REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-6187/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Korana Ferdelji, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 7. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Korane Ferdelji, odvjetnice iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika Pie Gaie Baučić, odvjetnice iz Zagreba, dana 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužitelju RP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.220,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 37,44 EUR tekućom od 26.8.2010. do plateža,

- na iznos od 69,52 EUR tekućom od 8.9.2010. do plateža,

- na iznos od 14,56 EUR tekućom od 19.1.2011. do plateža,

- na iznos od 21,45 EUR tekućom od 20.1.2011. do plateža,

- na iznos od 43,83 EUR tekućom od 21.1.2011. do plateža,

- na iznos od 21,32 EUR tekućom od 27.1.2011. do plateža,

- na iznos od 21,06 EUR tekućom od 18.2.2011. do plateža,

- na iznos od 21,83 EUR tekućom od 14.3.2011. do plateža,

- na iznos od 31,88 EUR tekućom od 27.3.2011. do plateža,

- na iznos od 508,12 EUR tekućom od 19.8.2011. do plateža,

- na iznos od 63,73 EUR tekućom od 16.11.2011. do plateža,

- na iznos od 58,76 EUR tekućom od 29.12.2011. do plateža,

- na iznos od 39,61 EUR tekućom od 5.1.2012. do plateža,

- na iznos od 2,95 EUR tekućom od 27.9.2012. do plateža,

- na iznos od 14,84 EUR tekućom od 25.10.2012. do plateža,

- na iznos od 153,16 EUR tekućom od 2.11.2012. do plateža,

- na iznos od 124,47 EUR tekućom od 22.11.2012. do plateža,

- na iznos od 122,03 EUR tekućom od 14.12.2012. do plateža,

- na iznos od 16,94 EUR tekućom od 28.1.2013. do plateža,

- na iznos od 91,38 EUR tekućom od 28.2.2013. do plateža,

- na iznos od 82,46 EUR tekućom od 28.3.2013. do plateža,

- na iznos od 46,15 EUR tekućom od 25.4.2013. do plateža,

- na iznos od 84,37 EUR tekućom od 28.5.2013. do plateža,

- na iznos od 71,12 EUR tekućom od 27.6.2013. do plateža,

- na iznos od 28,36 EUR tekućom od 31.7.2013. do plateža,

- na iznos od 72,41 EUR tekućom od 30.8.2013. do plateža,

- na iznos od 25,52 EUR tekućom od 7.10.2013. do plateža,

- na iznos od 161,88 EUR tekućom od 22.10.2013. do plateža,

- na iznos od 119,06 EUR tekućom od 24.10.2013. do plateža,

- na iznos od 89,16 EUR tekućom od 28.10.2013. do plateža,

- na iznos od 147,96 EUR tekućom od 30.10.2013. do plateža,

- na iznos od 118,20 EUR tekućom od 31.10.2013. do plateža,

- na iznos od 89,74 EUR tekućom od 6.11.2013. do plateža,

- na iznos od 89,33 EUR tekućom od 7.11.2013. do plateža,

- na iznos od 148,55 EUR tekućom od 8.11.2013. do plateža,

- na iznos od 89,32 EUR tekućom od 13.11.2013. do plateža,

- na iznos od 74,40 EUR tekućom od 15.11.2013. do plateža,

- na iznos od 893,55 EUR tekućom od 22.11.2013. do plateža,

- na iznos od 122,04 EUR tekućom od 6.12.2013. do plateža,

- na iznos od 187,93 EUR tekućom od 18.12.2013. do plateža i to od 26.8.2010. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.492,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 29. srpnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16.12.2020. godine navodi da su stranke sklopile ugovor o kreditu. Ugovor sadrži ugovornu odredbu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana slijedom čega je valutna klauzula ništetna. Svojim postupanjem tuženik je tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove te je stoga dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove s naslova ništetne odrede o valutnoj klauzuli iznos od 4.220,39 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od dana stjecanja, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kao na ročištu održanom dana 7.7.2025. (list 214 spisa) sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan kako u osnovu tako i visini. Ističe i obrazlaže prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava tužitelju svojstvo potrošača. S obzirom na pozivanje na odredbu čl. 502c ZPP-a odnosno na primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice na tužitelju je teret dokazivanja o primjeni. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valutni ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Banka nije znala niti mogla / morala znati za rast tečaja CHF. Banka je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije. Vezano uz navedeno iznosi i obrazlaže svoja stajališta. Poziva se na recentnu praksu Suda Europske Unije vezano uz tumačenje Direktive 93/13. Zaključno predlaže, slijedom svega tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka. Valja reći da nije nužno isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva budući se stranka na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope, promet po kreditu, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpić iz tvrtke Darfin d.o.o., s obzirom na istaknute prigovore tuženika na pismeni nalaz i mišljenje proveden je dokaz dopunskim pismenim očitovanjem vještaka, dokaz saslušanjem tužitelja, saslušan je svjedok MP te dokaz dopunskim usmenim očitovanjem vještaka. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na pristup vještaka prilikom izrade nalaza i mišljenja valja reći da je zadatak vještaka određen rješenjem suda vodeći računa o zauzetom stajalištu sudske prakse imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojim je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj CHF stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskom ugovoru koji je sastavila banka, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečajne valute CHF i promjena kamatne stope nego ugovorna odredba koja traje i koristi se sve dok kredit nije otplaćen. Tužitelj je kao pojedinačni potrošač ovlašten u ovoj parnici tražiti naknadu one štete koja mu je prouzročena ništetnom odredbom. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na pitanje dokazivanja svojstva potrošača točnije osporeni status potrošača valja reći da se u predmetnom slučaju radilo o nenamjenskom kreditu čija sredstva su iskorištena za podmirenje osobnih troškova dakle fizičke osobe te nigdje nije vidljivo da je isti zaključen u poslovne svrhe.

4. Saslušana tijekom postupka, tužiteljica je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu, te kao takvom i prihvaćenom od strane ovog suda, navela da se radilo o gotovinskom nenamjenskom kreditu čija sredstva su iskorištena za osobne potrebe, ili točnije, podmirenje svadbenih troškova kćeri, a i pomoć kćeri vezano uz opremanje potrebnih stvari u stanu u kojem su živjeli. U toj nekretnini nije obavljana nikakva poslovna djelatnost niti je nekretnina iznajmljivana. Predmetni kredit uz ovakve uvjete i u ovom iznosu uzela je temeljem ponude banke koja je došla na njezinu kućnu adresu. Navela je da je u banci mogla uzeti kredit kako je ponuđen i sa ponuđenim uvjetima kao i u ponuđenom iznosu, te nije imala mogućnost pregovaranja niti mijenjanja uvjeta, uključujući i rok otplate kredita. U banci joj ništa nije pojašnjeno niti je bilo razgovora o tome što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Sadržaj ugovora pripremila je banka i ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika. Navela je da je pročitala ugovor te da u to vrijeme nije imala nikakvih nejasnoća vezano uz taj ugovor. Kredit nije tražila u drugoj valuti budući je banka ovaj kredit nudila upravo u valuti CHF. Kako je bila klijent banke i banka je imala njezine podatke, pretpostavljala je da joj banka nudi kredit koji je povoljan za nju. U banku je imala potpuno povjerenje jer je takav kredit bio povoljniji po visini rate, a iz kontakta s drugim ljudima i iz medija bila joj je poznata činjenica da su krediti u CHF u to vrijeme bili najpovoljniji krediti. Posebice je istaknula da ona primarno nije tražila banku kredit, već je banka njoj poslala ponudu upravo ovog kredita sa svim njegovim uvjetima, a ona je, imajući povjerenje u banku kao njezin klijent, taj ugovor prihvatila. Navela je da je bilo "uzmi ili ostavi" i mišljenja je da je osobni bankar u tom času bio korektan, što je trebao, to je odradio za banku. Pojasnila je, odnosno pretpostavila, što znači pojam valutne klauzule, time da u tom času nitko nije mogao pretpostaviti što će se dogoditi nakon zaključenja ugovora.

5. Svjedok MP u svojem je iskazu navela da je u vrijeme zaključenja kredita radila na poslovima osobne bankarice kod tuženika, a na poslovima osobnog bankarstva radi od 1998. godine. Navela je da se sjeća tužiteljice budući je ista bila njezin klijent te da se na ugovoru nalazi njen potpis, što znači da je sudjelovala pri zaključenju tog ugovora. Navela je da se ne sjeća detalja vezanih uz predmetni ugovor time da je uopće navela da je ona radila sa klijentima na način da bi prošli ugovor sa svim dijelovima bitnim za stranku, a to znači iznos kredita, rate, pitanje kamate, u situaciji da se radilo o promjenjivoj kamatnoj stopi navedeno je značilo da rata kredita ima mogućnost mijenjanja. Isto tako vezano uz valutnu klauzulu budući je kredit bio u kunskoj protuvrijednosti strankama se skretala pažnja da rata može biti veća. U predmetnom slučaju radilo se o kreditu gdje je stranci išla obavijest u smislu ponude navedenog kredita sa takvim točno određenim uvjetima i stranka je takve uvjete i takav ugovor prihvatila. U predmetnom slučaju radilo se o tipskom ugovoru. Navela je i to da u situaciji da stranka stavi primjedbe na pojedine odredbe ugovora i traži određene korekcije tih odredaba da se u to vrijeme nije moglo po zahtjevu stranke ništa korigirati, već je stranka imala jedino mogućnost uzeti takav ugovor kao što je to banka ponudila. Klijent je imao mogućnost pročitati ugovor, a to iz razloga što bi dobio taj ugovor i u roku od 30 dana imao je mogućnost pročitati odnosno potpisati ugovor i vratiti banci. Isto tako je navela da su klijenti mogli za sve ono što im nije bilo jasno uvijek pitati i tražiti pojašnjenje. Navela je da banka nije mogla predvidjeti rast tečaja kao i to da su pozivali klijente koji su zaključili kredite u CHF na konverziju kredita u valutu EUR i kn. U banci nikada nije bio prioritet nuđenje kredita u CHF. Zaključno je navela da su krediti u CHF u to vrijeme bili najpovoljniji. Izbor valute CHF bio je izbor svakog klijenta i pokazao se pogrešnim izborom. Navodi iskaza saslušanog svjedoka jasno ukazuju da se u predmetnom slučaju radilo o tipskom ugovoru i da se po eventualnom zahtjevu tužiteljice kao stranke ništa nije moglo korigirati po odredbama tipskog ugovora, već da je stranka imala jedino mogućnost uzeti takav ugovor kao što je banka ponudila.

6. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na osporavanje statusa potrošača valja reći da se u predmetnom slučaju radilo o ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu te da su sredstva ostvarena tim kreditom utrošena vezano uz osobne potrebe tužiteljice i njezine obitelji. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu sve dokaze osobito odredbe ugovora te jasan i uvjerljiv iskaz tužiteljice sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužiteljica kao fizička osoba sklopila u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora ne utječu na procjenu potrošača. Vezano uz istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije valja reći da iz prometa proizlazi knjiženje i uplata kao uplate tužiteljice. Iskaz tužiteljice ukazuje da je upravo ona kao korisnik kredita imala obvezu plaćanja kredita. Valja reći i to da je iz priložene dokumentacije vidljivo da su sve uplate po kreditu vršene u svrhu podmirenja obveze tužiteljice time da nije utvrđeno da bi tuženik uplate odbio te je kredit u cijelosti otplaćen.

7. Nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 16.12.2020. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Spomenuti zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak.

10. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 4.11.2008. sklopili Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 26.090,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

11. Sporno je da li je spomenuta ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82, 84, 87 st. 1 i 2 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO i to čl. 12 ZOO-a.

12. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

14. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

15. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

17. Visinu dosuđenog iznosa sud je utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz tvrtke Darfin d.o.o. na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Vještak je po zadatku suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer se tečaj CHF u odnosu na kunu povećavao. Nalaz vještaka dat je korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna. Zadatak vještaka bio je upravljen upravo na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vodeći računa o važećem stajalištu sudske prakse vezano uz ništetnost valutne klauzule. S obzirom na istaknute prigovore tuženika na pismeni nalaz i mišljenje vještaka proveden je dokaz dopunskim pismenim i dopunskim usmenim očitovanjem vještaka. U svojem dopunskom usmenom očitovanju na ročištu 7.7.2025. godine vještak je naveo da prilikom izračuna valutne klauzule nisu uzete u obzir promjene s naslova kamatne stope, već se izračun izvršio uzimajući iznos uplate koje je tužitelj vršio u korist banke umanjen za iznos obračunatih zateznih kamata i troškova te u navedenom izračunu nije izvršen izračun umanjen za razliku koja je nastala zbog promjene kamatne stope. Imajući u vidu prigovore tuženika vezano uz iznos koji bi trebao, imajući u vidu osnovanost prigovora tuženika oduzeti iz pismenog nalaza i mišljenja, vještak je naveo da bi razlika iznosila cca 200,00 EUR s naslova promjene kamatne stope ako bi se iz specifikacije navedene u očitovanju izuzele i sve uplate s naslova razlike promjene tečaja sa zaključno 17.8.2010. isto iznosi 217,09 EUR te bi tako ukupan iznos u nalazu utvrđene tražbine od 4.437,48 EUR ako se umanji za 217,09 EUR ukupno iznosio 4.220,39 EUR, a koji iznos se odnosi na pojedinačne iznose od dana 26.8.2010. nadalje sa zaključno 18.12.2013. U tom smislu je i korigirao pismeni nalaz i mišljenje. Navedeno ukazuje na osnovanost prigovora tuženika. Na ovakvo dopunsko očitovanje vještaka stranke nisu stavile prigovore te je tužitelj sukladno dopunskom usmenom očitovanju vještaka snizio tužbeni zahtjev za iznos od 217,09 EUR te tako u konačnici potraživao iznos od 4.220,39 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na način naveden u izreci ove presude. Na ovakvo dopunsko očitovanje vještaka stranke nisu stavile prigovore. Zaključno matematički izračun visine tužbenog zahtjeva među strankama nije sporan. Nalazu i mišljenju vještaka te dopunskom usmenom očitovanju vještaka kao stručnom, objektivnom i obrazloženom ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru. Sud je stajališta da se u predmetnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već usklađenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok traje otplata kredita. Sud je stajališta da nema zakonske osnove da se tužiteljici od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa, temeljem utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odbiju iznosi koje je ona tijekom otplate kredita manje platila iz osnova manjeg tečaja od tečaja utvrđenog u vrijeme isplate ugovora o kreditu. Plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja kao i eventualnom prijevremenom otplatom kredita od strane korisnika kredita iz stanja spisa ne proizlazi da je bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužiteljice pa stoga u tim okolnostima sud nalazi neosnovanim prigovore tuženika vezano uz uzimanje u obzir negativne razlike. Kao što je ranije rečeno sam matematičkih izračun vještaka među strankama nije sporan. Pojedini više plaćeni iznosi istaknuti su u tabeli uz nalaz, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od posljednjeg dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu neposnu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude. U odnosu na navode tuženika koji se odnose na sniženje tužbenog zahtjeva valja reći da se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva u neznatnom dijelu nakon provedenog dopunskog očitovanja vještaka te ukoliko bi se isto i pripisalo uspjehu tuženika isto po ocjeni ovog suda ne bi bilo relevantno kod ocjene suda o troškovima postupka imajući u vidu omjer uspjeha stranaka u sporu budući bi se radilo o neznatnom uspjehu tuženika u sporu te bi tužiteljici po uvjerenju ovog suda, a imajući u vidu odredbu čl. 154 st. 3 ZPP-a tuženik bio u obvezi naknaditi sve troškove budući tužiteljica ne bi uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

18. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr.

1 0

8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 4.3.2021. 100 bodova, ročište 7.12.2021. 100 bodova, ročište 13.2.2023. 100 bodova, ročište 26.9.2023. 100 bodova, ročište 7.5.2024. 100 bodova, podnesak 21.5.2024. 100 bodova, ročište 6.5.2025. 100 bodova te ročište 7.7.2025. 100 bodova ili ukupno 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.800,00 EUR te 25% PDV-a 450,00 EUR ili ukupno 2.250,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,05 EUR, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.492,13 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 29. srpnja 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.