REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Plemića Borelli br. 9
Poslovni broj 163 P-899/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika 1. MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku u Zadru, radi ništetnosti ugovora, nakon održane glavne rasprave dana 17. lipnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice, tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika, te objave dana 25. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen dana 20. siječnja 2016.g. između MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice, ovjeren kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić pod brojem OV- 763/2016 ništetan.
II. Uspostavlja se Zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo na suvlasničkom dijelu nekretnine zk.č.br. 3741/1, Zgrada, garaža i dvor površine 4318 m2, Zgrada površine 1243 m2, garaža površine 1281 m2, dvor površine 1794 m2, ukupno 4318 m2, a koje suvlasništvo 98/10000 je povezano s vlasništvom posebnog dijela i to Rbr. 122, E 122, stan na drugom katu, stan "3-S", oznake II-C-L ukupne netto korisne površine 79,08 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina], sve upisano u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, a kakvo stanje je bilo upisano prije provedbe Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen dana 20. siječnja 2016.g. ovjeren kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić pod brojem OV- 763/2016 pod poslovnim brojem Z-1227/2016 u korist DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III. Nalaže se tuženicima MH iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ i DH iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ nadoknaditi tužiteljici PH iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.“
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 1.100,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj dana 20. travnja 2023. navodi kako je ĆH, pokojni, njezin bivši suprug sklopio s tuženikom MH **.**.2010. Predugovor o kupoprodaji stana u [adresa], stan na drugom katu, oznaka II-C-L, ukupne površine 79,08 m2, koji se nalazi na nekretnini sagrađenoj na zkč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], redni broj 122, k. o. [katastarska općina]. ĆH je isplatio I. tuženiku djelomični iznos kupoprodajne cijene i isti ga je uveo u posjed nekretnine. Ovdje I. tuženi je protiv ĆH pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Zadru, a koji postupak se na tom sudu vodi pod poslovnim brojem P- 2534/13 i u kojem postupku je I. tuženi tražio isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene jer je smatrao da Predugovor u biti ima sve elemente glavnog Ugovora. Općinski sud u Zadru je Presudom poslovni broj P- 2534/13 od dana 15. prosinca 2015. usvojio tužbu ovdje I. tuženika i naložio ĆH isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene. Predmetni postupak je prekinut jer je ĆH preminuo dana **.**.2016. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja MH u postupku poslovni broj P- 2534/2013 i naloženo je ĆH isplatiti preostali dio kupoprodajne cijene. Pri tome je odbijen protutužbeni zahtjev pok. ĆH za raskid kupoprodajnog ugovora. Unatoč nepravomoćnoj presudi, ovdje I. tuženi MH je mjesec dana nakon donošenja iste, odnosno dana 20. siječnja 2016. sa svojom majkom DH, sklopio Ugovor o darovanju nekretnine predmet kojega je bio stan kojim je MH već ranije raspolagao na način da ga je prodao ĆH. Napominje se da MH nije tražio raskid ugovora u postupku P-2534/13, već upravo suprotno, protivio mu se i tražio je isplatu kupoprodajne cijene. Sud je usvojio njegov tužbeni zahtjev. Dakle, MH bilo je dobro poznato kako je svako