REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-5630/2018-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DOMUS PLUS d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80a, OIB: 38675980049, zastupanog po punomoćnici Nikolini Golubić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Golubić i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja RČ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika, Nikoline Golubić, odvjetnice, 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku DOMUS PLUS d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80a, OIB: 38675980049, isplatiti tužitelju BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske štete od 4.247,13 eur (32.000,00 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (19.11.2018.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana te iznos imovinske štete od 398,17 eura (3.000,00 kn), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju pripadajući trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku DOMUS PLUS d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80a, OIB: 38675980049, trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlenik tuženika, i to na radnom mjestu zidara. Prilikom izvođenja građevinskih radova na vanjskom dijelu objekta, obiteljske kuće, prilikom postavljanja fasadne mrežice na vanjski dio zida, tužitelj je 20.11.2017. pretrpio ozljedu na radu, a ozlijedio se na način da je pao s pomične, niske skele, koja je bila na visini od 60cm.

2. Vezano za predmetni štetni događaj sastavljena je prijava o ozljedi na radu, a kao uzrok ozljede na radu navedena je neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad.

3. Spomenuta skela nije bila postavljena u skladu s pravilima struke, dakle poslodavac nije organizirao rad niti je poduzeo sve nužne mjere sukladno Zakonu o zaštiti na radu u cilju sprječavanja ozljeđivanja radnika te je odgovoran za predmetni štetni događaj.

4. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu, prijelom lateralnog aspekta baze kuboidne kosti s minimalnim pomakom ulomka te je ista tužitelju priznata kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

5. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan kao poslodavac, obzirom se ozlijedio na radu, naknaditi štetu, i to neimovinsku štetu od 32.000,00 kn (navedeni iznos preračunat u važeću valutu euro prema službenom tečaju iznosi 4.247,13 eur), zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne i radne aktivnosti te duševnih bolova zbog naruženja, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva 19.11.2018. do isplate te iznos od 3.000,00 kn (navedeni iznos preračunat u važeću valutu euro prema službenom tečaju iznosi 398,17 eur), za pruženu tuđu pomoć i njegu, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika 20.11.2017. te da je tog dana obavljao radove na gradilištu u Ivanić Gradu, Caginec, na prizemnom objektu te da je pri obavljanju radova koristio nisku pomoćnu skelu na nogarima visine od 60 cm.

7. Tuženik osporava da bi kod tuženika došlo do bilo kakvog propusta u pogledu zaštite na radu, da bi tužitelj imao prema njemu bilo kakvu tražbinu te osporava postojanje uzročno posljedične veze između neke radnje ili propuštanja od strane tuženika sa štetom koju tužitelj trpi. Šteta koju tužitelj potražuje nije posljedica ozljede koju bi pretrpio na radu.

8. Radni odnos tužitelja i tuženika prestao je sporazumno 31.03.2018. Prilikom prestanka radnog odnosa tužitelj i tuženik su uredili međusobna prava i obveze u svezi s radnim odnosom, uključujući potraživanja iz radnoga odnosa, potpisivanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu od 16.03.2018., a u čl. 2. istog su ugovorili: "ugovorne strane suglasno utvrđuju da jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog ugovorom o radu". Navedenim pisanim sporazumom tužitelj je potvrdio da nema nikakvih potraživanja prema tuženiku koja bi proizlazila iz radnoga odnosa, a to uključuje i predmetnu naknadu štete.

9. Nadalje, ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj jer je isti na gradilištu organizirao rad i poduzeo sve nužne mjere s ciljem sprječavanja ozljeđivanja radnika. Tužitelj je bio educiran za obavljanje poslova zidara i osposobljen za rad na siguran način na tim poslovima te je bio zdravstveno sposoban. Oprema koja je korištena na gradilištu bila je u skladu s propisima o zaštiti na radu, a tužitelj je bio obučen za korištenje iste. Tužitelj neosnovano tvrdi da skela na kojoj je radio ne bi bila postavljena prema pravilima struke. Ukazuje se na činjenicu da, obzirom na visinu skele, tužitelj 20.11.2017. nije obavljao poslove na visini, odnosno obavljao je zidarske poslove, koji predstavljaju standardne poslove zidara.

