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske – Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za naknadu troška postupka u iznosu od 1.199,08 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik Ministarstva pravosuđa, Odjela za osiguranje pravosudnih tijela, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe. Temeljem čl. 44. st. 1. točka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08., 89/12., 104/13. – osnovni tekst i Dodatak I broj 150/13., Dodatak II broj 153/13. i Dodatak III broj 71/16.) i čl. 38. st. 1. točka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17.) svaki službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad. Navedenim Kolektivnim ugovorima utvrđeno je da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili turnusima, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj obavlja svoj redovni rad organiziran kao rad u turnusu i smjenama koji je definiran člancima 44. st. 6. i 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13.) i 38. st. 6. i 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17.). Tužena nije evidentirala, pa stoga niti isplaćivala naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka, bio blagdan, pa je u tim mjesecima i nastajala razlika u plaći. Naime, kada se usporede stvarno odrađeni sati sa redovnim mjesečnim fondom radnih sati, ukazuje se razlika samo u mjesecima u kojima je blagdan bio radni dan. Tužitelj koji je odradio na blagdan koji pada u dane od ponedjeljka do petka ima pravo na osnovnu plaću uvećanu za naknadu za rad na blagdan. Ukoliko tako stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelaze mjesečni fond radnih sati, tužitelj ima pravo i na naknadu za prekovremene sate. Tužena u svojem obračunu plaće nema prikazan mjesečni fond radnih sati, već samo mjesečni fond sati, te stoga prekovremene sate krivo obračunava i isplaćuje. Tužitelju nije isplaćena naknada za prekovremeni rad sukladno navedenim propisima za razdoblje od 7. lipnja 2013. pa do dana podnošenja tužbe, odnosno do 10. rujna 2018. Tužitelj također navodi da se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 1. kolovoza 2016.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 598,10 EUR bruto na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

3. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužena tijekom postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja, osobito osporava izračun iz Tabele 1 nalaza i mišljenja jer vještak u tom dijelu nije uzeo u obzir prenesene prekovremene sate koji su ostvareni u jednom, a isplaćeni u narednim mjesecima unutar utuženog razdoblja. U privitku podneska od 2. rujna 2022. tužena dostavlja svoj izračun prekovremenih sati u utuženom periodu iz kojeg slijedi da je tužitelju s osnova prekovremenih sati isplaćen višak sredstava u bruto iznosu od 4.487,11 kuna. Predlaže uzeti u obzir platne liste tužitelja od ožujka do rujna 2018. koje su po prvi puta dostavljene u sudski spis u prilogu prethodno navedenog podneska.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (list 4-5 spisa), izračuna razlike plaće (list 18 spisa), rješenja o rasporedu od 31. svibnja 2010. (list 19 spisa), rješenja o rasporedu od 28. rujna 2012. (list 20-21; 136-138 spisa), rješenja o rasporedu od 17. prosinca 2013. (list 22-23; 134- 135 spisa), rješenja o rasporedu od 1. travnja 2015. (list 24-25; 132-133 spisa), obračunskih listi (list 26-120 spisa), evidencije plaćenih sati (list 130 spisa), rješenja o rasporedu od 17. studenog 2017. (list 131 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaće (list 139-162; 361-374 spisa), evidencije prisutnosti na radu (list 163-229 spisa), zamolbe za korištenje slobodnih dana i evidencije korištenja slobodnih dana (list 329- 334 spisa), izračun tužene (list 359-360 spisa) te druge priložene dokumentacije, proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. od 22. srpnja 2022. (list 338- 349 spisa), te je saslušan tužitelj kao stranka (list 581 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Na ročištu 1. srpnja 2025. stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Predmet spora, nakon konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 5. ožujka 2025. je zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od lipnja 2013. do kolovoza 2017. s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznos pa do isplate, kao razlike bruto plaće po osnovi prekovremenog rada tužitelja.

8. Iz priloženih Rješenja o rasporedu proizlazi da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto kod tuženika, kao ovlaštena službena osoba, a što tuženik niti ne spori. Također uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena u prilogu tužbe, tužitelj se obratio tuženoj zahtjevom za mirno rješenje spora (list 4-5 spisa).

9. Tijekom postupka, a na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 22. srpnja 2022. sudski vještak Zrinko Ručević je utvrdio, a u skladu s postavljenim zadatkom suda, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, kako neisplaćena razlika bruto plaće po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje od lipnja 2013. do zaključno veljače 2018. (posljednji evidentirani mjesec isplate) iznosi ukupno 598,10 EUR (4.506,35 kn), bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca i isplate po osnovi slobodnih dana, a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1 nalaza. Tužitelju je s osnova prekovremenog rada isplaćeno 9,5 sati manje odnosno 56,43 EUR (425,16 kn) bruto manje, s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja i isplate po osnovi slobodnih dana (obračuni su dani u Tabeli 1a iz nalaza).

10. Stalni sudski vještak Zrinko Ručević u svom nalazu i mišljenju od 22. srpnja 2022. navodi slijedeće:

- poslodavac je dužan organizirati rad na način da djelatnik odradi najmanje puni mjesečni fond radnih sati,

- ako radnik odradi manje sati od mjesečnog fonda sati, poslodavac je dužan isplatiti punu plaću koja se u takvim slučajevima treba evidentirati i obračunati kao „nadopuna satnice“,

- da se prekovremeni sati rada radnika, koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati.

- redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom,

- prekovremeni rad se radniku, koji radi u turnusu, obračunava mjesečno, neovisno o tome je li radnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije,

- radniku koji radu u turnusu, ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati,

- sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora, prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate kao sati koje bi radnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla. Vještak je izvršio uvid u obračunske liste plaća tužitelja, kao i u evidencije radnog vremena, te zamolbe za korištenje slobodnih dana.

10.1. Uvidom u obračunske liste plaća, vještak je u bitnome utvrdio:

- obim rada tužitelja evidentiran je po vrstama rada (redovan rad, rad subotom, nedjeljom,

blagdanom, u turnusu, noću, prekovremeni rad, godišnji odmor, plaćeni dopust i dr.),

- plaća za evidentirani broj sati redovnog rada, kao i naknade za blagdan obračunana je primjenom odgovarajuće osnovice, propisanog koeficijenta radnog mjesta, uz uvećanje za stopu minulog rada, te dodatka za uvjete rada u skladu s odredbama važećeg Kolektivnog ugovora,

- za sve sate za koje je predviđeno plaćanje dodataka (rad noću, rad u turnusu, rad u smjeni, subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, i dr.) obračunani su dodatci primjenom odgovarajućih stopa uvećanja, u skladu s odredbama važećeg Kolektivnog ugovor,

- plaća za prekovremene sate rada obračunana u visini osnovne plaće (osnovica x koeficijent + minuli rad), uz uvećanje za 50%, te s uvećanjem za dodatke po osnovi posebnih uvjeta rada (što je u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora),

- tužitelju je isplaćen puni mjesečni fond sati - uključeni i blagdani (evidentirano kao nadopuna satnice, nadopuna satnice-blagdan ili kao naknada za državni blagdan) i u mjesecima u kojima isti nije ostvario mjesečni fond sati, a što je u skladu s odredbama i tumačenjima važećeg KU,

- tužitelju su uglavnom prekovremeni sati isplaćivani paušalno, a ne prema stvarnom broju ostvarenih prekovremenih sati rada,

- tužitelju su isplaćeni slobodni dani za neplaćeni prekovremeni rad, evidentirani pod nazivom „slobodni dani (neplaćeni prekovremeni rad)-posebni uvjeti rada“.

10.2. Iz evidencija radnog vremena vještak je utvrdio sljedeće:

- tužitelj je u utuženom razdoblju radio uglavnom u turnusu,

- broj pojedinih vrsta sati (redovni rad, godišnji odmor, bolovanje, plaćeni dopust i dr.) koje je tužitelj ostvario tijekom jednog mjeseca u utuženom razdoblju,

- svi sati rada iskazani u mjesečnim tabelarnim evidencijama rada, u kojima je broj sati rada iskazan po danima, odgovaraju broju sati rada iskazanima i isplaćenima u platnim listama tužitelja,

- neplaćeni prekovremeni sati rada iskazani su u dodatnom stupcu iznad stupca “prekovremeni rad” (oznaka “skinuto x sati”). U pojedinim mjesecima je isplaćeno više prekovremenih sati nego što je ostvareno i evidentirano u tabelarnom prikazu (oznaka “dodani x sati”),

- tužitelju su evidentirani slobodni dani za ostvarene prekovremene sate i isti su evidentirani na listama plaća,

- evidentirani slobodni dani u evidencijama odgovaraju dostavljenim zamolbama za korištenje slobodnih dana, kao i evidentiranim i isplaćenim slobodnim danima na listama plaća.

10.3. Imajući u vidu postavljeni zadatak, a polazeći i od utvrđenja Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike, vještak je u tabelarnom pregledu dao izračun neplaćenih bruto iznosa s osnova ostvarenog, a neplaćenog prekovremenog rada (prema podacima iskazanima na evidencijama radnog vremena) na sljedeći način:

- redovni mjesečni fond radnih sati (stupac ‘d’ Tabela 1) iskazao je kao umnožak broja radnih dana u mjesecu i 8 sati dnevnog rada (dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom) odnosno kao razlika između mjesečnog fonda sati (dakle u taj fond ulaze blagdani i neradni dani; stupac ‘b’ Tabela 1 ) i broj dana blagdana i neradnih dana (stupac ‘c’ Tabela 1),

- ostvarene prekovremene sate (stupac ‘n’ Tabela 1) obračunao je kao razliku između ukupno ostvarenih sati (=sati rada + sati godišnjeg odmora + sati plaćenog dopusta + slobodni sati; stupac ‘m’ Tabela 1) i sati mjesečnog fonda radnih sati (stupac ‘d’ Tabela 1),

- neplaćene prekovremene sate (stupac ‘q’ Tabela 1) iskazao je kao razliku između ostvarenih prekovremenih sati (stupac ‘n’ Tabela 1), isplaćenih prekovremenih sati (stupac ‘o’ Tabela 1), te iskorištenih slobodnih dana odnosno sati za ostvarene prekovremene sate (stupac ‘p’ Tabela 1),

- sve neplaćene prekovremene sate rada obračunao je s uvećanjem od 50%, a što je u skladu s odredbama važećeg Kolektivnog ugovora, pri čemu se uvećanje plaće obračunava na osnovnu plaću (osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža i dodatka za uvjete rada na bazi mjesečnog fonda sati (znači uključeni su blagdani i neradni dani) i

- tako neplaćeni bruto iznos za neplaćene prekovremene sate iskazao je u stupcu ‘r’ Tabele 1. s time da nije izvršen prijeboj više ili manje obračunatih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca. Vještak je uzeo u obzir korištenje slobodnih dana za prekovremene sate, a sve u skladu s dostavljenom dokumentacijom (liste plaća, evidencije rada i zamolbe za korištenje slobodnih dana).

Nadalje, u Tabeli 1a dan je izračun kumulativno (neplaćeni prekovremeni sati odnosno neplaćeni bruto iznosi), a u bruto iznos iz stupca ‘t’ uračunati su i isplaćeni prekovremeni sati koji su preneseni iz nekog prethodnog mjeseca. Naime, tužena je u pojedinim razdobljima paušalno obračunavala i isplaćivala prekovremene sate rada. Također su uzeti u obzir i slobodni dani koji su korišteni za ostvarene prekovremene sate.

11. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 22. srpnja 2022. koji je obuhvatio razdoblje do veljače 2018. tužitelj nije isticao prigovore na zaprimljeni nalaz i mišljenje niti predlagao njegovu dopunu te je podneskom od 5. ožujka 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je prihvatio varijantu iz Tabele 1 te od tužene potražuje isplatu iznosa od 598,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Podneskom od 2. rujna 2021. tužena osobito osporava izračun iz Tabele 1 nalaza i mišljenja jer vještak u tom dijelu nije uzeo u obzir prenesene prekovremene sate koji su ostvareni u jednom, a isplaćeni u narednim mjesecima unutar utuženog razdoblja. U privitku podneska od 2. rujna 2022. tužena dostavlja svoj izračun prekovremenih sati u utuženom periodu iz kojeg slijedi da je tužitelju s osnova prekovremenih sati isplaćen višak sredstava u bruto iznosu od 4.487,11 kuna. Predlaže uzeti u obzir platne liste tužitelja od ožujka do rujna 2018.