daljnje raspolaganje nekretninom protuzakonito, ali je ipak prenio vlasništvo na svoju majku. Raspolaganje nekretninom na način da se ista proda ĆH bilo je poznato i DH, a budući da je, prema kazivanju upravo MH ista sudjelovala u svim pregovorima. Niti deset dana nakon sklapanja ugovora o darovanju, MH je pred Općinskim sudom u Zadru protiv tužiteljice pokrenuo postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-185/16. U tom postupku I. tuženi tražio od suda da se utvrdi da je suvlasnički dio nekretnine 5231/16, Kuća br. 26 i kuća br. 26/1 u Bleiweiseovoj ulici i dvorište površine 533,5 čhv, 1919 m2, zk.č.br. 5231/58, dvorište, površine 11,4 čhv, 42 m2, ukupne površine 544,9 čhv, 1961 m2, a koje suvlasništvo je povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stan 9/V na V (petom) katu, površine 46,73 čm, u nacrtu označeno plavoljubičasto točkasto, R.br. 154., E-154, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve u Zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, bračna stečevina upravo ĆH i tužiteljice. Stan je u vlasništvu tužiteljice, međutim, I. tuženi je tužbom tražio da se utvrdi vlasništvo ĆH, a sve radi prisilne naplate kupoprodajne cijene za stan u [adresa], koji je neposredno prije prenio na majku temeljem Ugovora o kupoprodaji, od vrijednosti stana u [adresa]. Sukladno tome, sklopljeni ugovor o darovanju je ništetan jer je protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu te je isti prividan, odnosno fiktivan. Takav ugovor ne proizvodi pravne učinke među strankama temeljem članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. U ovom slučaju riječ je o apsolutnoj simulaciji kojom darovatelj, ovdje MH prividno daruje svojoj majci kao obdarenici nekretninu za koju je ranije sklopio ugovor o kupoprodaji i za koju je dobio djelomičnu isplatu kupoprodajne cijene te je sudskom presudom kupcu po njegovom zahtjevu naloženo isplatiti ostatak. Fiktivnost ugovora proizlazi iz činjenice da je, niti deset dana nakon sklapanja ugovora o darovanju, MH u predmetu pod brojem P-185/16 podnio tužbu u kojoj navodi da sve nekretnine koje pripadaju PH pripadaju i njezinom suprugu ĆH temeljem članka 36. o bračnoj stečevini, Obiteljskog zakona. Stoga je razumno pretpostaviti da je nekretnina opisana u točki II. ove tužbe darovana te novi vlasnik upisan u zemljišnoj knjizi kako bi se onemogućilo ĆH i PH da se upišu kao vlasnici stana u [adresa].
2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu kako postupak pod poslovnim brojem P- 2534/2013 koji tužiteljica spominje u tužbi nikad nije pravomoćno okončan te da ne postoji nikakva pravomoćno utvrđena obveza pok. ĆH prema tuženiku pod 1. U konkretnom slučaju tužba radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora koji su zaključili tuženici predstavlja isključivo objesno parničenje. Naime, nepravomoćnom presudom je naloženo pok. ĆH isplatiti tuženiku pod 1. iznos od 107.520,29 EUR, a što je isti osporavao te kako proizlazi iz obrazloženja nepravomoćne presude, smatrao da je predugovor koji su zaključili on i tuženik pod 1. raskinut iz čega proizlazi da pok. ĆH nije više namjeravao steći pravo vlasništva predmetnog stana niti je namjeravao isplatiti kupoprodajnu cijenu. Tuženici nemaju kristalnu kuglu i nisu i ne mogu znati kakav bi bio ishod tog parničnog postupka niti na njihovoj strani postoji bilo kakva prijevarna namjera. Da je tuženik u tom postupku pok. ĆH u roku koji je bio predviđen predugovorom isplatio kupoprodajnu cijenu isti bi se upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana. Obzirom da navedeno nije učinjeno kao i na držanje pok. ĆH u naprijed navedenom parničnom postupku jasno je kako nije bilo razumno od tuženika očekivati da će ikad bez obzira na ishod tog parničnog postupka pok. ĆH isplatiti iznos kupoprodajne cijene u cijelosti slijedom čega isto nije bilo razumno očekivati od tuženika da dovijeka čekaju i ne čine ništa sa nekretninom koja je bila predmetom tog predugovora, a kasnije darovnog ugovora zaključenog između tuženika 1. i 2. U potpunosti da su netočni navodi da bi tuženik pod 1. već ranije raspolagao predmetnim stanom na način da ga je prodao pok. ĆH. Nesporno je da do prodaje nije došlo jer kupoprodajna cijena nije isplaćena, ĆH je preminuo, njegovi nasljednici su se odrekli nasljedstva pa je razvidno i da sada nitko niti ne može isplatiti kupoprodajnu cijenu te da navedeni predugovor o kupoprodaji nekretnina nikad ni na koji način neće moći biti realiziran. Drugim riječima, tužiteljica nema pravni interes utvrđivati ništetnost predmetnog darovnog ugovora, niti je taj darovni ugovor ništetan jer se radi o situaciji u kojoj je nepravomoćnom presudom naloženo čovjeku koji nije imao nikakvu namjeru isplatiti ostatak kupoprodajne cijene da je isplati, ishod takvog postupka je ostao nepoznat jer je potencijalni kupac ĆH preminuo, a nasljednika koji bi mogli preuzeti taj parnični postupak nema, kao što nema nasljednika niti u postupku koji se vodi pod posl. br. P-185/16 i koji je također prekinut, tuženik pod 1. predmetnom nekretninom prethodno nije raspolagao u korist pok. ĆH niti je postupao protuzakonito kad je sa svojom majkom tuženicom pod 2. zaključio ugovor o darovanju budući da do realizacije kupoprodaje nikad nije niti došlo niti će doći.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao: vjenčani list o sklopljeno braku između ĆH i ŽH od 25. srpnja 1981.(l.s. 5), presudu i rješenje ovoga suda broj P-2534/13 (l.s. 6-22), tužbu iz spisa ovoga suda broj P-185/16 (l.s. 45-47), Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između tuženika pod 1. i 2. dana 20. siječnja 2016. (l.s. 48-49), rješenje o nasljeđivanju O-1/17 iza smrti ĆH od dana 22. veljače 2019. (l.s. 57-58), presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru, posl. Broj: Gž-208/16 (l.s. 78-86), saslušani su svjedoci KH i GH te stranke.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti darovnog ugovora sklopljenog između tuženika 1. i 2., dana 20. siječnja 2016. te slijedom tih utvrđenja, zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je ono bilo prije provedbe uknjižbi temeljem gore navedenog pravnog posla. Tužiteljica tvrdi da je sklopljeni ugovor o darovanju ništetan jer je protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu te je isti prividan, odnosno fiktivan.
4.1. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica nema pravni interes utvrđivati ništetnost predmetnog darovnog ugovora, isti nisu osnovani obzirom da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba koja utvrđenjem ništetnim ugovora očekuje za sebe neki učinak koja ne bi mogla postići bez presude kojom je utvrđen ništetan ugovor.
5. U ovoj pravnoj stvari utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je dana 28. siječnja 2010. između ovdje tuženika pod 1. kao prodavatelja i pok. ĆH kao kupca zaključen Predugovor predmet kojeg je kupoprodaja stana u [adresa] na adresi [adresa], i to stana na drugom katu, oznake II-C-L ukupne netto korisne površine 79,08 m² koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška]. Iz čl. 2. Predugovora proizlazi da je za prije navedenu nekretninu ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 142.200,00 EUR, s tim da će kupac na ime kapare plaćati svakog prvog u mjesecu tisuću eura u protuvrijednosti kuna počam od 1. veljače 2010. godine do 31. prosinca 2010. godine na način da će taj iznos uplaćivati na tekući račun DH kod OTP banke Hrvatska. Iz čl. 3. Predugovora proizlazi da su ugovorne strane suglasne da će konačni ugovor o kupoprodaji stana biti sklopljen do 31. prosinca 2010. godine pod uvjetom da kupac u cijelosti plati ugovorenu kupoprodajnu cijenu iz čl. 2. Predugovora, a ukoliko se konačni ugovor ne sklopi do naznačenog datuma druga strana može odustati od sklapanja ugovora. Iz čl. 4. Predugovora proizlazi da će kupac nekretninu iz čl. 1. Predugovora uz suglasnost prodavatelja početi koristiti za stanovanje u roku od mjesec dana po potpisivanju ovog Predugovora,
- da je pok. ĆH na ime kupoprodajne cijene, a do podnošenja predmetne tužbe, platio iznos od 34.679,71 EUR, dok ostatak kupoprodajne cijene do ugovorenog iznosa od 142.200,00 EUR, odnosno iznos od 107.520,29 EUR nije isplatio ovdje tuženiku pod 1.,
- prednje navedeno proizlazi iz pravomoćne presude ovoga suda broj P-2534/13 odnosno presude i rješenja Županijskog suda u Zadru od dana 3. listopada 2017. pod brojem Gž-208/16-2 kojom je isti odbio žalbu tuženika – protutužitelja ĆH kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Zadru, broj P-2534/13 od 15. prosinca 2015. godine u dijelu pod toč. I., a kojom je naloženo tuženiku ČH da tužitelju ŠH (ovdje tuženiku pod 1.) na ime kupoprodajne cijene isplati iznos od ukupno 107.520,29 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, sa zakonskom zateznom kamatom,
- da je tuženik pod 1. sa tužiteljicom pod 2. dana 20. siječnja 2016. sklopio govor o darovanju predmetne nekretnine,
- da je tuženik pod 1., nakon što je majci darovao predmetni stan dana 20. siječnja 2016. pred Općinskim sudom u Zadru protiv tužiteljice dana 2. veljače 2026. pokrenuo postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-185/16, a u kojem je tražio od suda da se utvrdi da je suvlasnički dio nekretnine 5231/16, Kuća br. 26 i kuća br. 26/1 u Bleiweiseovoj ulici i dvorište površine 533,5 čhv, 1919 m2, zk.č.br. 5231/58, dvorište, površine 11,4 čhv, 42 m2, ukupne površine 544,9 čhv, 1961 m2, a koje suvlasništvo je povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stan 9/V na V (petom) katu, površine 46,73 čm, u nacrtu označeno plavoljubičasto točkasto, R.br. 154., E-154, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve u Zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, bračna stečevina upravo ĆH i tužiteljice. Ovaj sud zaključuje da upravo podnošenjem ove tužbe pod poslovnim brojem P- 185/16, a nakon sklapanja Ugovora o darovanju sa majkom, tuženom pod 2., tuženik pod 1. potvrđuje da je Ugovor o darovanju prividan ugovor, jer u podnesenoj tužbi on nastupa kao vlasnik predmetnoga stana.
6. Saslušan kao svjedok KH u svome iskazu je naveo da je predmetni stan njegov pokojni otac prije više godina otplaćivao, ne zna je li ga u cijelosti platio. On da je prije nekih 10 godina živio u tom stanu sa svojom djevojkom i to oko dvije godine, a iselio se iz stana jer je DH ušla u stan. Iza smrti njegovog oca da nije bilo nasljednika odnosno on se kao jedini nasljednik odrekao nasljedstva. Nije upoznat s time da je MH taj stan darovao svojoj majci. Njegov otac je taj stan plaćao na način da je vršio otplatu kredita koju je podigla DH radi otplate toga stana. Pretpostavlja da su tuženici od njegovog oca tražili da isplati ostatak kupoprodajne cijene, a da su režije plaćene isporučiteljima direktno od strane njegovih roditelja.
6.1. Svjedokinja GH navela je da je lvan KH njezin dečko te je s njim vezu započela 2015. kada je on živio u predmetnom stanu. Živio je u tom stanu 5 godina, a iselio iz tog stana jer je gospođa DH došla živjeti u taj stan.
