Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-45/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i, 84/2021., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Koprivnici, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kzd-37/2023-20 od 5. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba ODO u Koprivnici te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se okrivljeniku KĆ za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to: dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2 KZ i jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ, za koja je proglašen krivim pobijanom presudom, utvrđuju i to: za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ na štetu IĆ na temelju iste zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ na štetu TĆ na temelju iste zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ na temelju iste zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te se na temelju čl. 51. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je okrivljeni KĆ proglašen krivim što je pod točkom 1) počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2., a pod točkom 2) da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ te su mu na temelju istih zakonskih propisa i čl. 48. i 49. KZ utvrđene slijedeće kazne: za kazneno djelo pod točkom 1) na štetu maloljetne IĆ kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 1) na štetu maloljetne TĆ kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2) na štetu izvanbračne supruge MĆ kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je na temelju čl. 51. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
1.1. Na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ okrivljeniku je kazna zatvora u trajanju od jedne godine zamijenjena radom za opće dobro, na način da je jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada.
1.2. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ odlučeno je ako se okrivljenik KĆ u roku od 8 dana od dana za koji bude pozvan, ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv neće moći biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti suca izvršenja te će započeti postupak izvršenja izrečene kazne zatvora.
1.3. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ odlučeno je ako okrivljenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022.) okrivljenik je obvezan platiti sudu troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo ODO u Koprivnici, uvodno naznačujući povredu kaznenog zakona i odluku suda o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro, a sadržajno i zbog odabira vrste i visine kazne te primjene odredaba o ublažavanju kazne, s prijedlogom da Županijski sud preinači prvostupanjsku presudu i da okrivljeniku KĆ za počinjenje predmetnih kaznenih djela izrekne kaznu zatvora u skladu s odredbama KZ.
3. Okrivljenik KĆ osobno je podnio odgovor na žalbu u kom navodi da se ne slaže s time da ga se osudi na kaznu zatvora, već se naprotiv slaže sa zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro.
4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-406/2024-3 od 20. svibnja 2024. isti vratilo ovom sudu.
5. Žalba je osnovana.
6. ODO u Koprivnici opravdano navodi da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za primjenu odredaba o ublažavanju kazne, kao ni za zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro te da je prvostupanjski sud donoseći takvu odluku povrijedio zakon.
7. Naime, člankom 55. st. 1. KZ propisano je da se kazna zatvora u trajanju manjem od jedne godine može zamijeniti radom za opće dobro. Stoga, kada je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (a ne manju), temeljem navedene zakonske odredbe nije mogao kaznu zatvora okrivljeniku zamijeniti radom za opće dobro.
8. Nadalje, čl. 55. st. 2 KZ propisano je da se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Na stranici 199 spisa nalazi se izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika iz kojeg proizlazi da je višestruko osuđivan na kazne dulje od šest mjeseci i to: na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te na kazne zatvora u trajanju od jedne godine, jedne godine i četiri mjeseca, deset mjeseci, osam mjeseci i devet mjeseci za raznovrsna kaznena djela. Stoga ni iz tog razloga nije bilo moguće kaznu zatvora okrivljeniku zamijeniti radom za opće dobro.
9. Također nije bilo mjesta primjeni odredaba o ublažavanju kazne. Naime, okrivljenik je višestruki kazneni i prekršajni recidivist, osuđivan na zatvorske kazne, između ostalog i za kaznena djela s elementima nasilja, koji svoje ponašanje očito nije uskladio s pozitivnim zakonskim propisima.
10. Prvostupanjski sud u točki 18. obrazloženja pobijanog rješenja navodi da je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne okrivljeniku uzeo u obzir olakotnim činjenicu da je zaposlen i da ostvaruje prosječnu plaću od 500,00 do 600,00 eura i da radi za dnevnice, da je jedini hranitelj obitelji koju čine on, oštećena MĆ i sin star mjesec dana, time da je oštećena bez ikakvih prihoda, da prema iskazu oštećene okrivljenik više ne konzumira alkohol, da im je bila određena mjera obiteljsko-pravne zaštite stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci, a prema iskazu okrivljenika da radi sve što može da bi osigurao situaciju u kući da se sva djeca vrate u njihovu obitelj iz udomiteljskih obitelji, u čemu prvostupanjski sud nalazi osobito olakotne okolnosti, naročito uz činjenicu da oštećena ne želi napustiti njihovo zajedničko kućanstvo. Otegotnim prvostupanjski sud navodi dosadašnju osuđivanost okrivljenika.
11. Kao što to ispravno navodi žalitelj, okrivljeniku su osobito olakotnima cijenjene okolnosti koje nisu niti olakotne, a pogotovo ne osobito olakotne, dok mu u dovoljnoj mjeri nisu cijenjene otegotne okolnosti, odnosno njegova višestruka kažnjavanost za raznovrsna kaznena djela. Osim toga, naprijed navedene izjave okrivljenika i oštećene nisu podvrgnute nikakvoj provjeri.
12. Stoga je u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju povrijedio kazneni zakon, jer je prekoračio ovlasti koje po zakonu ima time što je okrivljeniku ublažio utvrđene kazne za počinjena kaznena djela, a potom i time što mu je bez ikakvog zakonskog uporišta jedinstvenu kaznu zatvora, na koju ga je osudio, zamijenio radom za opće dobro.
13. Ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo utvrđenim kaznama zatvora i to za svako pojedinačno kazneno djelu u trajanju od jedne godine, kao i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije i pola godine, na koju je okrivljenik osuđen, postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, odnosno da će se utjecati, kako na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, tako i na širu populaciju ljudi da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja istih.
14. S obzirom na navedeno prihvaćena je žalba ODO u Koprivnici te je na temelju čl. 486. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.) preinačena pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način pobliže naveden u izreci ove presude.
U Varaždinu 29. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
