REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-8248/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku CR, protiv tuženika Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, OIB 55545787885, [adresa], 10000 Zagreb, radi Radno- diskriminacija, 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tuženik Hrvatske ceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 55545787885, diskriminirao tužiteljicu ĆR, s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], te istu uznemiravao time što ju je izložio omalovažavanju i nije zaštitio od postupanja drugog radnika, na način da je ista dana 17. prosinca 2019. godine bila izložena fizičkom i verbalnom napadu kojim joj je nanesena bol i strah, koje ponašanje drugog radnika tuženik nije sankcionirano, a čime je tužiteljici uskraćeno pravo na rad i povrijeđeno njeno dostojanstvo.

Zabranjuje se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 55545787885, daljnje isto i slično diskriminiranje i uznemiravanje tužiteljice ĆR, s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj].

Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 55545787885, naknaditi tužiteljici ĆR, s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika do dana 31. prosinca 2019. godine na radnom mjestu šefice Odjela za upravljanje imovinom i komercijalne poslove u Sektoru za ekonomske poslove, a od dana 01. siječnja 2020. godine pa nadalje na radnom mjestu šefice Odjela za upravljanje imovinom.

1.1. Dana 17. prosinca 2019. godine, oko 16,10 sati, po završetku radnog vremena, u prostorijama tuženika na adresi u [adresa], u kojima se nalazi i radno mjesto tužiteljice, ista je fizički napadnuta od strane drugog radnika, HR, na način da je isti, došavši u ured tužiteljice, a nakon što se prvotno uvjerio da su ostali radnici tuženika napustili svoj radna mjesta, otpočeo prvotno s verbalnim napadima, a potom prepriječio tužiteljici put te ju, uz upotrebu tjelesne snage, uhvatio za nadlaktice i počeo naguravati po uredu, nanoseći joj bol i omalovažavajući istu takvim postupanjem. S gore opisanim postupanjem radnik HR prestao je tek u trenutku kada je tužiteljica, uspjevši uzeti svoj mobilni telefon, nazvala svog supruga KR, nakon čega joj je radnik HR dopustio da napusti svoj ured. Tužiteljica je, u kraćem vremenskom razdoblju, nakon što je došla k sebi od prvotnog šoka, također telefonskim putem kontaktirala svoju nadređenu, MR, direktoricu Sektora za ekonomske poslove, kako bi ju izvijestila o onome što se upravo dogodilo.

1.2. U odnosu na opisani događaj, tužiteljica je dana 19. prosinca 2019. godine podnijela prijavu u obliku elektroničke pošte, koju je prvotno naslovila na adresu svoje nadređene, MR, a koju je ista potom proslijedila Upravi tuženika radi daljnjeg postupanja. Nadalje, tuženik je, od dana zaprimanja prijave, uvjeravao tužiteljicu da vrši odgovarajuće izvide i provjere navoda iz njezine pritužbe, odnosno da provodi odgovarajući postupak. Međutim, nakon što je tužiteljica, putem imenovanog opunomoćenika zatražila informaciju o provedenim radnjama i utvrđenjima, obrativši se pritom imenovanom Povjereniku za zaštitu dostojanstva, tuženik je tužiteljicu, posredstvom imenovanog povjerenika, dopisom, koji je zaprimila 15. listopada 2020. godine, izvijestio kako nije uspio utvrditi istinitost navoda tužiteljice, a samim time niti bilo kakve nepravilnosti i odlučne činjenice vezane uz opisani događaj.

1.3. Cjelokupno naprijed navedeno postupanje, pored ugrožavanja dostojanstva tužiteljice, jasno ukazuje na činjenicu da se tužiteljici onemogućava pravo na rad, kao jedno od temeljnih prava iz radnog odnosa, propisano odredbama članka 7. stavka 1. Zakona o radu. Također je razvidno i da, uslijed gore opisanog postupanja, tuženik ne ispunjava sve svoje obveze prema tužiteljici, nastale zasnivanjem radnog odnosa, a osobito ne štiti njezino dostojanstvo za vrijeme obavljanja poslova koji su joj povjereni, na što je obvezan sukladno članku 7. stavku 5. Zakona o radu.

1.4. Kako tuženik, kao poslodavac, ni na koji način nije zaštitio tužiteljicu od opisanih povreda kojima se vrijeđa njezino dostojanstvo, predlaže donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da je tuženik diskriminirao tužiteljicu te istu uznemiravao time što ju je izložio omalovažavanju i nije zaštitio od postupanja drugog radnika, na način da je ista dana 17. prosinca 2019. godine bila izložena fizičkom i verbalnom napadu kojim joj je nanesena bol i strah, koje ponašanje drugog radnika tuženik nije sankcionirano, a čime je tužiteljici uskraćeno pravo na rad i povrijeđeno njeno dostojanstvo. Traži i zabranjivanje tuženiku daljnje isto i slično diskriminiranje i uznemiravanje tužiteljice.

2. Tuženik u odgovora na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije ničim obrazloženo u činjeničnom opisu tužbe niti jasno na koji način je tuženik diskriminirao tužiteljicu. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uznemiravanje tužiteljice ističe da je tužiteljica neposredno nadređena radniku HR, za kojeg je navela da ju je fizički napao dana 17.12.2019. godine u prostorijama tuženika. Navedena činjenica je bitna iz razloga jer je Pravilnikom tuženika o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa (članak 18.) da zahtjev za pokretanje postupka radi povrede radne obveze (u daljnjem tekstu: stegovnog postupka) prema radniku može podnijeti svaki radnik, a da je to dužna učiniti neposredno nadređena osoba.

2.1. U predmetnom slučaju, tužiteljica nije protiv radnika HR podnijela zahtjev za pokretanje stegovnog postupka iako u svom mailu od 19.12.2019. godine navodi da je njegovo ponašanje problematično unatrag dvije do tri godine. Nadalje, tužiteljica nakon navodnog fizičkog napada nije podnijela zahtjev za pokretanje stegovnog postupka prema radniku HR niti je navedeni događaj prijavljen policiji.

2.2. Nadalje, Uprava tuženika je 2014. godine donijela odluku kojom se radnicima zabranjuje zadržavanje u prostorijama društva nakon radnog vremena dok je Odlukom o radnom vremenu određeno da je odlazak s posla u vremenu između 15:30 i 16:00 sati. Zadržavanje u prostorijama tužitelja nakon tog vremena, a bez odobrenja nadređenog radnika se smatra težom povredom radne obveze. U predmetnom slučaju je do navodnog napada na tužiteljicu došlo u vremenu između 16:10 i 16:30 sati odnosno nakon završetka radnog vremena. S obzirom da tužiteljica nije protiv radnika HR podnijela zahtjev za pokretanje stegovnog postupka proizlazilo bi da se radnik HR nalazio u prostorijama tuženika nasamo sa tužiteljicom na njezin zahtjev ili iz njezino odobrenje.

2.3. Vezano uz radnje koje je tuženik poduzeo nakon zaprimanja maila tužiteljice dana 19.12.2019., navodi sljedeće:

- tužiteljica nije nikada podnijela zahtjev za pokretanje stegovnog postupka prema radniku HR iako je to bila dužna učiniti ako je smatrala da za to postoje osnove;

- tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva Povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika nakon navodnog napada već deset mjeseci nakon istoga;

- direktorica Sektora za ekonomske poslove MR je nakon zaprimanja maila tužiteljice o istom obavijestila Upravu društva te je Uprava zadužila voditelja Ureda za korporativnu sigurnost i zaštitu na radu NR da ispita navode tužiteljice radi utvrđivanja da li postoji osnova za pokretanje stegovnog postupka prema radniku. Kao što je navedeno u očitovanju Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika (priloženo uz tužbu) tuženik nije mogao utvrditi istinitost ili neistinitost navoda tužiteljice te je stoga ocijenio da nema osnove za pokretanje stegovnog postupka prema radniku HR. Tuženik ispitao i mogućnost da se radniku HR ponudi drugo radno mjesto, ali navedena mogućnost ovisi o pristanku radnika;

2.4. Sukladno navedenom, tuženik smatra da u predmetnom slučaju tužiteljica nije poduzela niti jednu radnju koju je mogla (i štoviše bila dužna) poduzeti kako bi se sankcioniralo eventualno neprimjereno ponašanje radnika HR koje navodno traje dvije do tri godine već teret svog nepostupanja neosnovano pokušava prebaciti na poslodavca.

2.5. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u e-mail poruku tužiteljice od dana 19.12.2019., e-mail poruku MR od dana 19.12.2019.; dopis Povjereniku za zaštitu dostojanstva od dana 09.10.2020.; očitovanje Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika od dana 13.10.2020.; Pravilnik tuženika o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa; Odluku o radnom vremenu, početku i završetku radnom vremena, stanci u društvu Hrvatske ceste d.o.o. i evidentiranju radnog vremena; Odluku o zabrani zadržavanja u prostorima društva nakon radnog vremena (Pravilnik i odluke su objavljene na oglasnoj ploči poslodavca); transkript sastanka od 18.12.2020., tužbu u predmetu Pr-8248/2020 s dokumentacijom, prijavu AR institucijama o nepravilnostima kod tuženika , medicinsku dokumentaciju, dopis Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika od dana 25.11.2024.g., zahtjeve za dostavom informacija i ostalu dokumentaciju u spisu. U postupku su saslušani tužiteljica kao stranka u postupku te svjedoci HR, ZR, MR, NR, VR, SR i KR.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je tuženik istu diskriminirao te uznemiravao time što ju je izložio omalovažavanju i nije zaštitio od postupanja drugog radnika na način da je ista dana 17.12.2019.g. bila izložena fizičkom i verbalnom napadu kojoj je nanesena bol i strah, koje ponašanje drugog radnik tuženik nije sankcionirano, čime je tužiteljici uskraćeno pravo na rad i povrijeđeno njeno dostojanstvo.

6. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je radnik HR sustavno u zadnje dvije tri godine maltretirao kolege, a kako je ona šef Odjela za upravljanje imovinom kolege su se žalile da im ne daje zadatke koji uključuju kolegu HR jer da im pušta porno snimke i slično, a nadalje da je prema kolegicama izražavao ružne riječi i u par navrata su se žalili na recepciji da se djelatnice iz drugih firmi žale na njegovo ponašanje. Prema njoj je jedno vrijeme bio uljudan, no imao je ispade jer je stalno govorio kako treba voditi odjel i kada je to odbila onda se ružno ponašao i počeo je raditi pritisak na nju da ga predloži za svog zamjenika. On je nekada bio šef odjela, pa je bio smijenjen i degradiran za što misli da je uzrok njegovog ponašanja. Prije samog događaja 17.12. zatražila je sastanak kod direktorice sektora MR na nedolično ponašanje kolege HR i tražila da svi iz odjela budu tom sastanku prisutni što je direktorica i prihvatila i zakazala sastanak za 18.12. ujutro. Pred kraj radnog vremena 17.12. kolega HR je došao u njen ured i tražio razgovor što je odbila, da ima privatnih obveza obaviti i da je kraj radnog vremena, na to je on ušao unutra i zatvorio vrata i inzistirao da želi odmah obaviti razgovor, da ga ne zanimaju njeni problemi i obveze i tražio od nje da mu napiše prijedlog upravi da se on imenuje njenim zamjenikom i to je odbila jer je imao neugodan odnos prema kolegama i rekla mu da se za to pitanje obrati upravi. Na to su počele uvrede s njegove strane, da će on nju prijaviti, nešto u vezi sa zapošljavanjem djelatnika i slično, uglavnom željela je izaći van iz ureda, on joj je prepriječio put, tražila ga je da je pusti, na što je rekao da je neće pustiti dok to ne razjasne. Potom se provlačiti uz stol, on ju je uhvatio za obje nadlaktice i gurnuo na stol, na što su papiri pali sa stola, nekako se uspjela dohvatiti mobitela i nazvati supruga koji ju je čekao te je kolega HR shvatio da je nazvala supruga i izašao van, ali je rekao da će to zapamtiti i da to neće tako proći. To je bio kraj radnog vremena, a taj cijeli incident je trajao 15-20 minuta od kada je on ušao. U strahu je istrčala van, sjela u auto i pozvala kolegu BR kojem je ispričala sve što se dogodilo i on joj je rekao da se HR cijelo vrijeme čudno ponašao i kao da je pred kraj radnog vremena gledao da li su svi otišli. Nazvala je direktoricu i ispričala joj što se dogodilo i ona je bila u šoku, da bi je ona poslije nazvala i obavijestila da je nazvala g. VR i izvijestila ga o događaju. Došao je i taj sastanak 18.12. kada su se svi okupili, kolega HR je i tada bio neugodan, davao neukusne izjave, nekoliko puta ga je direktorica opomenula te je u tijeku tog sastanka svima ispričala što je kolega učinio jučer pred kraj radnog vremena. Za njega mogu reći da je mobingirao nekoliko kolega i da su protiv njega pokrenute neke prijave. Nakon toga je bio božićni domjenak na kojem je meni pozlilo.

Nakon toga pozvani su na razgovor kod člana Uprave g. VR na kojem su uz nju bili prisutni kolege SR, BR i direktorica, uglavnom su oni ispričali da nas HR već duže vrijeme maltretira jer da je ona već duže vrijeme pod šokom i dojmom, na što je g. VR rekao da on ne može ništa poduzeti dok ne podnese prijavu, na što je rekla da neće podnositi prijavu, iz razloga što je imao jednu godinu do mirovine i da želi da ga se premjesti na drugi odjel. Kako je g. VR inzistirao da podnese prijavu, postupila je kako je traženo od njenih nadređenih i podnijela prijavu. Tada je bio kolektivni godišnji i slala je mailove da se to riješi nakon povratka s novogodišnjih praznika, a direktorica je rekla da će o tome odlučiti uprava. Nakon mjesec i pol nazvao ju je voditelj korporativne sigurnosti i obavio razgovor s njom i svim djelatnicima. Potom se opet ništa nije događalo do sastanka sa direktorom sektora za razvoj i direktoricom MR koji su je izvijestili što će uprava poduzeti i da je njihov prijedlog da se HR premjesti, a da će mu to osobno priopćiti. Nakon nekog vremena su je pozvali u sobu i rekli da kolega HR to odbija, da ne želi prijeći u drugi sektor i nakon toga se ništa nije dogodilo od strane poslodavca. Osim kolege HR nije prijavljivala druge radnike iz svog odjela, a zbog uznemiravanja.

7. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica nadređena osoba radniku HR. Prema navodima tužiteljice, sporni događaj dogodio se 17.12.2020. u vremenu od 16.10 - 16.30 h.

Nadalje, nije bilo sporno da je 18.12.2020 održan sastanak odjela tužiteljice, na kojoj je bila prisutna i direktorica.

8. Kod tuženika je u sporno doba bilo na snazi Odluka o radnom vremenu, početku i završetku radnog vremena, stanci u društvu Hrvatske ceste d.o.o. i evidentiranju radnog vremena utvrđeno osamsatno radno vrijeme tako da je odlazak s posla u vremenu od 15.30 do 16.00 h.

8.1. Odlukom od 23. siječnja 2014. g. radnicima se zabranjuje zadržavanje u prostorijama Društva nakon završetka radnog vremena, osim radi potrebe završetka započetih radnih zadataka, osim uz odobrenje nadležnog direktora Sektora odnosno šefa odjela pri upravi Društva, odnosno šefa Odjela ili rukovoditelja Poslovne jedinice u Poslovnoj jedinici. Postupanje protivno toj Odluci smatrati će se teškom povredom obveze iz radnog odnosa. Dakle, sam štetni događaj, za kojeg tužiteljica tvrdi da se dogodio u radnim prostorijama tuženika, dogodio se izvan radnog vremena tuženika.

9. Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12, dalje: ZSD) propisano je u čl. 1. da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zašita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema st.2. Diskriminacijom u smislu ovog Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama

10. Prema odredbi čl. 3.st.1. ZSD, uznemiravanje je neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od temelja, koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja traži zaposlenje i radnike, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavanje ili uvredljivo okruženje.

11. Tužiteljica u e-mailu upućenog **.**.2020., MR, a nastavno na sastanak od 18.12.2020. navodi da podnosi prijavu podnosi prijavu protiv kolege HR s obrazloženjem da je unatrag 2-3 godine ukazivala usmenim i pismenim putem na problematično ponašanje kolege HR u odnosu na ostale djelatnike Odjela s kojima dolazi u dotacija u obavljanju poslova, da se ista odnosi na neprimjereno, neprofesionalno, verbalno i seksističko zlostavljanje, da je eskaliralo dana 17.12.2019.g. u vremenu od 16.10-16.30.h, nakon završetka radnog dana kada ju je zatekao u uredu i počeo s verbalnim napadima koja su se odnosila na njezin stil rukovođenja i organiziranja odjela i zapošljavanje kolega FR i JR, da je isti rekao da će podnijeti prijavu sukladno Pravilniku o radnim odnosima, da ga je zamolila nekoliko puta da je ostavi na miru i napusti ured , da je on rekao da neće ići, da želi razgovarati, da svoje privatne obveze odgodi, pripriječio put prema vratima, uhvatio za nadlaktice i nije ju pustio van. Tada je nazvala supruga i još jednom zamolila kolegu Ć da napusti ured.

11.1. MR je navedeni mail proslijedila Upravi društva i zatražila termin sastanka.

12. Prema Pravilniku o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa u čl.17.st.1. je propisano da se stegovni postupak provodi na temelju saznanja za činjenicu kršenja obveza iz radnog odnosa. Prema st.2. stegovni postupak se pokreće podnošenjem Zahtjeva za provođenjem stegovnog postupka i st.3. stegovni postupak može pokrenuti i Uprava Društva, neovisno o postojanju zahtjeva.

U čl. 18. navedenog Pravilnika propisano je da zahtjev može podnijeti svaki radnik društva, a dužna ga je podnijeti neposredno nadređena osoba radniku koji krši obveze iz radnog odnosa (st.1.) Prema st.2. Zahtjev se podnosi predsjedniku Uprave Društva i mora biti potpisano od osobe koja ga upućuje.

13. Povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, a povodom prijave iz E-maila od 19.12.2020.g., u svom očitovanju od 13. listopada 2020.g. navodi da je razgovarao sa voditeljem Ureda za korporativnu sigurnost i zaštitu na radu, kojem je uprava povjerila ispitivanje navedene prijave te ga je imenovani izvijestio da je obavio razgovor sa uključenim osobama (ĆR i HR) te je izvršio pregled snimaka nadzornih kamera. S obzirom da je radnik HR u cijelosti osporavao da bi došlo do bilo kakvog napada ili neprimjernog ponašanja u odnosu na radnicu C, da na snimkama nadzornih kamera nije bilo ništa zabilježeno te da nisu postojali drugi svjedoci događaja, poslodavac nije mogao utvrditi istinitost ili neistinitost navoda. Poslodavac nije poduzeo nikakve prisilne odnosno stegovne mjere prema radniku HR iz razloga jer za to nije bilo uporišta u činjenicama koje je Poslodavac mogao utvrditi

14. Svjedok HR, u svom iskazu navodi da je kod tuženika radio do 01.02.2021. i s tužiteljicom imao službeni odnos jer je bio referent, a ona nadređena osoba. Sjeća se razgovora 17.12. jer ga je tužiteljica pred kraj radnog vremena pozvala u svoj ured, da mu spočitava jer je 09.12. prijavio Upravi društva za nepravilnosti vezano uz prodaju 48 rabljenih automobila, a on je tada u toj prodaji od strane uprave društva bio imenovan za predsjednika povjerenstva za provođenje postupka te prodaje sa dva člana. Prijavio je da tužiteljica vrši pritisak na njega, da izmijeni prijedlog odluke, a odluku je donio da je prihvatio najbolju ponudu, a ona je njemu tvrdila da to nije dobro napravio i da mu to neće proći na upravu i uglavnom je vršila pritisak da izmijeni. Smatra da je taj razgovor bio neugodan, ali za njega i ta vrata od njene sobe su bila otvorena i krenula je vikati na njega da to neće proći na upravi i po tom hodniku su prolaziti zaposlenici drugih tvrtki i odjela, uglavnom pritvorio je vrata jer mu je bilo neugodno. U jednom trenutku joj je zazvonio telefon, bio je njezin suprug, rekla je svjedoku da je to to i razišli su se. Ona je njega primila za vrat uz histeriju što joj je to napravio. Ne sjeća se sastanka 18.12., bilo je sastanaka, koliko zna niti jedan kolega nije podnio prijavu protiv njega niti usmeno se niti jedan kolega nije žalio. Ne može imenovati osobe koje su prolazile hodnikom, to je drugi sektor, pa ne zna kako su se ljudi zvali.

15. Svjedok ZR u svom iskazu navodi da samom događaju nije prisustvovao, a o njemu ima saznanja iz priče tužiteljice koja ga je nazvala nakon tog incidenta i rekla da ju je kolega HR napao. Po njenom osobnom dojmu tužiteljica je zvučala uplašeno, a kako nije bio prisutan, ne može ulaziti zbog čega. Ne može se sjetiti što mu je točno tužiteljica rekla prilikom poziva, ali je spominjala da joj radnik HR nije dao da izađe iz ureda, ali sjećam se da se par dana iza toga razgovaralo i da je bio neki sastanak nakon toga na kojem su bili prisutni svi iz Odjela. Na tom sastanku radnik HR niti je potvrdio da bi napao tužiteljicu, niti je negirao. Prema njemu se g. HR nije neprimjereno ponašao.

16. Svjedok MR, direktorica sektora za ekonomske poslove, u svom iskazu navodi da ju je negdje u prosincu 2019., nakon 16:00 sati nazvala tužiteljica na telefon, bila je prilično uzrujana i rekla da se dogodio fizički napad u smislu da je radnik HR nasrnuo na nju. Ona je isto bila iznenađena, uglavnom se sjeća da joj je rekla da mora zvati policiju i obavijestiti institucije unutar firme, a sjeća se da je kasnije popodne kontaktirala g. VR koji je bio član uprave i o tome ga obavijestila. Nakon toga organizirala je sastanak cijelog tog odjela, ne samo zbog toga već su prolazili i druge teme, jer su još bile neke kolegice u uredu, gđa RR i gđa PR koje su se međusobno žalile jedni na druge i to one na tužiteljicu i na radnika Ć, a i tužiteljica na njih. Na tom sastanku nije potezala temu napada jer isti nije niti vidjela i pa ga nije niti prepričavala, a tužiteljica je uzrujano izašla iz njenog ureda jer to nije spomenula, no otišla je za njom i rekla da je obavijestila g. VR. Koliko se sjeća nakon tog sastanka išli su kod g. VR i bili su prisutni uz nju i tužiteljicu, još kolege JR i SR. Poslije joj je poznato da je kolega NR bio poslan kao predstavnik poslodavca ispitati što se dogodilo i zna da je razgovarao sa svim djelatnicima u tom odjelu i da je ponuđeno rješenje da se kolega HR prebaci u drugi sektor, što je on odbio, a nakon toga je došla korona. Razgovarala je s kolegom HR i on je porekao da bi napao tužiteljicu i zna da zbog toga nije dobio nikakvu opomenu. Navela je i da je bilo pisanih pritužbi na kolegu HR i to od strane tužiteljice i gđe RR. Kolegica RR koliko se sjeća, žalila se na daljinski od klime, na rezanje noktiju od strane kolege i vezano uz temperaturu zraka u uredu. Ne može se sjetiti da li bi osim njih dvije bilo još nekih pisanih pritužbi na kolegu HR. Bilo je i usmenih pritužbi koje su se odnosile na stvari npr. daljinski, godišnji odmor i slično. Usmene pritužbe u smislu da bi se ženske osobe žalile na neprimjereno ponašanje do nje nisu došle, ali njoj osobno je jednom rekao neprimjerenu stvar i to na kolegiju „da se napalio“. Nakon što je došla korona imali su rad od doma, a njoj je poznato da je kolega 2021. ili početkom 2022. otišao u mirovinu. Pojasnila je da su se kolegice žalile u odnosu na neprimjereno ponašanje, da je jednom u mailu kolega HR za kolegicu RR naveo komentare da ima fikcije u glavi i da izmišljava, uglavnom su to bili poetski komentari, tako da je i jednom odgovorila da nisu djeca u vrtiću. Ne sjeća se da li je bilo seksističkih komentara s njegove strane. Ne sjeća se niti komentara kolege HR od 18.12., sa sastanka. Nije sigurna da li bi tužiteljica na sastanku spominjala napad. Tužiteljica je bila nadređena osoba radniku H. Na poziciji direktorice sektora je od 2017., a koliko joj je poznato tada je odnos tužiteljice i kolege HR bio korektan. Zaprimila je i pisane pritužbe od strane radnice RR koja se žalila na tužiteljicu. Isto sam zaprimala i od radnika Cvrlje te i usmene pritužbe od tih osoba. Kolega JR snimao sastanak 18.12. po nalogu tužiteljice.

17. Svjedok NR bio je šef interne kontrole i dobio je informaciju od uprave kako se u odjelu gđe C dogodio neki incident u smislu verbalnog sukoba i naguravanja te je dobio zadatak da obavi razgovore s akterima tog događaja i svim djelatnicima i utvrdi što se točno dogodilo. Tako je razgovarao s tužiteljicom koja mu je iznijela stav kako njezin djelatnik čini lošu klimu i da imaju loš odnos, iznijela je puno primjedbi na njegov rad i da je u s drugom ljudima u kontaktu neugodan. Ispričala mu je da je 17.12. došao u ured i žalio joj se na svoj status i da je kulminacija tog sukoba bila da je HR stao na vrata i rekao da neće izaći van dok se to ne riješi. Po njezinom iskazu, ona je htjela proći pored vrata, a on ju je primio za nadlaktice, ona se nekako otrgnula i izašla van, a da joj je HR rekao da se samo šalio. Pitao je da li je ikoga obavijestila o samom događaju, na što je odgovorila supruga i šeficu te predložila da je najbolje da se on premjesti iz odjela. Potom je razgovarao s kolegom HR koji je to sve opovrgnuo. Rekao je da je došao ured i da joj zamjera loše vođenje odjela i da je bilo povišenih tonova, no osporio je bilo kakav fizički kontakt. Potom je razgovarao s SR, JR i K te su svi rekli više-manje isto, da je u odjelu stanje zategnuto zbog šefice i HR, ali da oni ne znaju u čemu je problem. Napomenuli su mu da HR zna i podrugljivo se izražavati i provocirati kolege, no konkretnom događaju nitko nije svjedočio. Nitko nije čuo viku niti naguravanje, a sustav kamera nije mogao niti potvrditi niti utvrditi što je bilo. Stoga je njegov zaključak bio da se ne može točno utvrditi što se dogodilo, ali da je najbolje da se kolegu Ć premjesti u drugi odjel i poznato mu je da je kolegica MR o tome pričala s njim no on je to odbio i rekao da tamo dugo radi i da želi tamo dočekati mirovinu. Rečeno mu je i da smanji kontakte sa šeficom i da bude pristojan, a na što je on rekao da se toga inače i drži. Poznato mu je da je poslije nekih godinu dana HR otišao u mirovinu.

18. Svjedok VR u svom iskazu navodi da je 07.01.2019. imenovan za člana Uprave i između ostalih poslova dodijeljena mu je i koordinacija za Odjel za upravljanje imovinom u Sektoru ekonomskih poslova. Načelno je te poslove preuzeo iza godišnjih odmora i što se točno događalo u tom odjelu nema neposrednih saznanja tko je kome što rekao i napravio. No imao je direktne kontakte sa tužiteljicom na kojem su bili prisutni ona, ostali direktori i ČR i to općenito i zavisno od teme. Dobio je informaciju od tužiteljice o neprihvatljivom ponašanju radnika HR prema njoj, uglavnom rekao joj je da nije dobro da se kao član Uprave miješa i da o tome treba obavijestiti direktoricu M, a usmeno je rekao direktorici Sektora da se time pozabavi i da se to mora riješiti. Poslije dva do tri mjeseca dobio je saznanja da se takve stvari i nadalje događaju te je dao uputu tužiteljici da mora podnijeti napismeno direktorici MR i Upravi. Koliko zna, prijedloga Upravi nije bilo i o tome se nije raspravljalo. Sjeća se u prosincu mjesecu u vrijeme božićnog domjenka da su mu se najavila dva djelatnika g. JR i g. SR što baš nije uobičajeno da član Uprave razgovara s djelatnicima, no uglavnom ih je primio na razgovor i te kolege su mi prenijele još lošije ponašanje od onoga što je čuo od tužiteljice, a da su se događali u Odjelu za upravljanje imovinom. Nakon tog razgovora nazvao je tajnicu da pozove direktoricu MR na razgovor i od nje tražio da predloži upravi rješenje. Poslije toga nije imao neposredna saznanja što se s time događalo, no može reći da su i prema Pravilniku Služba ljudskih resursa direktno podređena predsjedniku uprave i da predsjednik uprave može i ne mora predložiti tu temu upravi na razmatranje, pa ne može tvrditi da li je nešto tim ljudima iz uprave ili ljudskih resursa došlo ili ne. Poznato mu je da je tužiteljica na sastanku sa direktoricom MR bila dosta uznemirena i rastresena jer je to vidio. Na sastanku sa radnicima JR i SR isti su iznijeli pritužbu na račun g. HR u smislu da je nekorektan i prema tužiteljici i prema drugim djelatnicima. Prije sastanka kada je vidio tužiteljicu uznemirenu i rastresenu čisto ljudski joj je sugerirao da ne ide na božićni domjenak, a u ostalih četiri do pet mjeseci koliko su surađivali nije je vidio rastresenu jer su imali korektan odnos. Na poseban upit pun. tuženika koji glasi: "da li ste tužiteljici rekli da bi joj bilo najbolje da odustane od svega, da joj sve navedeno nije potrebno, da nije valjda da sve to radi zbog novca, da si samo uništava zdravlje i slično" odgovorio je da za ovaj predmet to sigurno nije rekao, niti poručio, niti je imao nikakvu komunikaciju s njom jer misli da su se čuli jednom u dvije godine vezano uz posao i nije niti znao da postoji ovaj spor neko vrijeme.

19. Svjedok SR, u svom iskazu navodi da se zaposlio kod tuženika 01.06.2015. i obavljao je komercijalne poslove i tužiteljica mu je bila šefica. Radnik HR je prema njemu s vremenom imao različite niske komentare, isto tako je podbadao i druge djelatnike, a i znao je burno reagirati. Kada je došao na radno mjesto nije nikoga poznavao, pa se nije htio miješati, no može reći da je ured šefice gotovo uvijek bio s otvorenim vratima i da se čula komunikacija i da se radnik HR često znao njoj suprotstavljati, pogotovo kad mu je predložila ili nešto tražila da pripremi. Osobno je znao dobiti nekakve komentare koji su bili podbadajući i na koji nije htio odgovarati, a isti su glasili: "lijepo ste se obukli", "opa, pa vi ste nova tajnica" i slično. Sjeća se događaja da im je šefica njemu i kolegi JR ispričala što se dogodilo, a to je da je HR došao kod nje u ured i bio nezadovoljan, da ju je zadržao i nije ju htio pustiti van iz ureda i sjeća se da je ispričala priču da su letjeli papiri, kao i da je zvala kolegu JR jer je on živio blizu jer da se uplašila izaći van iz zgrade. Sjeća se da je nakon toga bio domjenak na koji su svi skupa išli kao odjel i da je prije toga direktorica N sazvala sastanak i da se raspravljalo o nekim problemima jedne kolegice sa satnicom i da se kasnije kolega HR počeo ubacivati i da je bilo burnih komentara i da je kolega HR kolegi JR insinuirao da ima vezu s tužiteljicom što je kolegu JR jako izbacilo iz takta. Još se sjeća da je kolega HR kasnio na sastanak i da kada je ušao se pozdravljao sa direktoricom i poljubio u obraz i da ga je direktorica pokušavala smirivati, no nije uspjela. Sjeća se da je nakon sastanka sa direktoricom imao i sastanak sa VR, a povod je bio da je tužiteljici pozlilo i da joj nije bilo dobro te je s JR i otišao kod tajnice člana Uprave kako bi se najavili na sastanak. On je primijetio da su uznemireni i uplašeni i pitao ih što se dogodilo te su mi rekli da je nakon sastanka tužiteljici pozlilo i ispričali što je bilo na sastanku, onda je ubrzo došla i tužiteljica, vidno uznemirena, a kasnije i direktorica. Sjećam se da je g. VR rekao tužiteljici da Uprava to ne može rješavati bez prijave i molio da se to napiše i da tužiteljica napiše mail direktorici A i da direktorica potom pošalje mail Upravi. To se odnosilo na odnos tužiteljice i radnika HR. U odjelu s tužiteljicom nakon odlaska g. HR u mirovinu radili su uz njega ER, RR, gđa. PR i UR. Nakon odlaska gđe. PR, JR, ER i Z u Odjelu su radili neko vrijeme samo on i gđa. ĐR, a nakon nekog vremena je došla i gđa. V. Poznato mu je da su se i gđa. ĐR i V žalile na odnos tužiteljice prema njima, ne zna detalje. Poznato mu je i da su navedene iznijele pritužbu protiv tužiteljice kod povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika.

20. Svjedok KR u svom iskazu navodi da je tužiteljicom u braku 40 godina i svaki dan ide po nju s automobilom na posao oko 16 sati kako bi zajedno išli kući. Sjećam se tog događaja jer je bio pred Božić, unatrag šest godina i da ga je tijekom vožnje automobilom nazvala tužiteljica vidno uzbuđena i izvan sebe i da je pitao što je bilo, na što mu je odgovorila da ne može pričati već da će mu ispričati kada dođe po nju. Nakon nekih 10-tak minuta došao je na parking i tada mu je tužiteljica ispričala da ju je kolega fizički napao i nasrnuo na nju i da je tražila od kolege da izađe izvan njezine sobe, no da je isti to odbio, da ju je primio za ruke i verbalno još napao. Tražio je od nje da sve to prijavi nadređenima i da se to riješi jer je riječ o fizičkom napadu na poslu. Poznato mu je da je par dana nakon toga bio održan sastanak gdje je bila prisutna njena direktorica ČR i član Uprave VR i ne znam da li je još netko bio prisutan, no poznato mu je da su oni gurali taj incident pod tepih i govorili tužiteljici da to pusti i da će kolega u penziju. Kada spominje kolegu, pod time mislim na kolegu HR jer ga je tako zvala tužiteljica. Tužiteljica ga je inače spominjala u negativnom kontekstu i da je stalno radio probleme i minirao njezin posao i da je u lošem odnosu sa drugim kolegama. Osim tog fizičkog napada nije mu poznato da bi bilo još nekih fizičkih napada, no navodi da je stalno bilo napeto između njega i tužiteljice i na granici incidenta jer je to čovjek koji nije naučen raditi i prije je bio neki šef, pa je smatrao da i dalje može šefovati, odnosno dolaziti i ne raditi ništa i ne zaslužiti plaću. Poznato mi je da kad god mu je tužiteljica zadala neki zadatak da je on nalazio 100 stvari zašto da to ne napravi, da je tužio i "ovoga i onoga" samo kako bi sebe promovirao. Poznato mu je da se tužiteljica mnogo puta požalila na ponašanje kolege HR i da za to postoje dokazi jer se žalila pismeno i putem maila. Tužiteljica nije napad prijavila policiji iz razloga da se ne dižu tenzije i da ne dolazi policija u firmu kao sada, npr. po S.

21. Analizirajući iskaze u postupku sud je utvrdio da su u odjelu gdje je tužiteljica bila nadređena bili loši međuljudski odnosi. Svjedoci u pravilu opisuju loš odnos tužiteljice s podređenim radnikom HR, u smislu odbijanja zadataka i otpora predloženim zadacima. Tužiteljica u svom iskazu opisuje i razna negativna dobacivanja radnika HR naspram ženskih osoba, no u iskazima se samo spominje odnos radnice Z i radnika HR koji se odnosi na daljinski od klime i rezanje noktiju. Poprilično paušalno tužiteljica navodi da bi radnik Cvrlje ženskim osobama puštao porno snimke i slično, no isto ne potvrđuje niti jedan drugi svjedok, a isto tako, ukoliko je to istina, tužiteljica je trebala reagirati konkretnom prijavom s konkretnim dokazom, a ne paušalno u stilu "svi kolege imaju problem s njime". Problemi koje bi tužiteljica imala u neprihvaćanju njezinog autoriteta od strane radnika HR i odbijanju istog da izvršava zadatke sukladno uputama tužiteljice nije predmet diskriminacije, već drugih instituta radnog prava - tužiteljica je bila ovlaštena i zatražiti npr. pokretanje stegovnog postupka sukladno internim pravilima tuženika, istom dati upozorenja na povrede obveze iz radnog odnosa, istom pisano naznačiti koji točno zadatak radnik treba napraviti u određenom roku i slično. Odbijanje njegove suradnje i loš odnos s drugim kolegama ne znači da bi time poslodavac diskriminirao tužiteljicu. Međusobni konflikti tužiteljice kao nadređene osobe i radnika HR kao podređene osobe i njihov, kako smatra tužiteljica loš odnos koji proizlazi iz činjenice da bi radnik HR ranije obavljao zadatke koje sada obavlja tužiteljica ne znači samim time da je tužiteljica diskriminirana.

22. Ponovno sud naglašava kako tužiteljica u tužbi nije niti naznačila temelj diskriminacije, niti u kojoj je mjeri povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje. Ako nema temelja diskriminacije, tada se primjenjuju opći propisi Zakona o obveznim odnosima. To tim više što je tužiteljica bila nadređena osoba radniku H, te nakon spornog 17.12.2020.g. istog nije prijavila niti ovlaštenoj policijskoj postaji, niti je zatražila liječničku pomoć. Sud je povjerovao iskazima tužiteljice i drugih svjedoka ,koji su naveli da je izvan radnog vremena, isti u uredu tužiteljice blokirao njoj izlaz iz sobe i primio ju za nadlakticu. Time je radnik HR tužiteljici povrijedio čast i ugled te tužiteljica prema mišljenju ovog suda ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrijede časti i dostojanstva, sukladno odredbama čl. 19. i čl.1100. Zakona o obveznim odnosima. odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO). Taj dio se temelji na odštetnoj odgovornosti poslodavca po općim propisima obveznog prava, no ovaj sud isto ne smatra uznemiravanjem iz ZSD.

23. Tužiteljičino nezadovoljstvo se oglede u činjenici da radnik HR nije kažnjen za svoj postupak blokiranja izlaza iz ureda i primanja za nadlakticu. Ovaj sud smatra da nekažnjavanje radnika HR ne predstavlja diskriminaciju tužiteljice, već propust u postupanju zaštite dostojanstva, iako iz iskaza osobe koju je uprava tuženika ovlastila da ispita incident proizlazi da je radniku H rečeno da se nepotrebno više ne obraća tužiteljici. Dakle, tužiteljici je postupanjem radnika HR koji joj je jednom sprječavao izlazak iz ureda i uhvatio je za nadlakticu povrijeđeno dostojanstvo. No, tužiteljica nije postavila zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti pa sud o istoj nije mogao odlučivati u ovom postupku.

24. Dakle, sud je utvrdio kako tužiteljica, iako joj je bilo povrijeđeno dostojanstvo na radnom mjestu, nije diskriminirana niti uznemiravana po toj osnovi od strane tuženika. Naime, predmetni tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se isključivo na zaštitu od diskriminacije i to kako u pogledu zahtjeva za utvrđenje diskriminacije, tako u pogledu zabrane daljnje diskriminacije. Tuženik nije izložio tužiteljicu omalovažavanju jer tužiteljica do samog incidenta nije prijavila radnika Ć u smislu njegove odgovornosti za loš odnos s kolegama, a upravo mu je tužiteljica bila nadređena radnica. Poslodavac naravno odgovara radniku za štetu ukoliko ga na radu napadne drugi radnik, ali to ne znači da poslodavac omalovažava tužiteljicu i istu izlaže fizičkom napadu od tog radnika, to tim više što tužiteljica nije prijavila nikakve eventualne prijetnje od strane radnika HR, niti je fizičke prijetnje spominjala u postupku, već da su se prijetnje odnosile na nezadovoljstvo vođenjem odjela i da će isti prijaviti tužiteljicu zbog nepravilnosti.

25. Dakle, svako nepravilno postupanje od strane poslodavca ne znači i diskriminaciju već je diskriminirajuće postupanje ono koje netko dovodu u odnosu na drugog ili druge u nepovoljniji položaj zbog nekih svojstva u usporednoj situaciji. Navedeno je u konkretnom slučaju izostalo, kao što je izostao i temelj diskriminacije, stoga je odbijen tužbeni zahtjev.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. srpnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. ĆR, [adresa] zastupane po punomoćniku CR

2. Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, [adresa] Zagreb