REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1689/2019-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ZB iz [adresa], Z 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženice-protutužiteljice SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik NB, radi utvrđenja – spor iz nasljeđivanja, nakon zaključene glavne rasprave održane 11. lipnja 2025. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 29. srpnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj ZB podmirio dugove pok. ostavitelja VB i to:

- za smještaj u ustanovu Obiteljsko zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba Esperanza Pula prema navedenoj ustanovi u iznosu od 17.600,00 kuna (2.335,92 EUR),

- za utrošak vode u stanu u [adresa] prema trgovačkom društvu Vodovod d.o.o. Pula, u iznosu od 1.268,34 kuna (168,34 EUR) te za popravak puknuća cijevi u iznosu od 635,97 kune (84,41 EUR),

te da se navedeni iznosi imaju uzeti u obzir prilikom izračuna obračunske vrijednosti ostavine iza pok. VB i vrijednosti nužnog dijela tuženice SB.“ II. Utvrđuje se da u vrijednost nužnog dijela tuženice SB se uračunava vrijednost ½ prava korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju u Puli, oznake A/VI-29, koji je ista naslijedila iza pok. UB i navedena ½ prava korištenja grobnog mjesta predstavlja ostavinsku imovinu pok. VB."

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj ZB podmirio dugove pok. ostavitelja VB i to:

- za smještaj u ustanovu Obiteljsko zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba Esperanza Pula prema navedenoj ustanovi u iznosu od 29.200,00 kuna (3.875,51 EUR),

- za utrošak vode u stanu u [adresa] prema trgovačkom društvu Vodovod d.o.o. Pula, u iznosu od 1.268,34 kuna (168,34 EUR) te za popravak puknuća cijevi u iznosu od 635,97 kune (84,41 EUR),

te da se navedeni iznosi imaju uzeti u obzir prilikom izračuna obračunske vrijednosti ostavine iza pok. VB i vrijednosti nužnog dijela tuženice SB.“

III Odbija se tužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ostavinu pokojnog ostavitelja VB pok. S, rođenog **.**.1934., a umrlog **.**.2015., OIB: [osobni identifikacijski broj] čini i daljnjih 43/272 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno ukupno 179/272 dijela iste nekretnine.

II. Utvrđuje se da pokojni ostavitelj VB pok. S rođen **.**.1934., a umro **.**.2015., OIB: [osobni identifikacijski broj] godine nije oporučno raspolagao porodičnom stambenom zgradom površine 85 m2, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara dijelu od 85/272 k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ista ne nasljeđuje po oporuci nego po zakonu.“

IV Svaka stranka snositi će svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik je u tužbi od 18. lipnja 2018. naveo da su parnične stranke nasljednici iza pok. VB iz [adresa], rođ. **.**.1934., koji je preminuo **.**.2015. i iza kojeg se vodi ostavinski postupak kod naslovnog suda pod posl.br. O-3235/15. Tužitelj je brat ostavitelja, a tuženica je kćer ostavitelja, koji je svojom imovinom oporučno raspolagao putem vlastoručne oporuke od 10. veljače 2013., u korist navedenih nasljednika, koji su navedenu oporuku priznali kao istinitu i valjanu no tuženica je istaknula prigovor povrede njezinog nužnog dijela tražeći da se pristupi utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine i umanjenju oporučnog raspolaganja izvršenog u korist tužitelja, koji zahtjev je tužitelj osporio. Tijekom ostavinskog postupka utvrđeni su nasljednici i dio sastava ostavine.

1.1. U tijeku navedenog ostavinskog postupka pojavio se spor između nasljednika između ostaloga i u pogledu obračunske vrijednosti ostavine tako da je tužitelj naveo da je podmirivao trošak smještaja svog brata, pok. ostavitelja, VB, u domu za obiteljsko zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba "Esperanza" od 30. svibnja 2014. do smrti ostavitelja, pa da se navedeno mora uzeti u obzir prilikom izračuna obračunske vrijednosti ostavine, a što je druga nasljednica, ovdje tužena, osporila. Također, između stranaka postala je sporna i okolnost podmirenja duga po osnovi utroška vode u stanu ostavitelja na adresi [adresa], prema Vodovodu d.o.o. [adresa] kao i trošak sanacije i popravka puknuća cijevi priključku vode na navedenom stanu, a koje izdatke je po smrti ostavitelja snosio isključivo tužitelj. Tvrdnu tužitelja da navedene dugove valja odbiti od vrijednosti ostaviteljeve imovine kod utvrđivanja vrijednosti ostavine i izračuna vrijednosti nužnog dijela, tuženica je također osporila. S druge strane, tužitelj je tijekom ostavinskog postupka istaknuo da bi se u vrijednost eventualnog nužnog dijela tuženice iza pok. ostavitelja moralo uzeti u račun i vrijednost ½ dijela prava korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju u [adresa], oznake A/VI-29, a koji dio je po načelu reprezentacije tuženica kao kćer pok. VB naslijedila u ostavinskom postupku iza pok. UB (majka tužitelja, baka tuženice) koji se kod naslovnog suda vodio pod posl.br. O-3053/15, budući da navedena polovina prava korištenja grobnog mjesta iza majke pok. ostavitelja zapravo predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja (VB), a što je pripalo u cijelosti tuženici, a o čemu se tuženica nije izjasnila.

1.2. Iako se tuženica nije očitovala o tvrdnji da joj se u vrijednost nasljednog dijela mora ubrojiti i vrijednost ½ naslijeđenog prava korištenja grobnog mjesta iza pok. UB, tužitelj ukazuje da je potpuno očigledno da tuženica kao unuka pok. UB ne bi uopće bila pozvana na nasljeđivanje iza svoje pok. bake, preminule **.**.1980., da nije u međuvremenu do trenutka donošenja dopunskog rješenja od 11. studenog 2015., preminuo sin pok. UB, ovdje ostavitelj VB, koji je iza svoje majke nasljeđivao ½ dijela prava korištenja grobnog mjesta, dok je preostala ½ pripala tužitelju, drugom sinu pok. UB. Time je dakle tuženica stekla u cijelosti ½ koja je zapravo dio ostavinske mase iza pok. VB, pa joj se ista stoga mora uračunati u vrijednost naslijeđene imovine iza istog.

1.3. Ostavinski sud je svojim rješenjem posl.br. O-3235/15-79 od 27. travnja 2018. prekinuo ostavinski postupak te uputio stranke na pokretanje parnice i to tužitelja na parnicu protiv tuženice upravo radi gornjih utvrđenja koja su izričito ili prešutno bila prethodno osporena u tijeku ostavinskog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica-protutužiteljica je navela kako osporava da bi tužitelj financirao smještaj i boravak pok. VB u domu Esperanza obzirom je pok. VB raspolagao vlastitim novčanim sredstvima i to mirovinom i iznosom najamnine koju je ubirao od podstanara te je sasvim sigurno trošak smještaja plaćen njegovim novcem, a sama činjenica da je kao uplatitelj naznačen tužitelj ne znači da je on iz svojih sredstava platio trošak doma.

2.1. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 4. Ugovora o pružanju smještaja predviđeno je da ukoliko primanja korisnika usluga ne podmiruju uslugu, razliku plaćaju članovi uže obitelji ili skrbnici, uz izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika kojom se obvezuju snositi razliku troškova usluga. Obzirom ne postoji takva izjava tužitelja, jasno je da uslugu smještaja za pok. VB nije snosio ni u jednom dijelu. Osim toga iz uplatnice od 30. svibnja 2014. vidljivo je da uplatitelj nije tužitelj već druga osoba i to N (Gilda) Maria Mateichich, iz čega također proizlazi samo to da je tužitelj samo faktički donosio novac u dom, ali ne svoj novac nego se radilo o novcu pok. VB. Što se tiče računa za vodu iz istoga nije razvidno da bi se radilo o trošku koji je prouzročio ostavitelj, a iz datuma specifikacije, proizlazi da se radi o periodu u kojem je pok. ostavitelj bio u domu za starije, a kako je tužitelj suvlasnik navedene nekretnine, a u računu je navedena samo adresa, cjelokupni iznos računa ne može se teretiti u cijelosti pok. VB.

3. U protutužbi tužene-protutužiteljice ona navodi da je rješenjem ovog suda posl.br. O-3235/15 od 27. travnja 2018. kao zakonska nasljednica iza pok. VB upućena da protiv tužitelja – oporučnog nasljednika pokrene parnicu radi utvrđenja da ostavinu pok. ostavitelja čini i daljnjih ¼ dijela nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] ZGR., obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te radi utvrđenja da pok. ostavitelj u vlastoručnoj oporuci od 10. veljače 2013.g. nije oporučno raspolagao porodičnom stambenom zgradom površine 85 m2, koja je sagrađena na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ostavitelj je naime u zemljišnim knjigama formalno upisan kao suvlasnik ½ dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] dvorište površine 175 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., dvije ind. stambene zgrade i dvorište površine 272 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali je njegov suvlasnički udio veći od polovice dijela na koliko je uknjižen. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli posl.br. P-378/94 od 12. lipnja 1994. u parničnom postupku vođenom između ostavitelja pok. VB kao tužitelja i ZB kao tuženika, utvrđeno je da je VB izgradnjom stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja porodičnu stambenu zgradu površine 85 m2. Obzirom na navedenu pravomoćnu presudu ostavitelj je vlasnik više od ½ dijela nekretnine, odnosno za toliko više koliko čini predmetna zgrada u cijelosti uz njezinu nužnu okućnicu također u cijelosti uz polovicu "preostalog" dijela, odnosno kuću od 87 m2 i preostalog dijela dvorište od 50 m2. Ostavitelj je 2011.g. zatražio uknjižbu prava vlasništva temeljem navedene pravomoćne presude međutim kako presuda nije provediva u zemljišnim knjigama ostao je neuknjižen.

3.1. Nasljednica SB od početka ostavinskog postupka tvrdi i to da pok. ostavitelj nije oporučno raspolagao nekretninom koja je bila predmetom parničnog postupka između ostavitelja kao tužitelja i ZB kao tuženika u ovosudnom predmetu P-378/94, a koje je pok. ostavitelj vlasnik u cijelosti obzirom da iz oporuke nedvosmisleno proizlazi da je ostavitelj oporučno raspolagao "nekretninom koju posjeduje u vlasništvu polovice dijela koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa]". Obzirom da je oporuka ostavitelja pisana 10. veljače 2013., dakle nakon što je ostavitelj pravomoćno utvrđen vlasnikom "porodične stambene zgrade površine 85 m2, koja je sagrađena na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]" a ostavitelj tuženiku ostavlja "nekretninu koju posjeduje u vlasništvu polovice dijela koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa]", očito je da nekretninom koja je bila predmetom parničnog postupka nije oporučno raspolagao jer da se radi o nekretnini koja je u njegovom vlasništvu u cijelosti, pa da stoga navedena nekretnina ne može biti predmetom oporučnog nasljeđivanja, nego isključivo zakonskog.

3.2. Iz svega navedenog dalje da proizlazi da je osim dijela od 135/272 dijela (kojim oporučno nije raspolagao) pok. ostavitelj vlasnik i polovice od preostalog dijela nekretnine što čini 68,5/272 dijela (polovica od 50 m2 preostalog dijela dvorišta i 43,5 m2 druge zgrade odnosno 25+43,5=68,5), što pak znači da je ostavitelj vlasnik ukupno 203,5/272 dijela nekretnine odnosno 2035/2720 dijela ili 75% cijele nekretnine, odnosno da ostavinu čini daljnjih 25% odnosno još 685/2720 dijela, što predstavlja ¼ dijela cijele nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina].

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj-protutuženik navodi kako je ostavitelj svojom imovinom oporučno raspolagao putem vlastoručne oporuke od 10. veljače 2013. u korist navedenih nasljednika, koji su navedenu oporuku priznali kao istinitu i valjanu no tuženica da je istaknula prigovor povrede njezinog nužnog dijela tražeći da se pristupi utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine i umanjenju oporučnog raspolaganja izvršenog u korist tužitelja, koji je tužitelj osporio. Tijekom ostavinskog postupka utvrđeni su nasljednici i dio sastava ostavine. Tužiteljica zbog vlastitih motiva tumači oporuku na njoj prihvatljiv način, ali koji je pogrešan i koji nije u skladu sa onime što je ostavitelj posljednjom izjavom volje želio izraziti i postići, osobito glede raspolaganja svojim dijelom nekretnina u korist tuženika. Ostavitelj da je namjeravao posve isključiti tuženicu-protutužiteljicu iz nasljedstva zbog vrlo lošeg odnosa između njih, no naposljetku da je ipak poslušao brata i prijatelje te prihvatio da bi to bila prestroga sankcija koju ne bi mogao povući, pa je stoga sastavio tekst izjave posljednje volje upravo onako kako ona glasi u vlastoručnoj oporuci od 10. veljače 2013. Tu valja naglasiti da je ostavitelj znao sa čime raspolaže u smislu identiteta i opsega vlastite imovine te da je jasno i izričito naveo da svoju polovinu nekretnine u [adresa] ostavlja vlasniku druge polovine, svome bratu, ovdje tuženiku. Takvi navodi i izrazi, kao i cjelokupni tekst oporuke, nedvojbeno pokazuju da je ostavitelj raspolagao, kao pravni laik (n.b.), sa čitavom imovinom lociranom na adresi [adresa], dakle i onim vanknjižnim dijelom, ostavljajući taj dio drugom suvlasniku, bratu, jer da je isti uistinu želio ono što promašeno tvrdi tužiteljica, onda bi i izričaj oporučnog raspolaganja bio bitno drugačiji, jer je sam ostavitelj znao i za presudu P-378/94 i pokušao ishoditi uknjižbu temeljem iste još 17. veljače 2011., a što je znatno prije nego što je oporučno raspolagao u korist ovdje parničnih stranaka.

5. U tijeku postupka pročitane su sve isprave uložene u sudski spis, saslušane su parnične stranke i svjedoci EB, ČB, DB, OB, ZBF, SBF, izvršen je uvid u predmet O-3053/15 i P-378/94, rješenje o nasljeđivanju O-3053/15 od 26. srpnja 1980., Ugovor o pružaju usluga smještaja (l. 9-12 spisa), uplatnice (l. 13-17 spisa), sporazum (l. 18 spisa), specifikaciju (l. 19 spisa), prijedlog za upis (l. 56-59 spisa), presudu na temelju priznanja poslovni broj P-378/94 od 12. listopada 1994., izvadak iz zemljišnih knjiga, dokumentaciju Vodovod Pula, podatke OTP banke (l. 104 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta (zapisnik o uviđaju 16. ožujka 2022.), te vještačenje po vještaku mjerniku Milki Kosanović i po vještaku građevinske struke Goranu Modrušanu.

6. Analizom i ocjenom svih provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika djelomično osnovan, a da tužbeni zahtjev tuženice- protutužiteljice nije osnovan.

7. Među strankama do zaključenja glavne rasprave nisu bile sporne slijedeće činjenice:

- da je pok. VB u razdoblju od 30. svibnja 2014. do smrti 13. veljače 2015. bio smješten u Ustanovu koja skrbi o starijim i nemoćnim osobama u Puli, V, te da ga tužena i njezina obitelj nisu posjećivali u domu,

- da je suvlasnički dio pok. VB prema presudi na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-378/94 od 12. listopada 1994. trebao biti veći od ½ zbog činjenice da je nadogradio kuću u dvorištu u [adresa], koja nekretnina da je u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] – zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi da predstavlja porodičnu stambenu zgradu površine 85 m2,

- da je provedba presude na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P- 378/94 od 12. listopada 1994. u zemljišnim knjigama odbijena te da su stoga tužitelj i njegov pok. brat ostali upisani kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela,

- da su stranke i svjedoci NBF zvali ĆB.

8. Među strankama su sporne slijedeće činjenice:

- tko je i čijim novčanim sredstvima plaćao trošak smještaja pok. VB u domu Esperanza,

- tko je podmirio dug od 2.563,67 kn poduzeću Vodovod d.o.o. [adresa] nastao do 23. travnja 2015. te tko je bio obveznik plaćanja tog duga, zatim tko je podmirio trošak popravka vodovodne instalacije u iznosu od 1.271,93 kn te tko je bio obveznik plaćanja tog popravka,

- kakvi su bili osobni odnosi pok. VB i kćeri SB (tuženice),

- je li pok. RB predmetnom oporukom raspolagao cjelokupnim svojim suvlasničkim dijelom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina], u korist brata ZB,

- treba li u vrijednost nužnog dijela tuženice SB uračunati vrijednost ½ prava korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju u [adresa], oznake A/VI-29.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica proveden je dokaz čitanjem isprava uloženih u sudski spis, zatim uvidom u predmete ovog suda poslovni broj O-3053/15 i P-378/94, saslušanjem parničnih stranaka i predloženih svjedoka te uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku mjerniku i vještaku građevinske struke.

10. Tužitelj ZB je u svom iskazu u bitnom naveo da je podmirio račune odnosno dugove pok. brata i to račune koji su se odnosili na trošak njegova smještaja u domu u iznosu 46.800,00 kn te utrošak vode u stanu u [adresa] u [adresa], u iznosu od 2.536,37 kn te za popravak puknute cijevi iznos od 1.271,93 kn. Osporio je da bi pri tome raspolagao novčanim sredstvima pok. brata te istaknuo da nikada nije imao punomoć na njegove bankovne račune. Predmetne iznose da je podmirio vlastitim novčanim sredstvima. Njegov pok. brat da je ostvarivao pravo na mirovinu ali nije znao o kojem iznosu je riječ. Ne osporava da je njegov brat u razdoblju prije smještaja u dom jedno vrijeme bio iznajmio stan jednoj obitelji. Učinio je nespornom činjenicu da se utrošak vode odnosi na razdoblje dok je njegov brat bio smješten u domu, a da je do potrošnje veće količine vode došlo zbog puknuća cijevi u vrtu uslijed čega da je voda otjecala. Do puknuća cijevi da je došlo na dijelu vodovodne instalacije koja vodi prema stanu njegova pok. brata pa da je zbog toga smatrao da bi to u cijelosti bila njegova obveza, iako ne spori da i on ima stan na toj nekretnini. Oni da su imali odvojene vodomjere. Tužitelj samo smatra da se treba ispoštovati posljednja volja njegova brata koju je napisao u testamentu (oporuci). Tužitelj ističe da je vodio isključivu brigu o pok. bratu te da njegov brat godinama nije bio u dobrim odnosima sa svojom kćeri i unucima. Tužitelj ne spori da je nadogradnju kuće u površini od 85 m2 zbog koje je vođena parnica između njega i pok. brata, financirao isključivo pok. brat RB, te da tužitelj u tome ni na koji način nije sudjelovao. Naime, u istom dvorištu da se nalazi i stara kuća u kojoj je živio tužitelj s obitelji i ta druga kuća u kojoj je živio pok. brat sa svojom obitelji. Tu drugu kuću da je pok. brat nadogradio, a da je riječ o kući od 85 m2. Brat i on da su prije te nadogradnje i prije parnice bili suvlasnici u jednakim dijelovima, tužitelj da mu je u parnici priznao da je njegov suvlasnički dio veći zbog nadogradnje i to za dio koji je nadogradio. No unatoč tome tužitelj smatra, obzirom na tekst oporuke, da mu je brat ostavio u cijelosti svoj suvlasnički dio te nekretnine, a nije mu poznato zašto je to napisao na način da mu ostavlja polovicu dijela. Tužitelj smatra da mu je brat ostavio sve odnosno svoj cjelokupni suvlasnički dio na k. č. br. [katastarska čestica] i to ne samo zbog onog što je napisao već i zbog odnosa kojeg je ranije spomenuo, pri čemu da misi na činjenicu da njegov pok. brat nije imao nikakav odnos sa svojom kćeri.

10.1. Tužena SB u svom je iskazu u bitnom navela da je bila u kontaktu s ocem, da zna za činjenicu da je on imao mirovinu, ušteđevinu i da je neko vrijeme prije i nakon smještaja u dom držao podstanare te da je po toj osnovi ostvarivao prihod kojim da su se mogli podmiriti svi ti troškovi. Zna za činjenicu da je prijateljica njezina oca ĆB (SBF) imala punomoć na račun pok. oca. Jednom zgodom da je kod nje bila išla uzeti novce kako bi podmirila trošak smještaja oca u dom u Medulinu no da je otac odustao od tog smještaja pa da je taj novac bio vraćen. Ovo da govori u prilog tvrdnji da su odnosi između nje i oca bili dobri, a ne narušeni kako to tvrdi tužitelj. Ne spori da je bila malo povrijeđena kad se od njezinog sina tražilo da plaća podstanarstvo u stanu u toj zgradi u kojoj je neko vrijeme živio, a da sin tužitelja koji je isto živio u stanu u toj zgradi punih 14 godina nije nikome ništa plaćao. Tužena osporava da je navedeno značajnije bilo narušilo odnose nje i oca, ali potvrđuje da neko vrijeme ipak nisu bili u kontaktu te da su tek kasnije uspostavili telefonski kontakt. U razdoblju dok je otac bio smješten u dom ona da ga nije odlazila posjetiti, jer da se nije željela susresti sa ZB, koji da je manipulirao njezinim ocem, no da je tada ipak bila u telefonskom kontaktu s ocem. Ona da je zajedno s roditeljima živjela u kući koju je tužitelj opisao kao nadograđenu kuću od 85 m2, tu nadogradnju da su financirali njezini roditelji još 1968.g. Sjeća se da se njen otac nakon što je uspio u parnici htio uknjižiti no da u tome nije uspio zbog nestašice i rata. Po toj presudi njezin otac da je trebao imati veći suvlasnički udio od brata ZB. U njihovoj obitelji da se uvijek govorilo o tome da će njoj pripasti ta kuća od 85 m2 jer je kćer jedinica. Ocu da je predlagala da dođe živjeti kod nje u [adresa], da je imala jednu slobodnu sobu, no da je on to odbio, pretpostavlja zbog utjecaja tužitelja. Tvrdi da zna za činjenicu da je ZB imao specijalnu punomoć njezina oca pa da zbog toga misli da je raspolagao očevim novčanim sredstvima, a ne svojim.

11. Svjedokinja EB (supruga tužitelja), u svom je iskazu u bitnom navela da je pok. VB zadnjih osam mjeseci svoga života proveo u domu, da je bio udovac cca 10 godina, da je bio usamljen pa da ih je stoga često posjećivao, da je dolazio kod njih na ručak, da ga je tužitelj vozio kud god je trebalo. Tužitelj, ona i njihova obitelj da su ga redovito posjećivali u domu u kojem je bio smješten, da su mu kupovali sve što je trebao. Tužitelj da je vlastitim novčanim sredstvima plaćao dom u kojem je VB bio smješten i to 5.200,00 kn mjesečno. Svjedokinja je potvrdila činjenicu da je pok. VB prije smještaja u dom imao podstanare, a ti podstanari da su živjeli na adresi [adresa], na katu kuće koja gleda prema cesti, dok da je pok. VB oduvijek živio u prizemnici koja se nalazi u dvorištu. Novac kojeg su plaćali podstanari, da je koristio isključivo VB, a tužitelj da se s time složio. Cijev za vodu, zbog koje je došlo do velikog gubitka vode, da je pukla u dvorištu ili vrtu. Odnosi pok. VB i njegove kćeri SB, da nisu bili najbolji, ona i njezina obitelj da ga nikada nisu posjetili u domu u kojem je boravio osam mjeseci prije smrti. Njihovi odnosi da su bili poremećeni tri ili četiri godine prije Vladimirove smrti. Svjedokinja je potvrdila činjenicu da je pok. VB imao jednu prijateljicu s kojom je bio u bliskim odnosima, oni da ju zovu ĆB, ona da mu je pomagala u kućanstvu, vodila računa o njemu, kuhala mu i dr. u razdoblju dok je živio u kući u [adresa]. Gđa. ĆB da ga je u stvari smjestila u dom jer da su svjedokinja i tužitelj tada bili na putu, a da je pok. VB bio tek tada pristao ići u dom. Gđa. ĆB da se brinula o VB sve dok se on mogao kretati, jedno kraće razdoblje od dva ili tri mjeseca prije smještaja u dom da je o pok. VB brinula rođakinja koja je dolazila nekoliko puta mjesečno pospremiti kuću i skuhati mu obrok. Tužitelj da je bio u dobrim odnosima s bratom VB, da je brinuo o njemu, da ga je gotovo svakodnevno posjećivao u domu, a ako slučajno ne bi otišao, da su se čuli telefonom. Tužitelj da je vjerojatno dom za brata plaćao novčanim sredstvima koja su bila ostvarena od podstanara, a dijelom da je dodao vlastita sredstva. Ona i suprug da imaju odvojene financije, tako da nije znala detalje. Oduvijek da je u prizemnici u dvorištu živio VB sa svojom obitelji. VB da je tu kuću bio dobio od roditelja i da ju je samo djelomično bio nadogradio. Tužitelj da je platio sve račune nakon Vladimirove smrti, trošak sahrane, utrošak vode nakon puknuća cijevi te da u času puknuća cijevi nitko nije živio na adresi [adresa], niti u prizemnici, niti u kući koja gleda na cestu. Potvrdila je činjenicu da je pok. VB bio na proslavi 60. rođendana supruga kćeri SB i da je s njim bila gospođa ĆB, a koja proslava da je bila na Velom Vrhu, tada da se nešto dogodilo i da su VB i ĆB napustili tu proslavu.

11.1. Svjedok LB (sin tužitelja) iskazivao je o činjenici da mirovina pok. VB nije bila dostatna za podmirenje troškova smještaja u domu pa da je zato tužitelj razliku plaćao od vlastitih sredstava. Potvrdio je činjenicu da je on osobno 14 godina živio u stanu u [adresa] te da je nakon njega u taj stan uselio sin tužene, unuk pok. VB, koji da je tamo živio nekoliko godina, a nakon njegova iseljenja da su neko kratko vrijeme bili podstanari, ali da oni nisu bili u kući u razdoblju nakon smještaja pok. VB u dom. Svjedok je sa sigurnošću iskazivao o činjenici da u razdoblju nakon što je pok. VB smješten u dom pa sve do njegove smrti tuženica i njezina obitelj nisu bili posjetiti pok. VB u domu, niti su kontaktirali s njim telefonom. Potonje je siguran jer da mu je pok. VB u više navrata znao govoriti da je zvao kćer, da bi mu se javio zet i da bi mu rekao da kćer ne želi razgovarati s njim. Gospođa ĆB i VB da su se družili, ona da bi došla kod njega, znala mu je oprati, skuhati, pomagala mu je i vodila je brigu o njemu kao prijateljica. Gospođa DB da je započela dolaziti kod VB s ciljem da mu pomogne u održavanju kućanstva, ali ne u isto vrijeme kad i gospođa ĆB. Svjedok je u svom iskazu potvrdio da zna za činjenicu da je pok. VB vlastoručno napisao oporuku na trgovačkom papiru. On da mu je bio tu oporuku pokazao i rekao da želi da nekretnine u [adresa], pripadnu njegovom ocu (tužitelju) jer da je to ostavština iza njihovih roditelja. Svjedok da je iz rečenog shvatio da on misli na svu imovinu koja je nalazi na adresi [adresa] jer da mu je pok. VB rekao da želi da sve što se tamo nalazi pripadne tužitelju (dvije kuće, dvorište i vrt).

11.2. Svjedokinja DB je u svom iskazu potvrdila činjenicu da je neposredno prije nego što je VB smješten u dom dolazila kod njega tri puta tjedno u razdoblju od cca četiri mjeseca pri čemu da mu je pomagala na način da mu je kupovala potrepštine, preuzela lijekove u ljekarni, pripremila doručak, pomogla pri održavanju higijene i počistila kuću. Kod njega da je boravila od 8 do 13 sati, jer da je u 13 sati dobivao kuhani obrok (dostava). Ona da bi mu bila postavila ručak na stol i nakon toga otišla, a poslijepodne da je dolazio brat ZB koji je brinuo o VB. VB da je ZB jako volio jer mu je ZB pomagao. Što se tiče odnosa sa kćeri, VB da nije imao nikakav odnos sa kćeri i zbog toga da je bio tužan i svakodnevno plakao. VB da je kćer zvao, ali ona da nije željela kontaktirati s njim. VB da je bio u vezi s gospođom ĆB, ona da ga je posjećivala i u razdoblju dok je svjedokinja dolazila, ali da više nije mogla brinuti o njemu. Svjedokinja je mišljenja da su odnosi pok. VB i kćeri bili poremećeni, jer da kćer nije prihvaćala njegovu vezu s gospođom ĆB. Svjedokinja da je prva rođakinja pok. VB i ZB, njihove majke da su bile sestre. Koliko joj je poznato kod VB nisu dolazili ni kćer ni unuci. Pok. VB da joj je jednom prilikom, u razdoblju dok je dolazila kod njega brinuti o njemu, rekao da će sve ostaviti ZB jer da jedino on brine o njemu. Svjedokinja da ga je posjećivala i u domu, odnosila bi mu nešto što je volio pojesti. Mislim da je dom plaćao ZB, ne zna tko bi drugi mogao plaćati osim njega. U razdoblju dok je ona dolazila kod VB, da nije bilo nikakvih podstanara koji su živjeli u kući koja gleda na cestu. VB da je živio u prizemnici u dvorištu.

11.3. Svjedok OB, sin tužene, tvrdio je da je živio u kući koja se nalazi na adresi [adresa] i koja gleda na glavnu prometnicu, u razdoblju od 2011. do konca 2013., tamo da je došao živjeti na poziv djeda VB, a prije njega da je u stanu u toj kući živio rođak LB. Tada da su svi bili u dobrim odnosima, da su slavili zajedno rođendane, družili se, da je pomagao djedu i slično. Koncem 2013., djed da ga je zatražio da započne plaćati stanarinu, što da ga je iznenadilo i povrijedilo obzirom na činjenicu da je i rođak LB tamo živio bez plaćanja. Nije na to pristao pa da se iselio iz tog stana i otada da je s djedom bio u kontaktu, ali samo preko poruka, tako da je bilo i dok je bio u domu, tvrdi da je djedu odgovarao na poruke. Djed da je živio u prizemnici koja da se nalazi u dvorištu. Mirovina djeda da je iznosila 4.500-5.000 kn, a to da zna jer da su on i djed o svemu otvoreno razgovarali i da je za djeda popunjavao porezne prijave. Djed da mu je govorio da ima dovoljno novčanih sredstava za sve svoje troškove, pa tako svjedok misli da je i dom plaćao svojom mirovinom, novčanim sredstvima koje je bio ostvario prodajom dionica, te nasljedstvom iza pok. bake. Nakon njega da je u stanu u kući koja gleda na glavnu cestu, živjela unuka gospođe ĆB i ona da je plaćala stanarinu, o tome da mu je govorio djed. Tužena da je sa svojim ocem bila isključivo u telefonskom kontaktu, da su razmjenjivali poruke, a tako da su započeli kontaktirati u razdoblju prije no što je djed završio u domu. Njihovi odnosi da su se poremetili jer se tužena naljutila na oca, kada je postavio prema njemu zahtjev za plaćanjem stanarine. Tužena da je kontaktirala s gospođom U i da je znala za činjenicu da se ona i pok. djed druže. Tužena da je ocu u razdoblju dok je svjedok živio u [adresa] nudila pomoć, da mu dođe počistiti, da mu donese potrebne namirnice, ali da je on to odbijao.

11.4. Svjedokinja VBF, kćer tužene, u svom je iskazu navela da je okosnica oporuka koju je djed sastavio 2013., a za koju oni da nisu znali, ali iz koje prema njezinom mišljenju jasno proizlazi, ono što je djed uvijek govorio da će tuženoj ostaviti kuću u kojoj je živio, da je riječ o prizemnici u dvorištu [adresa]. Za tu kuću, odnosno prizemnicu da je uvijek govorio da je to samo njegovo vlasništvo. Nakon smrti bake, tužena da je bila u redovitom kontaktu s ocem, da mu je pomagala, a tu da je bila i djedova prijateljica gospođa ĆB. Tužena da je znala za nju i da su bile u kontaktu. Tužena da je zahtjev svoga oca da njezin sin, brat svjedokinje plaća stanarinu shvatila kao napad na svoga sina imajući u vidu činjenicu da rođak LB koji je prethodno živio u tom stanu čitavih 14 godina nije plaćao stanarinu, pa da su se od tada poremetili odnosi tužene i njezina oca. Koncem 2013. gospođa ĆB da je prestala dolaziti kod djeda, pa da je postojala potreba za češćim dolascima tužene, koja da je dolazila kod svog oca tijekom 2013. godine. Tijekom 2014. godine intenzitet dolazaka tužene da je bio manji sve do trenutka dok je u svibnju 2014. djed smješten u dom. Nakon toga da je tužena kontaktirala s ocem samo telefonskim putem. Svjedokinja nije željela pojasniti zbog čega je to bilo tako uz tvrdnju da su to njihovi odnosi i da ona u to ne zalazi. No, njezino mišljenje je da poremećenost odnosa tužene i njezina oca ni na koji način nije utjecala na sastav oporuke, budući da je oporuka sastavljena u veljači 2013. dok su njihovi odnosi bili dobri. Tvrdi da je djed ostvarivao prihode od svoje mirovine i od podstanara jer da je nakon što je njezin brat iselio u taj stan uselila unuka gospođe ĆB koja da je djedu plaćala podstanarstvo. Nije znala koliko je iznosila djedova mirovina niti prihodi od podstanarstva. Svjedokinja je iskazivala o tome da je vidjela uplatnice koje su uložene u sudski spis i ukazala na to da činjenica što je uplatu doma izvršio ZB, ne znači da je to platio vlastitim sredstvima, budući da je djed imao dovoljno sredstava za plaćanje doma, a to da zna jer da je gospođa ĆB podizala novac s njegova računa i taj novac da je dala tuženoj za potrebe podmirenje troškova doma u Medulinu u kojem da je prethodno smješten pok. VB, vjerojatno početkom 2014. Djeda nije posjećivala u domu, tvrdi da se čula s njim samo telefonski, ali nije željela otkriti razloge zbog kojih ga nije posjetila u domu. Kada je rekla da smatra da je djed imao dovoljno sredstava za život i plaćanje doma, a imajući u vidu da nije znala koliko mu je iznosila mirovina, iskazala je kako je mislila na to da su mu oni bili rekli da ih može pitati ako bude trebao novac.

11.5. Svjedokinja SBF u svom je iskazu navela da je pok. VB znala pomagati na način da mu je kuhala, počistila, kupovala namirnice i drugo. Ona da mu je pomagala jer on zbog narušenog zdravlja nije mogao brinuti o sebi. To da je trajalo oko 3 godine, a nakon nje da mu je nekoliko mjeseci pomagala rođakinja pa da je potom bio smješten u dom. Potvrdila je da je imala punomoć na njegov bankovni račun s kojega da je podizala Vladimirovu mirovinu i novac davala njemu. On da je tim novcem podmirivao troškove života, režije, lijekove i drugo. Sjeća se da je bila podigla novac s njegovog računa i platila prvu ratu za dom, a nakon što joj je bila predočena uplatnica s lista 17 potvrdila je da je na njoj njezin potpis. Nakon toga, sve daljnje uplate za dom da je vršio ZB i to do Vladimirove smrti, vjerojatno na način da je dio plaćao mirovinom pokojnog VB, a razliku da je sam nadodao jer je dom bio oko 5.000,00 kuna. Vladimirova mirovina da je iznosila najviše 3.000,00 kuna. Također je potvrdila da je njezina unuka Andrijana bila podstanarka oko godinu dana u stanu, tj. u staroj kući, a podstanarstvo da je plaćala VB i to 1.500,00 kuna mjesečno to da je bilo u razdoblju prije no što je VB smješten u dom. Novac ostvaren od podstanarstva, onaj koji je plaćala njezina unuka da su štedjeli za Vladimirov dom, potrepštine, odjeću, lijekove i drugo. Što se tiče odnosa pokojnog VB i njegove kćeri SB, svjedokinja je iskazivala da su oni bili u dobrim odnosima sve dok ZB uz znanje VB nije bio angažirao neku agenciju iz koje su došli fotografirati kuću radi prodaje što da je naljutilo unuka CB koji da je tada svašta ružno rekao VB (op. o tome da joj je govorio VB). Nakon toga, da se unuk naljutio i porječkao s nonetom (djedom) VB i od tada da su se razbili odnosi SB i VB. Ona da je i nakon toga dolazila kod oca, ali da je bila hladna. Svjedokinja je izričito osporila tvrdnju da je VB od svog unuka OB tražio da mu plaća stanarinu. VB i ZB da su bili u dobrim odnosima. Svjedokinja i njezina familija da su posjećivali pokojnog VB u domu.

12. Radi identifikacije nekretnina sud je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta i vještačenjem. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje Milke Kosanović utvrđeno je da je identificirana nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] koja je neizgrađena i sastavni je dio okućnice, dok da se na k. č. [katastarska čestica] ZGR. nalaze dvije stambene zgrade i stanje u naravi da je jednako evidentiranom – prikazu na katastarskom planu. Jedini pristup dvorišnom dijelu k. č. [katastarska čestica] da je iz smjera sjevera, sa ulice ([adresa]) i to je ujedno jedini pristup objema zgradama s time da se jedna zgrada nalazi u cijelosti unutar dvorišta dok je osnovna zgrada na sjevernoj međi. 1992. godine da je kroz katastarski operat proveden geodetski elaborat evidentiranja dograđenih dijelova obje zgrade, a kao osnova za promjenu priloženo je Rješenje o građevinskoj dozvoli iz 1968. god. ali samo za jednu zgradu.

13. Nadalje, proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Goranu Modrušanu koji je u svom nalazu i mišljenju opisao nekretnine navodeći da je stambena građevina koja je predmet opisa građevina s jednom nadzemnom etažom i na čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je smještena duž istočne i južne granice parcele (ugrađena građevina). Bruto dimenzije građevine da su 13,45 x 7,29 m, a tlocrtni oblik da je prikazan u toč. 5. nalaza i mišljenja. Izračunata bruto tlocrtna površina ispod građevine da iznosi 85,61 m2, što čini razliku od 0,61 m2 u odnosu na površinu iz presude poslovnog broja P-378/94 od 12. listopada 1994. godine (85,00 m2) te ju stoga vještak smatra zanemarivom i koristi za daljnju kalkulaciju površinu iz presude. Površina čestice k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], prema podatku iz Posjedovnog lista br. 3470 k. o. [katastarska općina], iznosi 272,00 m2. Temeljem izračunate površine predmetne građevine i prikazane u odnosu na ukupnu površinu predmetne čestice (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a uzimajući u obzir utvrđenje iz presude ovog suda P-378/94 od 12. listopada 1994. godine, mišljenja je da je da bi omjer među suvlasnicima bio slijedeći - pok. VB: 65,6%, a ZB (tužitelj) 34,4%.

14. Sud nije povjerovao tvrdnjama tužitelja da je isključivo on vlastitim novčanim sredstvima podmirivao troškove smještaja u domu za pok. VB jer je taj dio njegova iskaza u suprotnosti s materijalnim dokazima (uplatnica list 17 spisa), u suprotnosti s iskazom svjedokinje UBF te iskazima sina tužitelja, svjedoka ČB i supruge tužitelja EB koji su potvrdili da je tužitelj samo djelomično participirao vlastitim sredstvima u plaćanju troškova doma. U preostalom dijelu sud prihvaća iskaz tužitelja jer je životno uvjerljiv i u suglasnosti s ostalim provedenim dokazima.

14.1. Sud nije prihvatio dio iskaza tužene u kojem je tvrdila da je bila u dobrim odnosima s ocem sve do očeve smrti jer je navedeno životno neuvjerljivo i u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima (iskaz EB, DB, ČB pa i UBF). Naime tijekom postupka je utvrđeno da ona oca nije posjećivala u duljem vremenskom razdoblju i to neposredno prije smještaja u dom kada su mu svu pomoć pružale treće osobe (UBF i E) te nakon smještaja u dom, pa zbog navedenog sud zaključuje da su odnosi kćeri i oca bili narušeni.

14.2. Sud ne prihvaća istinitim iskaze svjedoka CB i VBF, jer su iskazivali životno neuvjerljivo i kontradiktorno. Svjedokinja VBF nije znala koliko je iznosila djedova mirovina niti prihodi od podstanarstva, ali je tvrdila da je pok. VB imao dovoljno novčanih sredstava za podmirenje troškova doma. Ovu svoju tvrdnju pokušala je objasniti time da su oni (op. tužena i unuci) rekli pok. VB da može njih pitati ako mu treba novac. Tužena i svjedoci OB i VBF ne spore da djeda od časa smještaja u dom do smrti (razdoblje od gotovo 9 mjeseci) nisu niti jednom posjetili. Upravo ta činjenica da ga nisu posjećivali upućuje na zaključak da nisu brinuli, marili za njega pa stoga tvrdnja svjedokinje da su mu nudili novčanu pomoć nije uvjerljiva, a po ocjeni suda niti istinita. Činjenica da svjedokinja VBF nije znala niti visinu djedove mirovine, niti visinu prihoda od podstanarstva upućuje na zaključak da nije niti mogla znati je li to bilo dostatno za pomirenje troškova doma. Svjedokinja VBF je kćer tužene i u svom iskazu je navela da je vršila uvid u uplatnice koje su uložene u sudski spis iz čega sud zaključuje da je njezin iskaz pripremljen i pristran. Svjedoci OB i VBF iskazivali su o činjenici da je pok. VB prihodovao, po njima znatna sredstva od podstanara, a istovremeno čine nespornom činjenicu da je u stanu koji se iznajmljivao prvotno 14 godina živio LB, potom svjedok OB osobno, oboje besplatno. Nakon OB da je u tom stanu živjela unuka UBF. No njezina unuka živjela je u tom stanu svega godinu dana i to u razdoblju prije no što je pok. VB bio smješten u dom (iskaz svjedokinje UBF i DB).

14.3. Tužena i svjedoci OB i VBF iskazivali su da je koncem 2013., pok. VB od unuka CB zatražio da započne plaćati stanarinu, što da ih je iznenadilo i povrijedilo te da su od tada s njime bili isključivo u telefonskom kontaktu. Ove tvrdnje o razlozima zbog kojih su njihovi odnosi bili narušeni su u suprotnost s iskazom svjedokinje UBF pa ih sud ne prihvaća istinitim. Naime, iz iskaza UBF sud je utvrdio da su oni bili u dobrim odnosima sve dok ZB uz znanje VB nije bio angažirao neku agenciju iz koje su došli fotografirati kuću radi prodaje što da je naljutilo unuka CB koji da je tada svašta ružno rekao VB (op. o tome da joj je govorio VB). Nakon toga, da se unuk naljutio i posvađao s pok. VB i od tada da su se razbili odnosi SB i VB (tuženice i pok. oca).

14.4. Sud ne vjeruje tvrdnjama svjedoka CB da je pok. VB imao mirovinu 4.500-5.500,00 kn jer su te njegove tvrdnje u suprotnosti s iskazom svjedokinje UBF koja je jedina imala punomoć na njegove račune s kojih je podizala novac i stoga neposrednih saznanja o visini njegove mirovine.

14.5. Sud u potpunosti vjeruje iskazu svjedokinje UBF i ŽB jer je riječ o osobama koje ni na koji način nisu zainteresirane za ishod ovog spora, a osim toga iskazivale su uvjerljivo i životno logično.

14.6. Prihvaćaju se kao istiniti i vjerodostojni iskazi saslušanih svjedoka EB i ČB jer su iskazivali životno i uvjerljivo te u suglasju s iskazima DB i UBF. Iako je riječ o supruzi i sinu tužitelja oni su u svojim iskazima u pogledu plaćanja smještaja za dom u kojem je boravio pok. VB, iskazivali i o činjenicama koje ne idu u prilog tužitelju pa im stoga sud vjeruje da su govorili istinu, odnosno da njihovi iskazi nisu bili pristrani, pripremljeni i prilagođeni postizanju uspjeha tužitelja.

15. Vezano za utvrđenje sporne činjenice tko je i čijim novčanim sredstvima plaćao troškove boravka pok. VB u domu Esperanza u [adresa] u razdoblju od 30. svibnja 2014. do veljače 2015. izvršen je uvid u uplatnice koje su uložene u spis na listu 13-17 te je utvrđeno da je trošak za boravak u domu za lipanj 2014. u iznosu od 5.200,00 kuna uplatila svjedokinja SBF (zvana ĆB) koja da je tada uplatila novčana sredstva koja je podigla s računa pok. VB budući je imala punomoć na njegov račun u OTP banci. Navedeno je utvrđeno uvidom u uplatnicu (list 17 spisa) te potvrđeno iskazom svjedokinje UBF.

15.1. Činjenica da je isključivo svjedokinja SBF imala punomoć za račune pok. VB utvrđena je iz iskaza svjedokinje SBF i iz očitovanja OTP banke (list 104 spisa).

15.2. Iz iskaza tužitelja i uplatnica koje su uložene u sudski spis list 13-16, a koje se odnose na uplate izvršene za boravak pok. VB u domu u razdoblju srpanj 2014. do 1. ožujka 2015., utvrđeno je da je taj trošak platio tužitelj ZB dok je činjenica da je ta plaćanja vršio, dijelom vlastitim sredstvima, utvrđena iz iskaza svjedoka EB i ČB (supruge i sina tužitelja) koji o tome imaju neposrednih saznanja, a to je potvrdila u svom iskazu i svjedokinja SBF.

15.3. Životno je uobičajeno stoga i uvjerljivo da srodnici plaćaju smještaj u domu za korisnika (op. brata) na način da ga plaćaju mirovinom koju ta osoba ostvaruje, a po potrebi dodaju i vlastita sredstva. Supruga tužitelja i sin tužitelja (EB i LB), saslušani kao svjedoci potvrdili su da je tužitelj samo djelomično vlastitim sredstvima plaćao dom za brata dok da je ostatak platio mirovinom pok. VB i/ili sredstvima od podstanarstva. No kako u ovom postupku prema teretu dokaza koji leži na tuženoj nije dokazano da su u razdoblju lipanj 2014. do veljača 2015. u kući [adresa], boravili podstanari niti je dokazano koliko bi iznosila najamnina sud smatra da ta činjenica nije dokazana, kao što nije dokazana niti činjenica visine ušteđevine pok. VB.

15.4. Naime, obzirom da tužitelj nije imao ovlaštenje za podizanje novčanih sredstava s bratova računa već je to imala treća osoba SBF koja je u svom iskazu potvrdila da je novcima koje je podigla s računa pok. VB platila dom za njega, ali samo za prvi mjesec njegova boravka u domu, slijedi zaključak da su ostali mjeseci podmireni novčanim sredstvima ostvarenim po osnovu mirovine pok. VB i da je ostatak podmirio tužitelj za kojeg je nesporno utvrđeno da je vršio uplate (dokaz uplatnice list 13-16 spisa).

15.5. Svjedokinja SBF, EB i LB potvrdili su da mirovina pok. VB nije bila dostatna za podmirenje troškova smještaja u domu. Iz iskaza svjedokinje UBF sud je utvrdio da mirovina pok. VB nije iznosila više od 3.000,00 kn. Obzirom da je ona imala punomoć na račune pok. VB ona je jedina imala neposrednih saznanja o visini mirovine pok. VB i sud joj vjeruje da je o tome iskreno iskazivala.

15.6. Dokazni prijedlog tužene da se pribave prometi po računu pok. VB kako bi se utvrdilo je li smještaj u domu plaćen njegovom mirovinom nije proveden jer je utvrđeno da tužitelj nije imao punomoć za podizanje novaca s računa pok. brata, a činjenica da je raspolagao mirovinom pok. brata za podmirenje troškova doma utvrđena je posredno iz iskaza saslušanih svjedoka EB i ČB te UBF pa stoga nije ni bilo potrebe za pribavom tog dokaza.

15.7. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj samo djelomično vlastitim sredstvima platio smještaj u domu za brata VB i to razliku između troškova doma (5.200,00 kn) i mirovine pok. VB (3.000,00 kn) koja razlika je iznosila 2.200,00 kn mjesečno (razdoblje srpanj 2014. do ožujka 2015) s time da je trošak za boravak u domu za lipanj 2014. u iznosu od 5.200,00 kuna uplatila svjedokinja SBF pri čemu je raspolagala novčanim sredstvima pok. VB.

16. Vezano za utvrđenje plaćanja troškova Vodovodu d.o.o. [adresa] sud je odlučne činjenice utvrdio iz iskaza tužitelja i EB te iz Sporazuma o načinu i rokovima podmirenja duga utroška vode u ukupnom iznosu od 2.563,67 kn (list 18 spisa) i očitovanja Vodovoda (list 80 spisa) iz kojih je utvrđeno da je te troškove podmirio tužitelj. Naime, ti troškovi su nesporno podmireni nakon smrti VB pa ta činjenica i ne bi trebala biti sporna. Tuženica u tom smislu nije dokazala suprotno.

16.1. Iz iskaza tužitelja i svjedoka EB utvrđeno je da je cijev za vodu, zbog koje je došlo do velikog gubitka vode, pukla u dvorištu ili vrtu. Kako su tužitelj i njegov pok. brat suvlasnici svaki u ½ dijela predmetnih nekretnina na adresi [adresa], na kojoj je nastao predmetni utrošak vode, to je tužitelj tim plaćanjem podmirio i dio svoje obveze. Naime, do tog troška došlo je zbog puknuća vodovodne cijevi, a u to vrijeme pok. VB je bio smješten u domu pa ne može biti riječ o obvezi koja bi teretila isključivo pok. VB. Tužitelj je kao suvlasnik predmetnih nekretnina plaćanjem utroška vode u iznosu od 2.563,67 kn kao i plaćanjem popravka vodovodne cijevi u iznosu od 1.271,93 kn dijelom podmirio svoju, a dijelom obvezu pok. VB s time da obzirom na veličine njihovih suvlasničkih udjela ½ otpada na pok. VB, a druga polovina na tužitelja pa je stoga u tom dijelu osnovan prigovor tužene i tužbeni zahtjev samo djelomično prihvaćen na način da je utvrđeno kako je tužitelj ZB podmirio dugove pok. ostavitelja VB i to za utrošak vode u stanu u [adresa] prema trgovačkom društvu Vodovod d.o.o. [adresa], u iznosu od 1.268,34 kuna (168,34 EUR) te za popravak puknuća cijevi za navedeni stan u iznosu od 635,97 kune (84,41 EUR).

17. Obzirom na navedeno djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja temeljen na odredbi čl. 71. st. 2. Zakona o nasljeđivanju kojim je propisano da se prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine od utvrđene vrijednosti dobara koje je ostavitelj imao u času smrti odbija među ostalim i iznos ostaviteljevih dugova, pa je stoga odlučeno kao u točki I izreke.

17.1. Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci točka II jer je iz provedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije vlastitim sredstvima platio trošak boravka u domu za VB za prvi mjesec njegova boravka u domu (lipanj 2014.) već da je to učinila SBF koja je tada uplatila novčana sredstva VB.

17.2. Zatim zbog činjenice utvrđene iz iskaza svjedoka EB i ČB, da tužitelj nije u cijelosti vlastitim sredstvima plaćao smještaj za pok. VB u domu već da je on samo djelomično participirao na način da je vlastitim sredstvima podmirio razliku između cijene doma i mirovine pok. VB. Kako je iz iskaza svjedokinje UBF sud utvrdio da je mirovina pok. VB iznosila najviše 3.000,00 kuna, a da je dom plaćao tužitelj s time da je tužitelj nadodao razliku do pune cijene doma, sud je utvrdio da je tužitelj participirao odnosno plaćao razliku do 5.200,00 kn, odnosno iznos od 2.200,00 kn mjesečno.

17.3. Obzirom na navedena utvrđenja sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na način da je utvrdio da je tužitelj ZB podmirio dugove pok. ostavitelja VB za smještaj u ustanovu Obiteljsko zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba Esperanza Pula prema navedenoj ustanovi u iznosu od 17.600,00 kuna (2.335,92 EUR), dok je za preostali dio u iznosu od 29.200,00 kuna (3.875,51 EUR), odbijen kao neosnovan.

17.4. Obzirom da je tužitelj suvlasnik s pok. bratom na predmetnim nekretninama u ½ dijela odbijen je i njegov zahtjev za isplatom ½ troška plaćenog za popravak cijevi i za utrošak vode budući da suvlasnici sukladno čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) moraju snositi troškove nekretnine razmjerno veličini svog suvlasničkog dijela. Zbog navedenog odbijen je dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je tužitelj ZB podmirio dugove pok. ostavitelja VB za utrošak vode u stanu u [adresa] prema trgovačkom društvu Vodovod d.o.o. [adresa], u iznosu od 1.268,34 kuna (168,34 EUR) te za popravak puknuća cijevi u iznosu od 635,97 kune (84,41 EUR).

18. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-3053/15-8 od 11. prosinca 2015. utvrđeno je da je tuženica kao zakonska nasljednica iza VB Košare naslijedila pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju u [adresa], oznake A/VI-29.

18.1. Obzirom da je tužena navedeno pravo korištenja grobnog mjesta naslijedila iza pok. UB, kao zakonska nasljednica svog pok. oca VB, valjalo je utvrditi da navedena ½ prava korištenja grobnog mjesta predstavlja ostavinsku imovinu pok. VB te da se ima uračunati u vrijednost nužnog dijela tužene odnosno u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev.

19. Sud je provodio dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka kako bi između ostalog utvrdio pravu volju sadržanu u spornoj oporuci i iz provedenih dokaza, saslušanih svjedoka, tužitelja i same tužene, utvrdio da su pok. VB u razdoblju nakon smještaja u Dom posjećivali brat ZB i članovi njegove obitelji, rođakinja DB i SBF dok tužena i njezina obitelj suprug i djeca (unuci pok. VB) nisu dolazili posjetiti ga i to bez opravdanog razloga.

19.1. Oporuka je datirana s 10. veljače 2013., a svjedoci OB i VBF u svojim su iskazima pokušali uvjeriti sud da su tada, u času sastava oporuke, odnosi pok. VB, njihove majke i njih bili dobri. No, sud je cijeneći provedene dokaze i iskaze svih saslušanih svjedoka utvrdio da je pok. VB bio smješten u dom 1. lipnja 2014., da mu je prije toga u razdoblju od cca četiri mjeseca pomoć pružala rođakinja DB dakle od početka veljače 2014., kako u to vrijeme dok mu je ona pomagala pok. VB više nije imao podstanare, proizlazi zaključak da je podstanarka Andrijana unuka UBF iselila najkasnije tijekom siječnja 2014. godine. Budući da je ona bila podstanar godinu dana ovaj sud utvrđuje da je ona uselila, a unuk OB iselio iz stana kojeg mu je djed bio dao na raspolaganje početkom 2013., a ne kako je to tvrdio svjedok OB krajem 2013. Stoga se datum sastava oporuke, suprotno tvrdnjama svjedoka CB i VBF, poklapa s početkom narušenosti odnosa pok. VB i njegove kćeri te unuka. O težini narušenosti odnosa tužene i pok. oca govori i činjenica da ga nije posjećivala u domu u kojem je bio smješten devet mjeseci. Nadalje, činjenica da su pok. VB u razdoblju prije smještaja u dom pomagale svjedokinja SBF i rođakinja DB dodatno upućuje na zaključak da tužena nije pomagala ocu u razdoblju života kada mu je pomoć bila potrebna. Sve navedeno, dodatno potkrjepljuje zaključak suda da su odnosi tužene i pok. oca nekoliko godina prije smrti ostavitelja bili narušeni. Upravo narušenost odnosa oca i kćeri mogla je biti jedan od razloga zbog kojih je ostavitelj odlučio oporučno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom nekretnina, koje se nalaze u [adresa] na adresi [adresa], isključivo u korist brata koji je brinuo o njemu, s kojim je bio u suvlasničkoj zajednici (op. koja je nastala nakon smrti njihovih roditelja jer su ih stekli nasljeđivanjem) i dobrim odnosima.

19.2. Činjenicu da ima namjeru sve što je imao na adresi u [adresa] ostaviti bratu ZB, potvrdili su svjedoci DB i LB kojima da je o tome govorio pok. VB za života, pri čemu da je isticao činjenicu da brat o njemu brine.

20. Uvidom u presudu na temelju priznanja poslovni broj P-378/94 od 12. listopada 1994. utvrđeno je da je ona donesena u parničnom predmetu koji je vođen između tužitelja VB i tuženika ZB te da se njome utvrđuje da je tužitelj VB iz [adresa] izgradnjom stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] – zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja porodičnu stambenu zgradu površine 85 m2, pa se slijedom navedenog tuženiku nalaže da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis takvog vlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama, jer da će u protivnom istu zamijeniti ta presuda, po pravomoćnosti.

20.1. Među strankama nije sporno da ta presuda nikada nije bila provedena u zemljišnim knjigama, odnosno da je njezina provedba bila odbijena.

20.2. Naime, vlasništvo nekretnine stječe se upisom u zemljišne knjige, a u zemljišnim knjigama su VB i ZB upisani kao suvlasnici svatko u ½ dijela predmetnih nekretnina (vlasnički list – list 63 spisa).

20.3. Nakon što je provedba te presude u zemljišnim knjigama bila odbijena pok. VB nije poduzimao nikakve radnje s ciljem njezine provedbe. On je time konkludentno prihvatio stanje onakvim kakvo je ono upisano u zemljišne knjige, a to je suvlasništvo njega i brata svakog u ½ dijela što je u konačnici potvrdio i sadržajem oporuke koju je napisao.

20.4. U oporuci pok. VB jasno navodi da svom bratu ZB nakon svoje smrti ostavlja nekretninu koju posjeduje, pri tome on spominje ½ dijela, koja je na adresi [adresa] u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] te da tu svoju polovicu ostavlja, daje vlasniku druge polovice svom bratu ZB. Obzirom na sadržaj tog dijela oporuke, kao i dijela oporuke u kojem navodi da sve pokretnine namještaj i tehničke uređaje ostavlja svom bratu ZB, ovaj sud utvrđuje da je prava volja pok. ostavitelja bila da njegov brat ZB naslijedi u cijelosti njegov suvlasnički dio nekretnina na adresi [adresa] u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] jer jasno navodi da svoju polovicu ostavlja vlasniku druge polovice bratu ZB, čime ZB uz svoju polovicu dobiva i drugu polovicu, što predstavlja jedno cijelo. Osim toga u točki 3. oporuke bratu ostavlja i pokretnine (namještaj i tehničke uređaje) koje se u tim nekretninama nalaze. Tumačeći pravu volju ostavitelja valja napomenuti da je ostavitelj u točki 2. oporuke jasno i nedvojbeno naveo koje to nekretnine ostavlja svojoj kćeri SB pa bi zasigurno to bio učinio i s dijelom nekretnina koje su sporne da je želio da ih ona naslijedi. Volja ostavitelja je bila da njegov suvlasnički dio nekretnina na adresi [adresa] u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] naslijedi brat ZB.

20.5. Nadalje, iz iskaza svih saslušanih svjedoka utvrđeno je da je pok. VB stanovao u kući u dvorištu (površine 85m2) za koju tuženica-protutužiteljica tvrdi da nije bila predmetnom oporučnog raspolaganja, dok je drugu nekretninu zgradu koja gleda prema prometnici iznajmljivao podstanarima, a ostavitelj je u oporuci jasno naveo da bratu ostavlja nekretninu koju posjeduje. Budući je u toj nekretnini kući u dvorištu (površine 85m2) stanovao nju je nedvojbeno neposredno posjedovao, dok je drugu nekretninu zgradu prema prometnici također posjedovao, ali posredno jer su u njoj boravili jedno vrijeme sin tužitelja LB, zatim unuk ostavitelja, odnosno sin tužene OB i unuka svjedokinje UBF, kao podstanar.

20.6. Zbog navedenog odbijen je protutužbeni zahtjev i odlučeno kao u izreci točka III presude.

21. Obzirom na djelomični uspjeh stranaka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Puli 29. srpnja 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju-protutuženiku po punomoćniku

2. tuženici-protutužiteljici po punomoćniku