Zakon.hr

Pn-191/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, zastupano po pun. Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne te zaključene glavne rasprave, na ročištu od 29. srpnja 2025., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

I Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 2.897,35 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18.12.2020. pa do konačne isplate i to za razdoblje od 18.12.2020. pa do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 01. siječnja 2024.g. do konačne isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 200,00 € sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3 da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnova troškova prijevoza radi liječenja isplati iznos od 53,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18.12.2021. pa do konačne isplate i to za razdoblje od 18.12.2020. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 01. siječnja 2024.g. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 42,91 € sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade isplati iznos od 164,04 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za razdoblje do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 01. siječnja 2024.g. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:

- 132,72 € počev od 15. 02. 2021. pa do konačne isplate,

- 31,32 € počev od 15.03.2021. pa do konačne isplate,

dok se tužbeni zahtjev tužitelja odbija za više zatraženi iznos glavnice od 175,04 € sa pripadajućim kamatama, te za više zatražene kamate na iznos od 31,32 € za razdoblje od 15.02.2021. do 15.03.2021. godine kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate na iznos od 729,98 EUR tekuće od 18.12.2020. do 07.07.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

V Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate na iznos od 395,11 € tekuće od 18.12.2020. do 07.07.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.708,15 € zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. srpnja 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje:

1. Dana 30. travnja 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba u kojoj tužitelj navodi da se dana 15.11.2020.g u Splitu, na kolniku ulice Kralja Držislava 28A, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka].

1.1. Tužitelj da se kretao ulicom Kralja Držislava, desnom kolničkom trakom u predjelu Sirobuja, iz smjera Splita u smjeru Stobreča.

1.2. Navedenu prometnu nezgodu da je prouzrokovao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji se namjeravao prestrojiti u kolničku traku u kojoj se nalazio tužitelj bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može obaviti bez dovođenja u opasnost ostalih sudionika prometa, radi čega da je došlo do jakog udara u lijevu bočnu stranu automobila tužitelja.

1.3. Radi navedenog udarca automobil tužitelja je odbačen na nogostup od kojega se odbio te je ponovno došlo do jakog udarca vozila reg. oznake [registarska oznaka] s automobilom kojim je upravljao tužitelj, slijedom čega je isti odbačen te jako udario od zaštitnu ogradu između dvije kolničke trake.

1.4. Vozilo reg. oz. [registarska oznaka] da je osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]

1.5. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj da je zadobio tjelesne ozljede koje su kod istog dovele do narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, što upućuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

1.6. U tužbi se dalje navodi kako je nakon ovog štetnog događaja zbog pretrpljenih ozljeda i samog tijeka liječenja, u razdoblju od nezgode do izlječenja tužitelj bio izložen brojnim nelagodnostima koje prate redovno liječenje te onemogućen u uobičajenim svakodnevnim aktivnostima, a koja ograničenja će osjećati i u budućnosti, što sveukupno ukazuje na negativne manifestacije povrede na njegovo tjelesno i duševno zdravlje.

1.7. Slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, a uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove i povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a uzimajući u obzir pretrpljeni strah, trajno i privremeno smanjenja životnih aktivnosti, naruženost te nelagodnosti tijekom liječenja kao činjenica i okolnosti slučaja od utjecaja na visinu pravične novčane naknade u iznosu od 17.000,00 kn.

1.8. U tužbi se dalje navodi kako je tužitelju nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, a koju pomoć i njegu su istoj pružali ukućani slijedom čega potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

1.9 Tužitelj je imao i nužne troškove koji se odnose na trošak prijevoza na kontrolne preglede od mjesta prebivališta do KBC Split, pa na ime imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja potražuje iznos od 700,00 kn.

1.10. Tužitelj je zbog pretrpljenih ozljeda bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 15.11.2020.g. do 18.02.2021.g. te je za vrijeme bolovanja primio nižu plaću nego u mjesecima prije štetnog događaja. U razdoblju od 08/2020 do 10/2020 odnosno 3 mjeseca prije štetnog događaja i prije privremene nesposobnosti za rad tužitelj je s osnove isplate plaće ostvario ukupan primitak u iznosu od 13.636,80 kn što je prosječno mjesečno 4.545,60 kn. U mjesecima privremene nesposobnosti za rad primio je nižu plaću u ukupnom iznosu od 6.152,18 kn i to po mjesecima: u studenom za 1.038,93 kn, u prosincu za 1.792,23 kn, u siječnju za 2.031,78 kn, u veljači za 1.289,24 kn.

1.11. Slijedom navedenog, tužitelj na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu potražuje iznos od 6.152,18 kn.

1.12. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. ZOO-a, a sve u okviru gore navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njegovoj dobi, zanimanju, načinu nastanka štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu za ukupnu štetu koju trpi potražuje na ime naknade:

- neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu...........25.000,00 kn

- imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja……….......700,00 kn

- imovinske štete za izgubljenu zaradu…………………………6.152,18 kn 1.13. Tužitelj je postupio sukladno čl. 11. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete.

1.14. Tuženik je dana 12.04.2021. dostavio obrazloženi odgovor odnosno ponudu naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu na iznos od 10.000,00 kn, koji iznos je dana 12.04.2021. isplatio kao nesporni dio štete, a dana 29.04.2021. ponudu na daljnji iznos od 2.000,00 kn koji je istog dana i isplaćen s iste osnove.

1.15. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka temeljem čl.1100. st. 1. i 2. u vezi s čl. 19., 1046. i 1103. ZOO-a, donese presudu slijedećeg sadržaja:

»I Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege isplati iznos od 13.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18.12.2020. pa do isplate, II Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3 da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnova troškova prijevoza radi liječenja isplati iznos od 700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18.12.2021. pa do isplate

III Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade isplati iznos od 6.152,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na:

- iznos od 1.038,93 kn od 15.12.2020. do isplate

- iznos od 1.792,23 kn od 15.01.2021. do isplate

- iznos od 2.031,78 kn od 15.02.2021. do isplate

- iznos od kn 1.289,24 od 15.03.2021. do isplate

IV Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.«

2. Dana 11. srpnja 2022. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu, u kojem je tuženik istakao da ne spori pasivnu legitimaciju kao ni nastanak prometne nezgode, a time i odgovornost za nezgodu.

