REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-50/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević, predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 144/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-98/2023 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, optuženi IZ je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Pravodobnu žalbu podnio je državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. U argumentaciji istaknute žalbene osnove žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza navodeći da to što GZ, supruga oštećenika, nije znala ništa o posuđivanju novca od optuženika ne znači da je njezin iskaz nevjerodostojan jer da je zainteresirana za ishod postupak, pri čemu da na tu okolnost nije ispitan oštećeni. Osim toga, žalitelj smatra da nije životno da bi oštećenik prijavio prijetnje i ustrajao na kaznenom progonu ukoliko prijetnje doista nisu i izgovorene, a osobito upire na to da je optuženik putem svjedoka ĐZ pokušao utjecati na oštećenog da povuče kaznenu prijavu. Ukoliko je oštećeni i tražio za to određeni novac, to je bilo nakon podnošenja kaznene prijave pa je očito da samo podnošenje kaznene prijave nije motivirano financijskim razlozima. Također, žalitelj navodi da nitko od svjedoka nije potvrdio navode UZ da su zvali optuženika da pomogne vezano za automobil oštećenog, ĐZ o tome ima posredna saznanja, kao što je netočno da UZ je nepristran svjedok, s obzirom da je iskazao da mu je oštećeni dugovao novac.
8. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju toga utvrdio odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da nema dokaza da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.
8.1. Tako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da nije sporno da je oštećeni LZ kritične zgode sa suprugom GZ bio kod svjedoka UZ, da je UZ nazvao optuženika da dođe na kavu i da je za vrijeme tog telefonskog poziva svjedok, na traženje optuženika, dao mobitel oštećenom i da su njih dvojica razgovarali. Nadalje, u odnosu na sadržaj razgovora, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da se ne može sa sigurnošću isključiti obrana optuženika da nije izgovorio prijetnje za koje se tereti i da su se i inače on i oštećenik znali šaliti na određeni način pa ukoliko je nešto i rekao u šali da mu je zbog toga žao. Nadalje, i po ocjeni drugostupanjskog suda, svjedok UZ je nepristrani svjedok, a to što postoji dug oštećenika prema njemu je bez utjecaja na vjerodostojnost njegovog iskaza, imajući u vidu i da oštećeni i svjedokinja GZ ne osporavaju da je upravo taj svjedok zvao optuženika i da je GZ iskazala da su u dobrim odnosima sa svjedokom UZ. Jednako tako taj svjedok nije potvrdio navode oštećenog da prije nego je uzeo mobitel od svjedoka je čuo kako optuženik govori svjedoku da kaže oštećenom da ima pet minuta da napusti Pakrac jer da će mu inače prevrnuti automobil na krov, pri čemu nije životno da bi nakon takvih prijetnji razgovor se vodio oko udomljenja kćerke oštećenika. Također, svjedok UZ je potvrdio navode optuženika da je u jednom trenutku GZ uzela mobitel i prijetila optuženiku.
8.2. Nadalje, protivno prigovoru državnog odvjetnika, s pravom se dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenog i njegove supruge. Naime, s jedne strane GZ iskazuje da je bio uključen razglas, a to nije potvrdio oštećeni niti svjedok UZ koji je iskazao da ne zna što je optuženik govorio, da je decidirano iskazala da oštećeni nije posuđivao novac od optuženika već je optuženik posuđivao od njezinog supruga, a takvo što oštećenik nije potvrdio već je iskazao upravo suprotno da je on u više navrata posuđivao novac od optuženika. Također, a kako to zaključuje i prvostupanjski sud, nije životno ni logično da bi, ukoliko su bile izgovorene riječi prijetećeg sadržaja, UZ istu večer zvao optuženika da dođe pomoći izvući automobil oštećenog jer je zapeo s branikom, a prema navodima UZ on i oštećenik su se dosjetili da se nazove optuženik. O tom pozivu je iskazivao i ĐZ koji je iskazao da mu je o tome pričao optuženik, kao što je taj svjedok iskazao da je nazvao oštećenika da povuče prijavu jer je siguran da optuženik ne bi izgovorio te prijetnje i da je oštećenik za povlačenje prijave tražio 2.000,00 kuna koje optuženik nije imao. I po ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da je oštećenik posuđivao novac ne samo od optuženika već i od drugih osoba, da se ne može sa sigurnošću isključiti da se za povlačenje prijave tražio novac jer o tome je svjedočio i ĐZ, pri čemu nije životno da bi svjedok iskazivao o tome neistinito, imajući u vidu da je iskazom u stvari sebe teretio da je pokušao utjecati na oštećenog da povuče kaznenu prijavu.
8.3. Slijedom svega navedenog, neosnovani su prigovori žalitelja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nema dovoljno dokaza da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo niti se sa izvjesnošću može isključiti obrana optuženika pa ga je pravilno u nedostatku dokaza oslobodio optužbe.
9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a što je dužan paziti po službenoj dužnosti.
10. Slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci presude.
U Velikoj Gorici 12. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Koavčević