10. Tužitelj u konkretnom slučaju nije postupao s dužnom pažnjom, budući educirani zidar kad obavlja svoje poslove mora postupati u skladu sa svojim obrazovanjem, stečenim iskustvom i pravilno koristiti sredstva rada. Prije početka rada dužan je pregledati radno mjesto i obavijestiti poslodavca o eventualnim nedostacima. Tužitelj nije postupio na navedeni način.

11. Do pada tužitelja došlo je zbog krajnje nepažnje tužitelja te na štetni događaj tuženik nije mogao utjecati, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Ukazuje se na činjenicu da je tužitelj pao u jutarnjim satima, a medicinsku pomoć zatražio je u ranim večernjim satima, u 19,35 sati. Obzirom na protek vremena od pada tužitelja do traženja medicinske pomoći proizlazi da ne postoji veza između ozljede zbog koje je tužitelju pružena medicinska pomoć i pada s niske skele.

13. Prijava hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da je došlo do ozljede tužitelja ne predstavlja dokaz da bi tužitelj pretrpio upravo ozljedu na koju se poziva u tužbi.

14. Osporava se visina tužbenog zahtjeva.

15. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 9-15 spisa), odštetni zahtjev (str. 16-17 spisa), sporazum o prestanku ugovora o radu (str. 29 spisa), svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika (str. 30 spisa), diplomu o stručnoj osposobljenosti te potvrdu o osposobljenosti za rad na siguran način (str. 31-32 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 34-35 spisa), očitovanje na odštetni zahtjev (str. 36-37 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 55-56 spisa), pisanu izjavu tužitelja (str. 57 spisa), zapisnik o osposobljenosti za rad na siguran način (str. 92 spisa), proveo je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise Ljerki Zdunić (str. 154-159 spisa).

17. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

18. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

19. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na dan 20.11.2017., da je tog dana obavljao radove na gradilištu u Ivanić Gradu, Caginec, na prizemnom objektu te da je pri obavljanju radova koristio nisku pomičnu skelu na nogarima visine 60 cm.

20. Među strankama je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj zadobio, sporna je visina zatražene naknade štete.

21. Predmetnom spisu prileži sporazum o prestanku ugovora o radu od 16.03.2018. u kojem u točki II. stranke suglasno utvrđuju da jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog ugovorom o radu. Isti je potpisan po tužitelju kao zaposleniku i predstavniku poslodavca.

22. Tužitelj je osporio svoj potpis na sporazumu o prestanku ugovora o radu, stoga je sud proveo grafološko vještačenje po vještaku grafologu Ljerki Zdunić, a ista je u nalazu i mišljenju od 11.06.2024. dala mišljenje da skriptor spornog potpisa koji se nalazi u rubrici "zaposlenik" na izvorniku sporazuma o prestanku ugovora o radu od 16.03.2018. vrlo vjerojatno je tužitelj.

23. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu isticale primjedbe. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan. Naime, vještak je temeljito analizirala spisu priležeću dokumentaciju, koja uključuje sporan potpis na izvorniku sporazuma, nesporne potpise koje je tužitelj dao pred sudom, kao i nesporne potpise tužitelja na zahtjevu za izdavanje putovnice te je na temelju navedene dokumentacije, odnosno analize iste, dala mišljenje da je tužitelj vrlo vjerojatno potpisnik sporazuma.