2.1. Međutim, a kada je riječ o potraživanju štete uslijed povrede prava osobnosti (neimovinska i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu), kao i potraživanju izgubljene zarade tuženik se protivi tužbenom zahtjevu kao previsoko postavljenom te predlaže isti odbiti kao neosnovan.

2.2. Tuženik je tužitelju isplatio iznos od 17.500,00 kn (dana 12.04.2021. iznos od 10.000,00 kn, dana 29.04.2021. iznos od 2.000,00 kn te kn dana 07.07.2022 iznos od 5.500,00 kn) što predstavlja primjerenu naknadu za cjelokupnu štetu (neimovinska i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu), koju je tužitelj pretrpio u utuženom štetnom događaju, te kako je svako njegovo daljnje potraživanje neosnovano.

2.3. Predlaže se pribava cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja od izabranog liječnika. Tuženik se ne protivi provođenju dokaza medicinskim vještačenjem kao i saslušanjem tužitelja

2.4. Tuženik je dana 07.07.2022. na ime izgubljene zarade isplatio iznos od 2.976,98 kn kojom isplatom je u cijelosti podmirena šteta na ime potraživanja izgubljene zarade.

2.5. U ovakvoj situaciji kada se zahtjev za naknadu štete podnosi prema osiguravajućem društvu (umjesto prema poslodavcu), tužitelju ne pripada pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu već u neto iznosu.

2.6. Nadalje, tužitelj nema prava na naknadu za troškove prehrane i troškova prijevoza na posao i s posla budući ovakve naknade predstavljaju namjensku naknadu vezanu isključivo za prisutnost radnika na radu.

2.7. Tužitelju ne pripada pravo na navedene naknade u vremenu kad nije radio.

2.8. Tuženik se ne protivi pribavi podatka od izabranog liječnika o trajanju bolovanja dok se predlaže da se izvede dokaz vještačenjem po medicini rada na okolnost trajanja nesposobnosti za rad tužitelja uslijed predmetne nezgode. Tužitelj se protivi provođenju dokaza financijskim vještačenjem.

2.9. Potraživanje na ime troškova liječenja u iznosu od 700,00 kn je u cijelosti neosnovano jer nema osnova za navedeni trošak budući je tužitelj sasvim sigurno osiguranik HZZO-a i stoga nije imao troškove liječenja dok tužitelj ničim nije dokumentirao da je imao troškove prijevoza radi liječenja u navedenom iznosu.

2.10. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Dana 31. ožujka 2023. zaprimljen je podnesak tužitelja, u kojem je tužitelj između ostalog istakao da među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak prometne nezgode ni osnova odgovornosti za nezgodu, kao i da je tuženik isplatio nesporni dio štete na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od: 12.000,00 kn dana 12.04.2021., 10.000,00 kn i 29.04.2021. 2.000,00 kn, sve prije podnošenja tužbe, a nakon podnošenja tužbe iznos od 5.500,00 kn dana 07.07.2022., na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, te 2.976,98 kn dana 07.07.2022. na ime izgubljene zarade.

4. Tužitelj je tijekom trajanja postupka mijenjao svoj tužbeni zahtjev, a isti je konačno postavio u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 13.11.2024., kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»I Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 3.097,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18.12.2020. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

- 1.235,96 kn / 164,04 € teku od 15.02.2021, do isplate,

- 1.319,24 kn / 175,09 € teku od 15.03.2021. do isplate.

IV Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate na iznos od 5.500,00 kn / 729,98 EUR tekuće od 18.12.2020. do 07.07.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

V Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate na iznos od 2.976,98 kn / 395,11 EUR tekuće od 18.12.2020. do 07.07.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

VI Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska 144 A, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refnanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«

5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priložene medicinske dokumentacije, pregledom platnih podataka dostavljenih za tužitelja, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima ortopedu traumatologu dr Ivici Bandaloviću, neurokirurgu dr Miru Jurinoviću, psihijatru dr Nikoli Sikirici, financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Stjepanu Kolovratu, pregledom pisanog vještva vještaka Stjepana Kolovrata.

6. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a

7. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

8. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

9. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj, po navodima iz tužbe i tijekom postupka, pretrpio iz štetnog događaja od 15.11.2020.g., kada se u Splitu, na kolniku ulice Kralja Držislava 28A, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], za koji štetni događaj, je prema tvrdnjama tužitelja, odgovoran osiguranik tuženika, a uslijed kojeg štetnog događaja je tužitelj, po navodima iz tužbe, pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu.

10. Među strankama nije sporno:

- osnov odgovornosti i pasivna legitimacija tuženika,

- da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku,

- kako je tuženik isplatio tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznose od 12.000,00 kn dana 12.04.2021., 10.000,00 kn i 29.04.2021. 2.000,00 kn, a nakon podnošenja tužbe iznos od 5.500,00 kn dana 07.07.2022., na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, te 2.976,98 kn dana 07.07.2022. na ime izgubljene zarade.

11. Među strankama je sporno:

- je li na strani tuženika postoji obveza za isplatom, pored već isplaćenih iznosa, i daljnjih novčanih iznosa po osnovu pretrpljene imovinske i neimovinske štete uslijed predmetne prometne nezgode,

12. Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/2, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) propisano je:

»Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.«

12.1. Člankom 1100. ZOO-a propisano je:

» (1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. «

12.2. Člankom 19. st 1 i 2 ZOO-a propisan je:

» (1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. «

13. Iz sadržaja citiranih odredbi i njihovim smislenim tumačenjem proizlazi da je institut povrede prava osobnosti, a kako je propisan ZOO/05, uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom čl. 198. – 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da sada povreda prava osobnosti je pravni osnov u odnosu na koji se naknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah itd., a koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih elemenata za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni elementi se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada već na temelju tih kvalifikatornih elemenata, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, se određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti (takav stav zauzeo je Vrhovni sud u nizu svojih odluka, između ostalih i Rev 949/2016-2 od 13. studenoga 2018.)

