Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-28/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2025., broj Pr-3054/2019-26, 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2025., broj Pr-3054/2019-26, preinačava i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, platiti tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće, ukupan iznos od 386,58 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-144,14 EUR od 16.07.2014., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-43,87 EUR od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-34,53 EUR od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-112,30 EUR od 16.08.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-7,08 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-7,11 EUR od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-7,45 EUR od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-6,93 EUR od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-23,17 EUR od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.152,03 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“.

II Nalaže se tužitelju nakaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 400,00 EUR u roku od 15 dana, a odbija se zahtjev za naknadu troškova postupka s razlikom u iznosu od 100,00 EUR do traženog iznosa od 500,00 EUR.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 62,50 EUR u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2025., broj Pr- 3054/2019-26 usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neplaćenih prekovremenih sati iznos od 386,58 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do isplate, a kako to i proizlazi iz točke I. izreke prvostupanjske presude. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.152,03 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio varijantu 1 nalaza i mišljenje vještaka, jer da je nesporno i da iz priloženih dokaza proizlazi da je tuženik tužitelju obračunavao vrijeme provedeno na radu izvan redovnog radnog vremena, odnosno isplaćena mu je plaća za odrađene sate prekovremenog rada, i da je neutemeljeno promatrati utuženo razdoblje na način da se na teret tuženika stavlja obveza namirenja prekovremenih sati u mjesecu u kojem su nastali, a nisu isplaćeni u tom mjesecu, a pritom istovremeno ne uzeti u obzir isplatu na ime prekovremenog rada u narednim mjesecima unutar istog utuženog razdoblja, jer bi u tom slučaju tuženik bio oštećen za iznos svih naknadno plaćenih prekovremenih sati odnosno 2 puta plaćao bi iste sate. Tuženik navodi da prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto ne prihvaća drugu varijantu nalaza i mišljenja vještaka, a prema kojoj je tužitelju s osnova prekovremenog rada isplaćeno 22,68 EUR bruto više. Tuženik predlaže žalbu usvojiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i traži trošak postupka s kamatom od dana donošenja presude.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika te predlaže žalbu tuženika odbiti. Tužitelj smatra da se prekovremeni rad ostvaren u jednom mjesecu ne može isplaćivati u nekom drugom razdoblju, te se poziva na presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-105/2024-3 od 22. srpnja 2024. Tužitelj predlaže žalbu tuženika odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika, a na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a tuženik žalbom određeno na neku ne ukazuje. Tuženik navodi: "Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada se u obrazloženju presude nije osvrnuo na očitovanja tuženika, dostavljene dokaze tijekom postupka kao niti prigovore na nalaz i mišljenje vještaka" pa bi se moglo zaključiti da se tuženik opisno poziva na povredu iz članka 365. stavak 2. točka 11. ZPP-a za koju ovaj sud nalazi da bi bila počinjena jer pobijanu presudu doista nije moguće ispitati.

6. Ovo je spor male vrijednosti, sukladno odredbi članka 458. ZPP-a, budući se tužbenim zahtjevom traži isplata svote manje od 1.320,00 EUR (ranije 10.000,00 kuna).

7. U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude može se podnijeti samo zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka i to onih iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim točke 3. tog stavka, dakle ne i onih u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a i u tim postupcima ne primjenjuje se odredba članka 370. ZPP-a, sve sukladno članku 467. stavak 1. i 2. ZPP-a, pa su i svi žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju irelevantni.

8. Ovaj sud nalazi da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, odnosno presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev postavljen sukladno Tabeli 1 nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a ne sukladno Tabeli 1a tog nalaza, i dokumentacijom kojom tuženik dokazuje da su tužitelju isplaćeni i odrađeni prekovremeni sati – isplatne liste, a na koju se tuženik u žalbi u biti i poziva navodeći da je tužitelju za utvrđeni iznos od 22,68 EUR bruto isplaćeno više unutar utuženog razdoblja.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće zbog ostvarenih, a neplaćenih prekovremenih sati rada u razdoblju od 11. siječnja 2014. do 15. siječnja 2019., a sporna je bila i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Tužitelj je tužbu podnio u skladu s odredbom članka 186.b stavak 3. ZPP-a, pa je nakon provedenog financijskog vještačenja postavio tužbeni zahtjev koji je i prihvaćen.

11. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude reproducira dijelove relevantnih Kolektivnih ugovora (Narodne novine broj 93/08, 89/12, 104/13, 112/17) kao i više tumačenja ugovora i to Tumačenja br. 7/44, 8/44, 19/44, 24/44, 27/44, 16/44, 21/44, 25/44, 32/44, 35/44, te prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu na ime prekovremenih sati iako iz materijalnih dokaza koje je priložio tuženik, kao i nalaza vještaka proizlazi da je tuženik tužitelju prilikom isplate plaća za druga razdoblja uzeo u obzir i odrađene prekovremene sate prenesen iz prethodnog razdoblja.

12. Nije sporno da je tužitelj djelatnik tuženika i da je u utuženom razdoblju ostvario i sate ostvarene prekovremenim radom, međutim, proizlazi iz isplatnih lista kao i iz nalaza vještaka Zrinka Ručevića iz Zagreba, iz Tabele 1a, da je tuženik tužitelju prekovremene sate isplaćivao, istina, ne za isti mjesec kada su odrađeni već tijekom kasnijih mjeseci, te čak da je i isplatio više za 2 sata prekovremenog rada.

13. Prvostupanjski sud kao i tužitelj smatra da činjenica što je tuženik u nekom drugom razdoblju prilikom isplate plaće uzeo u obzir odrađene prekovremene sate ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Međutim, prema stavu ovog suda ne može se zanemariti činjenica da je tuženik obračunao i tužitelju isplatio naknadu za prekovremene sate rada koji su preneseni iz jednog mjeseca za sljedeći mjesec. Budući je tužitelj po osnovi prekovremenog rada primio isplatu za taj prekovremeni rad, na temelju kojega mu je obračunata i isplaćena i naknada plaće tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na isplatu samo onog što mu nije priznato kao slobodan dan ili isplaćeno kao prekovremeni sat, neovisno o tome da li je to bilo sasvim u skladu s propisanom formom ili rokom, jer bi u protivnom značilo da bi, zbog forme, za utuženo razdoblje dobio veću naknadu (kroz slobodne dane i isplaćenu plaću) nego bi mu to sukladno ostvarenom radu pripadalo, odnosno tuženik bi tužitelju dva puta isplatio naknadu za odrađene prekovremene sate.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 373. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude.

17. Kraj preinake presude o glavnoj stvari, došlo je do promjene uspjeha stranaka u parnici. Tuženik je u postupku uspio u cijelosti te ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka prema članku 154. ZPP-a i članku 155. ZPP-a, troškovi tuženika sastoje se od troška sastava odgovora na tužbu - 100,00 EUR, troškova sastava podneska od 23. studenog 2023. kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, te zastupanja na ročištima 18. veljače 2020. i 11. veljače 2025., po 100,00 EUR za svaku radnju, odnosno troškovi tuženika koji su bili nužni za ovaj postupak iznose 400,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 16. ožujka 2021. kojim tuženik predlaže zadatak vještaku iako tuženik nije predlagao vještačenje, te je tužitelj već u podnesku kojim predlaže vještačenje predložio na što vještak treba obratiti pozornost. Tuženiku je priznat trošak žalbe temeljem članka 166. ZPP-a i članka 154. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 29. srpnja 2025.

Sudac

Vesna Britvec