Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Metković, Andrije Hebranga 9

Poslovni broj: Pp-336/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Spomenki Bukovac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FŽ, kojeg zastupa branitelj Tonći Milić, odvjetnik u [adresa], zbog prekršaja iz članka 57. stavka 4. i 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.), odlučujući o prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, klasa: 211-07/25-4/10491, ur.broj: 511-03-12-25-1 od 29. siječnja 2025., nakon provedenog žurnog postupka na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona,

okrivljenik FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F, rođen **.**.1966. u [adresa]), s prebivalištem u [adresa], SSS, građevinski tehničar, zaposlen, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske,

oslobađa se od optužbe

za prekršajno djelo činjeničnog opisa:

„što je dana 14.01.2025. godine u 17:00 sati u gardu Metković, na križanju ulica: Matije Gupca, Put Narone u neposrednoj blizini Policijske postaje Metković, kao VOZAČ vozila M1-kategorije marke Nissan registarske oznake [registarska oznaka], izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom. Prometnu nesreću je izazvao na način da je upravljao osobnim automobilom marke Nissan registarskih oznaka [registarska oznaka] krećući se kolnikom Ulice Matije Gupca iz smjera zapada u smjeru istoka (u smjeru križanja s Ulicom Put Narone). Dolaskom do mjesta događaja s vozilom s kojim je upravljao započeo je s uključivanjem na kolnik Ulice Put Narone (kolnik županijske ceste broj 6218), koji je prometnim znakom STOP-obavezno zaustavljanje označen kao cesta s prednošću prolaska, a prethodno nije propustio sva vozila koja se kreću cestom na koju se uključuje, uslijed čega je u cilju izbjegavanja udara (prometne nesreće) vozač osobnog automobila marke Volkswagen registarskih oznaka [registarska oznaka], ČŽ, koji se kretao kolnikom Ulice Put Narone u smjeru Vida (jug-sjever). u kočenju skrenuo u desno van istočnog ruba kolnika, gdje je izgubio nadzor nad vozilom i u zanošenju prednjim lijevim dijelom udario u desni dio osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka]. Od udara osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] se odbija i udara u betonski zid i metalnu ogradu objekta u vlasništvu HEP ODS d.o.o., dok se osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] zaustavio izvan istočnog ruba kolnika“,

a pravno označeno kao prekršaj iz članka 57. stavka 4. i 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci te mu je izrečena novčana kazna od 520,00 EUR, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca i odmjeren trošak postupka od 13,27 EUR.

2. Protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor, zbog čega je obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage te je proveden žurni postupak u kojem su ispitani okrivljenik i svjedok ČŽ, koji je inkriminirane prilike upravljao vozilom koje je udarilo u okrivljenikovo vozilo, te je Sud u dokazne svrhe još obavio uvid u sadržaj obaveznog prekršajnog naloga i prigovora okrivljenika, zapisnika o očevidu i službene bilješke od 29. siječnja 2025. Policijske postaje Metković te zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu.

3. Okrivljeniku se ovdje stavlja na teret da je inkriminirane prilike ušao vozilom na cestu s prednošću prolaska, a da prethodno nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, čime bi postupio protivno odredbi članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što je kažnjivo po stavku 7. istog članka, pa da bi tim prekršajem prouzročio prometnu nesreću s materijalnom štetom, što je kažnjivo po članku 293. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. S obzirom na navedeno, potrebno je utvrditi je li okrivljenik inkriminirane prilike u svojstvu vozača propustio postupiti u skladu s dužnosti propisanoj odredbom članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Zbog toga, Sud nije izveo dokaz reproduciranjem i pregledom snimke videonadzora ispred policijske postaje budući da ova videosnimka, suprotno navodima u službenoj bilješci, ne prikazuje okrivljenikovo vozilo u odlučnom trenutku ulaska na cestu s prednošću prolaska.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Navodi da je predmetnoga dana oko 17 sati bio u sporednoj ulici s namjerom da se uključi na glavnu cestu Put Narone u smjeru Vida. Dolaskom do mjesta uključivanja, zaustavio se ispred prometnog znaka STOP. Pogledao je lijevo i desno te nakon što je utvrdio da nema drugih vozila iz nijednog smjera uključio se na glavnu cestu skretanjem ulijevo. Nakon nekih 20 do 30 metara čuo je nekakvu glasnu škripu i potom je osjetio udarac. Radilo se o vozilu koje je naišlo iza njega ulicom Put Narone te ga je udarilo u desni bočni dio. Naime, očito je vozač koji se kretao iza njega vozio prebrzo, a okrivljenik napominje da je ograničenje na tom dijelu ceste 40 km na sat, te se potom u pokušaju da izbjegne udarac u okrivljenikovo vozilo, koje se kretalo u skladu s ograničenjem brzine, dao desno na zemljano proširenje izvan kolnika, a nakon dolaska do betonskog prilaza HEP-ovom objektu, vozilo je u naglom skretanju lijevo prema kolniku udarilo u desnu bočnu stranku okrivljenikova vozila. Okrivljenik tvrdi da je odmah po izlasku iz vozila vozač drugog vozila priznao svoju krivnju, odnosno rekao je „ljudi je li vama išta, ja sam kriv, malo sam brže vozio“. Okrivljenik u spis predaje fotografije mjesta prometne nesreće ukazujući na oštećenja na svom vozilu te na oštećenje betonskog zida i ograde ispred HEP-ova objekta iz kojih se može zaključiti o silini udarca ovog drugog vozila. Nadalje predlaže da se obavi uvid u videosnimku s videonadzora Policijske postaje Metković te da se provede prometno vještačenje, a u slučaju potrebe, da se saslušaju kao svjedoci okrivljenikova supruga RŽ, koja je s okrivljenikom bila u vozilu kritične zgode na stražnjem sjedištu, te vozač drugog vozila ČŽ.

5. Svjedok ČŽ u svom je iskazu pred Sudom naveo da se predmetnoga dana oko 17 sati vraćao iz teretane te se kretao vozilom u smjeru iz [adresa] prema Vidu. Kretao se brzinom od 50 km na sat, koliko je i ograničenje. Kretao se ravnom dionicom ceste. Bila je dobra vidljivost i suha cesta. U jednom trenutku ispred njega je izletjelo vozilo, Nissan sive boje, iz sporedne ceste koje je obavljao radnju skretanja ulijevo na cesti na kojoj se kretao svjedok. Svjedok tvrdi da je započeo s kočenjem i okretanjem volana u desno kako bi pokušao zaobići vozilo, međutim u tome nije uspio te je došlo do udarca prednjeg lijevog djela njegova vozila u desni bočni dio drugog vozila u području zadnjih vrata. Ovim drugim vozilom upravljao je FŽ, ovdje okrivljenik. Navodi da je na njegovu vozilu marke Golf IV bilo malo oštećenje u vidu ulupljenija lijevog blatobrana i branika. Nije mu poznato kakva je šteta bila na drugom vozilu. Na poseban upit navodi da je to drugo vozilo radnju skretanja ulijevo i uključivanja na glavnu cestu obavljalo je polako. Svjedok je odmah nakon nesreće izašao iz vozila, vidio je da je u drugom vozilu bilo dijete te je upitao je li sve u redu. Tvrdi da sa drugim vozačem nije razgovarao o tome tko je odgovoran za prometnu nesreću te navodi kako je on bio taj koji je pozvao policiju. Na poseban upit branitelja, svjedok je naveo da je udaljenost između mjesta u kojem se okrivljenik svojim vozilom uključio u promet glavnom cestom te mjesta u kojem je došlo do udarca svjedokova vozila u okrivljenikovo bila možda oko 1 metar. Naime, svjedok napominje da se toga više ne sjeća točno jer je od toga događaja prošlo pola godine. Nadalje, naveo je da je prilikom pokušaja izbjegavanja udarca u stražnji dio okrivljenikova vozila, prilikom okretanja volana u desno, izišao izvan kolnika, a kako se na tom mjestu nalazio šljunak i travnata površina, došlo je do zanošenja, zbog čega se ponovno vraća na kolnik i udara u desni bočni dio okrivljenikova vozila u području zadnjih vrata. U vrijeme predmetnog događaja na cesti se nisu odvijali nikakvi radovi niti je u vezi s tim postojala posebna prometna signalizacija. Sjeća se da su s okrivljenikom u vozilu bili dijete i jedna ženska osoba, pretpostavlja da se radi o okrivljenikovoj supruzi. Ne sjeća se da bi tada u razgovoru s okrivljenikom izjavio da je on kriv za prometnu nesreću. Naime, sigurno su tada o nečemu razgovarali, ali prošlo je već dosta vremena i jedino čega se od toga razgovora sada sjeća jest da je pitao okrivljenika je li sve u redu. Na više upita okrivljenika sjeća li se svjedok da je neposredno nakon prometne nesreće izjavio: „je li ikome išta, ljudi ja sam kriv“, svjedok ponavlja da se zaista toga sada ne može sjetiti.

6. Dakle, okrivljenik u svojoj obrani poriče da bi počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret navodeći da se dolaskom do mjesta uključivanja na cestu s prednošću prolaska zaustavio ispred prometnog znaka STOP. Pogledao je lijevo i desno te se nakon što je utvrdio da nema drugih vozila uključio na glavnu cestu radnjom skretanja ulijevo. Tek nakon nekih 20 do 30 metara čuo je glasnu škripu i potom je osjetio udarac od strane vozila koje je naišlo iza njega.

7. Nasuprot takvim tvrdnjama okrivljenika, svjedok je u svom iskazu naveo kako je vozilo kojim je okrivljenik upravljao inkriminirane prilike izletjelo ispred njega prilikom skretanja ulijevo iz sporedne ceste, zbog čega je svjedok bio primoran započeti s kočenjem te je okretanjem volana udesno pokušao zaobići okrivljenikovo vozilo, zbog čega je izašao izvan kolnika, a kako se na tom mjestu nalazio šljunak i travnata površina, došlo je do zanošenja, zbog čega se ponovno vraća na kolnik i udara u desni bočni dio okrivljenikova vozila u području zadnjih vrata.

8. Sud primjećuje kako su neki navodi u iskazu svjedoka međusobno proturječni, dok se pojedini navodi ne podudaraju s materijalnim dokazima u spisu predmeta.

9. Naime, svjedok je naveo da se inkriminirane prilike kretao ravnom dionicom ceste, cesta je bila suha i vidljivost dobra, a kretao se brzinom od 50 km/h, koliko je bilo i ograničenje. U vrijeme predmetnog događaja na cesti se nisu odvijali nikakvi radovi niti je u vezi s tim postojala posebna prometna signalizacija. Međutim, nasuprot tome, iz policijskog zapisnika o očevidu vidi se da je ograničenje brzine iz smjera kretanja osobnog vozila Golf 4, kojim je upravljao svjedok, bilo 50 km/h oko 200 metara prije mjesta događaja, s tim da je 100 metara prije mjesta događaja bio postavljen prometni znak opasnosti uz istočni rub ceste na tlu: radovi na kolniku te je 15 metara prije mjesta događaja bio postavljen, na tlu uz istočni rub kolnika, prometni znak ograničenja brzine 40 km/h. Nadalje, svjedok je naveo da je udaljenost između mjesta u kojem se okrivljenik svojim vozilom uključio u promet glavnom cestom i mjesta u kojem je došlo do udarca svjedokova vozila u okrivljenikovo bila oko jednog metra. Međutim, ovaj navod nije u skladu s daljnjim iskazivanjem svjedoka, kao ni sa zapisnikom o očevidu i skicom prometne nesreće iz kojih proizlazi da je svjedok prvo nastojao zaobići okrivljenikovo vozilo, zbog čega je izašao izvan kolnika, te je do udarca svjedokova vozila u okrivljenikovo došlo tek prilikom vraćanja svjedokova vozila na kolnik. Osim toga, svjedok prvo navodi da je okrivljenikovo vozilo u jednom trenutku izletjelo ispred njega, što implicira da je radnja ulaska na cestu s prednošću prolaska obavljena naglo, a potom, na poseban upit, navodi kako je to vozilo radnju skretanja ulijevo i uključivanja na glavnu cestu obavljalo polako.

10. S obzirom na navedeno, Sud smatra kako izvedeni dokazi u konkretnom slučaju nisu dovoljni za siguran zaključak o tome da okrivljenik inkriminirane prilike prije ulaska vozilom na cestu s prednošću prolaska nije propustio sva vozila koja su se kretala tom cestom pa da bi time počinio prekršaj iz članka 57. stavka 4. i 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Trebalo je stoga, polazeći od pretpostavke okrivljenikove nedužnosti, što podrazumijeva da okrivljenik nije dužan dokazivati svoju nedužnost jer se ona pretpostavlja, donijeti presudu na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe za prekršaj jer nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje.

12. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.

13. Prema navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude

U Metkoviću 29. srpnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Spomenka Bukovac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DNA:

1. Okrivljeniku.

2. Branitelju.

3. Tužitelju.

4. U spis.