11.1. Kako tužitelj nije predložio dopunu nalaza i mišljenja na način da se uzme u obzir i razdoblje od ožujka do rujna 2018. te da se utvrdi eventualno neplaćeni sati prekovremenog rada u tom razdoblju, sud nije posebno cijenio niti uzimao u obzir dokumentaciju koju je tuženik dostavio u prilogu podneska od 2. rujna 2022.

12. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 22. srpnja 2022. prihvatio kao stručan i objektivan, izrađen temeljem dokumentacije koja je priložena sudskom spisu te temeljem važećih Kolektivnih ugovora. Stoga je, u ovoj fazi postupka, sporno koja je varijanta izračuna sudskog vještaka ispravna, a to predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud.

13. Prema čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s pripadajućim dodacima ("Narodne novine" broj 104/13.,150/13., 153/13., 71/16. i 123/16.) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to:

– za rad noću 40%

– za prekovremeni rad 50%

– za rad subotom 25%

– za rad nedjeljom 35%

– za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%

– za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%

– za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%

– za rad u turnusu 5%.

St. 2. istog članka propisano je da se dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. St. 6. i 7. propisano je da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati. St. 8. propisano je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. St. 9. je propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Dok je st. 10. propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. St. 12. je propisano da je redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. St. 13. propisano je da se prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. ovog članka međusobno ne isključuju. St. 14. propisano je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Odredbi čl. 44. identična je odredba čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17., 12/18.).

14. Nadalje, Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (u daljnjem tekstu: Zajednička komisija) dala je slijedeća obvezujuća tumačenja:

- S obzirom na izričaj u članku 44. st. 1. Kolektivnog ugovora („Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se…“), osnovica za izračun uvećanja plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće jeste osnovna plaća službenika i namještenika. Prema čl. 41. Kolektivnog ugovora osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iznimka od toga propisana je samo za državne službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (članak 44. st.3. Kolektivnog ugovora). Navedenim službenicima uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i zvanje. (Tumačenje br. 7/44 od 29. travnja 2013.)

- Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak – petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fond radnih sati. (Tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013.)

- Službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta (Tumačenje br. 19/44 od 20. prosinca 2013.i Tumačenje br. 24/44 od 22. siječnja 2014.)

- Vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava se na isti način tako da se osnovna plaća (čl. 41. st. 2. i čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora) podijeli sa mjesečnim fondom sati. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s 8 sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobiva se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s osam sati. Dakle, radi se o danima koji ne uključuju blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka. Redovni mjesečni fond radnih sati iz č. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora služi za utvrđivanje sati prekovremenog rada iz čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora, znači za izračun sati prekovremenog rada za službenike koji rade u smjenama i turnusima. (Tumačenje br. 27/44 od 20. svibnja 2014. i 2/35 od 23. svibnja 2018.).

15. Imajući u vidu prethodno navedeno sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka od 22. srpnja 2022. u dijelu naveden u Tablici 1 budući da je vještak sačinio taj dio nalaza na temelju dokumentacije koju je tužena dostavila u sudski spis do dana izrade nalaza i mišljenja, a u skladu s prethodno citiranim odredbama važećih Kolektivnih ugovora te tumačenjima Zajedničke komisije. Stoga je sud utvrdio da tužitelju nije isplaćena razlika bruto plaće po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje u iznosu od 598,10 EUR (4.506,35 kn) i to ne uzimajući u obzir više ili manje obračunate prekovremene sate iz nekog prethodnog mjeseca.

16. U odnosu na navode tužene da je potrebno uzeti u obzir prenesene prekovremene sate koji su ostvareni u jednom, a isplaćeni u narednim mjesecima unutar utuženog razdoblja, sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju ne može navedeno uzeti u obzir. Naime, iz dokumentacije koja je dostavljena u spis (evidencije radnih vremena i isplatne liste) za utuženo razdoblje vještak je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju uglavnom radio u turnusima. Tužena nije dostavila u sudski spis dokaz da je tužitelj u utuženom periodu radio u nejednakom rasporedu radnog vremena ili da je radio u preraspodjeli radnog vremena sukladno odredbi čl. 46. st. 3. i čl. 47. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13.) odnosno sukladno odredbi čl. 66. i 67. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) te stoga sud smatra da nema osnove za uračunavanje isplaćenih prekovremenih sati prenesenih iz prethodnog razdoblja. Dodatno se ističe da je odredbom čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Sud smatra da je tužena, u konkretnom slučaju, isplaćivala tužitelju dodatak na plaću za prekovremeni rad u pojedinim mjesecima utuženog razdoblja, znajući da nije u obvezi izvršiti isplatu prema važećim propisima i Kolektivnim ugovorenim za državne službenike i namještenike. Tužena je imala sve relevantne podatke (evidencije o radnom vremenu za tužitelja) da pravilno obračuna i isplati plaću tužitelju za točno određeni mjesec unutar utuženog razdoblja. Kako je tužena znala da u pojedinim mjesecima nije dužna platiti više od onog iznosa plaće za što ima podlogu u stvarno odrađenim satima u pojedinom mjeseci, stoga nema pravo tražiti uračunavanje više isplaćenih prekovremenih sati prenesenih iz prethodnog mjeseca koje su tužitelju isplaćeni.

17. Tijekom postupka je saslušan je i tužitelj koji je u bitnome naveo da je u utuženom periodu radio kao pravosudni policajac, zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, na poslovima osiguranja pravosudnih tijela. Vezano uz raspored radnog vremena, naveo je da je u utuženom periodu, koliko se sjeća, radio u turnusima 12-24-12-48, a ponekad i u smjenskom radu ili u jutarnjim smjenama. Tužitelj se ne sjeća da bi u utuženom periodu koristio slobodne dane zato što je u utuženom periodu nedostajalo ljudi i radili su prekovremeno.

17.1. Sud je prihvatio iskaz tužitelja budući je isti životan i logičan te je u skladu s dokumentacijom iz spisa.

18. Slijedom iznesenog sud je, kao osnovan, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 598,10 EUR (4.506,35 kn) bruto bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja.

19. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO, koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na iznos razlike plaće za prethodni mjesec.

20. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

21. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: OT), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora - 50 bodova, sastava tužbe - 50 bodova (Tbr. 7/1), sastava podneska od 4. listopada 2015.

– 50 bodova (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 29. studenog 2018. – 25 bodova (Tbr. 8/3), sastava podnesaka od 17. siječnja 2019. - 50 bodova (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 2. svibnja 2019. - 50 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 15. lipnja 2020. – 12,5 bodova (Tbr. 8/4), sastava podnesaka od 26. studenog 2020. - 50 bodova (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 8. travnja 2021. – 25 bodova (Tbr. 8/3), sastava podneska od 27. rujna 2022. – 12,5 bodova (Tbr. 8/4), sastava podneska od 5. ožujka 2025. - 25 bodova (Tbr. 8/3), pristupa na ročište 12. studenog 2018. – 50 bodova (Tbr. 9/1), pristupa na ročište 5. lipnja 2019. – 50 bodova (Tbr. 9/1) i pristupa na ročište 1. srpnja 2025. – 50 bodova (Tbr. 9/1).

23.1. Tužitelju je priznato ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.100,00 EUR, a uvećano za PDV, ukupno iznosi 1.375,00 EUR. Tome treba pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR jer je bio nužan za vođenje ovog postupka. Stoga je tužitelju priznat trošak u sveukupnom iznosu od 1.640,45 EUR.

23.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15. studenog 2018. u prilogu kojeg dostavlja urednu punomoć za zastupanje budući je punomoć trebao dostaviti sudu već prilikom poduzimanja prve radnje. Također, sud nije priznao niti razliku troška preko dosuđenog iznosa za radnje navedene u točki 23. obrazloženja budući da je isti u troškovniku zatražen u previsokom iznosu. Sud tužitelju nije priznao niti razliku troška vještačenja preko dosuđenog iznosa od 265,45 EUR budući da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uplatio iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) na ime troškova vještačenja, a preostali iznos je uplatila tužena.

23.3. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Stoga je odlučeno kao u točki II i III izreke presude.

25. Zahtjev tužene za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 1.199,08 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

26. Rok za izvršenje činidbe određen je u skladu s čl. 328. st. 2. ZPP kojim je propisano da će se stranci kojoj se u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti i rok u kojem je tu činidbu dužna izvršiti, te da je, ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe 15 dana. Kako u konkretnom slučaju posebnim propisom nije određeno drugačije, određen je rok od 15 dana.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po OGDO