REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-1160/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom, po sucu Anti Knezović, u pravnoj stvari tužitelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , zastupan po punomoćniku Borisu Ujeviću,odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 10, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Petra Krešimira IV br. 2, 21300 Makarska, tužba radi utvrđenja prava vlasništva, nakon dovršenog raspravljanja na ročištu održanom 23. 06. 2025 godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene [adresa] CB, dana 29. srpnja 2025. godine objavio i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj FB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] SPLIT samostalni vlasnik nekretnine: dio č.z. 2555/2, ZU 594 K. O. [katastarska općina], za površinu 836 m² unutar točaka A-B-L-M-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A geodetske skice ing Perice Puljića od 07.06.2025. godine, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom uz istodoban upis brisanja upisanih prava s imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi radi utvrđenja i ispravke uknjižbe, tužba zaprimljena 23. 10. 2024. godine navodi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine, prostorne cjeline geometrijski određenoj kao: dio č.z. 2555/2 za površinu 850 m2 K. O. [katastarska općina],unutar točaka A-B-C-D-E- F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-A geodetske skice ing. OB lipanj 2022 11.1.Predmetna nekretnina u naravi predstavlja uređeno građevinsko zemljište sa pristupnim putem na javnu cestu Ulica hrvatskog proljeća u naselju Ričice. Radi se o posjedu i vlasništvu obiteljske starine koja se prenosila generacijama unutar tužiteljeve

2.

obitelji u razdoblju od preko 100 godina, pradjeda FB preko djeda LB (rođenog 1899), koji je nekretninu za svog života darovao samom predlagatelju kao mladom momku da na istoj podigne kuću.

1.1. Tužitelj je nekretninu niz desetljeća uređivao,čistio, pripremajući ju za gradnju tako da je na kraju izgradio i pristupni put te dogovorio sa Hepom izmicanje dalekovoda sa iste na prikladnije mjesto.

1.2.U zemljišnim knjigama nekretnina je upisana na RH u površini od 10876 m2. U katastarskoj evidenciji nekretnina,kao jedan od upisanih korisnika u PL 616 k. o. [katastarska općina] pored IB i Šumarije Imotski još uvijek je kao posjednik tužiteljev djed LB.

1.3.U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je uz tužbu dostavio zemljišno- knjižnih izvadak, odgovor ODO Split, Stalna služba u Makarskoj na zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora, izvod iz posjedovnog lista, izjave EB, ŠB, BB, LB i ĆB ( listovi 4-20 spisa).

2. Tužena Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu- Stalna služba u Makarskoj pod brojem N-DO-5259/2024 od 02. 10. 2024. godine (list 4-5 spisa) odbila je zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora (tužitelj podnosi tužbu 23. 10. 2024. godine) pa je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/2023 ) dalje ZPP, ispunjena procesna pretpostavka za vođenje parnice u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku.

3. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 25-26 spisa) protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu osporila je tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva ne protiveći se prijedlozima tužitelja za provođenjem dokaza.

3.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj tužbenim zahtjevom zatraži od suda da ga utvrdi vlasnikom nekretnine identične dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 850 m2, upisane kao vlasništvo tuženika u ZU 594 K. O. [katastarska općina], nekretnine prikazane na Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja „Podstrana-Grljevac, lipanj 2022. god.“ izrađenom od strane FBO, mag.ing.geod. et. geoinf. 3.2.Tužitelj je u tužbi naveo da predmetna nekretnina, u naravi uređeno građevinsko zemljište, predstavlja obiteljsku starinu tužitelja koja se prenosila generacijama unutar tužiteljeve obitelji više od 100 godina, koja je ranije bila u posjedu tužiteljeva pradjeda AB, iza njegove smrti tužiteljeva djeda LB (rođenog 1899.), koji je nekretninu za života darovao tužitelju u svrhu izgradnje obiteljske kuće, tako da je tužitelj s osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

3.3.U prilog tužbenih navoda tužitelj je dostavio izjavu svog brata LB, te izjave vlasnika susjedno položenih nekretnina ĆB i BB, te se pozvao na posjedovni list broj 616 za K. O. [katastarska općina], u kojem je kao posjednik po tvrdnji tužitelja upisan tužiteljev djed LB.