6.2. Tužiteljica PH je u svome iskazu navela da je njezina namjera da se utvrdi u ovom postupku da je ništetan ugovor o darovanju zaključen između MH i DH jer bi ona u slučaju takve odluke pokušala dignuti kredit i otplatiti preostali dio stana, a temeljem pravomoćne presude u kojoj je naloženo njezinom suprugu da joj otplati preostalu kupoprodajnu cijenu s obzirom da je to bila bračna stečevina. Dodaje da se ona od supruga razvela 2016., da nije nasljednica ĆH te da je nasljednik jedino njihov sin koji se odrekao nasljedstva. Posebno upitana je li u nekom postupku utvrđeno da je predmetni stan njihova bračna stečevina ista navodi da ona to ne zna. Zadnji put je u tome stanu bila 2015. i nije razgovarala ovdje sa tuženim o tome da bi ona isplatila preostalu kupoprodajnu cijenu, ali da je ona spremna platiti 104.000,00 EUR-a zajedno s kamatama. Ukoliko oni na to ne pristaju traži da joj se plati onaj dio koji su oni platili prilikom sklapanja ugovora. ĆH da je u svezi kupnje stana pregovarao sa DH, dok ona nije nikad živjela u tom stanu već njihov sin i to od 2010.-2015. U taj stan su ih je uvela gđa. DH, a MH nikad nije vidjela. Prvu godinu da je ona sa svog računa na tekući račun DH uplaćivala po 1.000,00 EUR mjesečno, a nakon toga je nastavio ČH sa plaćanjem i plaćao je prodavateljima na ruke. ČH da nije do kraja otplatio dogovorenu cijenu stana iz razloga što se bojao da DH neće isplaćivati kredit koji je podigla za taj stan jer ga je bilo strah zbog hipoteke koja je bila upisana na stan.
6.3. Tuženik pod 1. MH je iskazao da je predmetni stan kupio na način da je podigao kredit i zbog toga je na taj stan bila upisana hipoteka od banke. Dogovor sa ĆH je bio da u roku od nekih godinu dana otplati u cijelosti taj stan, međutim došlo je do problema i on je prestao sa plaćanjem, a njemu je rata kredita u švicarskim francima rasla. ČH je stalno govorio da će platiti stan međutim nije ga platio, a u jednom trenu ga je u potpunosti prestao plaćati. O svemu tome je vodila računa njegova majka koja je vršila otplatu toga kredita. Kada je ČH prestao plaćati stan mu je rečeno da ga ili nastavi plaćati ili da će morati iseliti iz stana. ĆH je trebao isplatiti ugovoreni iznos stana jer plaćanje rata dok je kredit bio u CHF nije značilo ništa. Stan je kupljen za njegovu majku jer ona nije mogla podignuti kredit, te je ona plaćala rate toga kredita i vodila računa o tom kreditu kao i o stanu pa da je to razlog zašto je on majci darovao stan. Njegova majka da je prodala stan u [adresa] i zatvorila kredit koji je on podigao za kupnju ovog stana, sada da ona živi u tome stanu. Tužbu protiv ĆH je podigao radi isplate ostatka kupoprodajne cijene iz razloga što je htio vidjeti hoće li ČH isplatiti stan ili ne, a da su njega ubijali švicarci i da je ČH njemu rekao da on taj stan neće otplatiti. Majci je darovao stan za vrijeme kad je postupak u kojem traži od ĆH isplatu kupoprodajne cijene pravomoćno okončan. Na pitanje je li smatra da su mu nasljednici ČH dužni nešto platiti na ime te kupoprodaje stana navodi da je po presudi presuđeno što je ali ne zna što se navodi točno na presudi. Ne zna zašto je u čl. 3. Ugovora o darovanju stana svojoj majci jamčio da ne postoje prava trećih osoba koja bi umanjivala ili ograničavala pravo iako pravomoćnom presudom postoji nalog ČH da njemu isplati ostatak kupoprodajne cijene toga stana u [adresa] te navodi i da nije vratio primljeni iznos od ĆH jer nije primio ništa.
5.4. Tužena pod 2. je navela da je 2005. njezin sin podignuo kredit za kupnju stana iz razloga što ona nije imala potrebne uvjete za podizanje kredita. U tom stanu su od 2005. do 2010. živjeli ona i suprug te je ona plaćala sve rate kredita jer se u naravi radilo o stanu nje i supruga. U 2010. su odlučili taj stan prodati jer nije mogla plaćati kredit koji je bio u CHF. Predugovor je potpisan sa ĆH te dogovoreno da do kraja 2010. treba uplatiti preostalu cijenu. Kako je ČH prestao sa plaćanjem dogovorene cijene tužbom su tražili plaćanje preostalog dijela. Prilikom izlaska iz toga stana da je ĆH rekao njoj i njezinom sada pokojnom suprugu da ne potražuje ništa od onoga što je do sada platio na ime kupoprodajne cijene jer su živjeli u tom stanu 6 godina, odnosno u tome stanu da je živio njegov sin, a pomalo i PH i ČH dok je ona plaćala sve režije. Kada je ušla u stan platila je sve dugove za režije i nije kontaktirala nikoga u svezi pravomoćne presude ali nakon što je dobila prvostupanjsku presudu je pitala ĆH da li će joj isplatiti preostali dio cijene na što je ona rekao da nema te novce te da je najbolje da oni izađu iz stana, a što je i učinio. Nakon što je ona prodala svoj stan u [adresa] i zatvorila sa tim novcima kredit koji je njezin sin podigao za ovaj stan zaključen je ugovor o darovanju između nje i MH.
6. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 – čl. 9. Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da su ugovori protivni Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetni, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kao razlozi ništetnosti javljaju se: poslovna nesposobnost stranaka, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost odnosno neodredivost činidbe, nedopuštenost pobuda za sklapanje pravnog posla te ponekad nedostatak potrebnog oblika.
7. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je sklopljeni ugovor o darovanju ništetan jer je protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu te je isti prividan, odnosno fiktivan. Da ne proizvodi pravne učinke među strankama temeljem članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, da je riječ o apsolutnoj simulaciji kojom darovatelj, ovdje MH prividno daruje svojoj majci kao obdarenici nekretninu za koju je ranije sklopio ugovor o kupoprodaji i za koju je dobio djelomičnu isplatu kupoprodajne cijene te je sudskom presudom kupcu po njegovom zahtjevu naloženo isplatiti ostatak, a da fiktivnost ugovora proizlazi iz činjenice da je, niti deset dana nakon sklapanja ugovora o darovanju, MH u predmetu pod brojem P-185/16 podnio tužbu u kojoj navodi da sve nekretnine koje pripadaju PH pripadaju i njezinom suprugu ĆH temeljem članka 36. o bračnoj stečevini, Obiteljskog zakona.
8. Odredbom čl. 285. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako taj ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada vrijedi taj drugi ugovor ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st. 1. i 2.). Dakle, posljedica prividnog ugovora nije ništetnost ugovora, nego da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka. Između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“, što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO-a) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).
8.1. Nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
8.2. Obzirom da tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je Ugovor o darovanju prividan, fiktivan ugovor, a traži da se isti utvrdi ništetnim, iz gore navedenih razloga nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži deklariranje ništetnosti Ugovora te zahtjeva uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, pa je iz toga razloga tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa će tako tužiteljica tuženicima naknaditi trošak koji su imali za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 138/23, dalje i Tarifa), i to kod označene vrijednosti predmeta spora od 1.400,00 EUR i to trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr.8. toč. 1. Tarife), pristup ročištima na kojima su se izvodili dokazi 22. svibnja 2025. i 17. lipnja 2025. po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav obrazloženog podnesaka od 28. ožujka 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 Tarife), što ukupno iznosi 400 bodova odnosno 800,00 EUR, a uvećano za 10% za zastupanje više osoba iznosi 880,00 EUR. Kada se na taj iznos obračuna PDV dođe se do iznosa od 1.100,00 EUR, koliko je tuženicima priznato na ime troška nastalog za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika.
U Zadru, 25. srpnja 2025.
Sutkinja
Jadranki Nižić – Peroš, univ. spec. iur.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužiteljici, po punomoćniku,
2. Tuženicima 1.-2., po punomoćniku.