14. Na okolnost pretrpljene neimovinske štete, kao i imovinske štete – tuđe njege i pomoći, sud je proveo dokaze pregledom priložene medicinske dokumentacije i medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima ortopedu traumatologu dr Ivici Bandaloviću, neurokirurgu dr Miru Jurinoviću, psihijatru dr Nikoli Sikirici.

15. Iz nalaza i mišljenja iznesenog na ročištu od 18. rujna 2024. od strane stalnog sudskog vještaka ortopeda-traumatologa, dr Ivice Bandalovića, sud je utvrdio:

- kako je uvidom u med. dokumentaciju tužitelja, te nakon izvršenog fizičkog pregleda tužitelja kojeg je izvršio neposredno prije rasprave na hodniku, može izjaviti da je tužitelj dana 15.11.2020. nastradao u prometnoj nezgodi tako da je kamion hladnjača udarila sa stražnje strane njegov auto te ga odbacila,

- kako je nakon nezgode tužitelj zaprimljen u KBC Split gdje mu je utvrđeno rastegnuće mišića vrata i bolovi u području slabinske kralježnice, kako je rendgenski obrađena čitava kralježnica te nije nađeno na kostima kralježnice nikakvih traumatskih promjena, da mu je postavljena imobilizacija sa schanz kravatom i određeno mu je mirovanje, i analgetika.

- kako je kontroliran od ortopeda traumatologa, zatim kod neurokirurga, a nalazi neurokirurga kod prijema bili su uredni, ordinirano je također mirovanje.

- kako se liječi fizikalnom terapijom, te to do 20.11.2020. i sljedeća terapija je bila 01.12.2020.,

- kako je za napomenuti da je kod nalaza fizijatra kod pregleda prije ordiniranih terapija utvrđena bolnost vratne kralježnice i pojačani tonus mišića vrata,

- kako je u međuvremenu kontroliran kod psihijatra, a također mu je 08.04.21. napravljena MNG pretraga o kojoj će više reći vještak neurokirurg,

- kako je kliničkim pregledom tužitelja utvrdio umanjenu pokretljivost vrata u lakom stupnju i to prednjeg sagibanja stražnjeg sagibanja podstraničnog i obostranog sagibanja i rotacije,

- kako je nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 3% koje se očituje u umanjenoj pokretljivosti vrata,

- kako je kod procjene umanjenja životnih aktivnosti poveo računa da je tužitelj kod ozljede bio u dobi od 65 godina kada već postoji umanjena pokretljivost kralježnice,

- kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta jedan dan srednjeg intenziteta deset dana i lakog intenziteta 3 mjeseca, tuđa pomoć i nemedicinska njega tužitelju je bila potrebna kroz tri mjeseca jedan sat dnevno,

- kako naruženje kod tužitelja nije opazio.

16. Iz nalaza i mišljenja iznesenog od strane stalnog sudskog vještaka neurokirurga dr Mira Jurinovića, na ročištu od 18. rujna 2024. sud je utvrdio:

- kako je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja ĆD rođenog 1955. koji je 15. studenog 2020.g. koji je zadobio ozljede u prometnoj nesreći u svojstvu vozača osobnog automobila.

- kako o hodogramu liječenja, ono što je kazao vještak kirurug traumatolog, neće ponavljati, da će dopuniti u pogledu rendgenskog snimanja, kako je snimanje lubanjskih kostiju urađeno i da nije bilo koštanih traumatskih promjena,

- kako je snimljeno samo prvih pet kralježaka vratne kralježnice, te kako je uz imobilizacijski okolovratnik preporučeno tužitelju mirovanje, uzimanje tableta protiv bolova, te javljanje na kontrolni pregled,

- kako je tužitelj bio na kontrolnim pregledima kod kirurga traumatologa i kod neurokirurga dana 20.11., kako su tužitelja uputili na fizikalnu terapiju.

- kako je u 12. mjesecu 2000. i u prvom mjesecu 2021. bio ukupno četiri tjedna na fizikalnom liječenju o čemu svjedoče preslike fizijatrijskih kartona, da je posljednji pregled fizijatra bio 04.02., te preporučene vježbe kod kuće što ih je naučio, te da se uradi pretraga EMNG,

- kako je EMNG pretraga učinjena 08.04.2021., te da je konstatirano srednje teško oštećenje vratnih živčanih korijena i to osmih obostrano te blaže do umjereno oštećenje za sedme vratne korijene obostrano.

- kako je tužitelj doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje i kako se stvorila ozljeda prava osobnosti u trpljenju bolova bio je privremeno reduciranih životnih aktivnosti i to 15 dana u punom obimu i još 30 dana u polovičnom obimu, dakle da kroz mjesec i po dana nije bio sposoban za tjelesne poslove.

– kako je na temelju priložene med. dokum. i urađene pretrage EMNG oštećeno tjelesno zdravlje za 4%,

- kako se s obzirom na životnu dob uzevši u obzir rendgenske nalaze kralježnice, što je uradio pri prijemu u bolnicu, reducira ovih 4% za ¼, te da je tako, baš na račun ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći preostala umanjenja životna aktivnost za 3%,

- kako se radi o malenim postocima cijenjenim od strane traumatologa i s njegove, neurokirurške, strane te kako se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja dva različita organska sustava te da procijenjene postupke valja zbrojiti da bi ukupno umanjenje bilo 6 %,

- kako se s neurokirurške strane ispoljava u lakšem zamaranju pri tjelesnim poslovima gdje se iziskuje uporaba ruku-šaka. Uz ulaganje napora u manjem stupnju on će biti uglavnom radno učinkovit ali u skladu sa životnom dobi,

- kako su pretrpljeni bolovi s neurokiruške strane procijenjeni od strane vještaka kirurga, isto tako što se tiče potrebne pomoći i njege kod kuće s neurokiruške strane su unutar procijenjenih od strane kirurga,

- kako je tužitelj imao neugodnosti radi ovog ozljeđivanja, bio je izložen rendgenskom snimanju, nosio je ovratnik, odlazio na kontrolne preglede višekratno, odlazio na fizikalnu terapiju – procedure su nelagodne, da je radio je pretragu EMNG koja je umjereno bolna jer je povezana s bockanjem iglicama,

- kako se trajanje liječenja može procijeniti da je bilo tri i pol mjeseca.

17. Iz nalaza i mišljenja iznesenog na ročištu od 18. rujna 2024. od strane stalnog sudskog vještaka psihijatra dr Nikole Sikirice, sud je utvrdio:

- kako je pregledao spis i med. dokumentaciju na ime tužitelja ĆD iz čega je vidljivo da je isti dana 15.11.2020. bio sudionikom prometne nezgode te je tom prilikom zadobio ozljede, čija je narav njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju specijalista neurokirurga i traumatologa,

- kako je osim toga tužitelj po traumatskom događaju u nekoliko navrata i ambulantno psihijatrijski pregledan gdje je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i poremećaja prilagodbe te se istom zbog toga preporuča i psihoparmako terapija. Posljednji psihijatrijski nalaz datiran je 09.03.2021. godine.

- uzimajući u obzir sve navedeno kao i mišljenja dva prethodna vještaka smatra da je tužitelj u trenutku traumatskog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 sata. Zatim sekundarni strah u umjerenom intenzitetu u trajanju od dva tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 12 do 14 tjedana.

- zaključno smatra da trajnih povreda duševnih integriteta kao posljedice traumatskog događaja nije bilo.

- lijekovi koji su tužitelju bili preporučeni su lijekovi iz klase ansiolitika, antidepresiva i hipnotika.

- kako je mišljenja da je za vrijeme trajanja navedenih smetnji tužitelj bio reducirane funkcionalnosti što se tiče njegovog psihijatrijskog liječenja a da li je taj intenzitet reducirane funkcionalnosti dosegao takav nivo da bi na osnovu toga on bio na bolovanju je stvar liječnika opće medicine ili liječnika specijalista medicine rada.

- kako je prilikom procjene uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

18. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud je, temeljem priložene medicinske dokumentacije, te prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka ortopeda- traumatologa dr Ivice Bandalovića, neurokirurga dr Mira Jurinovića i psihijatra dr Nikole Sikirice, a na koje vještačenje ni stranke nisu imale primjedbi, nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

18.1. Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja (tužitelj je rođen 1955. godine, a predmetni štetni događaj zbio se 2020. godine, dakle u vrijeme kada je tužitelj imao 65 godina života), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom, na način kako su to iskazali vještaci, a kako je to prethodno navedeno, po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je naprijed navedeno po vrsti, jačini i trajanju,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životne aktivnosti na način kako je to utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životne aktivnosti od ukupno 6% ) te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu provođenja raznih kontrolnih pregleda, te umanjena kvalitete života tijekom liječenja, a čega svega ne bi bilo da nije bilo štetnog ponašanja osiguranika tuženika.

18.2. Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpio tužitelj, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

19. Ocjena je ovog suda kako u konkretnom slučaju utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 sv. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Cijeneći sve prethodno obrazloženo i utvrđeno ocjena je ovog suda da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpio tužitelj iz predmetnog štetnog događaja od 15.11.2020. po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 4.500,00 €, (1.500,00 € po osnovu duševnih bolova zbog umanjena životnih aktivnosti, 2.000,00 € po osnovu pretrpljenih bolova, te 1.000,00 € po osnovu pretrpljenog straha)

21. U odnosu na zahtjev za naknadom imovinske štete – tuđe njege i pomoći za navesti je da, iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

21.1. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :

»Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. «

21.2. Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

« 1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. »

21.3. Stoga, kako bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.

21.4. S obzirom da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju tužitelju je bilo potrebno 1 h tuđe njege i pomoći dnevno, to se ne može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi u domaćinstvu tužitelja, te istome pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz potvrde doma Lovret, a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege i pomoći iznosila 70,00 kn, dakle 9,29 €, dok je sud uvidom na web stranicu doma Lovret u utvrdio da cijena jednog sata održavanja osobne higijene iznosi 12.00 €.

21.5. Međutim, kako je tužitelj zatražio po osnovu tuđe njege i pomoći iznos od 8€ po satu, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je sud tužitelju dosudio iznos od 8€ po jednom satu.

21.6. Slijedom iznijetog, kada se 90 h tuđe njege i pomoći ( 90 dana x 1 h dnevno = 90 h) pomnoži sa 8,00 €, to proizlazi da je tužitelju tuženik po osnovu naknade imovinske štete – tuđe njege i pomoći dužan isplatiti iznos od 720,00 €.

22. Dakle, ukupna neimovinska šteta, te šteta po osnovu tuđe njege i pomoći iznosi 5.220,00 € (4.500,00 € neimovinska šteta + 720,00 tuđa njega i pomoć).

23. Međutim, kako je tuženik po osnovu neimovinske štete i imovinske štete – tuđe njege i pomoći isplatio tužitelju iznos od 17.500,00 kn, što prema fiksnom tečaju 1€=7,53450 kn, iznosi 2.322,65 €, to je sud iznos od 5.220,00 € umanjio za isplaćeni iznos od 2.322,65 €, slijedom čega je tuženik dužan tužitelju po osnovu neimovinske štete i tuđe njege i pomoći isplatiti daljnji iznos od 2.897,35 €.

24. Kako je tužitelj po osnovu

24.1 Na dosuđeni iznos tužitelju pripada kamata koja teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku pa do konačne isplate.

24.2. Naime, u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP), koji zakon je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada se predmetni štetni događaj zbio, i koji se u predmetnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, a sukladno kojoj odredbi tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva, pa do isplate. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje u tekstu - ZOOP) usklađen je s tom Direktivom da je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, u dijelu koji se odnosi na uređenje prava oštećene osobe na podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju (čl.11.) i u čl. 12., na postupak i rokove za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe (povećanje zaštite žrtava automobilskih nezgoda kao slabije strane u postupku, pravo izvršenje obveze odgovornog osiguranika, sankcioniranje nepravovremenog izvršavanja obveze u obliku zateznih kamata radi brže obrade i likvidacije šteta) te isplati naknade za štetu, a u slučaju kada nije moguće utvrditi visinu konačnog iznosa naknade štete u propisanim rokovima.

24.3. Vrijeme je i obveza osiguranika da o tome izvijesti podnositelja zahtjeva za naknadu štete s navođenjem opravdanih razloga, ali i izvršiti obvezu isplate nespornog iznosa naknade štete oštećenoj osobi, rasterećenje sudstva, kao i zaštitu osiguratelja od izvršenja plaćanja zatezne kamate za naknadu štete koje nije bilo u mogućnosti u utvrđenom roku isplatiti, a o kojoj svrsi i cilju trebaju voditi računa sudovi.

24.4. Naime, čl. 12. st. 4. ZOOP-a određeno da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Citiranim st 4. članka 12. ZOOP-a upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguratelja zbog nepostupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima i na način propisanim u stavku 1. istog članka. Slijedom toga tuženiku, kao osiguratelju i „jačoj strani“ kojoj su u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete na raspolaganju stručne osobe, liječnici-cenzori, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužiteljice koje se ne mogu otkloniti. daljnjim fizikalnim terapijama.

24.5. Pri tome je sud cijenio i činjenicu da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti sa velikim brojem ozljeda, lomova i sl., već da se radi o šteti sa malim stupnjem umanjenja životnih aktivnosti, pa kod činjenice da tuženik na raspolaganju ima velik broj stručnih osoba, liječnika-cenzora, to su tuženiku odmah po primitku zahtjeva za mirno rješenje spora bile poznate sve okolnosti konkretnog slučaja, pa tako i da se radi o umanjenju životnih aktivnosti od 6%, te koliko tih 6% iznosi u novčanom ekvivalentu.

24.6. Konačno, iz Zaključka sastanka predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova Hrvatske održanog dana 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku, proizlazi da zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju i to u onom trenutku kada je nastala, odnosno koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predviđena. Upravo iz razloga što tuženik raspolaže stručnim osobama – liječnicima - cenzorima, te kraj činjenice da je tužitelj dostavio liječničku dokumentaciju iz koje je tuženik mogao utvrditi o kakvim se ozljedama radi, te da je tuženik mogao predvidjeti koliko traje liječenje i kakve posljedice po zdravlje oštećenog ostavljaju takve ozljede, dakle da je predmetna šteta bila predviđena, uslijed čega je po ocjeni ovog suda tuženik pao u kašnjenje u trenutku kada je zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora, to je ovaj sud tužitelju dosudio kamatu počev od dana kada je tuženik zaprimio zahtjev u mirnom postupku.

24.7. Pregledom priloženog odštetnog zahtjeva te e-mail poruke, sud je utvrdio kako je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku odštetni zahtjev putem e-maila dana 17.12.2020., slijedom čega tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete po osnovu tuđe njege i pomoći pripada kamata počev od 18.12.2020., kako je to tužitelj i zatražio, pa do konačne isplate.

25. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.

26. U odnosu na zahtjev za naknadom troškova prijevoza, za navesti je slijedeće:

26.1. Tužitelj je, da bi uspio u sporu i sa zahtjevom za isplatu naknade troškova liječenja – trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu taj zahtjev temelji: da su ti troškovi bili medicinski opravdani - nužni, dakle zaista i načelno korisni i potrebni - odnosno da ti troškovi ne predstavljaju troškove koje je samoinicijativno odabrao (uzrokovao) zbog samo svog subjektivnog osjećaja da su tužitelju potrebni za liječenje, one nastale samo zbog tužiteljeve komocije ili ugode.

Navedeno valja sagledati u svijetlu shvaćanja:

- kako tužitelju (oštećeniku) pripada pravo na naknadu troškova koje je imao za liječenje od posljedica štetnog događaja, ali samo za one opravdane troškove

- polazeći od smisla odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, prema kojoj: "Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.",

- kako oštećenom po tome pripada naknada samo onih troškova koji se utvrde korisnim i objektivno potrebnim za što brže i kvalitetnije ozdravljenje, one koji nastanu prema medicinski indiciranom liječenju, a koje nije moguće ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja,

- (ali, pored prethodno navedenog) da je svaka oštećena osoba u obvezi, ako pretendira uspjehu sa zahtjevom da joj se troškovi naknade, učiniti sve što je objektivno u mogućnosti da smanji štetu koju trpi, pa time i koristiti se pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja: propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propust da to pravo ostvari zbog nedostavljanja dokumentacije tijelu koje o tim troškovima ima odlučiti (ili odobriti ih), ne može za posljedicu imati obvezu štetnika ili njegova osiguratelja da oštećenom naknadi štetu koju trpi propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja.

26.2. U konkretnom slučaju sud je iz provedenih dokaza utvrdio:

- kako tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa], te kako u spis priloženih kontrolnih nalaza proizlazi kako je tužitelj kontrolne preglede i fizikalne i druge terapije obavljao u Splitu, KBC Split,

- kako iz vještva vještaka dr Ivice Bandalovića i dr Mira Jurinovića, proizlazi da je tužitelj u 12. mjesecu 2020. i u prvom mjesecu 2021. bio ukupno 4 tjedna na fizikalnom liječenju u Splitu, kod KBC Split, Šoltanska 1.

- kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je zbog predmetne prometne nezgode koja se dogodila 15.11.2020. barem 40-tak puta morao ići na kontrolne preglede i fizikalne terapije iz [adresa] gdje živi u [adresa], da je najčešće nekog angažirao da ga preveze automobilom, odnosno da je uglavnom išao automobilom i da ga je uvijek netko vozio automobilom, a da drugim prijevoznim sredstvima nije išao,

- kako se tim ljudima koji su ga vozili uvijek na nekim financijskim načinima revanširao, da im za prijevoz nije plaćao novcem već bi im ponekad natočio goriva ili bi im dao neki poklon i slično. Najčešće ga je vozila kći, zet, nećakinja ili susjeda.

- kako su u spis priloženi nalazi sa kontrolnih pregleda od 16.11.2020., 20.11.2020., 22.12.2020., 09.02.21., 09.03,21., 08.04.21., obavljenih kod KBC Split, iz čega ovaj sud zaključuje kako je tužitelj u 6 navrata iz [adresa] putovao u Split na kontrolne preglede, te je logično kako se nakon pregleda u KBC-U Split, tužitelj vraćao nazad u [adresa], dakle tužitelj je ukupno imao 6 dolazaka u Split na kontrolne preglede i 6 povrataka iz [adresa] u [adresa] nakon provedenih kontrolnih pregleda, ukupno 12.

- kako je, pored navedenog, tužitelj 4 tjedna po 5 dana obavljao fizikalnu terapiju u Splitu, dakle ukupno 20 odlazaka na fizikalnu terapiju iz [adresa] u [adresa] i 20 povrataka iz [adresa] u [adresa], ukupno 40.

27. Cijeneći prethodna utvrđenja, razvidno je da je tužitelj imao ukupno 52 dolaska u Split i povratka iz [adresa] u [adresa], radi liječenja uzrokovanog ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju za nastanak kojeg je odgovoran osiguranik tuženika, iz čega ovaj sud zaključuje da je tužitelj imao troškove prijevoza, a koje ne bi imao da nije bilo predmetnog štetnog događaja.

27.1. Za nalaz od 15.11.2020. tužitelju nije priznat putni trošak dolaska u bolnicu s obzirom da se taj dan dogodila prometna nezgoda i da je tužitelj transportiran u bolnicu, međutim, tužitelju je priznat putni trošak odlaska iz bolnice koja se nalazi u [adresa], u [adresa], gdje tužitelj stanuje, pa je dakle tužitelj sveukupno imao 53 odlaska na liječenje i dolaska sa liječenja.

28. Tužitelj za svoje tvrdnje da je plaćao gorivo osobama koje su ga svojim automobilom vozile u bolnicu i na terapije, nije dostavio račune ni bilo kakav dokaz, a tužitelj na okolnost tih svojih tvrdnji nije predložio saslušanje u svojstvu svjedoka osoba koje su tužitelja, po njegovim tvrdnjama, vozile u bolnicu i na fizikalne terapije.

28.1. Međutim, spisu prileže dokazi u vidu medicinskih nalaza koji se odnose na obavljene kontrolne preglede i fizikalne terapije, koji su sačinjeni u nekoliko slijedećih dana nakon nezgode i koje su sudski vještaci doveli u svezu sa predmetnom prometnom nezgodom, pa je ocjena ovog suda kako je tužitelj doista putovao iz [adresa] u [adresa] i natrag radi provođenja fizikalnih terapija i kontrolnih pregleda, slijedom čega je zaključak ovog suda kako tužitelju pripada naknada putnih troškova koji se odnose na odlazak na kontrolne preglede i fizikalne terapije, te za povratak sa istih.

28.2. S obzirom da tužitelj nije dostavio bilo kakav dokaz, poput računa i slično, kojim bi dokazao da je plaćao gorivo, te kako tužitelj na tu i okolnost nije predložio ni saslušanje osoba koje su ga prevozile do Splita i nazad, ali kako ipak postoje dokazi u vidu medicinske dokumentacije da je tužitelj te troškove imao, to je ovaj sud visinu štete po tom temelju utvrdio primijenivši odredbe čl. 223. ZPP-a, prema slobodnoj ocjeni.

28.3. S obzirom na sve navedeno, cijeneći činjenicu kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da se na kontrolne preglede i fizikalne terapije u Split prevozio automobilom, te da je plaćao gorivo, ocjena je ovog suda da tužitelju pripada naknada u visini putne autobusne karte na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], a to iz razloga jer je usluga prijevoza autobusom tužitelju bila dostupna, a tužitelj se, s obzirom da se nije radilo o ozljedama koje bi tužitelja onemogućavale vožnju autobusom, imao mogućnost koristiti uslugama prijevoza autobusom.

28.4. Pored toga, cijena putne karte objavljena na Internet izdanju tvrtke Promet d.o.o., koja se u Splitu bavi prijevozom putnika, te je kao takva lako provjerljiva i odlučna za utvrđivanje visine troškova prijevoza.

29. Pregledom cijene putne karte tvrtke Promet d.d. Split, sud je utvrdio da [adresa], gdje tužitelj stanuje, pripada istoj zoni kao i Grad Split, dakle 1. zoni, te da cijena putne karte kupljene u biljetarnici iznosi 1 €.

29.1. S obzirom da je sud utvrdio da je tužitelj ukupno imao 53 odlaska u Split i povratka u [adresa], te kod činjenice da cijena karte iznosi 1€, to je sud tužitelju dosudio po osnovu troškova liječenja – putnih troškova iznos od 53 €, dok je tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženo preko tog iznosa, za iznos od 39,91 € sa pripadajućim kamatama sud odbijen kao neosnovan.

30. Na dosuđeni iznos putnih troškova tužitelju pripada kamata od dana 18.12.2020., kako je to tužitelj i zatražio, kao dana kada je tuženik zaprimio zahtjev tužitelja na naknadom štete u mirnom postupku. Naime, imajući u vidu da tužitelj potražuje naknadu štete temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti, to prema ustaljenoj sudskoj praksi, kao i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice Rev-1048/2014 od 4. rujna 2018., Rev-1633/2016 od 16. srpnja 2019.) u slučaju kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, tijek zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu treba cijeniti prema odredbi čl. 12. ZOOP-a.

31. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

32. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete na ime izgubljene zarade, za navesti je da je člankom 1095. st 1 ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

32.1. U svom iskazu tužitelj navodi kako je zbog predmetne prometne nezgode morao koristiti bolovanje zbog čega mu je plaća bila umanjena, a to je trajalo tri četiri mjeseca a ukupni umanjeni iznos plaće bio je između 6 i 7 tisuća kuna.

32.2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako je tuženik dana 07.07.2022. na ime izgubljene zarade isplatio iznos od 2.976,98 kn kojom isplatom je u cijelosti podmirena šteta na ime potraživanja izgubljene zarade. U ovakvoj situaciji kada se zahtjev za naknadu štete podnosi prema osiguravajućem društvu (umjesto prema poslodavcu), tužitelju ne pripada pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu već u neto iznosu. Nadalje, tuženik je istakao kako tužitelj nema prava na naknadu za troškove prehrane i troškova prijevoza na posao i s posla budući ovakve naknade predstavljaju namjensku naknadu vezanu isključivo za prisutnost radnika na radu. Tužitelju ne pripada pravo na navedene naknade u vremenu kad nije radio.

32.3. U podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 31.03.2023., tužitelj je učinio nespornim uplatu iznosa od 2.976,98 kn po osnovu izgubljene zarade.

33. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je u pogledu izgubljene zarade zatražio isplatu iznosa od 339,13 EUR i to 1.235,96 kn / 164,04 € na ime manje isplaćene plaće sa kamatom od 15.02.2021, do isplate, te iznosa od 1.319,24 kn / 175,09 € na ime izgubljene zarade po osnovu neplaćenih troškova prehrane kod tužiteljeva poslodavca sa kamatama koje teku od 15.03.2021. do isplate.

34. Pregledom vještva vještaka za računovodstvo i financije Stjepana Kolovrata, sud je utvrdio da je vještak u stupcu 13. tablice 1 prikazao razliku izmakle zarade u visini od 4.252,18 kn ili protuvrijednost od 564,36 EUR (razlika neto plaća u visini od 2.976,98 kn i stimulativni dio plaće od 1.275,20 kn) Konačno, sud je pregledom vještva utvrdio da u prikazanoj Tablici nisu uključeni troškovi prehrane i prijevoza jer se, prema vještaku, isti konzumiraju samo dolaskom na posao i služe kao naknada za troškove koje tužitelj nije imao u dane bolovanja.

35. Cijeneći sve prethodno iznijeto, kod utvrđenja ovog suda da sveukupna izgubljena zarada tužitelja glede predmetne prometne nezgode iznosi 4.252,18 kn ili protuvrijednost od 564,36 EUR (razlika neto plaća u visini od 2.976,98 kn i stimulativni dio plaće od 1.275,20 kn), te cijeneći nespornu činjenicu kako je tuženik isplatio po osnovu izgubljene zarade tužitelju iznos od 2.976,98 kn, to je zaključak ovog suda da na strani tuženika postoji obveza isplate daljnjeg iznosa od 1.275,20 kn, odnosno 169,25 €.

36. Naime, pregledom vještva vještaka za financije i računovodstvo Stjepana Kolovrata, sud je utvrdio da je tužitelju prije predmetne nezgode isplaćivan stimulativni dio plaće u iznosu od 400,00 kn mjesečno. Dalje je utvrđeno da je u mjesecu 11/2020. tužitelju po osnovu stimulativne plaće isplaćen iznos od 200,00 kn, zatim za mjesece 12/2020. i 01.2021. tužitelju nije isplaćen stimulativni dio plaće, te da je u 02./2021. tužitelju po osnovu stimulativne plaće isplaćen iznos od 124,80 kn. Iz navedenog proizlazi da je tuženik dužan tužitelju na ime stimulativnog dijela plaće isplatiti iznos od 200,00 kn/ 26,54 € za mjesec 11/2020., 400,00 kn/ 53,09 € za mjesece 12/2020. i 01/2021., te 275,20 kn/ 36,53 € za mjesec 02./2021. godinu, dakle ukupno 169,25 €. Međutim, kako je tužitelj po tom osnovu zatražio isplatu iznosa od 164,04 €, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je tužitelju po osnovu izgubljene zarade – manje isplaćene plaće dosuđen iznos od 164,04€.

37. Tužitelj je, međutim, po osnovu izgubljene zarade, pored neisplaćenog stimulativnog dijela plaće, zatražio i isplatu iznosa od 175,09 €, smatrajući da tužitelj ima pravo i naknadu izgubljene zarade po osnovu neplaćenih troškova prehrane u utuženom razdoblju. Naime, tužitelj tvrdi da mu tijekom bolovanja i nenazočnosti na poslu, nisu isplaćeni troškovi prehrane, koji su mu isplaćivani za vrijeme dok je radio.

38. Ocjena je ovog suda, međutim, da tužitelj nema pravo na naknadu troškova prehrane u razdoblju kada nije bio nazočan na poslu, odnosno kada je bio na bolovanju. Naime, naknada troškova prehrane je vezana uz obavljanje poslova kod tvrtke gdje je radnik zaposlen, po sistemu kada radnik radi u tvrtci, tada ga pripada pravo na prehranu kod poslodavca, a kada radnik ne radi, tada nema pravo na prehranu kod poslodavca. Navedeno posebno dolazi do izražaja u vrijeme godišnjih odmora kada radniku koji je na godišnjem odmoru ne pripada pravo na prehranu kod poslodavca.

38.1. Slijedom iznijetog, kako tužitelj u utuženom razdoblju nije radio, te nije bio nazočan radnom procesu, to tužitelju ne pripada pravo na prehranu kod poslodavca, pa samim time tužitelj po tom osnovu nije imao izgubljenu zaradu. Slijedom obrazloženog, sud tužitelju nije dosudio zatraženu naknadu štete – izgubljene zarade, po osnovu izgubljenih troškova prehrane.

39. Dakle, ovaj sud je tužitelju po osnovu izgubljene zarade dosudio iznose koji se odnose na neisplaćeni dio stimulativni plaće u zatraženom iznosu od 164,04 €, dok tužitelju nije dosuđeno potraživanje po osnovu izgubljene zarade - troškova prehrane u iznosu od 175,09 € sa pripadajućim kamatama, te je u tom dijelu, za iznos od 175,09 € tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

40. Na dosuđeni iznos izgubljene zarade tužitelju pripada kamata od dana kada je iznos stimulativnog dijela plaće trebao biti isplaćen, a nije, dakle do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

41. Međutim, kako je tužitelj zatražio kamatu na iznos izgubljene zarade od 164,04 € počev od 15.02.2021., to je tužitelju za mjesece 11/2020., 12./2020 i 01/2020. godine dosuđena kamata počev od 15.02.2021. S obzirom da je dospijeće izgubljene zarade za mjesec 02/2021. – na dan 15.03.2025., to je na iznos izgubljene zarade – stimulativnog dijela plaće za mjesec 02/21 dosuđena kamata počev od 15.03.2025. pa do isplate.

42. Kao što je već obrazloženo, tuženik je tužitelju na ime stimulativnog dijela plaće dužan isplatiti iznos od 26,54 €, za mjesec 11/2020., 53,09 € za mjesece 12/2020. i 01/2021., te 36,53 € za mjesec 02./2021. godinu, dakle ukupno 169,25 €. Međutim, kako je tužitelj po tom osnovu zatražio isplatu iznosa od 164,04 €, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je sud tužitelju za mjesec 11/2020. dosudio iznos od 26,54 €, za mjesece 12/2020. i 01/2021. po 53,09 €, dakle ukupno 132,72 €, dok je za mjesec 02./2021 umanjio iznos od 36,53 €, koliko bi tužitelju pripadalo, za 5,21 €, da bi se došlo do iznosa od 164,04 €, koliko je tužitelj zatražio po osnovu izgubljene zarade, manje isplaćene plaće.

43. Slijedom navedenog, tužitelju je za mjesec 02/2021. dosuđen iznos od 31,32 € sa kamatom od 15.03.2021. pa do konačne isplate. Pored toga, s obzirom da je tužitelj za mjesec 02./2021. zatražio kamatu počev od 15.02.2021., to je tužiteljev zahtjev za više zatraženu kamatu na iznos od 31,32 €, za razdoblje od 15.02.21. do 15.03.21. odbijen kao neosnovan.

44. U odnosu na kamatu za mjesece 11/2020., 12/2020. i 01/2021. ista je dosuđena na ukupan iznos za ta tri mjeseca od 132,72 €, počev od 15.02.2021., kako je to tužitelj i zatražio, te s obzirom kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, pa do konačne isplate. Naime, za mjesec 11/2020. na dosuđeni iznos od 26,54 € tužitelju bi pripadala kamata počev od 15.12.2020., za mjesec 12/2020 tužitelju bi na iznos od 53,09 € pripadala kamata počev od 15.01.2021., te za mjesec 01/2021. na iznos od 53,09 €, tužitelji bi pripadala kamata počev od 15.02.2021., međutim, kako je tužitelj kamatu na te iznose zatražio počev od 15.02.2021., to je tužitelju na te iznose dosuđena kamata počev od 15.02.2021.

45. Slijedom svega naprijed obrazloženog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

46. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. 4 i 5 konačno uređenog tužbenog zahtjeva, kojim je tužitelj zatražio isplatu kamate na iznos od 5.500,00 kn / 729,98 EUR tekuće od 18.12.2020. do 07.07.2022. i na iznos od 2.976,98 kn / 395,11 EUR tekuće od 18.12.2020. do 07.07.2022. ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

47. Pri tome je sud, kao odlučne, cijenio činjenice:

- kako je tužitelj dana 17.12.2020. tuženiku podnio zahtjev za mirno rješenje spora,

- kako je tuženik, kao osiguratelj i „jača strana“ koja u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete na raspolaganju ima stručne osobe, liječnike- cenzore, te da mu kao takovom, u konkretnom slučaju, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužitelja koje se ne mogu otkloniti. daljnjim fizikalnim terapijama, posebno jer se ne radi o složenoj i težoj ozljedi,

- kako je čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano da kamata teče počev od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku,

48. S obzirom da je tuženik bio u obvezi tužitelju isplatiti iznose od 5.500,00 kn / 729,98 € i 2.976,98 kn/ 395,11 € na dan 18.12.2020., a sve sukladno odredbi članka 12. st. 4. ZOOP-a, te s obzirom kako je tuženik te iznose platio dana 07.07.2022., to je očito da je tuženik sa zakašnjenjem isplatio navedene iznose, pa tužitelju za razdoblje kašnjenja od 18.12.2020. do 07.07. 2022. pripada zakonska zatezna kamata.

49. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. IV i V izreke ove presude.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 2 ZPP-a i čl. 155 ZPP- a, a tužiteljici zastupanoj po pun. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je trošak sastava tužbe, sastava odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, sastava podnesaka od 31.03.23., 24.10.24. i 13.11.24., zatimza pristupe na roč. od 09.04.24., 22.05.24., 18.09.24. i 28.11.24. po 100 bodova, te za pristup na roč. od 17.03.25. 50 bodova, što sveukupno zbrojeno iznosi 950,00 bodova, koji iznos pomnožen sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda daje iznos od 1.900,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 475,00 € na ime 25% PDV-a, zatim 36,40 € na ime troškova sudske pristojbe na tužbu, te trošak pristojbe na ovu presudu u iznosu od 77,64 € što sveukupno zbrojeno iznosi

50.1. U konkretnom slučaju osnov među strankama nije bio sporan, pa u pogledu osnova nisu provođeni dokazi, dok je u visini tužitelj uspio sa 88%.

50.2. Tuženik je uspio u sporu sa 12%.

50.3. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u ovom sporu od 76%.

50.4. 76% od 2.489,04 € iznosi 1.891,67 €, kojem je iznosu dodan daljnji iznos od

51. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. VI izreke presude.

U Splitu, 29. srpnja 2025.

SUDAC

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte