Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-17706/2024.-9.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GB, zbog prekršaja iz članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona, u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, I. Policijske postaje Split pod Klasom: 211-07/24-5/35181 i Ur.brojem:

511-12-23-24-1 od 23. prosinca 2024., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i N rođene Z, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], adresa za dostavu sudskih pismena [adresa] (kod NB), sa završenom srednjom stručnom spremom, pomorski nautičar, vlasnik obrta (zaposlen sezonski), srednjeg imovnog stanja, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan iz javnog reda i mira i javne sigurnosti,

k r i v  j e

što je:

22. prosinca 2024. u 21:50 sati u Splitu, na adresi [adresa], na IV. katu stambene zgrade, u stanu, u alkoholiziranom stanju (1,36 g/kg) počinio psihičko nasilje u obitelji spram svoje izvanbračne partnerice ZB, na način da je uzeo stolić u dnevnom boravku te ga bacio, nakon čega je uzeo vazu s cvijećem i razbio je, a potom je nogom gurnuo i dječju sjedalicu koja se razbila u više komada, što je kod ZB prouzročilo uznemirenost,

dakle, počinio oblik psihičkog nasilja u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) EURA.

Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda na temelju izvješća o uhićenju Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, odnosno vrijeme od 22. prosinca 2024. u 22:30 sati do 23. prosinca 2024. u 10:20 sati kada je na temelju rješenja ovog Suda o ukidanju zadržavanja pušten na slobodu, uračunava se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu kao 79,64 (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa je okrivljenik na ime novčane kazne dužan uplatiti preostali iznos od 220,36 eura (dvjesto dvadeset eura i trideset šest centi).

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine iste (146,91 eura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 50,00 (pedeset) eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljenog GB, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Žurni postupak je proveden na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.

2.1. Okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

2.2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da mu je ZB izvanbračna partnerica s kojom ima maloljetno dijete u dobi od dvije godine te žive zajedno u stanu na adresi [adresa], na 4. katu stambene zgrade u [adresa]. Predmetne prilike je spremao večeru, njegova izvanbračna partnerica je bila s djetetom, odvela je dijete na spavanje u sobu, a nakon toga se otvorila jedna, po njegovom mišljenju, glupa tema oko rodbine te su se on i ZB malo porječkali i u jednom trenutku je ona uzela sa šanka iz kuhinje jedan ukrasni božićni predmet kojim ga je pogodila i uletio mu je komad tog predmeta u oko, pa je otišao vidjeti u wc da mu nije slučajno upao komad stakla u oko i zbog toga joj je kazao „Jebi se, još ću sad morat na hitnu“ i onda je stisnuo nogom taj predmet kojim ga je pogodila i zgazio ga. Netko od susjeda je zvao policiju, a u trenutku kada su došli policijski službenici konzumirao je čašu vina na balkonu. Poslije je alkotestiran u policijskoj postaji, ne spori da je prethodno konzumirao alkohol te da mu je utvrđena koncentracija alkohola u iznosu od 1,36 g/kg alkohola.

3. Sud je na temelju članka 121. Prekršajnog zakona iz spisa predmeta izdvojio dio službene zabilješke I. Policijske postaje Split od 22. prosinca 2024. u dijelu koji sadržava izjavu građana te se ne može koristiti kao dokaz sukladno članku 158. Prekršajnog zakona kao i dio o pojedinačno obavljenom obavijesnom razgovoru, a koji je sastavni dio izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji.

3.1. Sud je u dokazne svrhe pročitao: neizdvojeni dio službene zabilješke I. Policijske postaje Split od 22. prosinca 2024., tri fotografije mjesta događaja priložene spisu, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obrazac medicinske dokumentacije na ime okrivljenika, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu broj: 1056982390 od 22. prosinca 2024., naredbu o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom ZB u trajanju od 23. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024., izvješće o uhićenju od 22. prosinca 2024. te neizdvojeni dio izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji.

3.2. Okrivljenik je na izvedene dokaze naveo da se na fotografijama doista vidi da je razbijena dječja sjedalica, a to se dogodilo tako što je plastičnu stolicu pogazio nogom. Istaknuo je kako do sada on i ZB nisu imali problema niti je ikada prijavljivan za ovako nešto.

4. Na idućem ročištu, Sud je u dokazne svrhe ispitao u svojstvu svjedoka HB i svjedokinju – žrtvu ZB.

4.1. Svjedok HB je u svom iskazu izjavio da je predmetne prilike bio u stanu na četvrtom katu stambene zgrade u [adresa] u [adresa] te je čuo glasnu dreku, buku i kao da padaju teški predmeti, a zbog čega je pozvao policiju. Buka je dolazila iz stana na istom katu, a koji se nalazi preko puta njegovog stana. Okrivljenika osobno ne poznaje, ali ga viđa kako dolazi u taj stan preko puta iz kojeg je dopirala buka. Tada je čuo kako viče muški glas, nisu se mogle razabrati riječi, ženski glas nije čuo. Inače se događalo da čuje buku iz tog stana, ali nikad nije bilo tako ekstremno kao predmetne prilike.

4.2. Okrivljenik nije imao pitanja svjedoku već je želio konstatirati da je u njegovom stanu u kojem stanuje kao podstanar slaba izolacija, a zbog čega smatra da se u drugom stanu može čuti rad televizora i razgovor.

4.3. Na pitanje suda okrivljeniku čuje li razgovor iz stana svjedoka HB, isti je odgovorio da ne čuje, ali da je to stoga što dotični ima dobru izolaciju, na što svjedok izjavljuje da su njegova ulazna vrata stara vrata, drvena.

5. Svjedokinja - žrtva ZB je u svom iskazu izjavila da joj je okrivljenik izvanbračni suprug s kojim ima maloljetno dijete od dvije godine i dva mjeseca, a stanuju u stanu [adresa] u [adresa] i predmetne prilike su se posvađali. Kada joj je okrivljenik tijekom svađe spomenuo pokojnog didu, to je izbacilo iz takta i gurnula je rukom kuglicu koju je bila stavljala na božićno drvce na šanku te je okrivljenika pogodio u oko komadić plastike. Okrivljenik je tada počeo govoriti „Što si to napravila“, ne sjeća se je li joj rekao neku ružnu riječ, govorila mu da idu na Hitnu, a što je on odbijao, tada su im policijski službenici pozvonili na vrata. Istaknula je kako između nje i okrivljenika bude nesuglasica kao i kod svakog para, ali dotični ni predmetne prilike, a ni inače nije primijenio prema njoj fizičku silu. Prije nego što su policajci došli, otišla je u sobu obići dijete koje je prethodno uspavljivala i tada je čula da je pukla stolica. Nisam vidjela da bi okrivljenik tu stolicu razbio.

5.1. Okrivljenik nije imao primjedbi niti pitanja za svjedokinju ZB te je naveo kako predmetne prilike nije došlo do nasilja kako se to pokušava prikazati optužnim prijedlogom.

6. Sud je pozvao ZB radi dopune iskaza te je ista dala svoj iskaz u prisutnosti okrivljenika koji je s njom došao na ročište. Na pitanje suda svjedokinji, može li opisati svoje osjećaje tijekom predmetnog događaja, ista je odgovorila „Između mene i okrivljenika je došlo do nesuglasica, mogu kazati da sam osjećala samo zabrinutost za njegovo stanje i to nakon što mu je u oko upao komadić plastike.

6.1. Na pitanje suda „Je li se osjećala uznemirenom“, svjedokinja je odgovorila „Nisam“, a na iduće pitanje suda „Je li okrivljenik vikao na nju“, svjedokinja je odgovorila „Nije vikao, nego je samo povisio ton u trenutku kada mu je komadić plastike upao u oko i kada je kazao što si mi to napravila i to je kod mene izazvalo zabrinutost da mu se nešto ne dogodi s okom“.

6.2. Sud je svjedokinji predočio fotografiju označenu brojem 1 i 2 i postavio pitanje „Tko je ovo razbio“, na što je svjedokinja odgovorila „Ja nisam vidjela trenutak kada bi to okrivljenik razbio, bila sam u sobu pogledati dijete kada sam čula da je nešto puklo, nakon toga, šetala sam za okrivljenikom kako bih mu objasnila da bi bilo dobro da ide na hitnu te sam pokušala malo raščistiti te stvari na balkonu, a onda su kasnije pokucali policijski službenici na vrata“.

6.3. Okrivljenik nije imao primjedbu na iskaz svjedokinje te je naveo da nije razbijao nikakve stvari nego je samo refleksno zapeo jer kako mu je u oko upao komad plastike, bilo mu je bitno da što prije dođe do wc-a.

7. Sud je pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, na temelju koje je utvrđeno kako okrivljenik nije prekršajno osuđivan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti.

8. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i izvedenih dokaza, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

9. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Nasilje u obitelji je:

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

10. U postupku nije sporno da su okrivljeni GB i žrtva ZB izvanbračni partneri koji imaju i zajedničko dijete pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). Isto tako nije sporno da se događaj odvijao 22. prosinca 2024. u 21:50 sati u [adresa], na IV. katu stambene zgrade u stanu u kojem dotični stanuju. Nije sporno da je okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju (1,36 g/kg alkohola).

10.1. Sporno je je li okrivljenik uzeo stolić u dnevom boravku ta ga bacio i razbio sadržaj koji se nalazio na stoliću, sporno je je li uzeo vazu sa cvijećem koja se nalazila na komodi u dnevnom boravku i razbio je, sporno je je li na žrtvu ZB vikao riječima „Kurvo, jebi se“, odnosno je li navedeno kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva odnosno uznemirenost.

10.2. Analizirajući obranu okrivljenika koji negira navode optužbe da je razbijao po stanu i u vezi s tim iskaz žrtve ZB i svjedoka HB, Sud smatra kako je obrana okrivljenika neosnovana. Naime, upravo iz iskaza ispitanog svjedoka HB koji je u vezi odlučnih činjenica iskazivao jasno, uvjerljivo i objektivno, u čijem iskazu nije bilo kontradiktornosti i čiji je iskaz Sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je predmetne prilike iz stana koji se nalazi preko puta njegovog stana i u kojem stanuje okrivljenik, čuo muški glas kako viče, riječi nije mogao razabrati i buku koja je upravo predmetne prilike bila ekstremna kao i padanje predmeta, zbog čega je pozvao policiju. Iako je okrivljenik pokušao u tom kontekstu obezvrijediti iskaz ispitanog svjedoka ističući kako se iz njegovog stana zbog slabe izolacije čuje rad televizora i razgovor u drugom stanu dok svjedok u stanu ima dobru izolaciju, Sud ističe kako ta činjenica samo može govoriti u prilog tome da je svjedok mogao dobro čuti zvukove koji dopiru iz okrivljenikova stana, a što očigledno u konkretnom slučaju nije bio normalni razgovor između dvoje ljudi već vika muškog glasa, buka i padanje predmeta kako je svjedok i iskazivao i koji je na primjedbu okrivljenika da je svjedoku dobra izolacija, izjavio upravo suprotno to jest da mu je u stanu loša izolacija jer ima stara drvena vrata. Iskaz svjedoka dodatno osnažuje službena zabilješka I. Policijske postaje Split, koja je sastavljena na temelju neposrednog zapažanja policijskih službenika i sukladno članku 158. stavak 5. Prekršajnog zakona valjani je dokaz, te iz iste proizlazi da su policijski službenici dolaskom na adresu okrivljenika zatekli u stanu u dnevnom boravku razbacano pokućstvo i ostale predmete (stolić, vaza sa cvijećem, dječja sjedalica, trosjed), a što je potkrijepljeno i fotografijama s mjesta događaja priloženih spisu. Fotografije označene brojem 1) i 2) prikazuju plastičnu razbijenu dječju sjedalicu, razbijenu posudu s cvijećem koje je na podu te razbijenu konstrukciju stolića. Uzevši u obzir iskaz ispitanog svjedoka HB koji je zatražio intervenciju policije, fotografije i službenu zabilješku policije, Sud nije prihvatio iskaz ispitanje svjedokinje žrtve ZB koja je bila pristrana i koja je kao osoba zainteresirana za ishod ovog postupka svojim svjedočenjem zapravo pokušala otkloniti prekršajnu odgovornost okrivljenika s obzirom da je nelogično i neživotno da u situaciji kada svjedok u stanu preko puta, HB, čuje padanje predmeta, ekstremnu buku popraćenu vikom muškog glasa, koja dopire iz stana okrivljenika, i zbog čega poziva policiju, a očigledno je kako viče okrivljenik jer u stanu osim žrtve i zajedničkog djeteta, druge osobe nije bilo, neuvjerljiv je iskaz žrtve da nije svjedočila ikakvoj vici i razbijanju predmeta od okrivljenika koji je pritom, a što je nesporno, bio u alkoholiziranom stanju, pa je samim time i neuvjerljiva obrana okrivljenika da je samo refleksno zapeo za plastičnu stolicu pogazivši je nogom.

10.3. U konkretnom slučaju inkriminirano ponašanje okrivljenika opisano u izreci ove presude, a što u bitnom korespondira s činjeničnim opisom optužbe, nedvojbeno predstavlja radnju koja se može podvesti pod oblik psihičkog nasilja u obitelji, kako s objektivnog stajališta jer se razbijanjem predmeta po stanu, a kojem je nedvojbeno prethodila verbalna prepirka između žrtve i okrivljenika, a koji je pritom bio u alkoholiziranom stanju, zasigurno stvara ozračje straha i ugroženosti kod druge osobe, tako i sa subjektivnog stajališta inkriminirano ponašanje okrivljenika se reflektiralo na psihički integritet žrtve ZB koju su policijski službenici zatekli potresenu, što proizlazi iz službene zabilješke policije te je isto tako u obrascu rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja kao i u izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju obitelji navedeno, a što je utvrđeno neposrednim opažanjem policijskog službenika, kako je žrtva u stanju uznemirenosti i straha. Sud nije povjerovao žrtvi kada je izjavila da nije bila uznemirena događajem, odnosno da je bila samo zabrinuta za okrivljenika zbog komada plastike koji mu je upao u oko jer smatra, uzevši u obzir i neposredna zapažanja policijskih službenika, da je htjela pomoći i zaštiti okrivljenika od prekršajne odgovornosti, a kako je i obrazlagano pod točkom 10.2. ove presude.

10.4. Slijedom navedenog, okrivljenik je ponašanjem opisanim u izreci ove u potpunosti ostvario sva bitna obilježja prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji mu se stavlja na teret i za koji je proglašen krivim.

11. Iako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je predmetne prilike bilo vike od okrivljenika, Sud je iz činjeničnog opisa djela ispustio riječi: …"okrivljeni je u više navrata vikao i galamio na ZB vrijeđajući je riječima: "Kurvo, jebi se", što je kod ZB prouzročilo povredu dostojanstva" budući da izgovaranje upravo citiranih riječi nije kao nedvojbeno utvrđeno tijekom dokaznog postupka. Sud je također iz činjeničnog opisa djela ispustio riječi: …"i razbio sadržaj koji se nalazio na stoliću" s obzirom da tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno koji je sadržaj bio na stoliću".

12. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

13. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

14. Određujući vrstu i visinu okrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je okrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir što je u konkretnom slučaju počinio teški prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a čija se težina ogleda i u tome što je zakonodavac propisao mogućnost izricanja kazne zatvora dok Sud osim prekršajne neosuđivanosti okrivljenika iz javnog reda i mira i javne sigurnosti koja se smatra običnom olakotnom okolnosti u smislu članka 5. Ustava Republike Hrvatske jer se od svih građana očekuje da poštuju pravni poredak, nije utvrdio postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenju instituta ublažavanja kazne. S obzirom na navedeno te uzimajući u obzir vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, Sud je okrivljeniku, između alternativno propisane kazne zatvora i novčane kazne, izrekao kao blažu vrstu kazne - novčanu kaznu u iznosu propisanog posebnog zakonskog minimuma novčane kazne od 300,00 eura, smatrajući kako će se tako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

14.1. Na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda, uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu kao 79,64 eura novčane kazne, a kako je i navedeno u izreci ove presude

14.2. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

15. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji s obzirom da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da postoji opasnost da bi počinitelj prema žrtvi mogao ponoviti nasilje u obitelji te je prilikom donošenja takve odluke Sud prvenstveno cijenio i što okrivljenik do sada nije pravomoćno osuđivan zbog prekršaja obiteljskog nasilja te izostanak prijedloga žrtve za izricanjem takve mjere. Sud nadalje smatra kako u konkretnom slučaju nije potrebno izricanje zaštitne mjere obveznoga psihosocijalnog tretmana jer je mišljenja kako će se u dovoljnoj mjeri i izrečenom kaznom preventivno djelovati na okrivljenika da se ne ponavlja kao počinitelj istih ili sličnih prekršaja.

16. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 50,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

U Splitu 30. srpnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku na adresu stanovanja, po potrebi na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte] com

2. II. Policijskoj postaji Split,

3. žrtvi – ZB,

4. u spis.