P-4669/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Rinu Barbiću, odvjetniku iz Jelse, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, dana 29. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za ½ dijela na nekretninama upisanim u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] (nekretnina kao cjelina) uz koji suvlasnički omjer se vezuje etažno vlasništvo u cijelosti nad stanom na I katu č. zgr. [katastarska čestica] "stan površine 130,54 m² (94,16 m²) koji se sastoji od stubišta, hodnika, kupaonice, spremišta, sobe, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, balkona, terase nenatkri- vene, terase nenatkrivene, kojem stanu kao pripadak pripada
- "dvorišna zgrada sa spremištem, površine 30,10 m² (21,10 m²), zajedno sa pripadajućim dijelom zajedničkih djelova ili uređaja nekretnine kao cjeline" sastojeće se od č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve prikazano u građevinskom vještačenju datirano na 10. srpnja 2019. (7. kolovoza 2019.) koje vještačenje čini sastavni dio ove presude, što je tuženica kao slijednica Općenarodne imovine – Mjesni NO Hvar, dužna priznati.
II/ Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude zatraži i postigne upis svog prava vlasništva za ½ dijela na č. zgr. [katastarska čestica] i ½ dijela na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnina kao cjelina) uz koji se suvlasnički udio vezuje etažno vlasništvo u cijelosti nad stanom površine 130,54 m² (94,16 m²) koji se sastoji od stubišta, hodnika, kupaonice, spremišta, sobe, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, balkona, terase nenatkrivene, terase nenatkrivene, kojem stanu kao pripadak pripada
- "dvorišna zgrada sa spremištem, površine 30,10 m² (21,10 m²), zajedno sa pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova ili uređaja nekretnine kao cjeline", sastojeće se od č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve prikazano u građevinskom vještačenju datirano na 10. srpnja 2019. (7. kolovoza 2019.), koje vještačenje čini sastavni dio ove presude, što je tužena kao slijednica Općenarodne imovine – Mjesni NO Hvar, dužna priznati.
III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Presuda ovog suda P.6160/2017 od dana 23.09.2020, kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž- 1075/2020 od dana 13.11.2024., i predmet vraćen na ponovno suđenje.
2 U ponovljenom postupku, tužitelj je priložio nove dokaze:
- rješenje o utvrđivanju građevne čestice, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar, Klasa: UP/I-350-05/20-05/000051, Urbroj:2181/1- 11-00-01/03-21-0005, od 27.04.2021., kojim se utvrđuje da građevnu česticu čine č. zgr. [katastarska čestica], u okviru koje je od strane pravnog prednika tužitelja kupljen stan, po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN: 43/92…78/02, dalje: ZOPS), i č. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 1930 m²;
- presudu ovoga suda posl. br. P-2954/2024 od 30.01.2025., potvrđenu presu- dom Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-241/2025 od dana 03.04.2025., kojom je drugom „stanaru“, sada etažnom vlasniku stana u prizemlju, priznato pravo vlasništva za ½ dijela na istoj „nekretnini kao cjelini“, pri čemu bi pravni osnov stjecanja tužitelja bila odredba čl. 370. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12. 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV).
3. U odnosu na prvi novi dokaz, isti je nepotrebno ishođen i to isključivo da bi se poboljšala pozicija „stanara“, jer se u prethodnom postupku po ocjeni suca tužitelj pravilno pozvao na upravno-sudsku praksu prema kojoj „nema mjesta ponovnom određivanju zemljišta koje pripada zgradi, ako je prilikom izdavanja građevne dozvole određena građevinska parcela. U postupku uopće nije bilo sporno da je još 1930. godine provedbom uplane vile bila formirana građevinska parcela oznake č. zem. [katastarska čestica] površine 1892 m².
4. Što se tiče drugog dokaza, pravomoćne presude, zbog koje tužitelj precizira tužbeni zahtjev najprije podneskom od 13.04.2025, te traži utvrđenje 250/498 dijela u skladu sa vještačkim nalazom, a potom podneskom od 26.06.2025., smanjuje suvlas- nički dio na ½ dijela, te traži donošenje presude kakva je donesena pod posl. br. P- 2953/2024, „jer drugačiju odluku sud ne može donijeti zbog istovrsne činjenične i pravne osnove“, ovaj sud polazi od notorne činjenice, da se u RH pravni sistem ne temelji na precedentnom pravu, na presedanima kao u anglosaksonskom pravu, već da sud sudi na temelju zakona, te da je za ujednačavanje sudske prakse nadležan Vrhovni sud RH.
Stoga je moguće donijeti različitu presudu za stan na katu pri čemu bi po ocjeni suda pravni osnov stjecanja bila odredba čl. 371. ZV-a, to više što tužitelj u ovom predmetu nije kupac stana po ZOPS, već je pravo vlasništva stekao kupoprodajnim ugovorom, derivativno, u vrijeme dok se prodavatelj još nije uknjižio na zemljište koje je nužno za redovitu uporabu zgrade, pa sud i dalje smatra kako tužitelj nije mogao kupiti više no što je prodavatelj sam imao (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet).
5. Stoga, zbog nepostupanja „stanara“ da u skladu sa ZOPS utvrdi površinu okućnice koja mu besplatno pripada uz kupljeni stan i izostanka potraživanja RH da mu „stanar“ naknadi vrijednost koristi za površinu okućnice koja prelazi „zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade“, a za koje potraživanje je uostalom nastupila i zastara (čl. 371. st. 1. ZV), valjalo je prihvatiti da tužena ima pravni interes zaključiti sporazum o reguliranju troškova postupka, pa time utvrditi da se u konačnici radi o tužbenom zahtjevu s kojim stranke mogu raspolagati (čl. 331. st, 2. ZPP-a)
6. Budući je tužena podneskom od 07.07.2025. priznala precizirani tužbeni zahtjev od 26. lipnja 2025. (pozivajući se na sporazum o parničnom trošku), valjalo je bez daljnjeg raspravljanja odlučiti kao u izreci, po odredbi čl. 331. st. 1. ZPP-a.
U Starom Gradu, 29. srpnja 2025.
S u d a c:
Jadranka Jeličić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana zaprimanja iste, a podnosi se ovome sudu za Županijski sud.
DNA:
- punomoćnicima stranaka
