REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
P 464/2023-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužiteljice PZV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika OTP banka d. d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović i drugi, odvjetnici u Puli, Dobrilina 9, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 4. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 29. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. točka 3. ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, koji je zaključen između tužiteljice i tuženika 12. prosinca 2008. pod brojem 081212284970 ST, solemniziran po javnom bilježniku Marini Paić Čerin pod posl. br. OV-10157/2008, a koja glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“ te stoga navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 2.394,17 eura (dvije tisuće tristo devedeset četiri eura i sedamnaest centi) sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos od 37,34 eura od 18. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos od 40,02 eura od 11. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos od 39,98 eura od 10. rujna 2009. do isplate,
– na iznos od 39,63 eura od 6. listopada 2009. do isplate,
– na iznos od 39,53 eura od 6. studenog 2009. do isplate,
– na iznos od 39,92 eura od 6. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos od 39,86 eura od 6. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos od 39,96 eura od 6. veljače 2010. do isplate,
– na iznos od 39,68 eura od 6. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos od 39,67 eura od 8. travnja 2010. do isplate,
– na iznos od 39,65 eura od 8. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos od 39,67 eura od 15. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos od 39,33 eura od 7. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos od 39,55 eura od 7. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos od 39,82 eura od 8. rujna 2010. do isplate,
– na iznos od 39,97 eura od 6. listopada 2010. do isplate,
– na iznos od 40,17 eura od 6. studenog 2010. do isplate,
– na iznos od 40,38 eura od 11. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos od 40,47 eura od 14. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos od 40,59 eura od 8. veljače 2011. do isplate,
– na iznos od 40,58 eura od 8. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos od 40,34 eura od 13. travnja 2011. do isplate,
– na iznos od 40,38 eura od 7. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos od 40,80 eura od 9. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos od 40,48 eura od 9. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos od 40,81 eura od 12. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos od 40,99 eura od 15. rujna 2011. do isplate,
– na iznos od 41,08 eura od 6. listopada 2011. do isplate,
– na iznos od 41,04 eura od 10. studenog 2011. do isplate,
– na iznos od 41,31 eura od 11. veljače 2012. do isplate,
– na iznos od 41,53 eura od 24. veljače 2012. do isplate,
– na iznos od 41,54 eura od 24. veljače 2012. do isplate,
– na iznos od 41,46 eura od 6. ožujka 2012. do isplate,
– na iznos od 41,09 eura od 27. travnja 2012. do isplate,
– na iznos od 41,11 eura od 12. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos od 41,46 eura od 14. lipnja 2012. do isplate,
– na iznos od 41,05 eura od 17. srpnja 2012. do isplate,
– na iznos od 41,12 eura od 8. rujna 2012. do isplate,
– na iznos od 40,91 eura od 28. rujna 2012. do isplate,
– na iznos od 41,11 eura od 16. listopada 2012. do isplate,
– na iznos od 41,33 eura od 22. studenog 2012. do isplate,
– na iznos od 41,27 eura od 7. prosinca 2012. do isplate,
– na iznos od 41,51 eura od 10. siječnja 2013. do isplate,
– na iznos od 41,59 eura od 15. veljače 2013. do isplate,
– na iznos od 41,61 eura od 9. ožujka 2013. do isplate,
– na iznos od 41,71 eura od 12. travnja 2013. do isplate,
– na iznos od 41,51 eura od 11. svibnja 2013. do isplate,
– na iznos od 41,31 eura od 7. lipnja 2013. do isplate,
– na iznos od 41,22 eura od 13. srpnja 2013. do isplate,
– na iznos od 39,14 eura od 15. kolovoza 2013. do isplate,
– na iznos od 38,54 eura od 25. rujna 2013. do isplate,
– na iznos od 38,63 eura od 6. listopada 2013. do isplate,
– na iznos od 38,66 eura od 18. prosinca 2013. do isplate,
– na iznos od 38,68 eura od 20. prosinca 2013. do isplate,
– na iznos od 38,64 eura od 24. siječnja 2014. do isplate,
– na iznos od 28,29 eura od 8. veljače 2014. do isplate,
– na iznos od 23,05 eura od 6. ožujka 2014. do isplate,
– na iznos od 22,96 eura od 23. travnja 2014. do isplate,
– na iznos od 22,83 eura od 7. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos od 22,81 eura od 6. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos od 22,83 eura od 6. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos od 16,91 eura od 29. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos od 2,75 eura od 27. rujna 2014. do isplate,
– na iznos od 2,75 eura od 14. listopada 2014. do isplate,
– na iznos od 2,76 eura od 3. prosinca 2014. do isplate,
– na iznos od 2,76 eura od 7. prosinca 2014. do isplate,
– na iznos od 2,74 eura od 6. siječnja 2015. do isplate,
i to od 18. srpnja 2009. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, u roku 15 dana.
i
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se prigovor radi prijeboja tuženika.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom 2.118,10 eura (dvije tisuće sto osamnaest eura i deset centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u odnosu na tuženika se odbija.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
V. Punomoćniku tužiteljice, odvjetniku Josipu Valiću odmjerava se naknada troškova po osnovi delegacije u iznosu 15,60 eura (petnaest eura i šezdeset centi).
VI. U preostalom dijelu zahtjev punomoćnika tužiteljice odvjetnika Josipa Valića za naknadu troškova po osnovi delegacije se odbija.
VII. Nalaže se Odjelu financijsko-materijalnog poslovanja suda da po pravomoćnosti ovog rješenja iz sredstva državnog proračuna na žiro račun punomoćnika tužiteljice odvjetnika Josipa Valića isplati iznos iz točke V. rješenja.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnom odredbe čl. 3. t. 3. ugovora o kreditu broj 081212284970 ST, sklopljenog s valutnom klauzulom u eurima, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika, te radi isplate ukupno 2.393,41 eura po osnovi preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe uvećano za zatezne kamate od dospijeća pojedinog iznosa do isplate.
1. 1. U tužbi je navela da je, kao korisnik kredita s tuženikom, kao kreditorom 12. prosinca 2008. sklopila ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 081212284970 ST, kojim joj je odobren kredit u iznosu 99.000,00 eura. Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke (tuženika), pritom nije definirano u kojem trenutku, pod kojim uvjetima niti na koji način se kamatna stopa ima mijenjati. U vrijeme sklapanja ugovora s tuženikom nije pojedinačno pregovarala o promjenjivoj kamatnoj stopi. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je za posljedicu imalo povećanje mjesečnih anuiteta. U skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., dalje: ZOO/05.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, ugovorna obveza (činidba) mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Kamata je cijena, a cijena je bitan sastojak ugovora o kreditu i kao takva mora biti određena ili barem odrediva. No, u konkretnom slučaju visina kamatne stope nije određena niti odrediva, s obzirom na to da je je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, dakle jedne ugovorne strane. Ugovor o kreditu ne sadrži nikakav kriterij odnosno parametar promjenjivosti kamatne stope. Stoga je ništetna sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke s učinkom ex tunc, pa su bez pravnog učinka i sve odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita s istim pravnim učinkom. Navedena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi protivna je i kogentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007., dalje: ZZP/07.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Sporna odredba je nepoštena, time i ništetna. Prema čl. 323. ZOO/05. ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Kako su njoj jedino bili poznati parametri u vrijeme sklapanja ugovora, visina preplaćenih iznosa treba se utvrditi primjenom početno ugovorene kamatne stope. Primjenom navedenog obračuna ukupno je tuženiku po toj osnovi više uplatila 2.393,41 eura. Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja pripadaju joj i zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.
1. 2. Tužiteljica je u tijeku postupka, u podnesku od 6. svibnja 2025., uskladila tužbu i tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka tako da od tuženika potražuje isplatu 2.394,17 eura, što je za 0,76 eura više u odnosu na ranije. Prema tome, u tom dijelu izvršena je preinaka tužbe. U skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) raspravnim rješenjem posl. br. P 464/2023-31 od 4. srpnja 2025. dopuštena je preinaka tužbe jer je to svrsishodno za konačne rješenje odnosa između stranaka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti po osnovi i visini. Osporio je tužiteljici status potrošača te je istaknuo prigovor zastare. Tužba je predana sudu 11. siječnja 2023., dok je rok za podnošenje tužbe bio 13. lipnja 2019. (pet godina od pravomoćnosti odluke iz kolektivnog spora Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2019. kojom je ustanovljena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), pa je tužbeni zahtjev u zastari. Nije sporno da su stranke u čl. 3. t. 1. ugovora o kreditu ugovorili kamatnu stopu od 6,25 % godišnje s tim da je kamatna stopa promjenjiva te da je u čl. 3. t. 3. ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. U skladu s navedenim odredbama, tržišnim kretanjima, Općim uvjetima poslovanja te Politikama mijenjanja kamatnih stopa, donosio je odluke o promjenama kamatnih stopa. O svakoj odluci o promjeni kamatnih stopa, obavještavao je tužiteljicu. Kamatne stope mijenjale su se prema jasnim i unaprijed definiranim kriterijima. Nije točno da o navedenim činjenicama nije pregovarao s tužiteljicom u vrijeme sklapanja ugovora. Ona je prilikom sklapanja ugovora bila upoznata s važećim aktima Banke te je na takve odredbe pristala svojom voljom. Kod mijenjanja kamatne stope, odnosno pri donošenju izmjena i dopuna Odluke o kamatama banke, držao se kriterija iz „Politike mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom“. Politike mijenjanja kamatnih stopa, kao i drugi Opći uvjeti objavljeni su na njegovoj internet stranici i kao takvi dostupni su svim građanima. Parametri na temelju kojih se određuje visina promjenjive kamatne stope određeni su u čl. 4.2. navedene Politike. U završnim odredbama svih ugovora o kreditu potpisanih s tužiteljicom navedeno je da ona prihvaća sve važeće akte i isprave banke. Navedeno iz razloga što ti akti reguliraju temeljno postupanje banaka, a unošenje svih odredbi raznih akata banke