Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-253/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu predlagateljice osiguranja VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Semian Mejak Puharić, odvjetnik u Zagrebu, Horvaćanska cesta 53 b, protiv protivnika osiguranja APART INVEST d.o.o., OIB: 89509001948, Kavrerski put - Strada Cavrer 19, Pula, radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Ovr-549/2025-3 od 26. lipnja 2025., dana 29. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagateljice osiguranja VT kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-549/2025-3 od 26. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagateljice osiguranja VT za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.943,75 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 167.700,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2022. pa do isplate, na način da se naloži Financijskoj agenciji da izda nalog svim bankama, kod kojih protivnik osiguranja ima otvoren račun i oročene štedne uloge, da protivniku osigurana ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati, zabrani isplatu novčanih sredstva sa računa protivnika osiguranja na drugi račun protivnika osiguranja u zemlji ili inozemstvu, odnosno na račun trećih osoba po nalogu protivnika osigurana u zemlji ili inozemstvu ili u gotovini, sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem P-307/2025.

2. Protiv tog rješenja žali se predlagateljica osiguranja iz svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je glavna djelatnost protivnika osiguranja projektiranje i građenje zgrada, a da osim predmetne zgrade protivnik osiguranja nema drugih projekata u Republici Hrvatskoj te da po primitku kupoprodajne cijene od strane svih kupaca i predaje stanova u posjed neće više imati razloga postojati. Stoga, ističe da bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja može vrlo jednostavno izbjeći ispunjenje tražbine predlagateljice osiguranja kroz likvidacijski ili stečajni postupak, i to osobito jer nema značajnu kratkoročnu ili dugotrajnu imovinu, a postojeća imovina društva je manja od njegovih obveza. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja propustio primijeniti odredbu čl. 344. st. 2. Ovršnog zakona, osobito uzimajući u obzir da prihod kojeg protivnik osiguranja ostvaruje godišnje te imajući u vidu da će od prodaje stanova uprihoditi značajna novčana sredstva, protivniku osiguranja određivanjem privremene mjere ne bi nastala nikakva šteta jer se ne bi poremetilo njegovo poslovanje, niti bi ga se na bilo koji način ugrozilo. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno ukinuti te predmet vratiti sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.943,75 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ). Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Naime, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom, s obrazloženjem da predlagateljica osiguranja nije dokazala daljnju pretpostavku iz čl. 344. st. 1. OZ-a, odnosno da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

6. S takvom odlukom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

8. Nadalje, sukladno čl. 341. st. 2. OZ-a u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

9. Na žalbene navode kojima se predlagateljica osiguranja tek u žalbi poziva na odredbu čl. 344. st. 2. OZ-a, odnosno kojima ukazuje da bi određivanjem privremene mjere protivniku osiguranja nastala tek neznatna šteta, valja reći da je sud drugog stupnja, kao i sud prvog stupnja, prilikom donošenja odluke o osnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere, ovlašten uzeti u obzir samo one navode koji su izneseni u tom prijedlogu. Stoga, u žalbi istaknuti navodi predstavljaju nove činjenice koje sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a nije dozvoljeno isticati tek u žalbi pa iste, kao nedopuštene, u smislu navedene zakonske odredbe, ovaj sud nije razmatrao. Stoga, suprotno žalbenom navodu predlagateljice osiguranja opravdano prvostupanjski sud nije ispitivao jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 344. st. 2. OZ-a uvažavajući da je vezan činjeničnim navodima istaknutim u prijedlog za određivanje privremene mjere.

10. Također, treba napomenuti da nedostatak imovine protivnika osiguranja predstavlja objektivnu opasnost te eventualno postojanje takve opasnosti nije dovoljno da bi se privremena mjera odredila. Naime, predlagateljica osiguranja bila je dužna dokazati subjektivnu opasnost, odnosno da protivnik osiguranja poduzima ili bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju (otuđenje, prikrivanje ili na drugi način raspolaganje imovinom) koja za posljedicu ima sprečavanje ili znatno otežanje naplate tražbine predlagateljice osiguranja. Stoga, suprotno žalbenom navodu pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere jer nije ispunjena druga pretpostavka iz odredbe čl. 344. st. 1. OZ-a.

11. Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu predlagateljice osiguranja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

12. S obzirom na to da predlagateljica osiguranja nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić