REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7157/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. MJ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. MJ protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp -789/2025 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 29. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. MJ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 ) okr. MJ se obvezuje naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40, 00 (četrdeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. MJ proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci presude, te mu je temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 25,00 eura ( dvadeset i pet ) eura.
2. Okr. je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
3. Protiv te presude okr. MJ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
8. Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, valjano cijenio obranu okrivljenika, te iskaze saslušanih svjedoka OJ, UJ i MJV, kao i provedeno suočenje između okrivljenika i svjedoka OJ. Jednako tako valjano su cijenjeni materijalni dokazi u predmetu spisa. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je i ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika prihvaća i ovaj Sud,a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193.stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. Dakle, prvostupanjski sud je na jasan, logičan i prihvatljiv način dao razloge zbog čega smatra da je žalitelj remetio javni red i mir na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.
9. Nadalje, neosnovano je ponovno pozivanje okr. na institut nužne obrane. Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad (članka 18. stavak 2. Prekršajnog zakona). Nužnost obrane ocjenjuje se objektivno tako da se postavi pitanje kako bi postupila svaka razborita osoba u položaju napadnutog u vrijeme poduzimanja obrambene radnje. U konkretnom slučaju, okrivljenik je svojim ponašanjem jasno manifestirao volju za sukobom, u kojoj situaciji se ne može pozivati na nužnu obranu. Osim, toga jasne i valjane razloge zbog čega smatra da se ne radi o nužnoj obrani žalitelja dao je i prvostupanjski sud (str. 7. i 8. t. 10.) pobijane presude. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio, dovodeći u vezu iskaze svjedoka i okrivljenika, zbog čega okrivljenik nije postupao u nužnoj obrani, već predstavlja aktivni čin narušavanja javnog reda i mira.
10. Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu.
11. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu neznatno iznad minimalno propisane za ovo djelo prekršaja, koja je i po ocjeni ovog Suda, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti, te svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i 32. Prekršajnog zakona.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, te je stoga okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, uzimajući u obzir trajanje i duljinu postupka.
13. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 29. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
TJ, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravaka: za spis, žalitelja, i tužitelja.