u ugovore o kreditu bilo bi nepregledno i skupo, uzevši u obzir da se ti ugovori solemniziraju. Svi akti banke su revidirani od strane Hrvatske Narodne Banke i bez njenog odobrenja ne bi ni mogli biti donijeti. Predmetni ugovor o kreditu odraz je slobodnih volja ugovornih strana te je tužiteljica svjesno i slobodno odabrala upravo ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, iako je imala mogućnosti izbora kredita u drugoj valuti, s fiksnom kamatnom stopom, kao i u nekoj drugoj banci pod drugim uvjetima. Tužiteljica je poslovno sposobna osoba koja, prilikom pregovora i razmatranja Ugovora o kreditu, nije izdvojila niti jednu odredbu kao spornu niti je tražila bilo kakva pojašnjenja ugovornih obveza. Osnovano je smatrao da su tužiteljici jasna prava, obveze i posljedice zaključenja predmetnog ugovora s obzirom na to da je prije potpisivanja pročitala cijeli ugovor. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti te sukladno njima, po potrebi i tržišnim prilikama, korigira kamatnu stopu, spornu odredbu ugovora o kreditu čini valjanom i zakonitom, a samu činidbu određenom odnosno odredivom. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena i stoga nije ništetna da bi bila protivna prisilnom propisu, a niti stopa koju je naknadno odredio ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Sporna odredba je jasna, uočljiva i razumljiva, pa stoga nije dopušteno ispitivati njezinu nepoštenost, odnosno ništetnost. Ona ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
3. U podnesku od 30. kolovoza 2023. tužiteljica je osporila sve navode iz odgovora na tužbu kao neosnovane. Iako se odluka iz kolektivnog spora ne odnosi direktno na konkretni ugovor o kreditu, povrede opisane u tužbi su kao takve utvrđene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-14101/2012 od 4. srpnja 2013., kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. To iz razloga što je postupanje ovdje tuženika prilikom zaključivanja predmetnog ugovora bilo istovjetno postupanju tuženih banaka glede sklopljenih ugovora s valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak. Ugovorom nije određeno da je promjena kamatne stope vezana za odluku banke prema kriterijima iz Općih uvjeta banke. Nadalje, Opći uvjeti samo dopunjuju posebne pogodbe pojedinog Ugovora, a u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi vrijede posebne pogodbe (čl. 295. ZOO/ 05.), stoga treba zaključiti da je za promjenu kamatne stope ključna ugovorna odredba, kao posebna pogodba, dok se opći uvjeti poslovanja primjenjuju tek kao dopunski kriterij. Ugovorna odredba koja promjenu kamatne stope čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, tuženika, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu, kao potrošača. Time dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost primjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija.
4. Tuženik je u podnesku od 15. rujna 2023. osporio navode tužiteljice, istaknviši da odluke iz kolektivnog postupka „Potrošač“ ne mogu se primijeniti u konkretnom slučaju jer se radi o ugovoru o kreditu vezanom uz valutu euro, ne švicarski franak te se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt 249/2014 od 9. travnja 2015.
5. Nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je u podnesku od 2. lipnja 2025. tuženik istaknuo prigovor radi prijeboja u iznosu 10.297,77 eura na ime manje plaćane kamate od strane tužiteljice u odnosu na početnu kamatnu stopu.
6. Tužiteljica se u podnesku od 30. lipnja 2025. usprotivila prigovoru radi prijeboja. Istaknula je prigovor prekluzije, kao i prigovor zastare. Predmet njezinog zahtjeva je preplata kamate po kreditu što obuhvaća samo pozitivne mjesečne razlike, dok negativne mjesečne razlike nisu predmet ovoga postupka. Tuženik joj je naplaćivao sve u skladu s ugovorom o kreditu kojeg je sam koncipirao te stoga ne može imati nikakva potraživanja prema njoj. Budući da je upravo tuženik uglavio nepoštene ugovorne odredbe, to samo druga ugovorna strana (korisnik kredita) može trpjeti štetu zbog toga. Od 1. siječnja 2014. zbog intervencije zakonodavca i izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju došlo je do pada kamatnih stopa. Time ona nije ništa stekla, već je samo platila manju kamatu. Čak i kad bi sud prihvatio da postoji potraživanje tuženika prema njoj po navedenoj osnovi, tada bi se radilo o tražbini koja je nastala namjernim prouzročenjem štete, a koja tražbina ne može prestati prijebojem.
7. U dokaznom postupku pročitani su ugovor o kreditu (str. 6-13), promet po kreditu (str. 15-26), dopis od 2. rujna 2022. (str. 27-28), otplatni plan (str. 29-33), obavijesti o dospijeću (str. 34-39), promet po računu (str. 40-123), opomena pred tužbu s povratnicom (str. 124-125), politika mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada o mijenjaju stanovništvom (str. 162-171), opći uvjeti (str. 172-178), nalaz i mišljenje financijskog vještaka (str. 374-392). Pored toga, saslušana je tužiteljica (str. 366-368).
8. Tužben zahtjev je osnovan.
Prigovor radi prijeboja nije pravodoban.
9. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom Banke te radi isplate iznosa preplaćenih po osnovi ništetne ugovorne odredbe sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate u razdoblju od srpnja 2009. do siječnja 2015.
10. Između stranaka nije sporno da su tuženik, kao kreditor, i tužiteljica, kao korisnica kredita, sklopili ugovor o kreditu broj 081212284970 ST kojim je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 99.000,00 eura obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. U čl. 3. tog ugovora bila je određena obveza korisnika kredita da kreditoru podmiruje redovnu (ugovornu) kamatu. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a promjena kamatne stope vršila se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje (čl. 3. t. 3. ugovora). Na dan sklapanja predmetnog ugovora kamatna stopa iznosila je 6,25 % godišnje. Korisnik se obvezao otplaćivati kredit u 360 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate. Tijekom otplate kredita kamatna stopa se mijenjala te je ona u razdoblju od 5. veljače 2009. do 7. lipnja 2009. iznosila 6,25 %, od 7. lipnja 2009. do 15. srpnja 2013. 6,75 %, od 15. srpnja 2013. do 15. siječnja 2014. 6,71 %, od 15. siječnja 2014. do 26. srpnja 2014. 6,51 % te od 26. srpnja 2014. do 26. siječnja 2015. 6,25 %.
11. Sporno je da li je ugovorna odredbe o promjeni kamatne stope u skladu s Odlukama banke ništetna, ima li tužiteljica pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa koji je tuženik od nje naplatio na temelju navedene odredbe i ako ima, je li njezino potraživanje zastarjelo. Također je sporno da li tužiteljica u konkretnom slučaju ima status potrošača.
12. Prema čl. 3. ZZP/07. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
12. 1. U čl. 1. 1. predmetnog ugovora o kreditu naslovljenog „namjena i iznos kredita“ utvrđeno je da ugovor uređuje uvjete odobravanja kredita za kupnju i adaptaciju stambenog prostora, gradnju ili dovršenje stambenog objekta i sredstva osiguranja, klijentima koji primaju plaću/mirovinu preko računa otvorenog u Banci. U čl. 8. naslovljenom „način korištenja (kupnja stana)“ ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje koristiti kredit samo za ugovorenu namjenu te da će za kupnju stana Banka doznačiti (isplatiti) u gotovini ukupan iznos odobrenog kredita na račun prodavatelja sukladno ugovorima za kupnju nekretnine.
12. 2. Na okolnosti namjene sredstava ostvarenih predmetnim kreditom saslušana je tužiteljica. Ona je u bitnome iskazala da je sredstva ostvarena kreditom utrošila za kupnju kuće u kojoj stanuje sa svojom obitelji na adresi [adresa]. Kuću od kupnje koristi isključivo za stanovanje. Iznimno ju je zbog teške financijske situacije iznajmila turistima u srpnju i kolovozu 2023. Sud je u tom dijelu u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit budući da je ona iskazivala vjerodostojno, u skladu sa sadržajem ugovora o kreditu.
12. 3. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/ pružatelja usluga.
12. 4. U konkretnom slučaju tužiteljica je predmetni ugovor o kreditu sklopila kao slabija stranka, i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje nekretnine za potrebe stanovanje nje i njezine obitelji, pa ona ima svojstvo potrošača. Okolnost da je iznimno u srpnju i kolovozu 2023. iznajmila nekretninu koju je stekla sredstvima kredita u turističke svrhe ne utječe na utvrđenje da bi tužiteljica imala status potrošača. Na tuženiku je bio teret dokaza da je kredit u smislu čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009. i dr.) transakcija tužiteljice unutar njezine poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a on to u postupku nije dokazao.
13. U ovoj pravnoj stvari ne mogu se neposredno primijeniti pravna utvrđenja izražena u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., s time da valja naglasiti da se tužiteljica u tužbi, kao ni u daljnjem tijeku postupka nije ni pozivala na utvrđenja iz kolektivnog spora. Učinak navedenih odluka donesenih u predmetima po kolektivnoj tužbi „Udruge potrošač“ za zaštitu kolektivnih interesa i prava ne mogu se, na temelju čl. 502.c ZPP-a, neposredno primijeniti u ovom predmetu jer je u tim predmetima izraženo pravno shvaćanje o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koju su banke ugovarale s korisnicima kredita u valuti švicarski franak, dok je u konkretnom slučaju tužiteljica podignula kredit u valuti euro. Dakle, zahtjev tužiteljice valja raspraviti uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja pod kojima je predmetni ugovor sklopljen uz primjenu relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, imajući (tek podredno) u vidu i pravna shvaćanja te utvrđena načela iz predmeta „Potrošač“. Navedeno iz razloga što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu sadržajno jednaka odredbama ugovora o potrošačkim kreditima koji su razmatrani u predmetu „Potrošač“.
14. Radi utvrđenja okolnosti oko sklapanja predmetnog ugovora i pregovora vođenih između tužiteljice i tuženika u predugovornoj fazi proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice.
14. 1. Tužiteljica je u iskazu navela, koji je i u tom dijelu cijenjen pozitivno, da se 2008. obratila tuženiku s namjerom sklapanja stambenog ugovora o kreditu. Otišla je kod tuženika jer je tamo primala plaću. U banci su joj ponudili stambeni kredit s promjenjivom kamatnom stopom. Nisu ni razgovarali o fiksnoj kamatnoj stopi. Ponudili su joj predmetni ugovor o kreditu kao najbolju opciju i to je prihvatila. Rečeno joj je da je kamatna stopa promjenjiva, ali da će se ona minimalno mijenjati. Tijekom otplate kamatna stopa se mijenjala na način da je ona rasla, što se vidjelo na iznosu mjesečne rate kredita. Početna rata kredita iznosila je oko 4.400,00 kuna, a zbog povećanja kamatne stope u jednom razdoblju iznosila je i oko 4.900,00 kuna. Kamatna stopa je rasla više od onog što je očekivala u vremenu sklapanja ugovora o kreditu. Ne zna da li bi podigla ugovor o kreditu da je znala da će joj rata rasti do navedenih iznosa. Nije dobila nikakve materijale u kojima bi bila upućena na koji način se ima mijenjati kamatna stopa. To je bilo sve prema Odluci banke. Kako se radilo o stambenom kreditu njezina je pretpostavka bila da kamatna stopa može malo rasti, ali i padati tijekom otplate. Kada je došla u Banku radi razgovora o ugovoru o kreditu nije imala dojam da ima mogućnost pregovaranja o sadržaju ugovora. Tuženik je sastavio ugovor o kreditu, koji je pročitala. Nju je prvenstveno zanimalo koliko će joj iznositi rata kredita, da li će to moći podmirivati i koliko bi se mogla mijenjati rata kredita.
14. 2. Na temelju sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužiteljice može se zaključiti da je tužiteljica potpisala tipizirani ugovor koji je sastavljen od strane tuženika i o čijim se odredbama prethodno nije pregovaralo. Tužiteljica je vjerovala djelatniku banke, kako je sama navela: „..kome ćeš vjerovati nego onome tko ti sređuje kredit..“. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora koje je definirao trgovac na način da je pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je prije sklapanja ugovora o kreditu bio ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja. Na te okolnosti tuženik nije predložio da se izvedu dokazi primjerice saslušanjem djelatnika banke koji bi sudjelovali u sklapanju tog ugovora. Iz iskaza tužiteljice nije utvrđeno da je ona imala mogućnost pregovaranja o sadržaju ugovora o kreditu. Utvrđeno je i da joj nije jasno i razumljivo obrazloženo kako i na temelju kojih parametara dolazi do promjene kamatne stope tako da bi mogla shvatiti značenje i posljedice primjene takve odredbe. Stoga su navodi tuženika da je prije sklapanja ugovora o kreditu bio ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja ocjenjeni u cijelosti paušalnim i neosnovanim.
15. Dakle, predmetni ugovor je sklopljen prema formuliranom standardnom ugovoru o kreditu kojeg je sastavio tuženik, a tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tužiteljici prije sklapanja ugovora nisu pojašnjeni parametri i kriteriji o kojima ovisi promjena kamatne stope, pa ona, kao osoba bez stručnog znanja u tom području, nije mogla znati kako i u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.
16. Prema čl. 96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). U čl. 99. ZPP/07. određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
17. Cijeneći sadržaj citiranih zakonskih odredbi ZZP/07. i uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka, ocjena je ovog suda da je sporna ugovorna odredba, kojom je određeno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na koju korisnik kredita bezuvjetno pristaje, nepoštena, a posljedično tome ništetna. Navedeno iz razloga jer se o toj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo, a ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.
18. U tijeku postupka tuženik je neosnovano isticao da su u vrijeme sklapanja ugovora bili poznati parametri na temelju kojih se određuje visina kamatne stope, da se kamatna stopa mijenjala prema točnim, unaprijed utvrđenim kriterijima i da je tužitelj o svakoj promjeni kamatne stope bio obaviješten. Nije odlučno je li tužiteljica o promjenama kamatne stope, a na koje i tako nije mogla utjecati, bila obaviještena tijekom razdoblja otplate kredita, već jesu li joj kriteriji i parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope pojašnjeni prije nego je ugovor sklopila, odnosno prije nego je preuzela obvezu otplate kredita pod takvim, za nju nerazumljivim, uvjetima. Iz sporne ugovorne odredbe ne proizlazi da su ti parametri mogli biti mu poznati, već su oni (očito) bili poznati samo tuženiku koji je takvu ugovornu odredbu i unio u ugovor. Naime, u ugovoru o kreditu je jedino određeno da je kamatna stopa promjenjiva i da se mijenja prema Odluci banke. Formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je u potpunosti nerazumljiva i nedorečena, pa je tužiteljica na temelju takve ugovorne odredbe mogla zaključiti jedino koliko će iznositi visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora.
19. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva i prilaže Opće uvjete odobravanja nenamjenskih, gotovinskih, stambenih i kredita za individualne iznajmljivače u turizmu iz siječnja 2020. te Politike mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom iz siječnja 2020., uz navode da je u tim aktima tužiteljica bila upoznata s načinom i kriterijima promjene kamatne stope. Takvi navodi tuženika su u potpunosti neosnovani. Navedeni akti donijeti su u siječnju 2020., dok je ugovor o kreditu sklopljen 12. prosinca 2008. Razlozi ništetnosti utvrđuju u odnosu na vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu te pogrešno tuženik smatra kako bi navedeni akti bili od bilo kakvog utjecaja na sporni odnos među strankama.
20. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na koji vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja te načelo zabrane zlouporabe prava.
21. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamatna stope mora biti određena, odnosno odrediva, u skladu s čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05.
22. U konkretnom ugovoru o kreditu tuženik nije odredio jasan način promjene kamatne stope i posljedice koje će za tužiteljicu kao potrošača nastupiti nakon promjene početne kamatne stope od 6,25 % godišnje. Takvo ugovaranje suprotno je načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je nemjerljivo veće od znanja i iskustva prosječnog potrošača, pa već iz činjenice da je upravo banka (kao jača ugovorna strana) formulirala odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je tužiteljici (kao slabijoj ugovornoj strani) ostala potpuno nerazumljiva proizlazi da je tužiteljica bila u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na banku. Kamatna stopa se od početne kamatne stope od 6,25 % godišnje povećala i do 6,75 % godišnje te je time kreditno opterećenje tužiteljice bilo povećano u razdoblju od 7. lipnja 2009. do 26. srpnja 2014.
23. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je sporna odredba čl. 3.3. ugovora ništetna, pa je odlučeno kao u t. I. izreke presude.
24. Ništetnost odredbe o promjeni kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama Banke ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez te odredbe pri čemu se visina kamatne stope određuje prema početnoj ugovorenoj u ugovoru o kreditu (6,25 %).
25. Prema čl. 323. st. 1. ZOO/05. u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
26. Tužiteljica stoga ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu po pravilima o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja, odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. u vezi s čl. 1115. ZOO/05.). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti. Pritom, stav je ovoga suda da je tuženik nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na čl. 96. ZZP/07., već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu mogao znati da je navedena ugovorna odredba ništetna te da, sve ono što na temelju nje bude primio, da mu ne pripada.
27. Dakle, sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Time potrošač stječe pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
28. Prema nalazu i mišljenju vještaka od 7. ožujka 2025. u razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu do konačne isplate kredita razlika između stvarno isplaćenih mjesečnih obroka i mjesečnih obroka koje bi tužiteljica platila tuženiku da se u tom razdoblju nije mijenjala početno ugovorena kamatna stopa iznosi 2.394,17 eura. Tako je tužiteljica s osnove promjene kamatne stope u odnosu na početni otplatni plan kredita platila više: 17. srpnja 2009. 37,74 eura, 10. kolovoza 2009. 40,02 eura, 9. rujna 2009. 39,98 eura, 5. listopada 2009. 39,63 eura, 5. studenog 2009. 39,53 eura, 5. prosinca 2009. 39,92 eura, 5. siječnja 2010. 39,86 eura, 5. veljače 2010. 39,96 eura, 5. ožujka 2010. 39,68 eura, 7. travnja 2010. 39,67 eura, 7. svibnja 2010. 39,65 eura, 14. lipnja 2010. 39,67 eura, 6. srpnja 2010. 39,33 eura, 6. kolovoza 2010. 39,55 eura, 7. rujna 2010. 39,82 eura, 5. listopada 2010. 39,97 eura, 5. studenog 2010. 40,17 eura, 10. prosinca 2010. 40,38 eura, 13. siječnja 2011. 40,47 eura, 7. veljače 2011. 40,59 eura, 7. ožujka 2011. 40,58 eura, 12. travnja 2011. 40,34 eura, 6. svibnja 2011. 40,38 eura, 8. lipnja 2011. 40,80 eura, 8. srpnja 2011. 40,48 eura, 11. kolovoza 2011. 40,81 eura, 14. rujna 2011. 40,99 eura, 5. listopada 2011. 41,08 eura, 9. studenog 2011. 41,04 eura, 10. veljače 2012. 41,31 eura, 23. veljače 2012. 41,53 eura, 23. veljače 2012. 41,54 eura, 5. ožujka 2012. 41,46 eura, 26. travnja 2012. 41,09 eura, 11. svibnja 2012. 41,11 eura, 13. lipnja 2012. 41,46 eura, 16. srpnja 2012. 41,05 eura, 7. rujna 2012. 41,12 eura, 27. rujna 2012. 40,91 eura, 15. listopada 2012. 41,11 eura, 21. studenog 2012. 41,33 eura, 6. prosinca 2012. 41,27 eura, 9. siječnja 2013. 41,51 eura, 14. veljače 2013. 41,59 eura, 8. ožujka 2013. 41,61 eura, 11. travnja 2013. 41,71 eura, 10. svibnja 2013. 41,51 eura, 6. lipnja 2013. 41,31 eura, 12. srpnja 2013. 41,22 eura, 14. kolovoza 2013. 39,14 eura, 24. rujna 2013. 38,54 eura, 5. listopada 2013. 38,63 eura, 17. prosinca 2013. 38,66 eura, 19. prosinca 2013. 38,68 eura, 23. siječnja 2014. 38,64 eura, 7. veljače 2014. 28,29 eura, 5. ožujka 2014. 23,05 eura, 22. travnja 2014. 22,96 eura, 6. lipnja 2014. 22,83 eura, 5. srpnja 2014. 22,81 eura, 5. srpnja 2014. 22,83 eura, 28. kolovoza 2014. 16,91 eura, 26. rujna 2014. 2,75 eura, 13. listopada 2014. 2,75 eura, 2. prosinca 2014. 2,76 eura, 6. prosinca 2014. 2,76 eura i 5. siječnja 2015. 2,74 eura.
28. 1. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, dok je tuženik naveo da ne prihvaća nalaz i mišljenje jer da izračun vještaka ne odgovara obračunu koji je on sačinio. Međutim, tuženik neovisno o tome nije predlagao da se vještak usmeno sasluša i očituje o pisanom nalazu i mišljenju. Prigovor tuženika ocijenjen je paušalnim i neosnovanim. U postupku se izvodi dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kako bi se na objektivan način, u skladu s pravilima struke utvrdile činjenice koje su predmet spora.
28. 2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao argumentiran, jasan i objektivan.
29. Zatezne kamate teku na iznose preplaćenih mjesečnih anuiteta od izvršenja uplate svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate, te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica vršila uplate mjesečnih anuiteta kako je to specificirano u t. 28. obrazloženja. Međutim, kako je sud u skladu s čl. 2. st. 1. ZPP-a vezan zahtjevom tužiteljice, to su tužiteljici priznate zatezne kamate na preplaćene iznose kako je ona to zatražila – od idućeg dana nakon dana uplate, sve kako je to specificirano u t. II. izreke presude.
30. U razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008.) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. visina stope zateznih kamata određuje se u skladu s čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022.) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/2022.) za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Od 30. prosinca 2023. pa nadalje, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23.) stopa zateznih kamate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.
31. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.
31. 1. U skladu s čl. 328. ZOO/05. pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
31. 2. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.
31. 3. S obzirom na to da je sporna ugovorna odredba o promjeni kamatne stope preispitivana i utvrđena ništetnom tek u ovom postupku, zastarni rok za restitucijski zahtjev, u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, još nije počeo ni teći. Slijedom navedenog, nije nastupila zastara novčane tražbine tužiteljice.
32. Prigovor radi prijeboja nije pravodoban.
32. 1. Tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka, u podnesku od 2. lipnja 2025., izjavio prigovor radi prijeboja i to iznosa 10.297,77 eura na ime manje plaćene kamate od strane tužiteljice tijekom otplate kredita kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope. Ujedno je naveo da takav prigovor nije mogao istaknuti prije provedenog vještačenja.
32. 2. Navodi tuženika da takav prigovor nije mogao izjaviti prije dostave nalaza i mišljenja vještaka nisu prihvaćeni kao osnovani. Tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je tužiteljica tijekom otplate kredita plaćala anuitete prema kamatnoj stopi manjoj od one ugovorene jer se kamatna stopa mijenjala upravo na temelju odluka koje je on donosio. Budući da je tuženik prigovor radi prebijanja (procesni prigovor) iznio nakon zaključenja prethodnog postupka, do kada je to na temelju čl. 288. a st. 6. ZPP-a mogao učiniti, to je prigovor odbačen kao nepravodoban (t. I. izreke rješenja).
32. 3. Pritom valja navesti, da u slučaju i da je tuženik pravodobno izjavio prigovor radi prebijanja, takav prigovor ne bi bio osnovan. Tužiteljica u razdoblju kada je kamatna stopa bila niža od kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu nije ništa primila, pa slijedom toga ne može biti u obvezi vratiti tuženiku ono što nije ni stekla.
33. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 2.394,17 eura sa zateznim kamatama koje teku kako je to navedeno u t. II. izreke presude.
34. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
35. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, valjalo je tuženika obvezati da joj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a naknadi opravdane troškove postupka.
36. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava opomene pred tužbu od 30. lipnja 2022. 100,00 eura, sastava tužbe od 5. siječnja 2023. 200,00 eura, sastava prigovora od 10. ožujka 2023. 200,00 eura, podnesaka od 28. kolovoza 2023., 30. kolovoza 2023., 5. travnja 2024.,11. rujna 2024., 6. svibnja 2025. i 30. lipnja 2025. po 200,00 eura, te kod pristupa ročištima 4. rujna 2023., 2. srpnja 2024. i 4. srpnja 2025. po 200,00 eura, uvećano za PDV 25 %. Pored toga zatražila je trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu 400,00 eura te troškove financijskog vještačenja u iznosu 600,00 eura.
37. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a priznati su joj troškovi zastupanja kod sastava tužbe od 5. siječnja 2023. (zaprimljene kod suda 10. siječnja 2023.) u iznosu 200,00 eura (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 52. t. 3. i tbr. 54. OT-e), sastava podnesaka od 30. kolovoza 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu) i 6. svibnja 2025. (usklađenje tužbe i tužbenog zahtjev s nalazom i mišljenje vještaka) po 200,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1., tbr. 52. t. 3. i tbr. 54. OT-e), dok joj kod sastava podneska od 5. travnja 2024. pripada naknada u iznosu 50,00 eura (obavijest o uplati predujma) (tbr. 8. t. 4. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), kod pristupa ročištima 4. rujna 2023., 2. srpnja 2024. i 4. srpnja 2025. priznata joj je naknada po 200,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 52. t. 3. i tbr. 54. OT-e), što ukupno iznosi 1.250,00 eura. Na tako odmjerene troškove zastupanja pripada joj i PDV 25 % što iznosi 312,50 eura (tbr. 46. OT-e). Pored toga pripada joj pravo na naknadu troškova financijskog vještačenja u iznosu 450,00 eura te sudska pristojba na tužbu u iznosu 35,20 eura u skladu s tar. br. 1. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/2019., 92/2021.) u vezi s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018.) te sudska pristojba na presudu 70,40 eura po tar. br. 2. t. 1. u vezi s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.). Time su joj priznati troškovi postupka u ukupnom iznosu 2.118,10 eura.
37. 1. Nisu joj priznati troškovi sastava opomene pred tužbu od 30. lipnja 2022. i sastava podneska od 28. kolovoza 2023. jer ti troškovi nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Trošak sastava prigovora na rješenje o sudskoj pristojbi od 10. ožujka 2023. nije joj priznat jer takav trošak ne može pasti na teret tuženika. Također nije joj priznat kao opravdan trošak sastava podneska od 30. lipnja 2025. jer je navode iz tog podneska mogla iznijeti na ročištu glavne rasprave 4. srpnja 2025. za pristup na koje joj je priznata naknada u cijelosti.
37. 2. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tužiteljici na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.
38. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 2.118,10 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok su odbijeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu (u odnosu na tuženika) te zahtjev tuženika u cijelosti (t. II. – IV. izreke rješenja).
39. Odvjetnik Josip Valić, kao punomoćnik tužiteljice, zatražio je naknadu troškova prijevoza i izbivanja iz pisarnice na teret državnog proračuna u skladu s čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013., 33/2015., 82/2015., 52/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023.). Po osnovi troškova prijevoza zatražio je naknadu prema prijeđenim kilometrima od sjedišta ureda u Puli do sjedišta suda i to za tri dolaska ukupno 165,00 eura (110 kilometara x 3 dolaska x 0,55 eura po kilometru) te trošak cestarine ukupno 25,80 eura. Zatražio je i naknadu za izbivanje iz pisarnice u trajanju devet sati ukupno 450,00 eura (tbr. 39. OT- e).
40. S obzirom na to da je rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Su 643/2022-4 od 3. travnja 2023., na temelju čl. 11. st. 2. Zakona o sudovima predmet, koji je ranije bio u radu Općinskog suda u Puli – Pola, ustupljen u rad ovom sudu, to eventualno nastali troškovi punomoćnika tužiteljice po osnovi prijevoza i izbivanja iz pisarnice padaju na teret državnog proračuna.
41. Prema čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima, na osnovi delegacije predsjednika višeg suda, odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Naknada tih troškova isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
42. Sud je o zahtjevu za naknadu troškova delegacije odlučio u dijelu u kojem su ti troškovi bili veći od onih koje bi punomoćnik tužiteljice imao da se postupak vodio kod mjesno nadležnog Općinskog suda u Puli – Pola, gdje se nalazi i sjedište punomoćnika tužiteljice.
43. Sud je prihvatio zahtjev punomoćnika tužiteljice za naknadu putnih troškova, ali prema cijenama javnog prijevoza, s obzirom na to da Zakon o sudovima ne predviđa pravo punomoćnika na naknadu putnih troškova nastalih korištenjem vlastitog automobila prema prijeđenim kilometrima i naknadu troškova cestarine za vožnju autocestom.
44. Prema javno objavljenom cjeniku HŽ putničkog prijevoza d. o. o., cijena putne karte na relaciji [adresa] – [adresa] u jednom smjeru iznosi 2,60 eura, odnosno u oba smjera 5,20 eura.
45. Slijedom navedenog, putni troškovi nastali zbog delegacije predmeta za punomoćnika tužiteljice iznose za tri ročišta ukupno 15,60 eura.
46. Što se tiče troškova delegacije za izbivanje iz pisarnice, putovanje iz [adresa] (gdje je sjedište mjesno nadležnog suda, kao i sjedište punomoćnika tužiteljice), pa do sjedišta ovog suda i natrag traje kraće od tri sata, slijedom čega je sud ocijenio da zahtjev punomoćnika tužiteljice za naknadu tih troškova nije osnovan.
47. Preko dosuđenih troškova delegacije predmeta, sud je odbio zahtjev punomoćnika tužiteljice odvjetnika Josipa Valića kao neosnovan.
48. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. V. -VII. izreke rješenja.
U Pazinu 29. srpnja 2025.
Sutkinja
Kristijana Matejčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave odluke.
DNA:
1. tužiteljica p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,
2. tuženik p. p.,
3. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu – u odnosu na t. V.-VII. izreke rješenja.