3.4. LB upisan je u katastru nekretnina kao posjednik u posjedovnom listu ( nije upisan s pobližim osobnim i obiteljskim podacima), tu osobu nije moguće na nedvojben način držati djedom tužitelja, kako se to nedokazano tvrdi u tužbi, a pored toga, ta je osoba upisana u katastru kao posjednik predmetne čestice zemlje za površinu od 438 m2, dok se tužbenim zahtjevom traži priznanje vlasništva dijela predmetne čestice zemlje u površini od 850 m2.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

3.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao zemljišno-knjižni izvadak, odgovor ODO Split, Stalna služba u Makarskoj na zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora, izvod iz posjedovnog lista, izjave EB, ŠB, BB, LB i ĆB ( listovi 4-20 spisa), obavljen je očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka Perice Puljića (list 37-39 spisa), saslušani su kao svjedoci TB, EB i ŠB (listovi 37-39 spisa), uz suglasnost stranaka pročitano geodetsko vještvo vještaka Perice Puljića, pregledane su skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju, (listovi 46-51 spisa), saslušan je kao svjedok LB na ročištu održanom 23. 06. 2025 godine (list 57-58 spisa).

6. Nakon provedenog očevida a sukladno utvrđenjima na licu mjesta tužitelj je podneskom zaprimljenim 10. 06. 2025 godine uredio tužbeni zahtjev (list 53 spisa) na način da isti glasi kao u izreci presude.

7. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Imotski, Općinskog suda u Makarskoj (listovi 17-19 spisa) izvršen upis za česticu zemljišta 2555/2- pašnjak ZU 594 KO [katastarska općina] u površini od 10876 m2 kao vlasništvo Republike Hrvatske.

7.1.S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (tužitelj tužbom traži da ga sud utvrditi vlasnikom dijela čestice zemljišta 2555/2- pašnjak ZU 594 KO [katastarska općina] u površini od 836 m2 ( u tužbi u površini od 850 m2) te činjenicu da je u zemljišnim knjigama izvršen upis vlasništva za navedenu česticu zemljišta na ime Republike Hrvatske nedvojbeno je da je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari a sve sukladno odredbi članka 362 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV).

8.Očevidom na licu mjesta nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina položena u u Ričicama, zaseok Parlovi. Nekretnina se sastoji se od puta položenog sa južne strane nekretnine kao prostora između betonskih zidova koji vodi prema sjeveru. Predmetna nekretnina je ograđena suhozidom sa sjevere strane, te međašnim oznakama s zapadne i istočne strane. Nekretnina je u naravi zarasla u travu i nisko raslinje.

9. Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je predmet nalaza i mišljenja je nekretnina smještena u zaseoku Parlovi u Ričicama. Radi se o neizgrađenoj nekretnini položenoj sjeverno od ulice Hrvatskog proljeća. Nekretnina u južnom dijelu ima oblik puta i širi se u sjevernom dijelu. U identifikaciji sam nekretninu podijelio u dva dijela i to veći dio koji se nalazi jasno omeđen i manji dio B-C-M-L-B koji prelazi preko betonskog zida u posjed zapadnog susjeda, a prema skici FBO.

9.1. Granice nekretnine vještak je u svom nalazu i mišljenju opisao na način : Zapadna međa ide po betonskom zidu od točke A do točke B, zatim od točke B do točke C prema skici uz tužbu. Od točke C do točke D međa je betonski zid. Sjeverozapadna međa nije vidljiva na terenu već je prenesena sa katastarskog plana od točke D do točke E. Sjeverna međa je pravac od točke E do točke F. Od točke F do točke G međa je suhozid koji ne pripada nekretnini. Od točke G do točke J međa je određena međašnim oznakama. Istočna međa je pravac od točke H do točke I određen međašnim oznakama. Južna međa predstavljaju betonski zidovi i pravci između njih od točke I preko točke J do točke K te rub puta od točke K do točke A.

4.

9.2.Nakon obavljene izmjere vještak je nekretninu na skici izmjere identificirao kao dio č. zem. [katastarska čestica] površine 836 m2 i označio točkama A-B-L-M-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, dio č. zem. [katastarska čestica] površine 14 m² i označio točkama B-C-M-L-B-ukupne površine 850 m², KO [katastarska općina].

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka TB, EB i ŠB a koji su saslušani prilikom obavljanja očevida (listovi 37-39 spisa), te svjedoka LB koji je saslušan na ročištu održanom 23. 06. 2025 godine (list 57-58 spisa), svjedoci u bitnome identično iskazuju, sud iskaze prihvaća kao logične i uvjerljive, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima od davnina (a svakako prije od 1959 godine) u posjedu nekretnine koja predstavlja jednu cjelinu u granicama pokazanim prilikom obavljanja očevida. Svjedoci u svojim iskazima navode da su prednici tužitelja bili od pamtivijeka u posjedu nekretnine i da su nekretninu držali kao svoju te da u posjedu i načinu posjedovanja nekretnina nisu od nikoga bili ometani.

10.1. Što se tiče vremena posjeda nekretnine od strane prednika tužitelja i samog tužitelja svjedoci su iskazali da je nekretnina bila u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika najmanje 150 godina odnosno kako svjedoci navode od pamtivijeka. Iz iskaza svjedoka je sud nedvojbeno utvrdio da su svjedoci o vremenu i načinu posjeda nekretnine,a prije vremena od kada oni mogu pamtiti činjenice vezane za posjed nekretnina doznali od starijih osoba. Svjedoci su posebno istakli da su saznanja od starijih osoba bio uobičajeni način prenošenja informacija sa starijih osoba na mlađe.

10.2. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu nikakva vlasnička prava na nekretnini.

10.3. Tvrdnje tužitelja o načinu stjecanja posjeda nekretnine od strane njegovih prednika potvrđuju i ostali provedeni dokazi: izvod iz posjedovnog lista, izjave EB, ŠB, BB, LB i ĆB ( listovi 4-20 spisa).

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću a s obzirom na vrijeme posjeda spornih nekretnina sukladno članku 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV) u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

11.1.Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.

12. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine znatno ranije od 17. studenog 1959 godine (po iskazima svjedoka prednici tužitelja su u posjedu nekretnina koje su predmet spora bili unazad 150 i više godina) te su na taj način dosjelošću temeljem članka 153 stavak 3 i 4 ZV stekli vlasništvo nekretnina.

12.1.Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretnina u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 stavak 4 ZV ukinute odlukom Ustavnog suda

5.

Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

12.2. Prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu pravo na nekretninu koja je predmet ovog spora odnosno sud je nedvojbeno utvrdio da se ne radi o nacionaliziranim ili konfisciranim nekretninama na kojima bi postojala subjektivna prava trećih osoba. Prihvaćajući navod tužene RH da ista ne polaže nikakva prava na nekretnini koja je predmet spora a da sud temeljem provedenih osoba odluči o pravima trećih osoba nedvojbeno je provedenim dokazima utvrđeno da treće osobe ne polažu nikakva prava na nekretnini koja je predmet ovog postupka.

12.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima bio u nesmetanom posjedu dulje od 40 godina odnosno da su prednici tužitelja i prije 17. studenog 1959 godine bili u nesmetanom posjedu nekretnine (svjedoci navode da su prednici tužitelja nekretninu koja je predmet spora posjedovali unazad 150 i više godina odnosno od pamtvijeka).

13.Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost.

13.1.Dakle, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja kroz duže vremensko razdoblje koristili sporne nekretnine na način da je nekretninu koristili kao svoje te su nekretninu ogradili u odnosu na susjedno položene nekretnine, pa je na takav način imali faktičku vlast, odnosno posjed nekretnine, odredba članka 10. ZV. 13.2.Provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina te da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten.

13.3.Posjed je pošten ako posjednik kad je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odredba članka 18. stavak 3. ZV-a. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

13.4.Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj ima opću pravnu sposobnost, dakle, da kao fizička osoba je sposoban stjecati pravo vlasništva dosjelošću.

13.5.Stavkom 4 članka 159. ZV-a navedeno je da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske kojemu je posjed pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13.6.Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj kao pošteni posjednik stekao posjed od svojih pravnih prednika koji su također pošteni posjednici, pa sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika (tužitelja) neprekidno posjedovali nekretninu kao zakonit, istinit i pošteni posjednici nekretnine koja je predmet ovog spora.

14.Budući da je tužitelj posjed nekretnine nije pribavio silom ni potajno ili prijevarom ni zloupotrebom povjerenja posjed tužitelja je istinit, odredba članka 18. stavak 2. ZV-a. U svakom slučaju je posjed tužitelja pošten jer se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, odredba članka 18. stavak 5. ZV-a.

14.1.Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo spornih

6.

nekretnina, neprekidnim posjedovanjem nekretnine protekom 40 godina neprekidnog posjedovanja, odredba članka 159. stavak 4. ZV-a.

14.2.U suglasju s naprijed navedenim valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovanim te utvrditi da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na dijelu čestica zemljišta pobliže opisane u izreci presude.

20.Budući da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona (dosjelošću) isti je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, odredba članka 130. stavak 1. ZV.

15. Kako stranke nisu popisivale troškove postupka sud o troškovima nije odlučivao.

U Imotskom 29. srpnja 2025. godine.

S u d a c :

Ante Knezović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Žalba predaje ovom sudu, a o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Boris Ujević, Imotski

2. ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Obala kralja Petra Krešimira IV broj 2, [adresa] Makarska