Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Metković, Andrije Hebranga 9

Poslovni broj: Pp-1169/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Spomenki Bukovac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BT, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.), odlučujući o prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ploče, klasa: 211-07/24-4/70320, ur.broj: 511-03-13-24-1 od 21. kolovoza 2024., nakon provedenog žurnog postupka na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona,

okrivljenik BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, elektrotehničar, nezaposlen, neoženjen, nema djece, lošeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske,

oslobađa se od optužbe

za prekršajno djelo činjeničnog opisa:

„što je dana 19.08.2024. godine u 17:40 sati u mjestu Komin, Grad Ploče, [adresa] kao vozač vozila M1 marke Opel registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] prouzročio prometnu nesreću s materijalnom štetom. Do prometne nesreće je došlo na način da je okrivljenik upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] započeo vožnju unatrag s parking prostora na kolnik [adresa] iz smjera sjevera u smjeru zapada, a da se prethodno nije uvjerio da poduzetu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i stražnjim lijevim dijelom osobnog automobila registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] udario u prednji lijevi dio osobnog automobila registarskih oznaka i broja [registarska oznaka], kojim je upravljala ĐT, krećući se kolnikom [adresa] iz smjera zapada u smjeru istoka“,

a pravno označeno kao prekršaj iz članka 43. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci te mu je izrečena novčana kazna od 260,00 EUR i odmjeren trošak postupka od 13,27 EUR.

2. Protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor, zbog čega je obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage te je proveden žurni postupak u kojem su ispitani okrivljenik i svjedoci: ĐT, koja je inkriminirane prilike upravljala vozilom koje je udarilo u okrivljenikovo vozilo, te AT i ČT. Sud je još u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem sadržaja obaveznog prekršajnog naloga i prigovora okrivljenika, zapisnika o očevidu te službene bilješke.

3. Okrivljeniku se ovdje stavlja na teret da je inkriminirane prilike započeo vožnju unatrag s parking prostora na kolnik, a da se prethodno nije uvjerio da radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu na cesti, čime bi postupio protivno odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što je kažnjivo po stavku 3. istog članka, pa da bi tim prekršajem prouzročio prometnu nesreću s materijalnom štetom, što je kažnjivo po članku 293. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. S obzirom na navedeno, potrebno je utvrditi je li okrivljenik inkriminirane prilike u svojstvu vozača propustio postupiti u skladu s dužnosti propisanoj odredbom članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da na cesti ili drugoj prometnoj površini ne smije početi neku radnju vozilom ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Navodi kako je radnju vožnje unatrag s parking prostora ispred trgovine Studenac na cestu obavio oprezno, te da u trenutku ulaska na cestu nije bilo vozila iza njega, tek nakon što je prebacio u prvu brzinu i krenuo u smjeru naprijed osjetio je udarac u stražnji dio svoga vozila od vozila koje je istom cestom naletio na njega. Tvrdi da je prije udarca čuo kočenje, a radilo se o jakom udarcu u stražnji lijevi dio njegova vozila. Tvrdi da je s parking prostora na cestu izlazio sporom vrzinom niti 10 km na sat. Budući da se radi o ravnoj dionici ceste vozilo koje ga je udarilo imalo je dovoljno vremena da ga na vrijeme uoči o uspori svoju brzinu kretanja. Okrivljenik je ponudio vozačici drugog vozila da ispune evropsko izvješće ali je ista to odbila. Budući da ga je vozača inače mu od prije poznata ĐT sljedećeg dana okrivila da bi on bio odgovoran što je došlo do sudara okrivljenik je odlučio sve prijaviti policiji. Inače s okrivljenikom je bio i njegov prijatelj na mjestu suvozača te predlaže istog ispitati kao svjedoka AT, [adresa]. Isto tako cijeli je događaj neposredno promatrao okrivljenikov poznanik inače bivši policijski službenik ČT, [adresa], kojeg također predlaže ispitati kao svjedoka po potrebi. Napominje kako na spomenuti parking prostor ispred trgovine Studenac u [adresa] često dolazi, poznato mu je da se radi o mjestu odnosno takvom mjestu na kojem bude parkirano dosta vozila i u prometnom traku, te je stoga uvijek prilikom izlaska s parking prostora potrebno primijeniti velik oprez, te je zapravo nemoguće sigurno izaći na cesti osim ako se vozilom kreće iznimno sporo.

5. Svjedokinja ĐT u svom je iskazu pred Sudom navela da je predmetnoga dana u poslijepodnevnim satima oko 5 sati, ne sjeća se točno, upravljala osobnim automobilom u prometu na cesti krećući se glavnom cestom kolnikom [adresa] iz smjera Ploča prema Metkoviću. Kretala se brzinom oko 40 do 50 km na sat. Inače, na tom mjestu je ograničenje 50 km na sat. U jednom trenutku na cestu je izletjelo osobno vozilo, krećući se unatrag s parking prostora ispred trgovine Studenac. Svjedokinja navodi da je vozilo naglo izletjelo, a kako se ona u tom trenutku nalazila na udaljenosti sigurno manjoj od 10 metara, jednostavno nije bilo načina da se izbjegne sudar. Naime, svjedokinja je, odmah uočivši da je vozilo izašlo na kolnik, počela kočiti te je zatrubila, ali je udaljenost bila premala pa je došlo do sudara bočnog djela njezinog vozila i bočnog stražnjeg djela drugog vozila. Pretpostavlja kako je ovom drugom vozaču pogled zaklanjalo vozilo koje je bilo parkirano na kolniku, međutim, svakako je i to drugo vozilo s parking prostora, po mišljenju svjedokinje, prebrzo izašlo na kolnik. Inače se radi o mjestu koje je problematično za izlazak s parkinga na glavnu cestu budući da na kolniku bude parkirano dosta vozila. Nadalje, svjedokinja navodi da je nakon ove prometne nesreće bila u šoku. Sjeća se da je pomakla svoje vozilo naprijed da ne ometa tijek prometa. Sjeća se da je u tom trenutku iz drugog vozila izišao otprije joj poznati BT, inače njezin susjed, ovdje okrivljenik, te joj je nešto počeo govoriti, međutim, kako je bila u stanju šoka više se i ne sjeća što joj je govorio. Nakon nekog vremena na mjesto događaja stigao je njezin otac te ju je odvezao kući sa svojim vozilom, dok je njezino vozilo kući dovezla jedna susjeda koja je u međuvremenu naišla sasvim slučajno. Istog dana kod nje kući došao je BT te je htio da ispune europsko izvješće govoreći njezinom ocu i majci kako je svjedokinja skrivila prometnu nesreću. Međutim, svjedokinja je takvo izvješće odbila potpisati budući da se ne smatra odgovornom za predmetni događaj. Nadalje, svjedokinja navodi da je kritične zgode bilo prisutno dosta ljudi na mjestu događaja, međutim, ona ne zna identitet nekoga od njih tko je neposredno svjedočio događaju.

6. Svjedok AT u svom je iskazu pred Sudom naveo da je predmetnoga dana bio u vozilu kojim je upravljao BT, ovdje okrivljenik. Svjedok se nalazio na mjestu suvozača. BT je obavljao radnju vožnje unatrag s parking prostora ispred trgovine Studenac u [adresa]. Izlazio je na glavnu cestu ulijevo. U trenutku kada se već nalazio u drugom prometnom traku, taman nakon što je prebacio u prvu brzinu, došlo je do udarca u vozilo koje je naišlo u njihov bočni i stražnji dio. Svjedok se sjeća da je vidio nailazak tog drugog vozila. Čini mu se da se približavalo većom brzinom budući da je to vozilo dosta dugo kočilo, a udarac je bio prilično jak. Nadalje, svjedok navodi kako je tom prilikom, a kao što i inače bude na prostoru oko trgovine, bio parkiran veći broj automobila, kao i na cesti na koju su se uključivali, a što otežava preglednost ceste. Svjedok navodi i kako je ispred trgovine Studenac za vrijeme predmetnog događaja bio i njegov susjed ČT koji je mogao vidjeti cijeli događaj.

7. Svjedok ČT u svom je iskazu pred Sudom naveo da se predmetnog dana nalazio ispred trgovine Studenac u [adresa] u [adresa], gdje je sjedio na nekoj klupici. Navodi da mu je BT, ovdje okrivljenik, otprije poznat budući da se radi o sinu njegova poznanika. Isti je kritične zgode s vozilom izlazio unatrag iz prostora ispred trgovine Studenac na cestu. Krećući se na taj način došao je sve do suprotne prometne trake te je nakon otprilike sekundu dvije, u trenutku kada je BT vozilom već počeo s kretanjem naprijed u smjeru Metkovića, došlo do udarca drugog vozila u stražnji dio Lukinog vozila. Ovo drugo vozilo također se kretalo iz smjera Ploča prema Metkoviću. Svjedok ne može procijeniti kojom je brzinom ovo drugo vozilo naišlo. Naime, navodi kako ga prije sudara nije niti mogao vidjeti s obzirom na to da je sjedio na klupi ispred trgovine. Napominje da za vrijeme obavljanja radnje vožnje unatrag na cesti nije bilo drugih vozila. Svjedok navodi kako mu se čini da ukupna šteta na kraju nije bila velika, a oštećenja su bila na stražnjem dijelu okrivljenikova vozila te prednjem dijelu ovog drugog vozila.

8. Dakle, okrivljenik u svojoj obrani poriče da bi počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret navodeći kako je inkriminirane prilike radnju vožnje unatrag s parking prostora ispred trgovine Studenac na cestu obavljao oprezno te da u trenutku ulaska na cestu nije bilo vozila iza njega. Tek nakon što je prebacio u prvu brzinu i krenuo u smjeru naprijed, osjetio je udarac u stražnji dio svoga vozila od vozila koje je istom cestom naletjelo na njegovo.

9. Nasuprot ovim tvrdnjama okrivljenika, svjedokinja ĐT je u svom iskazu navela kako je inkriminirane prilike u jednom trenutku na cestu izletjelo osobno vozilo, kojim je upravljao okrivljenik, krećući se unatrag s parking prostora ispred trgovine Studenac. Vozilo je naglo izletjelo, a kako se ona u tom trenutku nalazila na udaljenosti sigurno manjoj od 10 metara, jednostavno nije bilo načina da se izbjegne sudar.

10. Međutim, iskazi preostala dva svjedoka, RT i ČT, podupiru obranu okrivljenika budući da oba svjedoka suglasno navode, a što je u skladu s činjeničnim tvrdnjama okrivljenika, da u trenutku ulaska okrivljenikova vozila na kolnik nije bilo drugih vozila te da je okrivljenik pri uključivanju na cestu već stigao do suprotne prometne trake i započeo s kretanjem naprijed prije nego što je došlo do udarca nailazećeg vozila u stražnji dio okrivljenikova vozila.

11. Dakle, iz navedenih okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da okrivljenik vozilom nije započeo takvu radnju na prometnoj površini kojom bi doveo u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. S obzirom na navedeno, Sud smatra kako izvedeni dokazi nisu dovoljni za siguran zaključak o tome da okrivljenik inkriminirane prilike nije primijenio dužnu pažnju pa da bi time počinio prekršaj iz članka 43. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kako mu se optužnim aktom stavlja na teret.

12. Trebalo je stoga, polazeći od pretpostavke okrivljenikove nedužnosti, što podrazumijeva da okrivljenik nije dužan dokazivati svoju nedužnost jer se ona pretpostavlja, donijeti presudu na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe za prekršaj jer nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje.

13. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.

14. Prema navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude

U Metkoviću 29. srpnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Spomenka Bukovac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DNA:

1. Okrivljeniku.

2. Tužitelju.

3. U spis.