Poslovni broj: P-283/2024-92

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, Gundulićeva 24, protiv tuženika: 1. OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tea Milanković – Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, Lošinjska 12, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon dana 24. lipnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika Luke Ivkovića, odvjetnika u Zagrebu, dana 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: Ovr-769/14, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tuženice OO, protiv tužitelja IO **.**.2014., nije dopuštena u odnosu na tražbinu tuženice OO, koja se odnosi na iznos od 3.276,28 EUR.

II. Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Zaboku, broj:

Ovr-769/14, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tuženika AO protiv tužitelja IO, nije dopuštena u odnosu na tražbinu tuženika AO koja se odnosi na iznos od 1.496,73 EUR.

III. Nalaže se tuženici OO isplatiti tužitelju IO iznos od 1.602,33 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 371,62 EUR od 24. prosinca 2015.,

- 48,45 EUR od 24. prosinca 2015.,

- 132,72 EUR od 24. prosinca 2015.,

- 498,74 EUR od 5. prosinca 2014.,

- 550,80 EUR od 5. prosinca 2014., pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku AO isplatiti tužitelju IO iznos od 132,73 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. prosinca 2015. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IO da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: Ovr-769/14, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tuženika OO i AO protiv tužitelja IO, nije dopuštena u odnosu na tražbinu tuženika na isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 31. listopada 2014., pa nadalje.

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IO protiv tuženice OO za isplatu iznosa od 1.673,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 552,79 EUR za razdoblje do 23. prosinca 2015. i na iznos od 1.049,54 EUR za razdoblje do 5. prosinca 2014.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IO protiv tuženika AO za isplatu iznosa od 1.364,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 132 ,73 EUR za razdoblje do 23. prosinca 2015.

VIII. Nalaže se tuženici OO nadoknaditi tužitelju IO trošak

ovog parničnog postupka u iznosu od 2.930,54 EUR, u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku AO nadoknaditi tužitelju IO trošak

ovog parničnog postupka u iznosu od 978,93 EUR, u roku od 15 dana.

X. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja IO za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenih u točkama VIII. i IX. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je rješenjem Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj Ovr-769/2014-7 od 12. prosinca 2014., u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OO i AO, ovdje tuženika, protiv njega kao ovršenika, obustavljena ovrha u odnosu na ovrhovoditeljicu OO za iznos novčane tražbine u iznosu od 6.307,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a u odnosu na ovrhovoditelja AO za iznos novčane tražbine od 1.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a istim je rješenjem ovršenik, ovdje tužitelj, upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga sadržanima u čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012, 25/2013 i 93/2014 – u daljnjem tekstu: OZ). Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-550/15 od 17. studenoga 2015. Sukladno navedenom rješenju, tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

1. 2. Tužitelj je naveo da mu je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-769/2014 od 31. listopada 2014. naloženo podmiriti ovrhovoditeljima novčani iznos od 199.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i to ovrhovoditeljici OO iznos od 111.000,00 kn, a ovrhovoditelju AO iznos od 88.000,00 kn, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Kako su ovrhovoditelji podneskom od 24. studenoga 2014. izjavili da je podmirena novčana tražbina ovrhovoditeljice OO u iznosu od 6.307,79 kn zajedno s kamatama te novčana tražbina ovrhovoditelja AO u iznosu od 1.600,00 kn zajedno s kamatama, to znači da ovrhovoditelji u tom ovršnom predmetu od ovršenika potražuju novčane iznose i to ovrhovoditeljica OO iznos od 104.692,21 kn, a ovrhovoditelj AO iznos od 86.400,00 kn, zajedno s kamatama.

1. 3. Tužitelj je naveo da je traženi iznos tražbina već podmirio, što proizlazi iz potvrde Financijske agencije od 5. studenoga 2014., iz koje proizlazi da je od njega naplaćen ukupni iznos od 122.589,97 kn. Nadalje, tužitelj je naveo da iz prikaza prometa po njegovom računu proizlazi da je za razdoblje od 1. veljače 2005. do 28. veljače 2005. novčani iznos za uzdržavanje tuženika uplatio na račun njihove majke i zakonske zastupnice LO. Osim toga, tužitelj je naveo da je na ruke majke i zakonske zastupnice tuženika često isplaćivao novčane iznose, što potvrđuje činjenica da tuženici od njega ne potražuju uzdržavanje za cijelu 2008. i 2009. godinu. Dana 24. rujna 2009. je za uzdržavanje tuženika za mjesec rujan 2009. uplatio iznos od 1.000,00 kn, a preostali dužni iznos uzdržavanja uplatio je bez posredovanja banke. Napomenuo je da tuženici od njega ne potražuju novčani iznos za mjesec prosinac 2009., ali to čine za mjesec siječanj 2010., a izvadak od 10. siječnja 2010. dokazuje da je tužitelj isplatio novčane iznose za uzdržavanje tuženika u dva navrata i to prvi dio 28. prosinca 2009. u iznosu od 1.000,00 kn te drugi 31. prosinca 2009. u iznosu od 800,00 kn, što je bilo namijenjeno za siječanj 2010. Nadalje, tužitelj je naveo da je prema izvatku s računa od 10. ožujka 2010. uplata od 19. veljače 2010. bila namijenjena za preostali novčani iznos za siječanj 2010., a da iz izvatka od 10. travnja 2010. proizlazi da je uplatom od 10. ožujka 2010. podmirena tražbina za mjesec travanj 2010.

1. 4. Nadalje, tužitelj je naveo da je bio nositelj police iz kapitalnog životnog osiguranja br. 11.016.946., ugovorene kod Grawe Hrvatska d.d., koja je istekla 1. veljače 2011., a obračuna vrijednost, odnosno puna osigurana svota i dobit iznosili su 1.013,43 eura, odnosno 7.515,57 kn, koja je bila isplaćena na račun majke i zakonske zastupnice tuženika, u koju svrhu je on potpisao izjavu da je suglasan da se obračunata svota u cijelosti isplati na račun bivše supruge, odnosno zakonske zastupnice mlt. tuženika LO na ime njegove obveze uzdržavanja tuženika za mjesece siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2011.

1. 5. Tužitelj je priložio prikaz prometa po računu za razdoblje od 1. rujna 2013. do 30. rujna 2013. iz kojeg proizlazi da je 24. rujna 2013. uplatio na račun 1. -tuženice 4.150,00 kn, čime je podmirena tražbina za mjesece siječanj, veljaču i dio mjeseca ožujka 2013.

1. 6. Konačno, njegova majka ĐO je 12. studenoga 2014. uplatila iznos od 11.500,00 kn u njegovo ime, čime je podmirena tražbina uzdržavanja za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i dio srpnja 2014.

1. 7. Tužitelj je stoga tužbenim zahtjevom zatražio da se proglasi nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj Ovr -769/2014, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tuženika protiv tužitelja kao ovršenika.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili navode tužbe i tužbeni zahtjev te su naveli da je ovrha provedena temeljem pravomoćne i ovršne isprave te da sve uplate koje je tužitelji izvršio tuženicima po osnovi uzdržavanja prije pokretanja ovršnog postupka nisu predmet ovršnog prijedloga.

3. Podneskom od 6. rujna 2017. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na način da je zatražio proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na 1. -tuženicu OO u iznosu od 14.007,79 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedinačne iznose, pa do isplate te u odnosu na 2. -tuženika IO u iznosu od 6.900,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedinačne iznose pa do isplate. Osim navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ovršenih, a prethodno namirenim iznosa uzdržavanja s kamatom koja je bila ovršena, a koji iznosi sada predstavljaju glavnicu tužiteljeve tražbine, na koje iznose potražuje i zakonske zatezne kamate. Tužitelj je tada istaknutim tužbenim zahtjevom zatražio da se 1. - tuženici naloži isplata iznosa od 19.754,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 11.606,17 kn od 6. prosinca 2014. te iznosa od 8.148,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. prosinca 2015. Za 2. -tuženika AO zatražio je da mu se naloži isplata iznosa od 13.060,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. prosinca 2015.

4. Podneskom od 11. rujna 2017. tuženici su se protivili preinaci tužbe, izvršenoj podneskom tužitelja od 6. rujna 2017. Naveli su da je rješenjem od 12. prosinca 2014. obustavljena ovrha pod poslovnim brojem Ovr-769/14 i to u odnosu na tuženicu OO za iznos od 6.307,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a u odnosu na tuženika AO za iznos od 1.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, iz čega proizlazi da su tuženici priznali činjenicu da je dio duga od strane tužitelja podmiren te je za taj dio tražbine ovrha obustavljena. U odnosu na ostatak tražbine naveli su da zakonito naplaćena u ovršnom postupka temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi i temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1361/01 od 5. prosinca 2001.

5. Podneskom od 5. listopada 2017. tužitelj je dostavio dokumentaciju Financijske agencije o specifikaciji naplate po ovršnom predmetu te je sukladno tome precizirao tužbeni zahtjev tražeći istim proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na tražbinu tuženice OO u iznosu od 16.617,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose za razdoblje od 5. prosinca 2014. do zaključno 5. prosinca 2014., sve do isplate. U odnosu na tuženika AO zatraženo je proglašenje ovrhe nedopuštenom za tražbinu u iznosu od 10.927,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima ne pojedine iznose za razdoblje od 5. prosinca 2014. do zaključno 23. prosinca 2015., sve do isplate. Također je zatraženo da se tuženici OO naloži isplata iznosa od 16.617,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose za razdoblje od 5. prosinca 2014. do zaključno 23. prosinca 2015., sve do isplate, a da se tuženiku AO naloži isplata iznosa od 10.927,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. prosinca 2015. do isplate.

6. Tuženici su se protivili preinaci tužbe izvršenoj podneskom od 5. listopada 2017. Sud je na ročištu 9. studenoga 2017. dopustio preinaku tužbe, koja je izvršena podneskom tužitelja od 6. rujna i 5. listopada 2017., uz obrazloženje da je to svrsishodno radi rješavanja odnosa između stranaka, a osim toga, u konkretnom slučaju radilo se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 56. OZ-a, kojoj se tuženici ne mogu protiviti.

7. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 15. veljače 2021. tužbenim zahtjevom zatražio da se utvrdi nedopuštenom ovrha u odnosu na tražbinu tuženice OO u iznosu od 24.658,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na određene iznose za svaku pojedinu godinu (2003., 2004., 2008., 2010., 2011. i 2013.). U odnosu na tuženika AO zatraženo je proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na tražbinu u iznosu od 11.277,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na određene iznose za svaku pojedinu godinu (2003., 2004. i 2011.). Osim navedenog, tužitelj je zatražio da se tuženici OO naloži isplata iznosa od 24.685,12 kn, a da se tuženiku AO naloži isplata iznosa od 11.277,14 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose pa do isplate.

8. Podneskom od 17. listopada 2024. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u eurima, umjesto prethodnog tužbenog zahtjeva koji je bio postavljen u kunama.

9. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedokinju LO, saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u dokumentaciju na stranicama 6 -21, 46- 51 i 62-81 spisa, pročitao je iskaze svjedokinja EO i LO na zapisniku od 23. siječnja 2018., iskaz tužitelja te iskaze tuženika OO i AO na zapisniku od 7. ožujka 2018., pročitao je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Mladena Pavetića na stranicama 101-123 i 137-146 spisa, pročitao je iskaz vještaka Mladena Pavetića na zapisniku od 26. lipnja 2020., izvršio je uvid u dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 9. studenoga 2020. izvršio je uvid u potvrdu na str. 302 spisa, izvršio uvid u predmet ovog suda, sadašnji poslovni broj Pu Ovr-2010/2015, prijašnje oznake Ovr-769/2014 te je proveo dopunsko financijsko vještačenje i izvršio uvid u dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka Mladena Pavetića od 6. ožujka 2025. na str. 328-350 spisa te od 25. travnja 2025. i 8. svibnja 2025. na str. 356-418 spisa.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1361/2001 od 5. prosinca 2001. utvrđeno je da je tužitelju u ovom predmetu IO naloženo da doprinosi za uzdržavanje tada maloljetne djece i to OO u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, a AO u iznosu od 800,00 kn mjesečno, počam od 1. studenoga 2001., pa nadalje, s time da mu je naloženo da dospjele obroke uzdržavanja, koji do dana donošenja presude iznose 1.800,00 kn, plati odjednom u roku od 15 dana, a da buduće mjesečne iznose uzdržavanja plaća do svakog 10. -og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate, sve na ruke majke i zakonske zastupnice djece LO. Presuda je postala pravomoćna i ovršna 24. siječnja 2022.

12. 1. Uvidom u predmet ovoga suda, poslovni broj Pu Ovr-2010/2015, ranije predmet Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj Ovr-769/2014 utvrđeno je da su 28. listopada 2014. ovrhovoditelji OO i AO podnijeli ovršni prijedlog na novčanim sredstvima protiv ovršenika IO radi naplate novčane tražbine u iznosu od 199.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem ovršne isprave i to presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2 -1361/2001. Ovršnim prijedlogom zatražena je naplata tražbina ovrhovoditeljice OO u iznosu od 111.000,00 kn, a koja se odnosi na dospjeli iznos za uzdržavanje od 1.000,00 kn sa kamatama od 21. prosinca 2001. do isplate te na mjesečne iznose uzdržavanja za razdoblje od mjeseca prosinca 2001. do mjeseca kolovoza 2014., sa kamatama tekućima na mjesečne iznose uzdržavanja od po 1.000,00 kn od 11. -og u mjesecu za tekući mjesec, pa do isplate. Naplata tražbine ovrhovoditelja AO zatražena je u iznosu od 88.000,00 kn, a koja se odnosi na dospjeli iznos za uzdržavanje od 800,00 kn sa kamatama od 21. prosinca 2001. do isplate te na mjesečne iznose uzdržavanja za razdoblje od mjeseca prosinca 2001. do mjeseca kolovoza 2014., sa kamatama tekućima na mjesečne iznose od po 800,00 kn od 11. -og u mjesecu za tekući mjesec, pa do isplate.

12. 2. Ovršenik IO podnio je 15. studenoga 2014. žalbu protiv rješenja o ovrsi, navodeći u bitnome da je tražbina radi naplate koje je određena ovrha prestala na način da je podmirena od strane više osoba.

12. 3. Nakon što su ovrhovoditelji podneskom od 24. studenoga 2014. priznali da je njihova tražbina djelomično podmirena, sud je rješenjem od 12. prosinca 2014. obustavio ovrhu i to:

- u odnosu na ovrhovoditeljicu OO u iznosu od 6.307,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose: 1.000,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za siječanj 2011. od 11. siječnja 2011. do isplate, 1.000,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za veljaču 2011. od 11. veljače 2011. do isplate, 157,79 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za ožujak 2011. od 11. ožujka 2011. do isplate, 1.000,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za siječanj 2013. od 11. siječnja 2013. do isplate, 1.000,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za veljaču 2013. od 11. veljače 2013. do isplate, 1.000,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za ožujak 2013. od 11. ožujka 2013. do isplate, 1.000,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za travanj 2013. od 11. travnja 2013. do isplate i 150,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za svibanj 2013. od 11. svibnja 2013. do isplate,

- u odnosu na ovrhovoditelja AO u iznosu od 1.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 800,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za siječanj 2011. od 11. siječnja 2011. do isplate, 800,00 kn na ime dospjelog iznosa za uzdržavanje za veljaču 2011. od 11. veljače 2011. do isplate.

12. 4. Istim rješenjem ovršenik je upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

12. 5. Rješenjima Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-550/2015 od 17. studenoga 2015. potvrđeno je rješenje o ovrsi od 31. listopada 2014. i rješenje suda prvog stupnja od 12. prosinca 2014. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

12. 6. Podneskom od 19. travnja 2021. ovrhovoditelji su povukli prijedlog za ovrhu te su predložili donošenje rješenja kojim se ovrha smatra dovršenom.

12. 7. Rješenjem suda poslovni broj Pu Ovr-2010/2015 od 28. travnja 2021. utvrđeno je da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj Ovr-769/2014-2 od 31. listopada 2014. dovršena. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno te je dostavljeno Financijskoj agenciji.

13. 1. Svjedokinja LO je na ročištu 23. siječnja 2018. iskazala da je bila u braku s tužiteljem IO, a brak je razveden 2001. U postupku razvoda braka odlučivalo se i o plaćanju uzdržavanja za tada maloljetne tuženike iz ovog predmeta. Svjedokinja je navela da je prvu godinu, odnosno 2002. tužitelj redovito plaćao uzdržavanje za djecu, a nakon toga vrlo neredovito, odnosno nekoliko mjeseci ne bi ništa plaćao, pa bi potom jedan mjesec nešto uplatio, a onda opet nekoliko mjeseci nije plaćao ništa. Prvu godinu tužitelj je uzdržavanje plaćao u gotovini njoj na ruke, a nakon toga na račun u banci. Vezano uz policu životnog osiguranja, svjedokinja je izjavila da se radilo o zajedničkoj polici, kada je ista istekla i kada je trebalo isplatiti novac, bila je potrebna i njezina suglasnost, a kako se u to vrijeme radilo o dugovanju za uzdržavanje djece, tako je taj iznos iz police životnog osiguranja plaćen na ime uzdržavanja, s time da se više ne sjeća o kojem se točno iznosu radilo. Napomenula je da je s tužiteljem radila zajednički obračun na ime dugovanja po osnovi uzdržavanja za djecu i prilikom plaćanja je uzet u obzir i iznos iz navedene police, odnosno taj je iznos odbijen od dugovanja. Kako tužitelj nije plaćao uzdržavanje, podnijela je ovršni prijedlog. Financijska agencija je izvršila obračun dugovanja te je dugovanje podmireno, nakon čega tužitelj redovito plaća uzdržavanja u iznosu od 800,00 kn mjesečno.

13. 2. Odgovarajući na pitanja, a u vezi plaćanja uzdržavanja za 2002. te zašto je za tu godinu podnijela prijedlog za ovrhu, svjedokinja je izjavila da je u to vrijeme OO bila punoljetna, da je tužitelj za 2002. podmirio svoju obvezu uzdržavanja, ali da ne može ispravom dokazati koliko je zapravo on platio za uzdržavanje te da je povremeno donio neke novce, a ona je bila zadovoljna s time da dobije nešto na ime uzdržavanja. Dodatno je pojasnila da je tužitelj plaćao uzdržavanje godinu dana od dana kada je otišla od njega, dok je još godinu dana povremeno plaćao za uzdržavanje kada bi npr. došao po djecu pa bi donio neke novce. Navela je da je za plaćene iznose uzdržavanja povučena ovrha, kao i za dio koji je plaćen sredstvima od police životnog osiguranja.

13. 3. Na glavnoj raspravi održanoj 11. prosinca 2024. svjedokinja LO je iskazala da je do podnošenja prijedlog za ovrhu tužitelj samo povremeno za tuženike plaćao dužne iznose uzdržavanja, plaćanje je bilo rijetko i neredovito te je bilo iznimno kada bi neka njegova uplata bila izvršena na ime uzdržavanja. Nakon podnošenja prijedloga za ovrhu ovrha je djelomično provedena te je djelomično naplaćena tražbina tuženika prema tužitelju s osnove tužiteljeve obveze za njihovo uzdržavanje, ali nije se mogla točno izjasniti u kojem iznosu je tražbina naplaćena te je li preostao i u kojem iznosu još kakav dodatni dug. Napomenula je da sve dok nije došlo do ovršnog postupka, tužitelj je uvijek govorio da nema novaca i redovito tražbina uzdržavanja nije bila plaćena kako je trebala biti.

13. 4. Odgovarajući na pitanja, svjedokinja je izjavila da je tijekom trajanja braka između nje i tužitelja sklopljen ugovor o životnom osiguranju na kojem se temelji polica životnog osiguranja. Po isteku ugovora o životnom osiguranju izvršena je isplata od strane osiguravajućeg društva i novac po toj polici je primila ona te je smatrala da joj taj novac pripada kao jedan dio imovine stečene tijekom trajanja braka. Naime, nakon devet godina trajanja braka ona je otišla iz zajedničkog kućanstva i tamo je ostalo sve što su tužitelj i ona stekli tijekom trajanja braka, jedino što je dobila od te imovine bila je isplata po toj polici osiguranja, a to nije imalo nikakve veze s plaćanjem uzdržavanja za tuženike.

13. 5. Napomenula je da je u trenutku njezinog odlaska iz zajedničkog kućanstva u kući u kojoj su tuženik i ona ranije zajedno živjeli ostala jedna pristojna svota novaca. Nakon otprilike godine dana kada se donekle oporavila od situacije vezane uz razvod braka pitala je tužitelja da joj dade barem dio tih novaca, na što je on odgovorio da tih novaca više nema. Smatra da je u tom razdoblju bila korisnica Diners kartice, ali se ne sjeća je li tužitelj podmirivao kakva dugovanja po toj kartici. Osporila je da bi postojao njihov dogovor da se izvrši prijeboj eventualne tražbine vezano uz Diners karticu s tražbinom tuženika prema tužitelju s osnova uzdržavanja, jer uzdržavanje djece s tim nije imalo nikakve veze.

13. 6. Izjavila je da joj je od 1999. pa do negdje 2000., odnosno u razdoblju od oko godine dana, tužitelj povremeno davao neke novce na ruke, to su bili manji iznosi od oko 200,00 kuna i to je bilo samo povremeno, misli da tada još nije bila određena njegova obveza uzdržavanja djece, a pretpostavlja da joj je taj novac davao za brigu o djeci. Nakon toga tužitelj bi uplate na ime uzdržavanja vršio na račun koji je bio posebno otvoren u svrhu plaćanja uzdržavanja. Tužitelj je pri tome uvjetovao da se taj račun otvori u banci u kojoj inače ima otvoren račun kako se ne bi plaćala neka dodatna naknada banci. Mjesečna obveza uzdržavanja iznosila je 1.800,00 kuna za oboje djece, odnosno za jedno dijete je bila naknada za uzdržavanje određena u iznosu od 1.000,00 kuna, a za drugo dijete u iznosu od 800,00 kuna. Na pitanje je li točno da je ovrha pokrenuta radi naplate ukupne tražbine u iznosu od 199.000,00 kuna, izjavila je da se sada ne sjeća koji je bio točan iznos tražbine radi naplate koje je određena ovrha. Prije ovršnog postupka u kojem je tužitelj upućen na parnicu protiv njega nije pokretala nikakvu drugu ovrhu. Tužitelj i ona nikada nisu sklopili ugovor, niti podijelili bračnu stečevinu. Na pitanje kako onda smatra i s kime je dogovorila da iznos isplate po ugovoru o životnom osiguranju predstavlja bračnu stečevinu, izjavila je da je pretpostavljala da je to neki njezin udio u bračnoj stečevini za devet godina života u braku. Zbog proteka vremena ne sjeća se je li joj tužitelj osim alimentacije davao novce za neku drugu svrhu. Pretpostavlja da joj je tužitelj dao novac od životnog osiguranja i po kreditnoj kartici te je pretpostavila da je ipak imao neku grižnju savjesti što nakon razvoda braka nije brinuo o svojoj djeci. Navela je da su prije razvoda braka tužitelj i ona jedno vrijeme živjeli u [adresa], a potom dvije godine u [adresa]. Imali su u vlasništvu dva auta, a nakon razvoda braka jedan auto je pripao njoj, a drugi tužitelju. Nema saznanja o tijeku ovršnog postupka, odnosno ne zna je li ovrha još uvijek u tijeku ili je dovršena, jer je te radnje prepustila odvjetnicima. Pošto joj je predočen podnesak iz ovršnog predmeta sadašnji poslovni broj Pu Ovr-2010/2015 od 19. travnja 2021. na stranici 54 spisa te rješenje kojim je utvrđeno da je ovrha dovršena od 28. travnja 2021. na stranici 55 spisa, izjavila je da nema saznanja o tome jer je poslove u vezi tog postupka prepustila odvjetnicima.

14. 1. Svjedokinja EO iskazala je da joj je poznato da je tužitelj plaćao uzdržavanje za tuženike na ruke njihove majke LO, a nakon toga je na njezinu inicijativu vršio plaćanja putem računa. Jedino u vrijeme krize su neko vrijeme računi tužitelja bili blokirani. Izjavila je da je tužitelj uzdržavanje za tuženike plaćao na ruke LO od 2001. pa do ekonomske krize, a to joj je bilo poznato jer su tužitelj i LO kontaktirali putem SMS-a i telefonskih poziva, pa je tako LO znala nazvati tužitelja ili mu poslati poruku da nema novaca, nakon čega bi se sreli i on bi joj tom prilikom platio uzdržavanje za djecu, a ponekad je platio i više od određenog iznosa uzdržavanja. Prema njezinom saznanju, tužitelju je bilo naloženo plaćanje uzdržavanja za tuženike u iznosu od 1.800,00 kn mjesečno. Tužitelj je ponekad novac za uzdržavanje znao ostaviti u stanu LO, kada bi vraćao djecu nakon provedenih susreta i druženja s njima. LO je plaćala i neke račune po Diners kartici i to preko računa tužitelja i njegovim novcima. Nakon što je došlo do ekonomske krize i blokade tužiteljevog računa, ona je podizala novac sa svojeg računa i davala ga je za uzdržavanje tuženika, tako su plaćali troškove i za knjige, za školske izlete, za mobitel. Nije joj poznato zbog čega su tuženici pokrenuli ovrhu protiv tužitelja, pretpostavlja da bi razlog tome mogao biti što je tuženici OO obećala kupiti automobil, ali to nije realizirala u trenutku kada je to tuženica poželjela. Vezano uz plaćanje dodatnih iznosa, navela je da su se za uzdržavanje tuženika ponekad plaćali i iznosi od po 4.000,00 i od po 5.000,00 kn, te je iznose podizala s računa tužiteljevog obrta i isti su dani LO.

13. 2. Odgovarajući na pitanja, svjedokinja je izjavila da s tužiteljem živi od 2000. te da je LO uplaćivala iznose uzdržavanja od trenutka kad je tužitelj dobio Internet bankarstvo pa sve do blokade njegovog računa, a nakon prestanka blokade ponovno je plaćala iznose uzdržavanja Internet bankarstvom, s time da su neke uplate izvršene i na ime OO. Također je izjavila da LO tužitelju nije izdavala potvrde o plaćenim iznosima uzdržavanja, a to je vidjela dok je jednom bila prisutna kada je tužitelj LO davao novac, a ona njemu za to nije dala nikakvu potvrdu.

14. 1. Tužitelj IO je na glavnoj raspravi 7. ožujka 2018. iskazao da je redovito plaćao uzdržavanje za tuženike sve dok nije došao u financijske poteškoće. Naveo je da je sklopio ugovor o životnom osiguranju i po polici životnog osiguranja isplaćeno mu je oko 7.000,00 kn, a taj iznos je na ime njegove obveze uzdržavanja djece osiguravajuće društvo uplatilo na račun LO. Uzdržavanje za tuženika plaćao je od donošenja presude o razvodu braka, kojom je bila određena njegova obveza uzdržavanja. U presudi je kao način plaćanja uzdržavanja bilo navedeno da će se obveza izvršavati uplatom novčanih iznosa na ruke majke i zakonske zastupnice djece. Nakon što je ugovorio Internet bankarstvo, uzdržavanje je plaćao na račun LO. Internet bankarstvo ugovorio je 2003./2004. te je nakon toga putem e- ZABE od 2004. počeo plaćati iznose uzdržavanja za tuženike, dok je 2005. neke iznose platio na ruke LO, što ne može dokazati. Nakon što su tužitelju predočeni izvodi s računa za 2003., izjavio je da je izvršio uplate na Diners račun LO. Vezano uz tri uplate od ukupno 2.700,00 kn tijekom 2004. naveo je da je dio uzdržavanja platio i na ruke LO, a da je dio evidentiran u Internet bankarstvu. Objasnio je da su predmet tužbe uplate evidentirane u izvodima iz banke, a ne i uplate koje je platio majci tuženika na ruke. Redovite uplate počele su 2008. preko tekućeg računa, a da je prije uplate vršio preko računa obrta te da je znao uplatiti i više nego što je trebao i to na ruke LO. Zbog financijskih problema 2010. blokiran mu je račun obrta, a 2011. bili su mu blokirani svi računi, a u blokadi je bio do 2013.. Naveo je da predmet tužbe nije ono što je uplatila Dragica Kralj 2014. i to iznos od 11.500,00 kn, od toga je odustao jer je shvatio da dokazivanje te činjenice može dugo trajati, budući je taj novac predan u gotovini na ruke, s time da je na račun tuženice OO uplatio uzdržavanje u iznosu od 4.150,00 kn, koju uplatu je tuženica priznala.

14. 2. Za policu životnog osiguranja naveo je da je istu ugovorio osobno u vrijeme trajanja braka sa LO, koja je bila navedena kao korisnica po toj polici, a nije mu poznato pripada li polovica tog iznosa LO po osnovi bračne stečevine.

14. 3. Na glavnoj raspravi održanoj 11. prosinca 2024. tužitelj je naveo da je iznos uzdržavanja koji je bio određen presudom o razvodu braka plaćao više godina majci tuženika na ruke i to svakog mjeseca, nekada je to bilo 10. -og u mjesecu, nekada 15.-og u mjesecu, ponekad bi ga ona znala pitati ima li nešto novaca te bi joj dao novac kada bi se usput sreli na cesti ili slično, nekad je na njezinu molbu platio uzdržavanje i za budući mjesec i to je trajalo određeno vrijeme.

14. 4. Prva uplata preko žiro računa njegovog obrta izvršena je 2003. kada je na molbu majke tuženika dio uzdržavanja za mjesece studeni i prosinac 2003. platio njoj na ruke i to iznos od 600,00 kuna, a za ostali iznos uzdržavanja za navedena dva mjeseca majka tuženika molila ga je da ga uplati na račun njezine Diners kartice kako bi se pokrila dugovanja po istoj i to u iznosu od 3.000,00 kuna. Naime, majka tuženika ga je tada nazvala i zamolila ga je da joj plati dio uzdržavanja za navedena dva mjeseca na ruke, a za ostatak novaca dala mu je broj računa na koji je izvršio uplatu iznosa od 3.000,00 kn. 24. prosinca 2023. majka tuženika ga je ponovno nazvala i molila da joj unaprijed plati uzdržavanje za siječanj 2004. i to na račun njezine Diners kartice i tog dana je izvršio uplatu u iznosu od 1.800,00 kuna za mjesec siječanj 2004. On osobno nije provodio navedene transakcije već je to po njegovom nalogu radila njegova supruga. Osporio je da se majka tuženika tih okolnosti ne bi sjećala jer su te uplate bile na njezinu inicijativu i način plaćanja je bio sukladno njezinoj molbi odnosno prijedlogu. Nakon toga on je povremeno plaćao uzdržavanje sa žiro računa i to naročito onda kada je bio na terenu te je dao nalog svojoj supruzi da izvrši navedene transakcije, ali je i nadalje uzdržavanje povremeno plaćao majci tuženika na ruke u jednom dijelu, a u drugom dijelu na račun. Ukazao je na potvrdu o prometu po računu Zagrebačke banke d.d. Zagreb, navodeći primjer plaćanja izvršenog 1. rujna 2004. s popisom prometa plaćanje računa 07. i 08./2004. u iznosu od 2.000,00 kuna te je objasnio da je dio uzdržavanja za ta dva mjeseca platio na račun, a dio majci tuženika na ruke. Osporio je tvrdnju majke tuženika da je račun u banci otvoren na njegovu inicijativu kako ne bi plaćao naknade za transakcije jer se ionako njemu takve naknade nisu naplaćivale. Čak ga je u vezi plaćanja uzdržavanja knjigovodstveni ured upozorio da nije pravilno navedene isplate vršiti u svrhu uzdržavanja s poslovnog računa, već da bi bilo pravilnije da podigne te novce sa računa obrta i da ih da u gotovini tuženicima, odnosno njihovoj majci. Nakon toga je ponovno nastavio plaćanje uzdržavanja majci tuženika u gotovini na ruke.

14. 5. Godine 2007. je u Zagrebačkoj banci ugovorio Internet bankarstvo za tekući račun te od 3. svibnja 2007. počinje vršiti plaćanje uzdržavanja na način da s poslovnog računa uplaćuje iznose na svoj tekući račun i putem eZABE sa svojeg tekućeg računa uzdržavanje plaća na račun tuženika.

14. 6. Tužitelj je napomenuo da cijelo to vrijeme majka tuženika i on nisu bili u lošim odnosima, naprotiv, povremeno bi se sretali i ona bi ga znala pitati ima li kakve novce te bi joj iste dao u gotovini. Od početka 2008. na nagovor svoje supruge odluč io je vršiti isplate uzdržavanja bez gotovinskog načina plaćanja na račun tuženika. Moguće da to nije bilo svakog mjeseca istog datuma, ali kada je vršio plaćanja preko Internet bankarstva za neke druge troškove, usput bi izvršio plaćanje uzdržavanja za tuženike. To je trajalo do mjeseca ožujka 2010., međutim u okviru poreznog nadzora blokirani su mu svi računi, bio je u blokadi od mjeseca ožujka 2010. do kraja 2012., u tom razdoblju uzdržavanje je ponovno plaćao na ruke majci tuženika, a u tom su mu pomagale supruga i majka, koje su mu davale novce prema svojim mogućnostima i u tom razdoblju je doista plaćanje bilo neredovito jer je bio bez redovitih primanja i uzdržavanje je plaćao kada bi skupio neke novce.

14. 7. Nadalje, tužitelj je iskazao da su tijekom trajanja braka majka tuženika i on sklopili policu životnog osiguranja kod Prima osiguranja, a polica je ostala na snazi i nakon razvoda braka, sve do 2011. godine, s time da je premiju osiguranja nakon razvoda braka uplaćivao on kao nositelj police i njemu je trebala biti isplaćena naknada po isteku police. Ujedno ga je majka tuženika zvala da kasni s plaćanjem uzdržavanja već četiri mjeseca. Godine 2011. od osiguravajućeg društva je dobio obavijest o isteku ugovora o osiguranju i trebao je dati podatke o računu na koji će mu biti isplaćena naknada po isteku police te je dao podatke o broju računa majke tuženika kako bi se ta naknada isplatila na njezin račun i kako bi time bila podmirena njegova obveza uzdržavanja za određeno vrijeme, a ujedno mu taj novac ne bi bio blokiran na njegovim računima, koji su tada bili u blokadi. Radi toga je majci tuženika javio da se malo strpi s podmirenjem dospjelog duga za uzdržavanje te da će novac biti plaćen od osiguravajućeg društva na njezin račun. U tu svrhu je osiguravajućem društvu trebao dati odgovarajuću izjavu, a majka tuženika se suglasiti da te novce želi primiti na svoj račun.

14. 8. Nakon pokretanja ovršnog postupka koji je trajao određeno vrijeme, tekle su kamate i on je pozajmio novac kako bi se dug koji se od njega potraživao naplatio u cijelosti jer nije imao dokaze za sve uplate koje je izvršio na ime uzdržavanja, a nakon što je dug platio u cijelosti kako bi spriječio rast kamata i daljnjih troškova, odlučio je u ovoj parnici dokazati koji iznos uzdržavanja je preplatio.

14. 9. Odgovarajući na pitanja tko je bio korisnik spomenute police životnog osiguranja, tužitelj je izjavio da je on bio ugovaratelj osiguranja, a osigurana osoba je bila i LO. Napomenuo je da je to osiguranje njima prezentirano na način da će po toj polici biti osigurani oboje. Na pitanje za koji iznos je ovršen tužitelj je izjavio da je s kamatama ukupno platio oko 380.000,00 kn. Na pitanje kako to da je iskazao da je redovito plaćao uzdržavanje, a u ovoj parnici traži proglašenje ovrhe nedopuštenom u iznosu od nešto više od 4.500,00 eura, tužitelj je izjavio da traži proglašenje ovrhe nedopuštenom za one iznose koje je platio na način da to može dokazati materijalnim dokazima, odnosno ispravama.

15. 1. Tuženica OO iskazala je da joj je poznato da je tužitelj plaćao uzdržavanje za nju i tuženika AO te da je pokrenuta ovrha i da je dio iznosa koji je tužitelj platio oduzet od iznosa koji je bio predmet ovrhe. Ne sjeća se da bi tužitelj na neki drugi način plaćao uzdržavanje.

15. 2. Odgovarajući na pitanja, tuženica OO je navela da je tužitelj nju i tuženika AO vodio u Graz, da je to bio njegov dar kada je ona imala 12 ili 13 godina, dok je AO imao 7 ili 8 godina. Vezano uz plaćanje uzdržavanja, tuženica je u bitnome izjavila da je tužitelj uzdržavanje plaćao neredovito i da je za nju i tuženika AO bilo osobito teško što tužitelj dvije godine nije plaćao uzdržavanje, pa joj nije jasno zašto sada traži povrat iznosa koje im je trebao plaćati na ime uzdržavanja.

16. Tuženik AO iskazao je da nema saznanja o plaćanju uzdržavanja od strane tužitelja jer je u to vrijeme bio premlad, nema saznanja o tome da bi nešto bilo plaćeno na njegov račun, a nije niti dobio nikakav iznos uzdržavanja u gotovini na ruke. Pretpostavlja da je iznose uzdržavanja primala majka LO, ali ne zna je li te iznose ona primala u gotovini na ruke ili putem računa.

17. Iz iskaza tužitelja, njegove supruge EO te majke tuženika LO može se zaključiti da je tužitelj povremeno uzdržavanje za djecu plaćao u gotovini na ruke majke tuženika LO, ali kako mu ista za tako izvršene uplate nije izdala potvrde o plaćanju, ne može se sa sigurnošću utvrditi kada je, u kojem iznosu i za koje razdoblje tužitelj uzdržavanje platio u gotovom novcu, odnosno nije bilo moguće utvrditi je su li se takve uplate uzdržavanja odnosile na razdoblje koje je obuhvaćeno prijedlogom za ovrhu ili na razdoblje prije toga. Slijedom navedenog, činjenica je li tužitelj u predmetnom razdoblju i u kojem dijelu podmirio svoje obveze uzdržavanja tuženika, može se sa sigurnošću utvrditi jedino temeljem pisanih isprava, odnosno temeljem podataka o prometu po tužiteljevom računu i bankovnih izvadaka.

18. Radi utvrđivanja visine tuženikovih tražbina prema tužitelju po osnovi uzdržavanja, činjenice je li tužitelj i u kojem dijelu podmirio svoje obveze uzdržavanja tuženika do donošenja rješenja o ovrsi te radi utvrđivanja je li tuženik i u kojem iznosu preplatio svoje dugovanje prema tuženicima, određeno je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje Mladenu Pavetiću.

19. 1. U nalazu i mišljenju od 31. srpnja 2018. financijski vještak je naveo da je tužitelj preplatio za uzdržavanje tuženika za 2003. iznos od 4.800,00 kn, s time da na priloženim izvadcima nije navedeno je li isplata izvršena upravo na račun LO.

19. 2. Za 2004. uzdržavanje je preplaćeno za ukupni iznos od 3.800,00 kn i to:

1.800,00 kn od 10. travnja 2004., od čega za OO 1.000,00 kn naplaćeno je 23. prosinca 2015. za 3. mjesec, a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 1.472,27 kn od 5. prosinca 2014. , 9,21 kn od 2. siječnja 2015., 29,26 kn od 1. travnja 2015., 17,75 kn od 25. svibnja 2015., 12,16 kn od 1. srpnja 2015., 23,69 kn od 1. listopada 2015. i 18,51 kn od 23. prosinca 2015., a za Patrika Kralja 800,00 kn naplaćeno je 23. prosinca 2015. za 3. mjesec, a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 1.298,08 kn od 5. prosinca 2014., 88,47 kn od 23. prosinca 2015. Uzdržavanje je preplaćeno za iznos od 1.800,00 kn 2. srpnja 2004. i to za OO 1.000,00 kn naplaćeno 23. prosinca 2015. za 6. mjesec, a za navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 1.472,27 kn od 5. prosinca 2014., 9,21 kn od 2. siječnja 2015., 29,26 kn od 1. travnja 2015., 17,75 kn od 25. svibnja 2015., 12,16 kn od 1. srpnja 2015., 23,69 kn od 1. listopada 2015., 18,51 kn od 23. prosinca 2015., a za Patrika Kralja 800,00 kn, naplaćeno 23. prosinca 2015. za 6. mjesec, a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od:

1.147,65 kn od 5. prosinca 2014., 88,47 kn od 23. prosinca 2015. Uzdržavanje je preplaćeno za iznos od 200,00 kn od 2. srpnja 2004. to za OO 200,00 kn naplaćeno 23. prosinca 2015. za 8. mjesec, a na navedenu glavnicu naplaćena je ukupna zatezna kamata u iznosu od: 304,11 kn od 23. prosinca 2015.

19. 3. Za 2008. uzdržavanje je preplaćeno za 365,00 kn 7. ožujka 2008., a na taj iznos FINA nije naplatila zatezne kamate jer nije bilo ovrhe za 2008.

19. 4. Za 2010. uzdržavanje je preplaćeno za 1.000,00 kn od 29. svibnja 2010. a uplata se odnosi na 5. mjesec. Za OO je naplaćeno 1.000,00 kn 23. prosinca 2015. za 5. mjesec, a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 571,12 kn od 5. prosinca 2014., 9,21 kn od 2. siječnja 2015., 29,26 kn od 1. travnja 2015., 29,92 kn od 1. srpnja 2015., 23,69 kn od 1.listopada 2015., 18,51 kn od 23.prosinca 2015.

19. 5. Za 2011. uzdržavanje je preplaćeno za 7.515,57 kn 6. svibnja 2011., a koje se odnosi na OO u iznosu od 6.307,79 kn, koji iznos je naplaćen po iznosima i mjesecima: 1.000,00 kn uzdržavanje za siječanj 2011. naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 477,15 kn od 5. prosinca 2014., 1.000,00 kn uzdržavanje za veljaču 2011. naplaćeno je 5. prosinca 2014. , a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 465,26 kn od 5. prosinca 2014., iznos od 157,79 kn uzdržavanje za ožujak 2011. naplaćen je 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 71,78 kn 5. prosinca 2014. s time da je vještak napomenuo da se s preostalim iznosima preplate uzdržavanja zatvara potraživanje po osnovi uzdržavanja u 2013. a sukladno rješenju Općinskog suda u Zaboku od 12. prosinca 2014. poslovni broj Ovr - 769/2014.

19. 6. Za AO uzdržavanje je preplaćeno u iznosu od 1.600,00 kn, koji iznos je naplaćen po iznosima i mjesecima: 800,00 kn uzdržavanje za siječanj 2011. , naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 381,72 kn od 5. prosinca 2014., 800,00 kn uzdržavanje za veljaču 2011., naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 372,21 kn od 5. prosinca 2014., a ostatak uplata za uzdržavanje iznosi 3.757,78 kn, koje se koriste za uzdržavanje u 2013.

19. 7. Za 2013. uzdržavanje je preplaćeno za 4.150,00 kn 24. rujna 2013., a zajedno s 2011. godinom ukupno iznosi 7.907,78 kn (4.150,00 + 3.757,78 kn = 7.907,78 kn). S preostalim iznosom preplate uzdržavanja iz 2011. u iznosu od 3.757,78 kn zatvoreno je potraživanje po osnovi uzdržavanja u 2013., a sukladno rješenju posl. br. Ovr-769/2014 od 12. prosinca 2014. Za OO naplaćeno je po iznosima i mjesecima:

1.000,00 kn uzdržavanje za siječanj 2013., naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 227,84 kn od 5.prosinca 2014., 1.000,00 kn uzdržavanje za veljaču 2013. naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 217,64 kn od 5. prosinca 2014., 1.000,00 kn uzdržavanje za ožujak 2013. naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 208,44 kn od 5. prosinca 2014., 1.000,00 kn uzdržavanje za travanj 2013. naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 198,25 kn od 5. prosinca 2014., 150,00 kn uzdržavanje za svibanj 2013. naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 28,31 kn od 5. prosinca 2014. dok ostatak preplate iznosi 3.757,78 kn (ukupna preplata 7.907,78 kn - 4.150,00 kn za OO = 3.757,78 kn), s kojim iznosom se zatvara uzdržavanje za AO u 2013. Za AO naplaćeni su iznosi po mjesecima: 800,00 kn uzdržavanje za siječanj 2013. naplaćeno 5. prosinca 2014. , a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od: 182,27 kn od 5. prosinca 2014., 88,47 kn od 23. prosinca 2015., 800,00 kn uzdržavanje za veljaču 2013. naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 174,12 kn od 5. prosinca 2014., 88,47 kn od 23.prosinca 2015., 0,28 kn od 4. siječnja 2016., 800,00 kn uzdržavanje za ožujak 2013. naplaćeno 4. siječnja 2016., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od: 166,75 kn od 5. prosinca 2014., 88,47 kn od 23. prosinca 2015., 2,13 kn od 4. siječnja 2016., 800,00 kn uzdržavanje za travanj 2013. naplaćeno je 4. siječnja 2016., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od: 158,60 kn od 5. prosinca 2014., 88,47 kn od 23. prosinca 2015., 2,13 kn od 4. siječnja 2016., 557,78 kn uzdržavanje za svibanj 2013. naplaćeno 4. siječnja 2016., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od:

105,26 kn od 5. prosinca 2014., 61,68 kn od 23. prosinca 2015. i 1,49 kn od 4. siječnja 2016. Za 2005., 2006., 2007., 2009. i 2021. nije utvrđena preplata uzdržavanja.

20. Tuženici su iznijeli primjedbe na takav nalaz i mišljenje financijskog vještaka, osporavajući obračune koji iz nalaza i mišljenja proizlaze, navodeći da je vještak neosnovano uzeo u svoj obračun iznos od 4.800,00 kn kao uplatu izvršenu u 2003., a da se navedene transakcije uopće ne odnose na podmirenje obveze uzdržavanja u korist tuženika te su stoga iste bespredmetne za ovaj postupak, čak i pod pretpostavkom da su tim transakcijama podmireni računi Diners Club Adriatic d.d., a što tuženici spore, budući da tužitelj o istom nije priložio nikakav dokaz, a tom uplatom nikako nije podmiren dužni iznos uzdržavanja tuženika u 2004. Transakcija iz 2011. u iznosu od 7.515,57 kn, koju je vještak također neosnovano uzeo u obzir i utvrdio da je za tu godinu uzdržavanje pretplaćeno za navedenih 7.515,57 kn, prema tvrdnji tuženika se ne može stvarno smatrati pretplatom, niti se može taj iznos uzeti u obzir, jer se ne radi o transakciji koja je izvršena u svrhu podmirenja obveze uzdržavanja u korist tuženika, već se radi o transakciji isplate po polici životnog osiguranja koja je realizirana za vrijeme trajanja braka tužitelja i majke tuženika , pa je po tom osnovu i isplaćena na ime bračne stečevine. Tuženici stoga osporavaju nalaz i mišljenje vještaka i specifikaciju pretplata budući da iste nisu valjano obračunate, odnosno bez ikakvog pravnog temelja te da smatraju navedeni iznosi ne predstavljaju podmirenje obveze uzdržavanja slijedom čega su neosnovano uzeti u obzir prilikom vještačenja, a opreza radi tuženici su istaknuli i prigovor zastare tužiteljeve tražbine.

21. Tužitelj je pak naveo da nalaz i mišljenje vještaka potvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti te se nije protivio istome, ali se protivio prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje vještaka. Tužitelj je predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje prema dokumentaciji Financijske agencije pod nazivom :,,SPECIFIKACIJA NAPLATA OVR-769/14" koja se nalazi u spisu te da točno utvrdi u kojim mjesecima je s obzirom na preplaćene iznose, ovrha nezakonito provedena i u kojim točno iznosima.

22. 1. Stalni sudski vještak Mladen Pavetić dostavio je sudu 21. lipnja 2019. dopunski nalaz i mišljenje. U odnosu na prigovore tuženika o uzimanju u obzir iznosa od 4.800,00 kuna naveo je da se na listovima 49, 50 i 51 spisa nalaze izvodi Zagrebačke banke u kojima su evidentirane isplate s računa tužitelja i to broj: 129 od 19. studenoga 2003. na kojem je navedena uplata u iznosu od 3.000,00 kuna za plaćanje u korist računa broj:01587003112-1082-7 i broj: 149 od 19. studenoga 2003. na kojem je navedena uplata u iznosu od 1. 800,00 kuna za plaćanje u korist istog broja računa , koji broj računa se odnosi na karticu Erste Card Club d.o.o. čiji je korisnik LO, a tuženica OO je njezin pridruženi član Junior, što je razvidno iz podataka Erste Card Club d.o.o. (list 134 spisa). Vještak je stoga naveo da se radi o ukupnoj naplati u iznosu od 4.800,00 kn izvršenoj s računa tužitelja IO na račun LO, a IO je bio u obvezi plaćanja uzdržavanja.

22. 2. Vještak je utvrdio da preplata uzdržavanja za 2003. iznosi ukupno 4.800,00 kn, što je plaćeno 19. studenoga 2003. Za OO plaćeno je 3.000,00 kn i to: a) za OO 3.000,00 kn: 1.000,00 kn naplaćeno 11. prosinca 2003. - datum FINE, za alimentaciju za 12. mjesec 2003., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 1.509,59 kn od 5. prosinca 2014., 9,21 kn od 2. siječnja 2015., 29,26 kn od 1. travnja 2015., 17,75 kn od 25. svibnja 2015., 12,16 kn od 1. srpnja 2015., 23,69 kn od 1. listopada 2015., 18,51 kn od 23. prosinca 2015., 1.000,00 kn naplaćeno 11. siječnja 2004. - datum FINE, za alimentaciju za 1. mjesec 2004., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 1.496,86 kn od 5. prosinca 2014., 9,21 kn od 2. siječnja 2015., 29,26 kn od 1. travnja 2015., 17,75 kn od 25. svibnja 2015., 12,16 kn od 1. srpnja 2015., 23,69 kn od 1. listopada 2015., 18,51 kn od 23. prosinca 2015., 1.000,00 kn naplaćeno 11. veljače 2004. - datum FINE, za alimentaciju za 2. mjesec 2004., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 1.484,16 kn od 5. prosinca 2014., 9,21 kn od 2. siječnja 2015., 29,26 kn od 1. travnja 2015., 17,75 kn od 25. svibnja 2015., 12,16 kn od 1. srpnja 2015., 23,69 kn od 1. listopada 2015. Za AO preplata iznosi 1.800,00 kn, odnosno 800,00 kn naplaćeno 11. prosinca 2003. za 12. mjesec 2003. - datum FINE, a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od:

1.207,67 kn od 5. prosinca 2014., 88,47 kn od 23. prosinca 2015., 800,00 kn naplaćeno 11. siječnja 2004. za 1. mjesec 2004. - datum FINE, a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 1.197,49 kn od 5. prosinca 2014., 88,47 kn od 23. prosinca 2015., 200,00 kn naplaćenih 11. veljače 2004. za 2. mjesec 2004. - datum FINE, a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosima od: 296,32 kn od 5. prosinca 2014. i 22,12 kn od 23. prosinca 2015.

22. 3. Što se tiče iznosa od 7.515,57 kn, vještak je naveo da se na listu 19 i 20 spisa nalazi dokument ,,Izjava iz kapitalnog životnog osiguranja'' na kojoj je naveden broj predmeta: 91-00-650284-11, broj police: [broj police].016.946 i datum isteka police: 1. veljače 2011. te da je po navedenoj polici isplaćeno LO 7.515,57 kn , dok se na listu 21 spisa nalazi ,,Izjava '' kojom IO izjavljuje da se novci po polici isplate na tekući račun njegove supruge LO te da se navedenom izjavom IO priznaje polovica iznosa, koji se uračunava u uzdržavanje, a druga polovica iznosa pripada LO, pa je vještak smanjio preplatu s iznosa od 7.515,57 kuna na iznos od 3.757,78 kuna, a koji se odnosi na 2013. S obzirom na navedeno, vještak je umanjio preplatu s 7.515,57 kn na iznos od 3.757,78 kn, koja se odnosi na 2013., a prikazana je na 17. listu nalaza i mišljenja od 31. srpnja 2018.,

22. 4. Slijedom navedenog, vještak je naveo da je za 2013. uzdržavanje preplaćeno za 4.150,00 kn od 24. rujna 2013. i to za OO je naplaćeno po iznosima i mjesecima: 1.000,00 kn, uzdržavanje za siječanj 2013., naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu g lavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 227,84 kn od 5. prosinca 2014., 1.000,00 kn, uzdržavanje za veljaču 2013., naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 217,64 kn od 5. prosinca 2014., 1.000,00 kn, uzdržavanje za ožujak 2013., naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 208,44 kn od 5. prosinca 2014., 1.000,00 kn za uzdržavanje za travanj 2013., naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 198,25 kn od 5. prosinca 2014., 150,00 kn, uzdržavanje za svibanj 2013., naplaćeno 5. prosinca 2014., a na navedenu glavnicu naplaćena je zatezna kamata u iznosu od 28,31 kn od 5. prosinca 2014.

23. Tuženici su iznijeli primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, navodeći da isplatom iznosa od 4.800,00 kn u 2003. nisu podmireni dužni iznosi uzdržavanja tuženika, već obveze po kartici LO slijedom čega smatraju da je vještak neosnovano i bez ikakvog dokaznog uporišta, potpuno promašeno uplate s drugih osnova podveo pod uplate s osnova podmirenja uzdržavanja. Tuženici se stoga protive od 4.800.00 kn uzimaju u obzir prilikom utvrđenja navodne preplate uzdržavanja. Što se tiče isplate iz kapitalnog životnog osiguranja u korist LO iznosa od 7.515,57 kn, odnosno polovice tog iznosa od 3.757,78 kn koji je vještak uračunao u uzdržavanje, tuženici su naveli da se radi o transakciji isplate po polici životnog osiguranja, koja je sklopljena tijekom trajanja braka tužitelja i majke tuženika, pa je zbog toga isplaćena na ime bračne stečevine, odnosno ne radi se o isplati u podmirenja obveze uzdržavanja tuženika.

24. Povodom primjedbi tuženika na dopunski nalaz i mišljenje vještak je saslušan na glavnoj raspravi 26. lipnja 2020. Iskazao je da je kod izrade dopune nalaza i mišljenja uzeo u obzir i u obračun alimentacije uplaćeni iznos od 4.800,00 kn koji je izvršio tužitelj tuženiku, a da je nesporno da je uplata izvršena 19. studenoga 2003. u iznosima od 3.000,00 kn i 1.800,00 kn s tužiteljevog računa na račun LO, a OO je bila njezin pridruženi član – junior. Tužitelj je imao obvezu plaćanja alimentacije pa je stoga uračunat taj iznos u obvezu alimentacije, jer se u predmetu ne navode nikakve druge obveze tužitelja prema tuženicima, a uzdržavanje se plaćalo LO, koja je dalje raspolagala tim iznosom i mogla podmirivati obveze po kartici, Što se tiče prigovora na uračunavanje iznosa od 3.757,78 kn po osnovi police životnog osiguranja vještak je naveo da je između tužitelja i LO razveden brak te obveza uzdržavanja djece teče od 1. studenoga 2001., a isplata po polici životnog osiguranja izvršena je 6. svibnja 2011., odnosno deset godina kasnije. Polica životnog osiguranja isplaćena je u ukupnom iznosu od 7.515,57 kn, a pola iznosa odnosno 3.757,78 kn pripalo je LO, a pola iznosa od 3.757,78 kn pripalo je FO te je IO izjavom pristao da se njegov dio isplati na račun LO iz razloga što je postojala obveza plaćanja uzdržavanja. Vještak je naveo da je taj dio uračunao u otplatu uzdržavanja, što je vidljivo iz dokumentacije u spisu. Vještak je naveo da na navedenim uplatama nije bio naznačen opis plaćanja te da ne zna o kojoj vrsti računa se radi glede isplate iznosa od 4.800,00 kn, s time da se radi o računu kod Erste banke, a račun pripada LO.

25. Tužitelj je predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje tako da dodatno navede od kada teku zatezne kamate na glavnicu.

26. 1. U dopunskom nalazu i mišljenju od 9. studenoga 2020. vještak je naveo da je tužitelj preplatio uzdržavanje za 2003. za ukupno 4.800,00 kn i to: za OO - glavnica ukupno iznosi 3.000,00 kn, koja je naplaćena 23. prosinca 2015., a zatezna kamata se računa od 24. prosinca 2015., za AO - glavnica ukupno iznosi 1.800,00 kn, a koja je naplaćena 23. prosinca 2015., a zatezna kamata se računa od 24. prosinca 2015.

26. 2. Za 2004. ukupno je preplaćeno 3.800,00 kn i to: za OO 1.000,00 kn - naplaćenih 23. prosinca 2015., zatezna kamata se računa od 24. prosinca 2015., za Patrika Kralja 800,00 kn naplaćenih 23. prosinca 2015., zatezna kamata se računa od 24. prosinca 2015., za OO 1.000,00 kn naplaćenih 23. prosinca 2015., zatezna kamata se računa od 24. prosinca 2015., za Patrika Kralja 800,00 kn naplaćenih 23. prosinca 2015., zatezna kamata se računa od 24. prosinca 2015., za OO 200,00 kn naplaćenih 23. prosinca 2015., zatezna kamata se računa od 24. prosinca 2015..

26. 3. Za 2008. uzdržavanje je preplaćeno za 365,00 kn, a naplaćeno je 12. prosinca 2008., zatezna kamata se računa od 13. prosinca 2008.

26. 4. Za 2010. uzdržavanje je preplaćeno za 1.000,00 kn, za OO 1.000,00 kn naplaćenih 23. prosinca 2015., zatezna kamata se računa od 24. prosinca 2015.

26. 5. Za 2011. uzdržavanje je preplaćeno za 3.757,78 kn 6. svibnja 2011., a koje se odnosi na: OO u iznosu od 2.157,79 kn i za AO u iznosu od 1.800,00 kn, a koji iznos je naplaćen po iznosima i mjesecima: 1.000,00 kn naplaćeno je 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014., 1.000,00 kn naplaćeno je 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014., 157,79 kn naplaćeno je 5. prosinca 2014. , a zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014., 800,00 kn naplaćeno je dana 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014., 800,00 kn naplaćeno je dana 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014.

26. 6. Za 2013. preplata iznosi 4.150,00 kn. Za OO naplaćeno je po iznosima i mjesecima: 1.000,00 kn naplaćeno je 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014., 1.000,00 kn naplaćeno je 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014., 1.000,00 kn naplaćeno je 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014., 1.000,00 kn naplaćeno je 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014. i 150,00 kn, 11. svibnja 2013., datum FINE - naplaćeno je dana 5. prosinca 2014., zatezna kamata se računa od 6. prosinca 2014.

27. 1. Iz dopunskih nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 6. ožujka, 25. travnja i 8. svibnja 2025. utvrđeno je da je prijedlogom za ovrhu zatražena naplata novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika:

- 1.-tuženice OO u ukupnom iznosu od 111.000,00 kn i to: za 2001. u iznosu od 2.000,00 kn, za 2002. u iznosu od 12.000,00 kn, za 2003. u iznosu od 12.000,00 kn, za 2004. u iznosu od 5.000,00 kn, za 2005. u iznosu od 6.000,00 kn, za 2006. u iznosu od 12.000,00 kn, za 2007. u iznosu od 10.000,00 kn, za 2010. u iznosu od 8.000,00 kn, za 2011. u iznosu od 12.000,00 kn, za 2012. u iznosu od 12.000,00 kn, za 2013. u iznosu od 12.000,00 kn i za 2014. u iznosu od 8.000,00 kn,

- 2.-tuženika AO u ukupnom iznosu od 88.000,00 kn i to: za 2001. u iznosu od 1.600,00 kn, za 2002. u iznosu od 9.600,00 kn, za 2003. u iznosu od 9.60,00 kn, za 2004. u iznosu od 4.000,00 kn, za 2005. u iznosu od 4.800,00 kn, za 2006. u iznosu od 9.600,00 kn, za 2007. u iznosu od 8.000,00 kn, za 2010. u iznosu od 5.600,00 kn, za 2011. u iznosu od 9.600,00 kn, za 2012. u iznosu od 9.600,00 kn, za 2013. u iznosu od 9.600,00 kn i za 2014. u iznosu od 6.400,00 kn.

27. 2. Nakon djelomičnog povlačenja prijedloga za ovrhu podneskom ovrhovoditelja od 24. studenoga 2014. i donošenja rješenja o djelomičnoj obustavi ovrhe, ukupna obveza tužitelja za uzdržavanje tuženice OO iznosila je 104.692,21 kn, a za uzdržavanje tuženika AO iznosila je 86.400,00 kn. Smanjenje obveze odnosilo se na tražbine za 2011. i to za OO u iznosu od 2.157,79 kn i za AO u iznosu od 1.600,00 kn te za 2013. za OO u iznosu od 4.150,00 kn.

28. Sud je prihvatio posljednje dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka jer su iste izrađene u skladu s nalozima suda i skladu s uputom suda drugog stupnja iz ukidne odluke, odnosno iz istih se mogla utvrditi tužiteljeva obveza uzdržavanja do dana donošenja rješenja o ovrsi, iznos u kojem je do toga dana tužitelj podmirio svoju obvezu za uzdržavanje tuženika te iznos za koji je u postupku ovrhe prisilnom naplatnom na novčanim sredstvima tužiteljeva obveza preplaćena.

29. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je da je tužitelj izvršio uplate u korist računa majke tuženika LO koji se odnosi na karticu Erste Card Club d.o.o. i to dana 19. studenoga 2003. u iznosu od 3.000,00 kn i 19. studenoga 2003. u iznosu od 1.800,00 kn, a sporno je bilo je li navedenim uplatama tužitelj podmirio u navedenim iznosima svoju obvezu uzdržavanja tuženika ili ne. Neovisno o tome što je tuženica OO bila pridružena korisnica navedene kreditne kartice, sud je ocijenio da se uplata iznosa od ukupno 4.800,00 kn ne može odnositi na podmirenje tužiteljeve obveze uzdržavanja tuženika jer kod uplate nije naznačeno da se ista vrši u svrhu plaćanja uzdržavanja za bilo kojeg od tuženika.

30. Također je iz dokumentacije u spisu utvrđeno da je tužitelj u 2011. izvršio uplatu s osnove police životnog osiguranja u korist računa majke tuženika LO i to u iznosu od 7.515,57 kn. Sporno je bilo može li se ta uplata smatrati podmirenjem njegove obveze uzdržavanja, ili ne. Kako su ovrhovoditelji u podnesku od 24. studenoga 2014., kojeg su podnijeli u ovršnom predmetu, priznali činjenicu da se polovica navedenog iznosa (3.757,79 kn) odnosi na podmirenje uzdržavanja za tuženike za mjesece siječanj, veljaču i djelomično ožujak 2011., sud je utvrdio da je uplatom polovice iznosa po osnovi police životnog uzdržavanja tužitelj u visini istoga podmirio svoju obvezu uzdržavanja tuženika za navedeno razdoblje, dok se preostala polovica tog iznosa odnosila na majku tuženika, kao drugog korisnika osiguranja, odnosno osiguranika po toj polici te po osnovi njezinog udjela u bračnoj stečevini u odnosu na osiguranu svotu po navedenoj polici, neovisno o tome je li samo tužitelj plaćao premiju osiguranja, jer ako je premiju osiguranja plaćao samo tužitelj, on je to činio sredstvima stečenim radom tijekom trajanja braka sa LO, pa se to ima smatrati zajedničkom imovinom bračnih drugova, a njihovi udjeli u toj imovini su jednaki. Osim toga, plaćanje tog iznosa izvršeno je izravno od osiguravajućeg društva na račun LO, a ne postoji nikakva naznaka da bi cijeli iznos bio isplaćen u svrhu plaćanja uzdržavanja za tuženike. Slijedom navedenog, polovica toga iznosa se ne može uračunati u tužiteljevu obvezu uzdržavanja tuženika.

31. 1. Kada se uzmu u obzir tužiteljeve dobrovoljne uplate iznosa uzdržavanja za tuženike, koje su izvršene s njegovog računa na račun majke tuženika, uključujući polovicu iznosa po osnovi police životnog uzdržavanja od 3.757,79 kn i bez uzimanja u obzir iznosa od 4.800,00 kn, uplaćenog u korist računa LO po kreditnoj kartici Erste Card Club, sve do donošenja rješenja o ovrsi te uzimajući u obzir djelomičnu obustavu ovrhe prema podnesku ovrhovoditelja 24. studenoga 2014. , iz dopunskih nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno je da je tužitelj dobrovoljnim uplatama djelomično podmirio obvezu uzdržavanja.

31. 2. Opisanim načinom obračuna, utvrđeno je da je tužiteljeva obveza uzdržavanja prema tuženici OO do donošenja rješenja o ovrsi iznosila ukupno 101.000,00 kn, odnosno 13.404,01 eura po osnovi glavnice i 87.753,96 kn ili 11.644,56 eura po osnovi kamate na neplaćene iznose, dok je prema tuženiku AO iznosila ukupno 85.292,21 kn ili 11.320,23 eura po osnovi glavnice i 74.414,71 kn ili 9.876,53 eura po osnovi kamata na neplaćene iznose.

31. 3. Ne uzimajući u obzir uplate od 3.000,00 kn od 9. studenoga 2003. te 1.800,00 kn od 19. studenoga 2003., ukupno 4.800,00 kn (što se odnosi na gore opisano plaćanje u korist računa LO po kreditnoj kartici), utvrđeno je da je tužiteljeva obveza po osnovi plaćanja uzdržavanja sa zakonskim zateznim kamatama na neplaćene iznose, do donošenja rješenja o ovrsi iznosila:

- za tuženicu OO u iznosu od 25.048,57 eura, a tuženik je za predmetno razdoblje dokazano platio iznos od ukupno 7.034,31 eura (tablica vještaka na str. 386-388 spisa), pa je ostatak njegovog duga iznosio 18.014,26 eura,

- za tuženika AO u iznosu od 21.196,76 eura, a tuženik je za predmetno razdoblje dokazano platio iznos od ukupno 5.163,95 eura (tablica vještaka na str. 392-394 spisa), pa je ostatak njegovog duga iznosio 16.032,81 eura.

31. 4. Iz navedenog proizlazi da je predmetna ovrha u trenutku donošenja rješenja o ovrsi bila nedopuštena za iznos tražbine za tuženicu OO u visini do tada plaćenih iznosa uzdržavanja od 7.034,31 eura, a za AO u visini do tada plaćenih iznosa uzdržavanja od 5.163,95 eura, a što je utvrđeno iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka na stranica br. 386-397 spisa.

32. Tužitelj je tužbenim zahtjevom pod točkama I. i II. petita tužbe zatražio da sud proglasi nedopuštenom ovrhu u odnosu na tuženicu OO u ukupnom iznosu od 3.276,28 eura, a u odnosu na tuženika AO u ukupnom iznosu od 1.496,73 eura, što je manje od iznosa utvrđenih u ovom postupku, a kako je sud vezan tužbenim zahtjevom te istoga nije ovlašten prekoračiti, prihvatio je tužbeni zahtjev u pogledu glavne tražbine kako je tužitelj to i zatražio. Pored ukupnog iznosa glavne tražbine tužitelj je zatražio proglašenje ovrhe nedopuštenom i u odnosu na zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose, ali za razdoblje nakon donošenja rješenja o ovrsi. Kako je kod utvrđenja je li ovrha bila u cijelosti ili djelomično nedopuštena mjerodavno razdoblje do donošenja rješenja o ovrsi, odnosno potrebno je utvrditi postojanje i visinu tražbine do donošenja rješenja o ovrsi, a ne i nakon toga, sud je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe u odnosu na zakonske zatezne kamate kako su iste opisane pod točkama I. i II. tužbenog zahtjeva.

33. 1. Osim zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom, tužitelj je podnio i zahtjeve za vraćanje iznosa u visini kojih je tuženikova tražbina previše naplaćena u postupku prisilne naplate na novčanim sredstvima putem Financijske agencije temeljem predmetnog rješenja o ovrsi.

33. 2. Prema odredbi čl. 56. st. 1. i 3. OZ-a, ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 52. i 53. stavka 1. toga zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio. Na novčane iznose iz stavka 1. ovoga članka ovršenik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od kada je ovrhovoditelj neosnovano stekao novčana sredstva iz njegove imovine, odnosno od unovčenja dijelova imovine ovršenika.

33. 3. Vezano uz protivljenje tuženika preinaci tužbe u smislu traženja vraćanja iznosa koje su tuženici neosnovano stekli ovrhom, prema gore citiranoj zakonskoj odredbi, tuženici se ne mogu osnovano protiviti preinaci tužbe, zbog čega je sud dopustio takvu preinaku.

33. 4. Uvidom u nalaz i mišljenje financijskog vještaka, posebno u dopune nalaza i mišljenja od 9. studenoga 2020. na str. 171-174 spisa i od 25. travnja 2025. na str. 412-413 spisa, utvrđeno je da je u postupku prisilne naplate po predmetnom rješenju o ovrsi tražbina tuženika, odnosno ovrhovoditelja preplaćena.

33. 5. U odnosu na tuženicu OO tražbina je preplaćena i na teret tužitelja je neosnovano naplaćeno po osnovi njegove obveze uzdržavanja ukupno 1.602,33 eura i to:

- za 2004. godinu u iznosu od 371,62 eura, koji iznos je prisilno naplaćen 23. prosinca 2015.,

- za 2008. godinu u iznosu od 48,45 eura, koji iznos je prisilno naplaćen 23. prosinca 2015.,

- za 2010. u iznosu od 132,72 eura, koji iznos je prisilno naplaćen 23. prosinca 2015.,

- za 2011. u iznosu od 498,74 eura, koji iznos je prisilno naplaćen 5. prosinca 2014. i

- za 2013. u iznosu od 550,80 eura, koji iznos je prisilno naplaćen 5. prosinca 2014.

33. 6. U odnosu na tuženika AO tražbina je preplaćena i na teret tužitelja je neosnovano naplaćeno po osnovi njegove obveze uzdržavanja ukupno 132,73 i to 23. prosinca 2015.

33. 7. Napominje se da iznos tražbine za koju u trenutku donošenja rješenja o ovrsi ovrha nije bila dopuštena nije jednak iznosu za koji je u postupku ovrhe tražbina tuženika preplaćena jer je Financijska agencija prilikom provedbe ovrhe, osim glavne tražbine, obračunavala i namirivala zakonske zatezne kamate tekuće do dana ustezanja svakog pojedinog iznosa.

34. Tuženici su istaknuli prigovor zastare tužiteljeve tražbine, kojeg je sud ocijenio neosnovanim. U konkretnom slučaju tuženici su u postupku prisilne naplate tražbine putem Financijske agencije bez osnove stekli gore utvrđene iznose (tuženica Marina Kralj 1.602,33 eura, a tuženik AO 132,73 eura) , pa rok zastare takve tužiteljeve tražbine temeljem pravila o stjecanju bez osnove iznosi pet godina, a rok se računa od dana kad je tužitelj mogao tražiti vraćanje stečenog bez osnove. Kako su tuženici navedene iznose stekli u postupku prisilne naplate putem Financijske agencije 5. prosinca 2014. i 23. prosinca 2015., za iznose koji su naplaćeni 5. prosinca 2014. rok zastare počeo je teći 6. prosinca 2014., a za iznose koji su naplaćeni 23. prosinca 2015. rok zastare počeo je teći 24. prosinca 2014., neovisno o tome što se ti iznosi odnose na obvezu uzdržavanja za razdoblje od 2004. do 2013., jer su tek ovrhom od tužitelja neosnovano naplaćeni, budući je on ranije svoju obvezu u tom dijelu i za to razdoblje dobrovoljno podmirio. Tužitelj je istaknuo zahtjev za vraćanje iznosa koje su tuženici neosnovano stekli ovrhom podneskom od 5. listopada 2017., čime je prekinut tijek roka zastare, a od trenutka kad je tužitelj mogao tražiti vraćanje neosnovano naplaćenih iznosa, pa do 5. listopada 2017. rok zastare nije istekao.

35. 1. Kako je tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženice OO zatražio isplatu iznosa od 3.276,28 eura, a u dokaznom postupku je utvrđeno da je tuženica OO neosnovano stekla 1.602,33 eura, sud je odbio njegov zahtjev preko tog iznosa, odnosno za preostali iznos glavne tražbine od 1.673,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

35. 2. Na dosuđeni iznos glavne tražbine od 1.602,33 eura sud je dosudio zakonske zatezne kamate od dana nakon što je tuženica stekla pojedine iznose, odnosno na iznos od:

- 371,62 eura od 24. prosinca 2015.,

- 48,45 eura od 24. prosinca 2015.,

- 132,72 eura od 23. prosinca 2015.,

- 498,74 eura od 6. prosinca 2014. i

- 550,80 eura od 6. prosinca 2014.

35. 3. Zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos glavne tražbine od ukupno 1.049,54 eura za razdoblje do 5. prosinca 2014. te na iznos glavne tražbine od 552,79 eura za razdoblje do 23. prosinca 2015. sud je odbio kao neosnovan.

35. 4. Od tuženika AO tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 1.496,73 eura, a u dokaznom postupku je utvrđeno da je tuženik AO neosnovano stekao iznos od 132,73 eura, pa je sud odbio tužbeni zahtjev preko tog iznosa, odnosno za preostali iznos glavne tražbine od 1.364,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

35. 6. Na dosuđeni iznos glavne tražbine od 132,73 eura sud je dosudio zakonske zatezne kamate od dana nakon što je tuženik stekao navedeni iznos, odnosno od 23. prosinca 2015., dok je odbio zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata za razdoblje do 23. prosinca 2015.

36. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2., u vezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70 /19., 80/22., 114/22., 155/23.), odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici.

36. 2. U odnosu na tužbene zahtjeve za proglašenje ovrhe nedopuštenom tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, kako u osnovu, tako i u visini.

36. 3. U odnosu na tužbene zahtjeve za isplatu ovrhom neosnovano naplaćenih iznosa, tužitelj je u parnici uspio djelomično u kvantitativnom smislu. Tužitelj je ukupno zatražio od oboje tuženika isplatu iznosa od 4.773,01 eura, a dosuđeno mu je 1.735,06 eura, što iznosi 36,35%. Kako su tuženici osporavali osnovu i tog dijela zahtjeva, sud je uzeo u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu osnove, pa njegov prosječni postotak uspjeha u parnici iznosi 68,18% (36,35% u pogledu visine + 100% u pogledu osnove = 136,35%, što podijeljeno s 2 iznosi 68,18%).

36. 4. Kako bi utvrdio ukupni tužiteljev postotak uspjeha u parnici, sud je zbrojio njegov uspjeh u odnosu na zahtjeve za proglašenje ovrhe nedopuštenom (100%) s uspjehom u odnosu na zahtjeve za isplatu (68,18%), pa prosječni tužiteljev uspjeh u odnosu na sve tužbene zahtjeve iznosi 84,09%, a posljedično tome uspjeh tuženika iznosi 15,91%. Sud je tužitelju dosudio troškove u visine razlike između tužiteljevog postotka uspjeha u parnici (84,09%) i tuženikovog uspjeha u parnici (15,91%), slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka u visini od 68,18% odmjerenih troškova.

36. 5. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku temeljem odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.), kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u visini od 100 bodova,

- za sastav podnesaka od 6. rujna 2017., 15. veljače 2021., 7. listopada 2024. i 17. listopada 2024. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 6. rujna 2017., 9. studenoga 2017., 23. siječnja 2018., 7. ožujka 2018., 20. veljače 2019., 26. lipnja 2020., 15. veljače 2021., 8. listopada 2024., 11. prosinca 2024. i 24. lipnja 2025. po tbr. 9. t. 1. u visini od 100 bodova za svako ročište,

- za zastupanje na ročištu od 5. listopada 2017., po tbr. 9./2. u visini od 50 bodova,

- za sastavi žalbi od 8. travnja 2021. i 19. kolovoza 2022., po tbr. 10./1. u visini od 125 bodova za svaku žalbu,

- što ukupno iznosi 1800 bodova ili 3.600,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 900,00 EUR, što ukupno iznosi 4.500,00 EUR.

Sud tužitelju nije odmjerio troškove sastava podnesaka od 4. svibnja 2018. i 13. kolovoza 2020., jer je istima požurivao postupanje suda, a trošak sastava takvih podnesaka ne može ići na teret tuženika.

36. 6. Troškovima zastupanja tužitelja dodani su i troškovi s osnova uplaćenih predujmova za financijsko vještačenja u iznosu od 345,08 EUR i 376,25 EUR, troškovi s osnova sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 370,80 eura i na prvostupanjsku presudu u iznosu od 141,91 eura. Sudsku pristojbu na tužbu tužitelj nije platio, a do sada je nastupila zastara naplate iste, također do sada nije platio sudsku pristojbu na prijašnju prvostupanjsku presudu te će mu se rješenjem o pristojbi naložiti plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu i to prema sadašnjoj vrijednosti predmeta spora od 9.546,02 eura. Slijedom navedenog, ukupni tužiteljevi troškovi postupka iznose 5.734,04 EUR.

36. 7. Od tako odmjerenih troškova postupka, tužitelju s obzirom na uspjeh u parnici pripada 68,18% istih ili 3.909,47 EUR.

36. 8. Kako tužbeni zahtjevi prema svakom pojedinom tuženiku nisu bili iste visine, sud je prema udjelu dosuđenih iznosa tražbine za svakog pojedinog tuženika u ukupnom traženom iznosu razmjerno odredio koji dio troškova je tužitelju dužan naknaditi svaki tuženik.

36. 9. Tužbeni zahtjev prihvaćen je za ukupni iznos za oboje tuženika od 6.508,07 eura, od čega se na tuženicu OO odnosi iznos od 4.878,61 eura ili 74,96% ukupnog dosuđenog iznosa, dok se na tuženika AO odnosi iznos od 1.629,46 eura ili 25,04% od ukupnog dosuđenog iznosa.

36. 10. Temeljem navedenog, sud je tuženici OO naložio da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.930,54 eura, a tuženiku AO je naložio da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 978,93 eura.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 30. srpnja 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda Županijskom sudu u Zagrebu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Albin Hotić, Zagreb, Mažuranićev trg 5, uz rješenje o pristojbi na presudu (141,91 eura)

2. Odvjetnica Tea Milanković – Podbreznički, Zagreb, Lošinjska 12