REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-360/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja APS DELTA S.A., Luksemburg, L- 1855, 46 A, Avenue J.F.Kennedy, OIB: 45421012929, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Adrijan Čada, odvjetnik u Zagrebu, radi trpljenja namirenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 15. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice CP i punomoćnika tuženika, odvjetnika Adrijana Čade, 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik DP dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja APS DELTA S.A. u iznosu od 51.461,79 EUR (pedesetjednatisućačetristošezdesetjedan eur i sedamdesetdevet eurocenti) i to sudskom prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi HP površine 991 m2, DVORIŠTE površine 366 m2, 2 POSLOVNE ZGRADE 343 m2, LIVADA površine 282 m2.

II. Odbija se tužbeni zahtjev da tuženik DP trpi namirenje tražbine tužitelja APS DELTA S.A. u iznosu od 596,72 EUR te zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 52.058,51 EUR od 25. ožujka 2022. do isplate i to sudskom prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi HP površine 991 m2, DVORIŠTE površine 366 m2, 2 POSLOVNE ZGRADE 343 m2, LIVADA površine 282 m2.

III. Nalaže se tuženiku DP naknaditi tužitelju APS DELTA S.A. trošak parničnog postupka u iznosu od 13.815,18 EUR (trinaesttisućaosamsto petnaest eura i osamnaest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika DP za naknadom troška ovog postupka, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj APS DELTA S.A. podnio je ovom sudu tužbu u kojoj je naveo da je na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava sklopljenim pred Općinskim sudom u Samoboru pod poslovnim brojem I-2888/94 između Zagrebačke banke d.d. i IP **.**.1994. zasnovano založno pravo Zagrebačke banke d.d. na nekretninama dužnika, a kojim je osigurano potraživanje Zagrebačke banke d.d. novčanog iznosa kunske protuvrijednosti 156.882,00 DEM, obračunato po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 10 godina, redovnom godišnjom kamatom od 12% od iznosa kredita eventualnih troškova na temelju Ugovora o kreditu broj 40/š.v., broj računa 2120589824, zaključenog između istih stranaka 8. lipnja 1994. godine. Dalje je naveo da je 30. svibnja 2017. godine između Zagrebačke banke d.d., APS Delta s.r.o. sa sjedištem u [adresa] te njega sklopljen Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina koji je solemniziran po Javnoj bilježnici Ilinki Lisonek u Zagrebu dana 19. srpnja 2017. godine, a kojim ugovorom na tužitelja prenesena prethodno navedena tražbina sa svim sporednim pravima. Još je naveo da ova tražbina iznosi 2.569.541,85 HRK od čega glavnica iznosi 392.234,87 HRK, a na koji iznos glavnice dalje teku zakonske zatezne kamate od dana 25. ožujka 2022. godine do naplate. Naveo je i da je temeljem ovih isprava stekao založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica], a koja je u vlasništvu tuženika DP. Također je naveo da prethodno navedena tražbina nije podmirena pa je slijedom svega navedenog predložio da sud primjenom odredbe čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima presudom odredi da je tuženik DP dužan trpjeti namirenje ove tražbine i to u iznosu glavnice od 392.234,87 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2022. godine do isplate, sudskom prodajom prethodno navedene nekretnine, a i da tuženiku naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik DP podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo da se navodima tužitelja protivi i da osporava osnovu i visinu tražbine tužitelja, da u tužbi naveden novčani iznos ne odgovara hipotekarnom zapisu pa da stoga spori aktivnu legitimaciju tužitelja. Još je naveo kako smatra da tužitelj nije dokazao da je korisnik tereta niti istovjetnost kreditne partije. Također je naveo da ga Zagrebačka banka d.d. nije obavijestila o ustupu tražbine navedene u tužbi, a da je to morala učiniti te da smatra da tužitelj nije dokazao da je Zagrebačka banka d.d. isplatila kredit koji je osiguran založnim pravom. Još je naveo da ističe prigovor zastare utužene tražbine i prigovor prekluzije. Slijedom navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj APS DELTA S.A. je u nastavku prethodnog postupka ispravio navod iz tužbe da mu je Zagrebačka banka d.d. ustupila potraživanje po Ugovoru o kreditu broj 40/š.v. zaključenom 8. lipnja 1994. godine te je naveo da je ovaj ugovor sklopljen 17. lipnja 1994., a odobren 8. lipnja 1994. . Naveo je i da je Zagrebačka banka d.d. dospijećem tražbine dodijelila tom kreditu novi broj partije. Naveo je i da je IP osobno potpisao u tužbi naveden Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava i to pred sudom kao i da predmetnom tužbom potražuje iznos glavnice koja je u cijelosti pokrivena iznosom upisanog zaloga. Još je naveo da tuženik nije bio sudionik predmetnog Ugovora o kreditu pa da ga banka u trenutku ustupa nije niti mogla obavijestiti o ustupu već da je tuženik predmetnu nekretninu stekao na temelju Ugovora o darovanju od 28. lipnja 2021..

4. Tuženik DP je u nastavku prethodnog postupka još naveo kako smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe jer u tužbi naveden Sporazum o zasnivanju založnog prava ima snagu sudske nagodbe i predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može pokrenuti ovrha na nekretnini dužnika. Predložio je stoga tužbu odbaciti zbog izostanka pravnog interesa tužitelja odnosno zbog prigovora nagođene i presuđene stvari, a jer su činjenice iz ove parnice već jednom poslužile kao osnova za donošenje pravomoćne odluke u predmetu ovog suda, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ovr-2011/1998 o odbijanju prijedloga za ovrhu. Još je naveo da osporava pravnu osobnost tužitelja, njegov pravni i parnično-procesni identitet te parničnu sposobnost. Još je naveo da mu je tužitelj u prethodnom kontaktu predočio izvadak iz svojih poslovnih knjiga sa manjim iznosom glavnice od ovdje utužene pa da i zato spori utuženu visinu njegove tražbine.

5. Tužitelj je tijekom glavne rasprave naveo da svoj tužbeni zahtjev specificira pa je predložio da sud primjenom odredbe čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima presudom odredi da je tuženik DP dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu od 52.058,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2022. godine do isplate, sudskom prodajom u tužbi navedene nekretnine, a i da tuženiku naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Tužitelj ovim navodima tužbu nije preinačio u smislu odredaba čl. 191. ZPP-a obzirom je samo tužbeni zahtjev izrazio u važećoj valuti prema fiksnom tečaju konverzije.

6. Tuženik je tijekom glavne rasprave uz višekratno ponavljanje svojih prethodnih navoda naveo i da je vlasnikom predmetne nekretnine postao nakon upisa predmetnog kredita u zemljišne knjige od strane dužnika IP te solidarnih jamaca po kreditu i da nema nikakvih saznanja o prometu po tom kreditu odnosno transakcijama/uplatama/ustegama dužnika odnosno solidarnih jamaca EP, ČP i GP po tom kreditu, no da je vidio da se u trostranom Ugovoru o ustupu i prijenosu tražbine od 30. svibnja 2017. spominje postojanje mjenice s mjeničnim očitovanjem, odnosno zadužnice. Tužitelj je na to naveo da Ugovorom o kreditu od 17. lipnja 1994. nisu ugovorena sredstva osiguranja poput mjenice i zadužnice već da su u čl. 8. kao osiguranje naplate navedena oročena sredstva depozita, na nekretnini dozvola zabilježbe te tri jamca. Naveo je i da ni predmetnim Trostranim ugovorom od 30. svibnja 2017. nisu prenesene nikakve mjenice niti zadužnice već da u istom pod stavkom mjenice s mjeničnim očitovanjem i zadužnice stoji „kosa crta - /” upravo iz razloga što nije navedena niti jedna mjenica niti zadužnica dok je tuženik na to naveo da ove navode tužitelja opreza radi osporava. Prema stavu ovog suda ovi navodi tužitelja predstavljaju iznošenje novih činjenica i to nakon zaključenja prethodnog postupka, no bez krivnje tužitelja već krivnjom tuženika jer je upravo isti svojim paušalnim i kontradiktornim navodima tijekom glavne rasprave da u dokazima tužitelja vidi spominjanje sredstava osiguranja dok on o istima ništa ne zna izazvao navod tužitelja da tih sredstava osiguranja nema pa je sud ove činjenice pri donošenju ove presude primjenom odredaba čl. 299. st. 2. ZPP-a uzeo u obzir pri čemu, međutim, nije izvodio daljnje dokaze radi utvrđenja iste prema prijedlogu tužitelja (čitanje očitovanja Zagrebačke banke d.d.) jer je činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza.

7. Tužitelj je tijekom glavne rasprave još naveo da je u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2737/97 19. siječnja 1998. donesena presuda kojom je naloženo IP, EP, ČP i GP isplatiti solidarno Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 21.281,09 DEM u protuvrijednosti u HRK i sa zakonskim zateznim kamatama pa da je taj dug već utvrđen i da smatra da se o njemu u ovoj parnici ne treba raspravljati. Tuženik je na to naveo da ove navode tužitelja spori dok je on još naveo da je osnova upisa ovdje predmetnog založnog prava u zemljišne knjige bio Zapisnik od 21. lipnja 1994. poslovni broj I-2888/94. u kojem je Sporazum o uknjižbi založnog prava, a ne ovdje predmetan Ugovor o kreditu. Tuženik je još naveo da je na predmetnoj nekretnini prije podnošenja ove tužbe upisano pravo stanovanja pa da i to smatra negativnim procesnim momentom za podnošenje tužbe. Prema stavu ovog suda ovi navodi tužitelja i tuženika predstavljaju iznošenje novih činjenica i to nakon zaključenja prethodnog postupka te krivnjom svake stranke za svoje iznošenje obzirom nisu dokazale da te krivnje nema dok su ovim navodima obje nastojale dokazati neosnovanost navoda suprotne strane jasno iznesenih već u odgovoru na tužbu odnosno tužbi. Stoga sud ove činjenice i dokaze koje su stranke predložile izvesti radi utvrđenja istih (list 218, 264 do 268, 271 do 278 spisa) pri donošenju ove presude primjenom odredaba čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a nije uzeo u obzir.

8. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presliku i izvornik Ugovora o kreditu (list 5 spisa), presliku i izvornik Zapisnika (list 7 do 9 spisa), presliku i izvornik Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina (list 10 do 14 spisa), preslike Izvatka iz poslovnih knjiga (list 16 i 213 spisa) i presliku Izvatka iz zemljišne knjige (list 17 do 19 spisa), isprave Zagrebačke banke d.d. (list 197 do 204 spisa), spis Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-2196/94 (list 251 do 255 spisa) i spis ovog suda poslovni broj Pu Ovr-435/2017 (prije Ovrv-2011/1998) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 89 do 153 spisa te 233 spisa). Primjenom odredaba čl. 220. st. 2. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije na prijedlog tuženika saslušao tuženika kao stranku i svjedoke IP, EP, ČP i GP jer je činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Tužitelj APS DELTA S.A. predmetnim tužbenim zahtjevom traži namirenje svoje tražbine prema IP iz vrijednosti nekretnine koja je u vlasništvu tuženika DP, a primjenom odredaba čl. 297. st. 1. i čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15; u daljnjem tekstu: ZVDSP) ovaj sud je stava da je na njemu u ovom postupku bio teret dokazati da ima dospjelu nepodmirenu tražbinu prema IP u konačno utuženom novčanom iznosu i da je njeno ispunjenje osigurano založnim pravom na predmetnoj nekretnini, obzirom iz navoda tuženika proizlazi da je navedeno među strankama sporno.

11. Da zaista postoji dospjeli dug IP prema ovdje tužitelju u konačno utuženom iznosu prema ocjeni ovog suda nedvojbeno proizlazi iz sadržaja isprava koje mu je tužitelj dostavio i predložio čitati kao dokaz te nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića, sačinjenog na prijedlog tužitelja. Naime, sudski je vještak Zrinko Ručević u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2023. te usmenom obrazloženju istog od 22. siječnja 2025. naveo da postoji dug po Ugovoru o kreditu sklopljenom između Zagrebačke banke d.d. i IP **.**.1994. i da on iznosi 51.461,79 EUR na ime glavnice i 93.055,35 EUR na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata, a sud je ovaj nalaz i mišljenje ocijenio iscrpno, jasno, logično i stoga vjerodostojno obrazloženim uvažavajući i da ga je vještak sačinio na temelju isprava koje su stranke dostavile i predložile sudu čitati kao dokaz kao i isprava koje je sud na temelju prijedloga istih pribavio od Zagrebačke banke d.d. kao i da je prema ocjeni suda iscrpno i jasno odgovorio na sva pitanja tuženika te time otklonio i osnovanost prigovora tuženika na njegov nalaz i mišljenje osobito navevši da je došlo do izmjene broja partije navedenog kredita zbog zakonskih izmjena prema kojima su sve banke morale sve plasmane, između ostalog i kredite prenumerirati prema novoj propisanoj sistematizaciji, odnosno numeraciji kako je to propisala HNB, da je sa datumom 27. studenog 1997. evidentiran otkaz predmetnog kredita, da je promet po predmetnom kreditu utvrdio iz isprava koje prileže sudskom spisu, da postojanje određenih instrumenata osiguranja otplate tog kredita poput mjenica, zadužnica ili administrativnih zabrana samo po sebi nema utjecaj na njegov izračun pri kojem je uzeo u obzir sve stvarno naplaćene iznose te da razlika u iznosu predmetnog duga u izvodima iz poslovnih knjiga tužitelja za dužnika IP na dan 5. travnja 2018. i na dan 24. ožujka 2022. nije značajna i da se vrlo vjerojatno radi o tečajnoj razlici obzirom su iznosi u izvatku iz 2018. iskazani u valuti EUR, a u izvatku iz 2022. u valuti HRK.

12. Na postojanje ovako utvrđenog duga IP Zagrebačkoj banci d.d. ni na koji način ne utječe saznanje ovdje tuženika o istom, kako to on ovdje zaključuje.

13. Da je upravo radi naplate prethodno navedenog duga IP Zagrebačkoj banci d.d. zasnovano založno pravo na ovdje predmetnoj nekretnini kao i da je upravo ovdje tužitelju APS DELTA S.A. Zagrebačka banka d.d. ustupila ovu tražbinu i radi naplate iste zasnovano založno pravo sukladno odredbama čl. 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) jasno proizlazi iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio i predložio čitati tužitelj (list 5 do 19 te 251 do 255 spisa) pri čemu treba reći da iz navoda tuženika ne proizlaze kao sporne činjenice da je isti vlasnik predmetnih nekretnina te da su iste izbrisane iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (jer je isti utrnut), a upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. 325066, Sveta Nedjelja, a i da je u zemljišnim knjigama ovo založno pravo upisano u odnosu na iznos od 156.882,00 DEM što prema važećem tečaju na dan zamjene valute DEM sa valutom EUR 1.1.1999. od 1 EUR = 1,95583 DEM sada iznosi 80.212,49 EUR.

14. Slijedom navedenog, a primjenom odredaba čl. 297. st. 1. i čl. 336. st. 3. ZVDSP-a sud je nedvojbeno utvrdio da je upravo ovdje tuženik DP kao među strankama nesporan vlasnik u tužbi navedene nekretnine dužan trpjeti namirenje tužitelja APS DELTA S.A. kao imatelja dospjele nepodmirene tražbine čije je ispunjenje osigurano založnim pravom zasnovanim na toj nekretnini i to zahtijevanom sudskom prodajom iste radi namirenja te tražbine.

15. Prigovor zastare tužbenog zahtjeva za trpljenjem namirenja tražbine glavnice prethodno navedenog duga u iznosu od 51.461,79 EUR nije osnovan obzirom je odredbama čl. 222. st. 1. ZOO-a jasno propisano da se vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom koji je upisan u javnoj knjizi, što ovdje svakako jest slučaj (list 17 do 19 spisa), može namiriti iz opterećene stvari i kada vrijeme zastare protekne.

16. Odredbom čl. 222. st. 2. istog zakona je, međutim, propisano da se zastarjela tražbina kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari. U svom nalazu i mišljenju sudski je vještak Zrinko Ručević naveo da je dug po Ugovoru o kreditu sklopljenom između Zagrebačke banke d.d. i IP **.**.1994. u cijelosti dospio na naplatu 27. studenog 1997. kada je ovaj ugovor otkazan jer njegov korisnik nije uredno izvršavao svoje obveze, a da je tome tako i prema stavu ovog suda nedvojbeno proizlazi iz sadržaja isprava koje mu je dostavio i predložio čitati tužitelj (list 10 spisa ovog suda poslovni broj Ovr-2011/1998). Uvidom u sadržaj spisa ovog suda poslovni broj Pu Ovr-435/2017 (prije Ovrv-2011/1998) sud je utvrdio da je Zagrebačka banka d.d. ovaj dug nastojala naplatiti podnošenjem prijedloga za ovrhu sudu 15. listopada 1998., no da je ovaj prijedlog pravomoćno odbijen 29. ožujka 2006. pa da slijedom odredaba čl. 242. ZOO-a podnošenjem ovog prijedloga nije bilo prekida zastarijevanja ove tražbine u smislu odredaba čl. 241. ZOO-a. Kako tužitelj nije naveo da je na koji drugi način ovo zastarijevanje prekinuto, sud je na temelju navedenog, a primjenom odredaba čl. 225. do 234. ZOO-a utvrdio da je tražbina kamata prethodno navedenog duga obračunatih u iznosu od 93.055,35 EUR u vrijeme podnošenja ove tužbe, a obzirom je od dospijeća tog dijela duga tada bio protekao rok od čak 25 godina, već svakako bila zastarjela.

17. Slijedom navedenog sud je osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev da tuženik DP trpi namirenje tužitelja APS DELTA S.A. kao imatelja dospjele nepodmirene tražbine u iznosu od 51.461,79 EUR čije je ispunjenje osigurano založnim pravom zasnovanim na u tužbi navedenoj nekretnini i to zahtijevanom sudskom prodajom iste radi namirenja te tražbine dok je neosnovanim ocijenio preostali dio tužbenog zahtjeva da tuženik na isti način trpi namirenje preostale tražbine tužitelja u iznosu od 596,72 EUR obzirom je ista (kao dio tražbine kamata) zastarjela, a primjenom odredaba čl. 223. ZOO-a i tražbine zahtijevanih zakonskih zateznih kamata na cijeli utuženi iznos obzirom je, kako je već obrazloženo, zahtjev za isplatu istih i u daljnjem ovdje zahtijevanom tijeku od 25. ožujka 2022. kao prvog dana po sastavu izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja o ovom dugu pa sve do isplate, zastario. Stoga je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

18. Obzirom je odredbama čl. 336. st. 4. ZVDSP-a propisano da založni vjerovnik može po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine, sud je neosnovanim ocijenio prijedlog tuženika da tužbu odbaci zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja, a jer radi naplate ovdje predmetne tražbine može pokrenuti ovrhu na nekretnini dužnika.

19. Sud je neosnovanim ocijenio i prijedlog tuženika da tužbu odbaci jer je ista stvar među strankama pravomoćno presuđena, a kako je to propisano odredbama čl. 333. st. 2. ZPP-a obzirom niti iz sadržaja spisa ovog suda poslovni broj Pu Ovr- 435/2017 (prije Ovrv-2011/1998) niti ovdje predmetnog Sporazuma (list 8 i 9 spisa) prema stavu ovog suda ne proizlazi niti da je između istih stranaka ikada ranije već tekla parnica o istim zahtjevu niti da je o tom zahtjevu pravomoćno odlučeno.

20. Tužitelj u trenutku podnošenja ove tužbe nije prekoračio nikakav prekluzivni rok, kako to zaključuje tuženik pa niti iz tog razloga sud tužbu nije odbacio.

21. Konačno valja reći i da sud nije tijekom ovog postupka, u smislu odredaba čl. 77. i 82. ZPP-a, posumnjao u stranačku i parničnu sposobnost tuženika na izostanak koje ga je upozorio tuženik, uvažavajući da je tužitelj već u tužbi jasno, precizno i iscrpno naveo svoj naziv, adresu (a potom i njenu promjenu), registarski broj i OIB te da ga je u ovoj parnici zastupao punomoćnik odvjetnik čija je punomoć pohranjena kod nadležnog suda.

22. Primjenom odredaba čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, obzirom tužitelj nije uspio u ovom sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, istome je dosuđen trošak ovog parničnog postupka pri čemu je priznat kao potreban trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) pa tako trošak sastava tužbe od 500 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 3.1.2023. i 1.10.2024. od po 500 bodova za svaki (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 12.1.2023., 18.4.2023., 12.9.2023., 3.10.2024., 22.1.2025., 8.4.2025. i 15.7.2025. od po 500 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 5000 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 12.500,00 EUR. Tužitelju je priznat kao potreban i trošak vještačenja u iznosu od 464,52 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 283,62 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 567,04 EUR pa mu je ukupno dosuđen trošak ovog postupka u iznosu od 13.815,18 EUR, a na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14.1.2025. jer podnesak tog datuma ne prileži spisu. Zahtjev tuženika za naknadom troška ovog postupka ocijenjen je u cijelosti neosnovanim jer je isti uspio samo u odnosu na neznatan dio tužbenog zahtjeva zbog kojeg, kako je već obrazloženo, nisu nastali posebni troškovi. Stoga je odlučeno kao u toč. III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 29. srpnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju APS DELTA S.A. po punomoćniku

2. Tuženiku DP po punomoćniku