REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-2709/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice TE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica iz Zagreba, protiv I- tuženika AE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženice JE OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Nika Čogurić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Čorugić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 04. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnice I i II-tuženika odvjetnice Sanje Maciček, 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-246/2020 od 3. srpnja 2020.

II. Nalaže se I. tuženiku AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženici JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno nadoknade parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.“

II./ Nalaže se tužiteljici TE OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I-tuženiku AE OIB 74667535037i II-tuženici JE OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 29. srpnja 2025. do isplate, s tim da se zakonska zatezna kamata obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1 U ovom parničnom predmetu, između tužiteljice TE te I-tuženika AE i II-tuženice JE nije sporno:

- da je rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-246/2020, na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-5048/18 od 5.11.2019. određena ovrha, kojom se tužiteljici, kao ovršenici, nalaže da u roku od osam dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje i nesmetan posjed I- tuženika kao I- ovrhovitelja i II-tuženice kao II- ovrhovoditeljice, na način da tuženicima kao ovrhovoditeljima, preda ključ nove brave ulaznih vrata nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan br. 8 s nusprostorijama na trećem katu desno, etažno vlasništvo E-2, na adresi u [adresa];

- da je tužiteljica protiv navedenoga rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-246/2020 podnijela žalbu, u kojoj je navela da je ispunjenje tražbine u ovoj parnici I i II- tuženika kao ovrhovoditelja nemoguće iz razloga što tu ovoj parnici tužiteljica kao ovršenica nije u posjedu predmetne nekretnine, jer je tijekom parničnog postupka iz kojeg potječe ovršna isprava tužiteljica predmetnu nekretninu prodala te

-da je tužiteljica zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-246/20-5 od 17. ožujka 2021. upućena na pokretanje ove parnice, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda, posl. br. Ovr-246/2020 od 3. srpnja 2020., iz razloga propisanih odredbom članka 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona.

2. Tužiteljica u ovom parničnom postupku tvrdi da na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog 7. listopada 2019. predmetnu nekretninu predala u posjed novom stjecatelju prava vlasništva, pa da stoga tužiteljica nije u mogućnosti uspostaviti ranije posjedovno stanje, niti izvršiti isti ili sličan čin smetanja posjeda. Tužiteljica navodi da se izložene činjenice mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim presumpcijama, odnosno uvidom u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. Stoga tužiteljica, postupajući po zaključku ovoga suda poslovni broj Ovr-246/20-5 od 17. ožujka 202, postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude.

3. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbene navode da se tužiteljica više ne nalazi u posjedu stana u [adresa]; ističu da sama činjenica da je tužiteljica kupoprodajnim ugovorom raspolagala predmetnom nekretninom ne znači da je tu nekretninu predala u posjed, da se ne predmnijeva da je osoba koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine ujedno i njezin posjednik, jer da je posjed faktična vlast na stvari koja se ne pretpostavlja.

4. Nadalje tuženici navode da se ne radi o činjenici koja je nastala u vrijeme kada ovršenica, u ovoj parnici tužiteljica, više nije mogla istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka. Naime, pravomoćna presuda u parnici radi smetanja posjeda donesena je 5. studenog 2019., a kupoprodajni ugovor zaključen je 7. listopada 2019. Prema tome, tužiteljica je nekretninu otuđila dok je postupak radi smetanja posjeda u ovoj parnici I i II- tuženika (tamo tužitelja) još bio u tijeku te su tužiteljica i/ili novi vlasnik nekretnine imali mogućnosti i načina, kao i dužnost, o navedenoj okolnosti obavijestiti tužitelje (u ovoj parnici tuženike), a i sud pred kojim se postupak vodio.

5. Tuženici ističu da su parnicu radi zaštite posjeda vodili jer ih je tužiteljica smetala u posljednjem mirnom posjedu, a nakon što su u toj parnici uspjeli, tužiteljica sada nastoji izbjeći obvezu određenu pravomoćnom i ovršnom ispravom. Tužiteljica je nekretninu za koju su tuženici pravomoćnom i ovršnom ispravom ishodili posjedovnu zaštitu prodala svojem punomoćniku odvjetniku koji ju je zastupao u parnici radi smetanja posjeda te stoga za taj postupak radi smetanja posjeda znao. Tuženici tvrde da se radi o šikanioznom postupanju tužiteljice i njezinog punomoćnika, kojim se tuženike želi onemogućiti u ostvarivanju svojih prava i izbjeći postupanje po odluci iz posjedovne parnice. Tuženici tvrde da je raspolaganje nekretninom učinjeno samo i isključivo s ciljem sprječavanja ovrhe. Zaključno tuženici navode da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u ovoj parnici svaki spor iz smetanja posjeda bio bespredmetan jer bi svi tuženici mogli jednostavno i vrlo komotno na ovaj način zaobići izvršavanje pravomoćnih i ovršnih obveza naloženih pravomoćnim i ovršnim rješenjima sudova u takvim sporovima.

6. Slijedom svega izloženoga, tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev i potražuju naknadu troška parničnog postupka.

7. Između stranaka nije sporno:

- da se postupak iz kojeg potječe ovršna odluka posl. br. Gž-5048/18 od 5.11.2019. vodio između ovdje I i II-tuženika na tužiteljskoj strani i ovdje tužiteljice na tuženoj strani, radi smetanja posjeda stana na adresi u [adresa];

- da je taj postupak okončan donošenjem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-5048/18 od 5.11.2019., kojim je ovdje tužiteljici naloženo uspostaviti prijašnje posjedovno stanje i nesmetan posjed u ovoj parnici I i II-tuženika, na način da (u ovoj parnici) tuženicima preda ključeve nove brave ulaznih vrata stana na trećem katu zgrade u [adresa];

- da je u parnici radi smetanja posjeda tužiteljicu kao punomoćnik odvjetnik zastupao CE, kojemu je tužiteljica 07.10.2019. prodala nekretninu na koju se odnosi rješenje o ovrsi ovoga suda posl.br. Ov-246/2020 od 03.07.2020. te u odnosu na koju su tuženici rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-5048/18 od 5.11.2019. ishodili posjedovnu zaštitu;

- da je kupac CE **.**.2019. predao zemljišno knjižnom sudu prijedlog za uknjižbu svog prava vlasništva, koja je provedena; dakle, CE postao je zemljišno knjižni vlasnik predmetne nekretnine 07.10.2019.;

- da je u trenutku kada je CE sklopio s tužiteljicom kupoprodajni ugovor, postupak iz kojeg potječe rješenje koje je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha koju tužiteljica u ovom postupku predlaže proglasiti nedopuštenom bio nepravomoćno okončan, da se nalazio u žalbenom stadiju te da je taj postupak okončan donošenjem rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br.GŽ-5408/2018 od 05.11.2019. te

- da je tužiteljica, u žalbi protiv rješenja o ovrsi, povodom koje je donesen zaključak kojim je upućena na pokretanje ove parnice, navela da ispunjenje tražbine više nije moguće zato to više nije u posjedu nekretnine, jer je nekretninu u međuvremenu prodala.

8. Sporno je između stranaka:

- je li tužiteljica u posjedu stana na trećem katu zgrade u [adresa] te

- ako tužiteljica nije u posjedu navedene nekretnine, je li do promjene posjedovnog stanja došlo u vrijeme kada tužiteljica tu činjenicu više nije mogla istaknuti u postupku koji se vodio radi smetanja posjeda navedenoga stana, između istih stranaka kao u ovoj parnici, samo u obrnutim stranačkim ulogama.

9. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu i saslušane su stranke. Nadalje je na prijedlog tužiteljice saslušan svjedok CE, dok je na prijedlog I i II-tuženika saslušan svjedok OE.

10. Ocijenivši izvedene dokaze primjenom odredbe čl. 8. ZPP te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Tužiteljica je iskazala da ju je predmetni stan bio u vlasništvu njezinog supruga, preminuloga 2003., da je njezin suprug tuženicima stan iznajmio 2000. godine, da je ona nakon smrti svojega supruga vodila spor s pretedentima na njezino nasljedstvo, u kojemu ju je zastupao odvjetnik CE te da je nakon što je okončana parnica proizašla iz ostavinskog postupka s tuženicima htjela zaključiti ugovor o najmu predmetnoga stana, s najamninom prema tržišnim cijenama, što su tuženici odbili, nakon čega je s njima dolazila u sukobe zbog kojih je intervenirala policija. Tuženica je tijekom svojega saslušanja izbjegavala odgovoriti na pitanje jesu li tuženici iselili iz stana i ako jesu, kada, na način da je na ta pitanja davala nekoherentan odgovor koji nije bilo moguće unijeti u zapisnik (što je konstatirano u raspravnom zapisniku s ročišta 11. prosinca 2024. (list 251 spisa). U daljnjem tijeku postupka, tužiteljica je iskazala da je u stan ušla uz pomoć zaštitara 9. studenog 2017. da je tada promijenila bravu te da je potom sve stvari u vlasništvu tuženika spakirala u kutije, a kada je dobila presudu u svoju korist u parnici koja se vodila kod suda u Sesvetama (prvostupanjska odluka, preinačena ovršnom ispravom – rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju koje su ovdje tuženici pokrenuli ovršni postupak koji tužiteljica u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenim), da je sve stvari koje su pripadale tuženicima premjestila na tavan te su tuženici pet godina kasnije došli po te stvari. Naposljetku, tužiteljica je iskazala da je ona, nakon što je 9. studenog 2017. promijenila bravu na ulaznim vratima, živjela u predmetnome stanu.

12. U pogledu prodaje stana, tužiteljica je iskazala da je stan prodala kupcu CE **.**.2019., da je kupac CE u posjed toga stan stupio istoga dana kada je zaključen kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika, da je CE prije zaključenja kupoprodajnog ugovora provjerio je li stan prazan jer joj je rekao da ne može kupiti stan koji nije prazan te da su, nakon što se CE uvjerio da je stan prazan, tužiteljica i navedeni kupac otišli kod javnog bilježnika zaključiti kupoprodajni ugovor. Naposljetku je tužiteljica iskazala da je tuženike o prodaji stana obavijestila na način da je to bilo javno, pa su onda oni za to znali.

13. I-tuženik AE iskazao je da je CE bio jako dobro upoznat sa cijelom situacijom, zato što je on bio odvjetnik tužiteljice u postupku smetanja posjeda te ju je zastupao i u drugim njezinim postupcima te da smatra da su tužiteljica i CE dobro iskoristili ovakvu situaciju, da njemu i njegovoj supruzi (II-tuženica u ovoj parnici) onemoguće da dođu do stvari u tom stanu. Nadalje je iskazao da su on i tuženica u stanu u [adresa], živjeli do 7. studenog 2017., kada je tužiteljica u taj stan provalila sa zaštitarima, da su u tom stanu ostale sve njihove stvari te da oni nikada nisu uspjeli doći do njih; da su zvali policiju, da su pokušali doći do svojih stvari putem suda u Sesvetama, no da nikada ih nisu uspjeli povratiti te da tužiteljica tvrdi da su te stvari njezine, primjerice televizor, kuhinja; da nisu znali kod koga su njihove stvari niti tko ima ključeve od njihovog stana te da je tužiteljica dio njihovih stvari stavila na tavan te da su oni te stvari s tavana preuzeli; što su popisali s javnim bilježnikom i svjedocima.

14. U pogledu između stranaka sporne činjenice tko je u posjedu predmetnoga stana, I- tuženik je iskazao da je u posjedu i dalje tužiteljica te da je to saznao od susjeda. Kao primjer je naveo da je nakon potresa, kada su došli statičari pregledavati oštećenja na zgradi, vrata toga stana statičarima otvarala tužiteljica, što znači da je ona u posjedu stana. Naposljetku je I-tuženik iskazao da je kupoprodaja napravljena fiktivno, kako bi se tuženicima onemogućilo da dođu do svojih stvari te da II tuženica i on nisu znali da je tužiteljica prodala stan te da su to saznali tek nakon pravomoćnog okončanja postupka radi smetanja posjeda.

15. II-tuženica JE u cijelosti se pridružila iskazu I-tuženika.

16. Iz izloženih iskaza stranaka razvidno je da tijekom cjelokupnog ovog postupka obje parnične strane – i tužiteljska i tužena – spominju pokretnine koje su se nalazile u stanu u [adresa], u posjedu kojega su tuženici bili najmoprimci, dok im posjed samovlasno nije oduzela tužiteljica. Pitanje nalaze li se bilo kakve pokretnine u predmetnome stanu, kao i u čijem su vlasništvu (tužiteljičinom ili I i II-tuženika) nije u ovoj parnici odlučno. U ovoj parnici odlučne su činjenice je li ispunjenje tražbine iz ovršne isprave moguće, pri čemu je između stranaka sporno je li u posjedu stana tužiteljica (kao što to tvrde tuženici) ili je u posjedu stana CE (kao što to tvrdi tužiteljica) te nadalje je li tužiteljica ovu činjenicu bila u mogućnosti iznijeti u postupku iz kojega potječe ovršna isprava. Međutim, imajući u vidu da obje parnične strane (što je ljudski posve razumljivo) predmetne pokretnine spominju, ovaj sud smatra korisnim iznijeti sadržaj isprava u spisu, koje se na te pokretnine odnose:

- tuženici navode da su tijekom ovog parničnog postupka – 15. svibnja 2025. - u dogovoru s tužiteljicom preuzeli dio stvari koje su se nalazile u predmetnoj nekretnini u trenutku izvršenog smetanja posjeda I i II-tuženika od strane tužiteljice, s tavana zgrade u kojoj se nalazi stan u kojem su tuženici stanovali do trenutka kada je tužiteljica promijenila bravu i onemogućila im pristup (što je utvrđeno pravomoćnom presudom o smetanju posjeda). Ove navode tuženika potvrđuje javnobilježnički zapisnik o posvjedočenju činjenica (list 163-169). Nadalje, zapisnik od 15. lipnja 2025., sastavljen u odvjetničkom uredu punomoćnika I i II-tuženika potvrđuje navode tužene strane da je između stranaka izvršena primopredaja drugih stvari (list 173-177). Tuženici nadalje navode da su protiv tužiteljice podnijeli kaznenu prijavu, radi krađe, jer im tužiteljica nije, na dan kad su u prisustvu javnog bilježnika s tavana zgrade preuzeli dio svojih stvari, dopustila ulazak u stan u kojem su se te njihove stvari nalazile u trenutku izvršenoga čina smetanja posjeda (kaznena prijava - list 178-185).

- tužiteljica ukazuje na Zapisnik o posvjedočenju činjenica sačinjenog 9. studenog 2017., koji je sačinila javni bilježnik Jasna Žitko, pod posl. br. Ov-457/2017, iz kojeg proizlazi da je prilikom ulaska tužiteljice u posjed predmetne nekretnine dana 9. studenog 2017. (s tim da treba reći da je za takvo postupanje tužiteljice ovršnom ispravom pravomoćno utvrđeno da predstavlja čin smetanja posjeda – točka I. pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-5048/18-3 od 5. studenog 2019. – list 25 spisa), u prisutnosti zaštitara iz KLEMM SIGURNOST d.o.o. i navedenog javnog bilježnika sačinjen popis pokretne imovine u predmetnom prostoru.

- tužiteljica nadalje ukazuje da iz Zapisnika o posvjedočenju činjenica sačinjenog 20. siječnja 2018. po javnom bilježniku Tihani Sudar poslovni broj OU-31/18 proizlazi da su, iako pozvani na preuzimanje stvari, tuženici odbili preuzeti svoje pokretne stvari. Međutim, u tom zapisniku (list 261 spisa) stoji da tužiteljica nije dopustila II-tuženici JE da uđe u prostor stana, navodeći da je stvari iz stana spakirala u vrećice i da ih želi iznositi na hodnik, kako bi ih II-tuženica preuzela, što je II-tuženica odbila, navodeći da ne želi preuzeti stvari na hodniku bez ulaska u stan jer da točno zna gdje se u stanu nalaze vrijedne stvari, pri čemu je tužiteljica navela da frižider, perilicu i televizor neće iznositi jer da to ne pripada II-tuženici, da je sve što pripada tuženicima spakirala u vrećice te da ništa sto se nalazi u stanu, a nije u vrećama, nije vlasništvo I i II-tuženika.

17. Iz izloženih iskaza stranaka, razvidno je da su stranke u pogledu u ovom postupku odlučne činjenice – je li tužiteljica u posjedu stana, iskazivale suprotno te pritom svaka od parničnih stranaka u skladu sa svojim tvrdnjama izloženima u tužbi i u odgovoru na tužbu.

18. Svjedok OE iskazao je da poznaje sve parnične stranke iz ovog postupka, kao svoje susjede iz zgrade u [adresa], u [adresa], u kojoj je živio od 2004. godine pa do kolovoza 2024., kada je iz te zgrade odselio te da je bio i predstavnik suvlasnika, počevši od 2014. pa negdje do prije zagrebačkog potresa u ožujku 2020. Stoga mu je poznato da je tužiteljica vlasnica stana na prvom katu u kojem ona živi, dok su gđa JE i AE (I i II-tuženici) živjeli na trećem katu te da su bili najmoprimci tužiteljice, dok je ovaj svjedok živio na drugom katu iste zgrade. Svjedok je iskazao da je s parničnim strankama bio u susjedskim odnosima, što znači na razini izmjene pozdrava kada bi se susreli te da nakon što se odselio iz te kuće nije ni sa kim od tamo ostao u kontaktu. Prema daljnjem iskazu ovoga svjedoka, tuženici su odselili iz te zgrade nekih godinu, godinu i pol prije potresa te u tom stanu nakon što su oni odselili nije živio nitko i taj stan je vjerojatno i danas (svjedok je saslušan na ročištu održanom u veljači 2025.) prazan, što pretpostavlja budući da je iz te zgrade odselio u kolovozu 2024., a tu pretpostavku temelji na svojem poznavanju stanja u kojem je taj stan bio; da dozvoljava naravno da je taj stan uređen za život u zadnjih godinu dana i da je onda netko u njega uselio, no da u to sumnja. Svjedok je pojasnio da je u vrijeme dok sam on bio predstavnik suvlasnika krov prokišnjavao i u tom stanu je kapalo, da je zbog toga kao predstavnik suvlasnika najviše i bio u kontaktu s tuženicima jer su ga oni pokušali animirati da se riješi pitanje krova, budući da su tuženici, kada bi padala kiša, stavljali kante po sobama jer je krov prokišnjavao. Ovaj svjedok iskazao je nadalje da mu je poznato da u tom stanu sigurno nitko nije živio barem do njegovoga odlaska iz te zgrade (što je bilo u kolovozu 2024.) te naposljetku, da mu je kao predstavniku suvlasnika poznato da je kod zamjene plinskih instalacija vrata stana na trećem katu u kojem su ranije živjeli tuženici, otvarala tužiteljica, no da ne može smjestiti u vremenu kada je to bilo; kao i da mu je poznato da je statičare, koji su nakon potresa obilazili zgradu, u stan na trećem katu puštala tužiteljica.

19. Ovaj sud iskaz svjedoka OE ocjenjuje istinitim jer je svjedok iskazivao logično i uvjerljivo te se radi o osobi iz čijeg držanja za vrijeme saslušanja je ovome sudu bilo evidentno da je potpuno nezainteresirana za ishod ove parnice te da parnične stranke poznaje isključivo kao bivše susjede, s kojima nije bio u bliskim odnosima niti kada su živjeli u istoj zgradi, a danas ni s jednom od parničnih stranaka nije ni u kakvim odnosima. Tužiteljica je iskazu ovoga svjedoka prigovorila, navodeći da je on krajem ožujka 2020. odselio na Črnomerec, no taj svoj navod nije ničim dokazala.

20. Svjedok CE iskazao je da mu je poznato o čemu se radi u ovoj parnici te da se u nju pokušao umiješati na strani tužiteljice, koju poznaje jer ju je zastupao u nekim postupcima prije petnaestak godina, kao i u postupku radi smetanja posjeda; da s tužiteljicom nije u kontaktu te da je zna ''tu i tamo'' tamo sresti slučajno u gradu.

Nadalje je ovaj svjedok iskazao da je on vlasnik stana ''oko kojeg se vodi ovrha, pa onda i ova parnica'' te da se taj stan nalazi se u [adresa] u [adresa], da ne zna koji točno kućni broj, na trećem katu desno te da u tom stanu ne živi niti boravi, zato što taj stan nije podoban za stanovanje; da je plinski priključak je u mirovanju, što znači da nema grijanja ni tople vode, da misli da čak nema ni bojlera te da nema ni struje i da već dugo nije tamo bio.

Prema daljnjem iskazu svjedoka CE, on je predmetni stan preuzeo u posjed od tužiteljice koja mu je predala ključ, promijenio bravu, prebacio na sebe komunalije te da je on jedini posjednik toga stana te tužiteljica nema ključ, već je ključ kod njega. Ključ toga stana bio je jedno vrijeme, nakon što je brava primijenjena, kod tužiteljice, zato što je bio potres u Zagrebu i doba korone te se zbog pandemije nije moglo izlaziti van iz kuće, a na zgradi je bio oštećen krov, koji je možda već do sada i saniran, pa je iz tih razloga bio dao tužiteljici od stana jer ona u toj istoj zgradi živi, u prizemlju.

Na upit suda da pojasni zašto je tužiteljici dao ključ stana u vrijeme korone, imajući u vidu neznatnu udaljenost između mjesta na kojem ovaj svjedok živi (Trg Petra Preradovića u Zagrebu) i mjesta gdje se nalazi predmetni stan (neznatna udaljenost između ovih dvaju točaka je za stanovnike centra grada Zagreba notorna činjenica), svjedok je iskazao da tu kratku udaljenost nije mogao preći zbog tadašnjih izvanrednih okolnosti – da je u ožujku 2020 bio potres u Zagrebu i da je cijeli centar grada bio porušen, da su svuda su bili građevinski vještaci, koji su stavljali na kuće naljepnice te da se nije znao datum kad će doći procjenitelj ocijeniti stanje zgrade u [adresa] i da je zato bio predao ključ tužiteljici.

Naposljetku je ovaj svjedok iskazao da tužiteljica sada nema ključeve predmetnoga stana, da ih je imala kratko te da je on nakon toga opet promijenio bravu. Naposljetku, svjedoku IE nije poznato tko je bio predstavnik suvlasnika zgrade u vrijeme kada je Zagreb pogodio razoran potres, s tim da je suvlasnik te zgrade postao 7. listopada 2019. , dakle prije potresa, a nije mu poznato niti tko je predstavnik suvlasnika te zgrade danas.

21. Nije sporno da je CE prijedlog za uknjižbu svog prava vlasništva predmetnoga stana podnio zemljišnoknjižnom sudu 7. listopada 2019., dakle istoga dana kada je zaključen kupoprodajni ugovor (list 62 spisa – povijesni zk izvadak). Nadalje, čitanjem rješenja Grada Zagreba od 22.11.2019. (list 46, 47, 64, 65) utvrđeno je da je obvezanik plaćanja komunalne naknade i NUV-a za predmetnu nekretninu CE, kao njezin vlasnik. Nadalje, CE je 18.11.2019. podnio HEP-ODS d.o.o. zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca (list 48,66), a dopisom od **.**.2019. CE podnio je ZG Holdingu d.o.o. zahtjev za promjenu vlasnika na računima, a tom zahtjevu priložio je kupoprodajni ugovor zaključen s tužiteljicom (list 49-50, 67-68) te su Zagrebački holding d.o.o., Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. račune za lipanj 2021. ispostavili CE, koji je te račune platio (list 51-53, 69-71 spisa). Kao što je platio i račune koji se odnose na komunalne usluge isporučene za predmetnu nekretninu u razdoblju od veljače do svibnja 2022 (list 72-76 spisa).

22. Međutim, unatoč agilnosti s kojom je postupao po zaključenju kupoprodajnog ugovora – podnošenju prijedloga za uknjižbu svoga prava vlasništva istoga dana kada je obavljena kupoprdaja; kao i prenošenju komunalnih obveza koje predmetni stan terete odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora, CE, prema ocjeni ovoga suda, svojim vlasničkim obvezama nakon toga više nije pristupao s uobičajenim stupnjem zainteresiranosti (i dužnosti, jer vlasništvo obvezuje). Naime, kao što je razvidno iz izloženog iskaza ovoga svjedoka, svjedoku CE danas nije poznato je li u tom stanu uključena struja, kao niti je li na zgradi saniran krov, a prihvaćanjem uvjerljivog i logičnog iskaza svjedoka OE utvrđeno je da je se predmetni stan nalazi na zadnjem katu zgrade te da je u vrijeme kada su u tom stanu stanovali tuženici, voda curila u taj stan kad bi padala kiša. Svjedok CE iskazao je suglasno svjedoku ĆE da predmetni stan prema stanju u kojem se nalazi nije podoban za stanovanje (navedeno je svjedok CE iznio kao razlog što u tom stanu ne živi niti boravi), a prema ocjeni ovoga suda, stan u kojem prokišnjava krov tako da je u slučaju kiše potrebno postavljati kante doista nije podoban za stanovanje. No, neovisno o toj činjenici, između stranaka nije sporno da su u stanu koji je bio u takvom stanju do trenutka kada je tužiteljica na njemu promijenila bravu živjeli tuženici. Neovisno o podobnosti predmetnoga stana za stanovanje, imajući u vidu izloženu nezainteresiranost CE, kao vlasnika stana, za isti (ovaj svjedok ne zna ni kućni broj ulice u kojoj se stan nalazi, ne zna je li na zgradi saniran krov, kao niti tko je predstavnik suvlasnika zgrade) te činjenicu da je prema vlastitom iskazu ključ od stana predao tužiteljici nakon potresa, kako bi ona pustila statičare u zgradu, iako se predmetni stan nalazi nedaleko pješice od njegovoga mjesta stanovanja, činjenicu da je (što je utvrđeno prihvaćanjem iskaza svjedoka OE) tužiteljica otvarala vrata i kod zamjene plinskih instalacija te činjenicu da iz Zapisnika o posvjedočenju činjenica od 20. siječnja 2018. (list 261), koji Zapisnik je u spis dostavila tužiteljica, proizlazi da je tužiteljica bila u posjedu predmetnoga stana 20. siječnja 2018; dakle nakon što je svjedok CE predmetni stan 7. listopada 2019. kupio od tužiteljice, a što je u suprotnosti s iskazom svjedoka CE da je on nakon kupoprodaje promijenio bravu te ključ predao tužiteljici samo kratko nakon potresa (koji je bio u ožujku 2020.), ovaj sud ne vjeruje tužiteljici i svjedoku CE da je u posjedu stana, s iznimkom kratkog razdoblja nakon potresa u Zagrebu, isključivo svjedok CE te zaključuje da činjenica da je tužiteljica stan prodala CE ne onemogućuje tužiteljici ispunjenje tražbine iz ovršne isprave – predaju ključeva nove brave ulaznih vrata stana nekretnine opisane u točki I/ rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-5058/18-3 od 5. studenog 2019. Naime, ako tužiteljica nema ključ predmetnoga stana u trenutku donošenja ove presude, s obzirom na to da je s kupcem stana CE u odnosu povjerenja, u okviru kojega je ranije svakako raspolagala ključem toga stana – primjerice, nakon kupoprodaje – 20. siječnja 2018., a što je bilo prije potresa i za što svjedok CE nije dao nikakve razloga – promjena posjedovnoga stanja ne sprječava tužiteljicu i CE da postupe po ovršnoj ispravi – rješenju Županijskoga suda posl. br. Gž-5048/18-3. Pritom nije zanemariva činjenica da je CE zastupao tužiteljicu u posjedovnoj parnici koja je okončana donošenjem navedene ovršne isprave, i to kao punomoćnik odvjetnik te da stoga kod njega treba postojati svijest da je u slučaju ishoda posjedovne parnice negativnog za tužiteljicu koju je u toj parnici zastupao, dužan poštovati sudsku odluku. Drugim riječima, sklapanjem kupoprodajnog ugovora tijekom žalbenog postupka tužiteljica i CE ne mogu izbjeći nastupanje posljedica ovršne odluke iz tog postupka. Naposljetku, ovaj sud ne vjeruje svjedoku CE da tužiteljicu tek povremeno sretne u gradu, jer je to suprotno sa stanjem ovoga spisa – naime, CE aktivno je nastojao u ovoj parnici steći svojstvo umješača na strani tužiteljice te je za ishod ovoga postupka zainteresiran, što logično upućuje na postojanje kontakta između ovoga svjedoka i tužiteljice, koji nadilazi slučajno susretanje na ulici.

23. Osim što je ovaj sud zaključio da promjenom prava vlasništva predmetnoga stana nije došlo do izmjene posjedovnog stanja koje onemogućuje ostvarenje tražbine (jer tužiteljica, kao što je gore izloženo, može od CE tražiti predaju ključa, dakle suposjed - za koji je, suprotno tvrdnjama tužiteljice i CE utvrđeno da je postojao i ranije, i to ne samo neposredno nakon potresa u Zagrebu - te tako omogućiti ostvarenje tražbine iz ovršne isprave); dakle, osim što uslijed promjene prava vlasništva nije onemogućeno ispunjenje tražbine, nije ispunjena druga pretpostavka iz odredbe čl. 50. st.1.t.10. Ovršnog zakona. Naime, kako je do kupoprodaje stana došlo dok je posjedovna parnica još bila u tijeku, tužiteljica je činjenicu promjene posjedovnog stanja mogla istaknuti tijekom žalbenog postupka, na način da o tome obavijesti Županijski sud u Zagrebu, pred kojim je u tom trenutku tekla parnica. Kako obje navedene pretpostavke iz odredbe čl. 50. st.1.t.10. Ovršnog zakona trebaju biti ispunjene kumulativno, već i ta činjenica tužbeni zahtjev čini neosnovanim.

23. Slijedom svega izloženoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Budući da je izgubila parnicu, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka (čl. 154.st.1. ZPP). Tuženicima je priznat i dosuđen (čl. 155. i čl. 154. st.1. ZPP) trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastavljanje odgovora na tužbu i podneska od 01.09.2023. – po 110 bodova prema Tbt 8/1 i 36/1 OT, za zastupanje na ročištima 02.06.2022.,11.12.2024., 12.02.2025. i 04.06.2025. – po 110 bodova prema Tbt 8/1 i 36/1 OT, što iznosi ukupno 660 bodova, odnosno 1.320,00 EUR te uvećano za PDV 1.650,00 EUR, pa im je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II. izreke ove presude dosuđen trošak u navedenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude, pa do isplate. Tuženicima nije priznat zatraženi trošak pristojbe na odgovor na tužbu je r u spisu nema dokaza da je taj trošak plaćen, a u međuvremenu je zastario.

U Zagrebu, 29. srpnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. pun tužiteljice

2. pun I i II- tuženika