24. Sud je mišljenje vještaka da je tužitelj vrlo vjerojatno potpisnik sporazuma kao zaposlenik cijenio s drugom dokumentacijom koja prileži spisu, prije svega s obrascem eM-2P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (prijava o prestanku osiguranja), u kojem se kao razlog prestanka svojstva osiguranika (tužitelja) navodi "sporazumni otkaz". Dakle tužitelju je, kako proizlazi iz citiranog obrasca HZMO-a, radni odnos prestao na temelju sporazuma, a tužitelj u ovom postupku nije ni tvrdio ni dokazivao da bi mu radni odnos kod tuženika prestao na bilo koji drugi način. Slijedom navedenog, obzirom je utvrđeno da je kod HZMO-a kao razlog prestanka rada tužitelja kod tuženika navedeno "sporazumni otkaz", da je datum prestanka svojstva osiguranika 31.03.2018. (a sporazum je sklopljen 16.03.2018., pri čemu se u točki I. sporazuma utvrđuje da će radnik koristiti godišnji odmor do 31.03.2018.), odnosno poklapaju se podaci iz pisanog sporazuma o prestanku ugovora o radu i odjave kod HZMO-a, to sud, uzevši u obzir navedene činjenice, utvrđuje da je radni odnos između tužitelja i tuženika prestao sporazumom o prestanku ugovora o radu sklopljenog 16.03.2018., s 31.03.2018. te da je tužitelj potpisnik tog sporazuma, u kojem se u točki II. odrekao potraživanja koja bi proizlazila iz radnoga odnosa.

25. Osim činjenice je li sporazum o prestanku ugovora o radu tužitelj potpisao i je li se odrekao svih potraživanja iz radnoga odnosa prema poslodavcu, koja uključuju i predmetnu naknadu štete, sporna je, između ostalog i uzročno posljedična veza između štetnog događaj i ozljeda koje je tužitelj zadobio te je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

26. Obzirom na navedene sporne činjenice, tužitelj je predložio, a sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja, da se provede medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipušiću sa zadatkom da utvrdi na temelju spisu priležćeće medicinske dokumentacije je li zbog ozljeda koje je tužitelj zadobio trpio bolove i strah i u kojem omjeru, je li došlo do umanjenja opće, životne i radne sposobnosti tužitelja te u kojem omjeru, je li došlo do naruženja tužitelja i u kojem omjeru, je li mu bila potrebna tuđa pomoć i njega i u kojem opsegu, da se očituje o datumu završetka liječenja tužitelja s obzirom na zadobivene ozljede te da nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja se očituje o tome postoje li ranija medicinska stanja kod tužitelja koja bi mogla utjecati i na predmetnu ozljedu.

27. Tužitelju je dodijeljen rok za uplatu predujma za medicinsko vještačenje od 300,00 eura na ročištu 15.01.2025. od 15 dana, a tužitelj je 29.01.2025. molio produljenje roka za uplatu predujma za medicinsko vještačenje za daljnjih 30 dana zbog financijske situacije, po proteku tog roka zatražio je daljnje produljenje roka od 30 dana radi uplate predujma za medicinsko vještačenje (podnesak tužitelja od 27.02.2025.), a nakon toga podneskom od 31.03.2025. još jedno produljenje roka za uplatu predujma za medicinsko vještačenje.

28. Sud je rješenjem od 04.04.2025., unatoč naprijed navedenim višekratnim produljenjima roka za uplatu predujma za medicinsko vještačenje, dodijelio tužitelju još jedan rok od 30 dana za uplatu predujma za medicinsko vještačenje te upozorio tužitelja da ako i u tom daljnjem roku od 30 dana ne dostavi dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, smatrati će se da je odustao od tog dokaznog prijedloga.

29. I navedeni rok dan tužitelju je protekao bezuspješno te se isti obratio sudu s novim podneskom od 29.04.2025. u kojem predlaže daljnje produljenje roka od 30 dana za uplatu predujma za medicinsko vještačenje. Nakon toga, sud je sazvao ročište za 07.07.2025. te je u nazočnosti punomoćnika stranaka nesporno utvrđeno da do održavanja ročišta nije uplaćen predujam za po tužitelju predloženo i po sudu određeno medicinsko vještačenje. Na istom ročištu je tužitelj ponovno zatražio dodjelu daljnjeg roka za uplatu predujma za medicinsko vještačenje, a tuženik se tome protivio, a sud je, uzevši u obzir činjenicu da su do održavanja ročišta 07.07.2025. bezuspješno protekli rokovi dani tužitelju za uplatu predujma za medicinsko vještačenje, da taj predujam tužitelj nije uplatio ni nakon što je sud rješenjem od 04.04.2025. uz dodjelu još jednog roka tužitelju istog upozorio da će u slučaju ako se ne dostavi dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje u daljnjem roku od 30 dana, smatrati da je odustao od tog dokaznog prijedloga te uzevši u obzir činjenicu da je od prvog naloga tužitelju da uplati predujma za medicinsko vještačenje od 15.01.2025. do ročišta 07.07.2025. proteklo više od šest mjeseci, odbio prijedlog tužitelja na ročištu 07.07.2025. da mu se dodijeli još jedan rok za uplatu predujma za medicinsko vještačenje.

30. Na istom ročištu tužitelj se očitovao, da osim medicinskog vještačenja nema drugih dokaznih prijedloga, a isto tako i tuženik.

31. U ovoj pravnoj stvari nužno je provesti medicinsko vještačenje poradi utvrđivanja datuma kada je završeno liječenje tužitelja, radi utvrđivanja trajanja i intenziteta fizičkih bolova i straha, duševnih bolova zbog umanjenja opće, životne i radne aktivnosti te naruženja, a temeljem spisu priležeće medicinske dokumentacije, budući se radi o kvalifikatornim okolnostima na temelju kojih sud odlučuje o visini naknade neimovinske štete koju tužitelj potražuje sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a te radi utvrđenja je li tužitelju bila i koliko potrebna tuđa pomoć i njega radi donošenja odluke vezano za naknadu imovinske štete, budući je sporna među strankama i visina tužbenog zahtjeva, odnosno visina naknade štete koju tužitelj potražuje, te je potrebno da vještak izvrši uvid u zdravstveni karton tužitelja radi očitovanja postoje li od ranije medicinska stanja kod tužitelja koja bi mogla utjecati na težinu ozljede koju je zadobio u štetnom događaju, odnosno postojanje uzročno posljedične veze, a u konkretnom slučaju teret dokaza leži na tužitelju, odnosno isti je dužan dokazati da mu pripada naknada štete u visini koju potražuje tužbom te da postoji uzročno posljedična veza između ozljede koju je zadobio i štetnog događaja, odnosno posljedica koje trpi. Tužitelj ovo nije dokazao, odnosno nije uplatio predujam za medicinsko vještačenje, koje sud stoga nije mogao ni provesti te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

32. Obzirom tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu ni visinu naknade štete koja mu pripada s obzirom na zadobivene ozljede, sud nije posebno cijenio dokaze koji prileže spisu, a vezano za odgovornost za nastanak štetnog događaja.

33. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, prema troškovniku kojega je predao u spis iz kojega su razvidne radnje za koje potražuje parnični trošak te iznosi u eurima za pojedine parnične radnje, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav odgovora na tužbu 50 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 30.10.2019. 25 bodova OT (tbr. 9/5), pristup na ročište 02.07.2020. 25 bodova OT (tbr. 9/5), podnesak od 31.01.2021. 50 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 07.02.2023. 25 bodova OT (tbr. 9/5), pristup na ročište 07.12.2023. 25 bodova OT (tbr. 9/5), pristup na ročište 08.04.2024. 50 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 15.01.2025. 50 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 07.07.2025. 50 bodova OT (tbr. 9/1), dakle ukupno 350 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 700,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 875,00 eur.

35. Tuženiku u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 23.10.2019., 31.03.2020., 20.05.2021. i 18.01.2022. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

36. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnici