Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-77/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv optuženog MP, zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenog RP, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-35/2022 od 23. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba oštećenog u pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu je za sada bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-35/2022 od 23. rujna 2024., pod točkom I., stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 23 K-35/2022-2 od 25. siječnja 2022., kojom je izdan kazneni nalog.

1.1. Istom presudom pod točkom II., optuženi MP proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano i kažnjivo po članku 172. stavku 1. KZ/11. Temeljem članka 172. stavak 1. KZ/11 optuženi MP je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom se istodobno određuje da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te je temeljem članka 56. stavak 4. u svezi članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženom MP naložena posebna obveza da u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude popravi oštećenom RP štetu u iznosu 21.736,05 kuna (2.884,87 eura). Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženik se upozorava da sud može donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne, ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši određenu mu posebnu obvezu.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) oštećeni RP se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a optuženi MP dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka te je naloženo optuženom MP da u roku 15 dana od pravomoćnosti presude naknadi troškove iz članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP-a u ukupnom iznosu 150,00 eura paušala, dok će se o visini troškova opunomoćenika oštećenika odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Žalbu je podnio i oštećeni RP po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku iz Zagreba, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbe podnio je optuženik po branitelju Toniju Ivandiću, odvjetniku iz Zagreba s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbe i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba oštećenika za sada bespredmetna.

6. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer je prvostupanjska presuda proturječna sama sebi i razlozima presude.

6.1. Naime, upravo kao što se to i ističe u žalbi, prvostupanjski je sud optuženika oglasio krivim za kazneno djelo iz članka 172. stavak 1. KZ/11 na način da nije isplatio uzdržavanje u ukupnom iznosu od 52.936,05 kuna (7.025,82 eura), dok je posebnom obvezom naložio ”popravak štete” oštećenom u dijelu tog iznosa, odnosno u iznosu od 21.736,05 kuna (2.884,87 eura, a što je zapravo u iznosima sukladno optuženju prije navedene izmjene činjeničnog opisa, koji u sebi uključuje i izmjenu inkriminiranog perioda), da bi potom pod točkom VII. izreke presude oštećenika sa imovinskopravnim zahtjevom uputio na parnični postupak ne precizirajući visinu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. Međutim, u svojoj točci 24. pisanog obrazloženja presude ističe da je oštećeni postavio imovinskopravni zahtjev na iznos od 26.000,00 kuna, obrazlažući zašto je sa tim imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnični postupak navodeći da podaci iz spisa nisu dali pouzdanu osnovu za potpuno ili djelomično presuđenje postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

6.2. Pri takvoj izreci i obrazloženju, prvostupanjski je sud propustio imati na umu da je već i jednostavnom matematičkom operacijom jasno vidljivo da razlika između visine neplaćenog uzdržavanja iz izreke presude (52.936,05 kuna - 7.025,82 eura) i zbroja iznosa navedenog u posebnoj obvezi (21.736,05 kuna - 2.884,87 eura) i imovinskopravnog zahtjeva (26.000,00 kuna) - nije ekvivalentna. Nastavno, ta okolnost ukazuje na činjenicu da prvostupanjski sud nije odlučio o cijelom iznosu neplaćenog uzdržavanja koji je priznao optuženi i za koji ga je oglasio krivim, niti se na taj ostatak iznosa, koji u naravi predstavlja protupravnu imovinsku korist, bilo u izreci presude bilo u obrazloženju prvostupanjske presude – osvrće. Na taj je način izreka presude proturječna iznesenim razlozima i to: u pogledu visine neisplaćenog uzdržavanja za koji je optuženik i oglašen krivim i koji ukupan iznos neplaćenog uzdržavanja optuženi priznaje, posebne obveze koja je naložena i imovinskopravnog zahtjeva sa kojim je upućen na parnični postupak jer ti iznosi (posebna obveza i imovinskopravni zahtjev) ne daju zbroj neplaćenog iznosa uzdržavanja koji je naveden u izreci presude.

6.3. Osim što je u tom dijelu presuda proturječna sama sebi, ista je proturječna i iznesenim razlozima i to u dijelu koji se odnose na dosudu imovinskopravnog zahtjeva djelomično ili u potpunosti. Naime, dano obrazloženje prvostupanjskog suda za ne dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva djelomično ili u potpunosti na način naveden pod točkom 24. obrazloženja, proturječno je razlozima danim prilikom osude optuženika za ukupan iznos neplaćenog uzdržavanja, i nalaganjem posebne obveze u jednom dijelu tog iznosa.

7. Nadalje, državni odvjetnik se poziva i na pogrešnu primjenu članka 417.a ZKP-a, a koja pogrešna primjena zakona o kaznenom postupku je utjecala ili mogla utjecati na presudu, pa da bi time bila ostvarena povreda iz članka 468. - stavak 3. ZKP-a. Razmatrajući navedeno treba istaknuti slijedeće nesporne činjenice koje su utvrđene analizom spisu priležećih raspravnih zapisnika. Naime, na raspravi od 4. rujna 2024., državni odvjetnik je izmijenio optužnicu i to u pogledu inkriminiranog perioda i visine neplaćenog uzdržavanja (list 616 pa nadalje spisa) ne mijenjajući pri tome prijedlog za vrstu i visinu kazne, i toj se raspravi prisutan optuženik očitovao da nije kriv za radnju kaznenoga djela. Potom je na idućoj raspravi 20. rujna 2024. na početku same rasprave optuženi izmijenio svoje očitovanje navevši da se smatra krivim (zapisnik od 20. rujna 2024., list 629 pa nadalje) istovremeno prihvativši vrstu i visinu prethodno predložene kazne. Potom je sud ispravno izrijekom u smislu odredbe članka 417.a, stavak 1. (list 630 spisa) pozvao optuženika da se očituje o svim okolnostima koje ga terete i idu mu u korist. Tijekom tog njegovog iskazivanja, a kako to proizlazi iz tog raspravnog zapisnika, ponovno je i to bez da je bio pozvan od strane prvostupanjskog suda, - prihvatio ranije predloženu kaznu po državnom odvjetniku. Međutim, nakon što je isti završio svoj iskaz, prisutna državna odvjetnica je tražila izmjenu kaznene sankcije a što je također konstatirano samim zapisnikom, navodeći da je najavila izmjenu kaznene sankcije odmah nakon što se optuženik očitovao o krivnji, tražeći da prije kraja iskazivanja optuženika predložena izmjena kaznene sankcije i bude unesena u zapisnik, tražeći da sud pozove optuženika da se očituje o toj novo predloženoj sankciji.

7.1. Imajući na umu činjenicu da odredba članka 417.a u svom stavku 6. ZKP-a izrijekom propisuje da državni odvjetnik može izmijeniti vrstu i mjeru kazne do očitovanja optuženika o vrsti i visini kazne koja je predložena a što ujedno znači da je državni odvjetnik bio dužan izmijeniti vrstu i visinu kazne najkasnije prije očitovanja optuženika o prethodno predloženoj kazni. Kako iz samog zapisnika od 20. rujna 2024. (list 629) izrijekom proizlazi da se optuženik odmah nakon očitovanja o krivnji suglasio sa predloženom sankcijom a na što nije državni odvjetnik istovremeno tražio postupanje u smislu odredbe članka 417. a stavak 6. ZKP-a, nije do kraja jasno u kojem je trenutku državni odvjetnik imao na umu tražiti izmjenu sankcije. Naime, nije sporno da je izmjenu činjeničnog opisa učinio na raspravi koja je prethodila, odnosno 4. rujna 2024. pa ostaje otvorenim zašto nakon te izmjene činjeničnog opisa nije odmah izmijenio i predloženu sankciju kada je očito to bila njegova intencija. Uvažavajući navedeno, nije u pravu državni odvjetnik kada se poziva na navedenu povredu zakona o kaznenom postupku, jer doista nakon što je jednom optuženik prihvatio predloženu sankciju sud u smislu citirane zakonske odredbe više nije ovlašten mijenjati samu sankciju.

7.2. Međutim, kako odredba stavka 7., članka 417.a ZKP-a, izrekom propisuje da se navedeno ograničenje ne odnosi na mjeru oduzimanja imovinske koristi, navedena zakonska odredba ne sprečava sud da odluči o imovinskoj koristi koja je nesporno u iznosu većem od one određene posebnom obvezom i one koja je definirana imovinskopravnim zahtjevom oštećenika, kao što je to već i prethodno analizirano, stoga se navedeni prijedlog vrste i mjere kazne nikako ne odnosi i na prethodno utvrđeni propust suda (točka 6., 6.1., 6.2., 6.3. ove presude) da odluči o ukupnoj visini neplaćenog uzdržavanja definiranog u izreci ove presude, a u kojem dijelu prvostupanjske presude je i utvrđena prethodno obrazložena bitna povreda zakona o kaznenom postupku.

8. Budući da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede zakona o kaznenom postupku za sada je žalba oštećenika na odluku u pogledu imovinskopravnog zahtjeva sa kojim je upućen na parnični postupak kao i visini postavljenog imovinskopravnog zahtjeva – bespredmetna.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će, nakon što ponovno izvede sve raspoložive dokaze, a po potrebi i druge dokaze, utvrditi cjelovito i ispravno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. U odnosu na imovinsko pravni zahtjev isti će dosuditi u cijelosti ili djelomično, odnosno od optuženika oduzeti imovinsku korist, vodeći pri tome računa o činjeničnom opisu izreke pobijane presude i u njoj navedenom točnom iznosu u kojem nije plaćeno uzdržavanje.

10. Slijedom svega iznesenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 29. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak