Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-469/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E ŠE N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog MH, zbog kaznenih djela iz čl. 235. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja AH protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-802/2021 od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja AH u odnosu na kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 kao neosnovana i u tom dijelu potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba oštećenika AH u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi FH oslobođen je optužbe da bi počinio kaznena djela protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 i protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., u daljnjem tekstu ZKP/08-24) oštećeni AH je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-24 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj AH zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Optuženik nije odgovorio na žalbu oštećenika kao tužitelja.

4. Žalitelj nije zatražio da ga se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnom osigurati prisutnost stranaka sjednici radi davanja razjašnjenja.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje.

6. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, dok žalba oštećenika nije dopuštena. Pojašnjenja radi navodi se kako je oštećenik ovlašteni tužitelj u odnosu na kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 u odnosu na koje je državni odvjetnik odustao od progona optuženika, a oštećenik je preuzeo progon na raspravi od 3. travnja 2024. i stekao svojstvo oštećenika kao tužitelja. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. ZKP/08 ovlašteni tužitelj u ovom postupku je državni odvjetnik, dok oštećenik nema potrebno svojstvo ovlaštenika za podnošenje žalbe u odnosu na taj dio presude u smislu čl. 464. st. 4. i čl. 55. ZKP/08.

- razlozi u odnosu na rješenje

7. Oštećenik AH nema svojstvo ovlaštenog tužitelja u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 jer državni odvjetnik nije preuzeo kazneni progon od njega kao oštećenika, niti je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona za to djelo, pa da bi oštećenik preuzeo progon, u smislu čl. 464. st. 4. i čl. 55. ZKP/08. Žalba nije podnijeta u odnosu na odluku o troškovima niti o imovinskopravnom zahtjevu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa je stoga taj dio žalbe nedopušten, prema čl. 472. st. 2. u vezi čl. 481. st. 2. ZKP/08 i istu u tom dijelu valja odbaciti.

- razlozi u odnosu na presudu

8. Iako žalitelj naznačuje da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona ove žalbene osnove ne obrazlaže. Ispitujući, stoga, pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., u daljnjem tekstu ZKP/08) ovaj sud drugog stupnja ne nalazi povrede postupovnih propisa na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

9. Žalitelj u dijelu žalbe u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 polazi od svojeg iskaza i prigovara sudskoj ocjeni dokaza i to sadržaja zapisnika o očevidu, fotografija očevida i nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka. Tvrdi kako je valjalo provesti ponovljeni očevid na automobilima i ispitati policijske službenike koji su provodili očevid o okolnostima koje su utvrdili. Navedeni sadržaj žalbe dijelom je protivan procesnim raspoložbama oštećenika kao tužitelja na raspravi, na kojoj nije imao prigovora na usmeno izloženi nalaz i mišljenje vještaka, niti je predložio izvođenje dokaza koje sada predlaže izvesti u žalbi. U odnosu na potonje valja navesti kako prema čl. 466. st. 4. ZKP/08 nije dopušteno u žalbi izlagati nove činjenice i nove dokaze, osim ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja rasprave, o čemu se ovdje ne radi. Potpuno je ispravan i valjano obrazložen zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na zapisniku o očevidu, fotografijama očevida i nalazu i mišljenju prometno tehničkog vještaka da zabilježeni tragovi na automobilima optuženika i oštećenika ne pružaju podlogu za utvrđenje da su ta oštećenja međusobno ovisna i da su nastala u inkriminiranom događaju. Tvrdnja oštećenika kao tužitelja o suprotnome, uz poziv na vlastiti iskaz, ne dovodi do drugačijeg utvrđenja, pa valja zaključiti kako je utvrđenje prvostupanjskog suda ispravno, zasnovano na svim izvedenim dokazima i temelji se na ispravnom vrednovanju dokazne snage svih izvedenih dokaza. Žalitelj samo negira valjanost nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještačenja i ne izlaže činjenice koje bi dovele u sumnju pravilnost nalaza i ispravnost izraženog mišljenja. Zbog navedenog nije osnovana žalba žalitelja.

10. Slijedom izloženog odbijena je žalba oštećenika kao tužitelja kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena u odnosu na kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 primjenom čl. 482. ZKP/08, dok je žalba oštećenika u odnosu na dio prvostupanjske presude za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 odbačena kao nedopuštena po čl. 481. st. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 29. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke