REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

6 Povrv-63/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I T C d.o.o., OIB 88213863793, Kostrena, Žarka Pezelja 14, kojeg zastupa punomoćnik Sandro Lukić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika BIBETECH LABIN d.o.o., OIB 72156933853, Labin, Vinež 599, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Lukšić Kokić, odvjetnica u Rijeci, Korzo 2, radi isplate iznosa od 40.000,00 eura, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branku Terkoviću iz Labina, Rudarska 7, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-6/2024 od 29. veljače 2024. naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 40.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11.915,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. siječnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa, te je rješenjem o ovrsi izdanim po javnom bilježniku Branku Terkoviću iz Labina, Rudarska 7, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-6/2024 od 29. veljače 2024. naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 40.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. siječnja 2024. pa do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.692,50 eura.

2. Tuženik je u pravovremenom i dopuštenom prigovoru osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U prigovoru je u bitnome naveo da je tuženik po ponudi od 4. svibnja 2023. platio fiksni dio od 5.000,00 eura za izradu projekta fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije te upravljanje projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije, sve u skladu sa Ponudom. Tuženik obrazlaže da nakon Odluke Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 351-05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-1 od 29. studenog 2023. o dodjeli sredstava za projekt izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o. nije došlo do sklapanja Ugovora između tuženika i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, projekt za izgradnju fotonaponske elektrane nije se realizirao te stoga tuženik nije u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos. Naime, utuženi iznos se odnosi na potraživanja tužitelja na ime naknade za uspjeh, a koje bi uključivalo upravljanje projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu i spajanje na mrežu, koje sve radnje tužitelja su izostale budući da do realizacije projekta nije došlo. Tuženik pritom ističe kako je projekt obustavljen budući da je tužitelj inzistirao na radovima izgradnje fotonaponske elektrane te je u tom smislu zatražio dodatnih 30.000,00 eura, a što je tuženiku bilo neprihvatljivo, slijedom čega nije sklopio ugovor sa Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja. Upozorava kako je cijena tužitelja bezrazložno visoka budući da se radi o elektrani od 300 kw, dok je u Republici Italiji cijena 1mw 25.000,00 eura. Pojašnjava da je na temelju ponude izrađen glavni projekt izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije, međutim radnje upravljanja projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije nikada nisu obavljene pa nema osnove za isplatu preostalog iznosa od 45.000,00 eura po ponudi. Tuženik napominje kako je utuženi račun vratio tužitelju te nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

3. Općinski sud u Pazinu se rješenjem od 21. ožujka 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen naslovnom sudu kao stvarno nadležnom.

4. Trgovački sud u Pazinu je rješenjem poslovni broj Povrv-63/2024-3 od 14. svibnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao na tužbi ističući kako je tužitelj u skladu sa ponudom sastavljenom po uputi tuženika ispunio sve svoje obveze, pa je posljedično Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, donijelo odluku KLASA: 351- 05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-1 od 29. studenog 2023. o dodjeli sredstava za projekt izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o., dok činjenica da se tuženik kasnije predomislio kako ipak neće izgraditi fotonaponsku elektranu ne oslobađa istog od ugovorene obveze prema tužitelju. Tužitelj navodi da je prema tuženiku isporučio sve usluge precizirane iz ponude 4. svibnja 2023., a koje se navode u rubrici "predmet usluge", pa čak i dodatnu uslugu koja je rukom dopisana upravo prema zahtjevu zakonske zastupnice tuženika, a što je vidljivo iz korespondencije stranaka u dostavljenoj elektroničkoj pošti. Naknada za "uspjeh" je osnovana i dospjela, što proizlazi iz ugovornog odnosa stranaka, konkretno sadržaja prihvaćen ponude u rubrici "plaćanje". Volja stranaka, s obzirom na sadržaj ugovorenog posla, po stajalištu tužitelja nije sporna. Tužitelj osporava navode tuženika u kojima isti ističe da do zaključenja ugovora po dodjeli sredstava za projekt nije došlo ponašanja tužitelja. Tužitelj je, kao što je to razvidno iz komunikacije u dostavljenoj elektroničkoj pošti, dao jasnu ponudu tuženiku koju je isti prihvatio, i između stranaka nikada nije bilo spora koje su obveze na strani tužitelja, odnosno koje su obaveze na strani tuženika. Ministarstvo je tuženiku dostavio odluku o stavljanju van snage Odluku o dodjeli sredstava za projekt „Izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu” od 8. ožujka 2024. Tužitelj o odluci nikada nije bio obaviješten jer bi inače postupio po odluci Ministarstva, odnosno dostavio bi dodatnu dokumentaciju. Dakle, radi se o očitom manevru tuženika kako bi pokušao prikazati da tužitelj nije izvršavao svoje obveze, a sve kako bi u konačnici izbjegao obvezu plaćanja. Nadalje, tužitelj ističe da nije jedina osoba koja nudi usluge iz ponude.

6. Tijekom postupka tuženik je ustrajao na osporavanju osnove i visine tužbenog zahtjeva. Ponovio je kako je nakon primitka odluke Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, obustavljen projekt budući je tužitelj ustrajao da upravo on izvodi radove izgradnje fotonaponske elektrane, a nakon što je to tuženik odbio, tužitelj je tražio dodatnih 30.000,00 eura vezano za izvođenje radova fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu odnosno nadzor radova, te koordinaciju s raznim tijelima, a što tuženiku nije bilo prihvatljivo te posljedično tome nije sklopio ugovor o dodjeli sredstava sukladno čl. III odluke. Tuženik naglašava kako je tužitelj inzistirao na izvođenju građevinskih radova te da isti bude i eksluzivni dobavljač fotonaponskih panela. Tužitelj dostavlja dopise od 11. prosinca 2023. i 12. prosinca 2023., a vezano za dodatni iznos od 28.400,00 eura koji je tražio tužitelj za drugu fazu izvođenja radova. Tuženik ističe i kako je cijena tužitelja neopravdano visoka obzirom se radi o fotonaponaponskoj elektrani od 300 kW, a u Republici Italiji je cijena od 1 mw 25.000,00 EUR. Usporedbe radi, tuženik pojašnjava kako je jedini osnivač Tuženika BIBETECH S.p.A., Via Molinetto 40, 36075 Montecchio Maggiore, Italija, u Italiji ugradio fotonaponska postrojenja na 3 različite lokacije, Isola Vicentina, Isola i Sarcedo, za koje je ukupno utrošio 979.236,00 eura, a za savjetovanje 18.000,00 eura. C. Naveo je kako je ovom sporu je ključno utvrditi što se smatra “uspjehom” prema ponudi, koje to obaveze tužitelj mora ispuniti da bi imao pravo naplatiti od tuženika 40.000,00 eura, te je li ostvaren uvjet za plaćanje naknade za uspjeh. S time u svezi pojašnjava da tužitelj nije u potpunosti izvršio sve svoje obveze, odnosno usluge iz ponude od 4. svibnja 2023. Prema ponudi, usluge se sastoje od izrade glavnog projekta izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibetech Labin d.o.o. i upravljanje projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibetech Labin d.o.o. Cijena usluge sastoji se od fiksnog dijela u iznosu od 5.000,00 eura za “izradu glavnog projekta izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibetech d.o.o. Vinež 599, Grad Labin” što uključuje slijedeće taksativno navedene usluge prema ponudi: izradu analize isplativosti ugradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije, izradu glavnog projekta izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije, ispunjavanje zahtjeva za dobivanje EES, pregled dokumentacije, prijava na Javni poziv FZOEO, te naknade za uspjeh u iznosu od 45.000,00 eura za “upravljanje projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibetech Labin d.o.o. Vinež 599, Grad Labin” što uključuje slijedeće taksativno navedene usluge prema ponudi: kreiranje ugovora za izvođenje radova, nadzor, komunikaciju sa HEP-om, administrativne poslove, ispunjavanje obrazaca, izvještavanje prema FZOEU i dr., koordinacija svih projektnih aktivnosti, prijavu na javni poziv FZOEU – 40% bespovratnih sredstava, preporuku za druge izvore financiranja, prijavu za dodjelu sredstava Ref.br.: MF-2023-1-1. Po izvršenju izrade glavnog projekta i pripreme dokumentacije, tužitelj je platio fiksni dio u iznosu od 5.000,00 eura kako je i ugovoreno prema ponudi. Međutim, nakon Odluke Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 351-05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23- 1 od 29. studenog 2023., nije došlo do sklapanja ugovora između tuženika i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja sukladno članu III. Odluke, te je i sama Odluka stavljena van snage. Projekt za izgradnju fotonaponske elektrane nije se realizirao u dijelu koji se odnosi na iznos potraživanja tužitelja na ime naknade za uspjeh, a koje bi uključivalo upravljanje projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu i spajanje na mrežu. Prihvat ponude, odnosno ugovor, bio je sklopljen pod odgodnim uvjetom realizacije projekta, odnosno izrade glavnog projekta izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibetech Labin d.o.o., i upravljanje projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibetech Labin d.o.o. Prema članku 297. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, potrebno je da se uvjetu udovolji kako bi učinci ugovora nastali od trenutka njegova sklapanja, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Odluka nadležnog posredničkog tijela o financiranju/dodjeli bespovratnih sredstava koja se navodi u spornoj ponudi je stavljena van snage Odlukom o stavljanju van snage Odluke o dodjeli sredstava za projekt Izgradnja fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech d.o.o. Labin, KLASA: 351-05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-4. Tuženik ističe kako uspjeh, odnosno realizacija projekta kao odgodni uvjet, a koja je po Ponudi uključivala ugovorene usluge upravljanja projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibetech Labin d.o.o. i spajanje na mrežu nikada nije ostvaren, te sukladno tome Tužitelj nema pravnu osnovu za naknadu za uspjeh u iznosu od 40.000,00 eura. Navod tužitelja da o Odluci o stavljanju van snage Odluke o dodjeli sredstava za projekt “Izgradnju fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu” od 8. ožujka 2024. nikada nije obaviješten jer da bi inače postupio po odluci Ministarstva odnosno da bi dostavio dodatnu dokumentaciju je nejasan. Naime, zakonski zastupnik tužitelja PČ je mailom od 11.12.2023. dostavio tuženiku obavijest vezano za rok od 15 dana od dana zaprimanja Odluke za dostavu izjave korisnika vezano za zatvaranje financijske konstrukcije, te je bio upoznat s dokumentacijom koju je bilo potrebno dostaviti. Tuženik nije dostavio traženu izjavu Korisnika kojom potvrđuje da nisu nastupile promjene odnosno okolnosti projekta koje bi utjecale na ispravnost dodjele sredstava niti dokaz o zatvorenoj financijskoj konstrukciji iz razloga što je tužitelj inzistirao da upravo on bude izvođač radova i dobavljač panela, odnosno da mu bude plaćeno dodatnih 28.400,00 eura.

6. Stranke su do zaključenja prethodnog postupka u spis dostavile isprave koje je sud pregledao, te je proveo dokaz saslušanjem stranaka, zakonskog zastupnika tužitelja PČ te zakonske zastupnice tuženika ŽČ i svjedoka predloženih po tužitelju ĐČ i PČM i tuženiku BČ. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka CČ, zakonskog zastupnika IFC d.o.o. Rijeka predloženog po tužitelju na okolnosti utvrđenja obavlja li IFC d.o.o. iste usluge koje je tužitelj obavio prema ponudi 4. svibnja 2023., budući da navedena okolnost nije od utjecaja na odluku o glavnoj stvari. Naime, tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj jedini ovlašteni izvođač predmetnih radova, pa je provođenje predloženog dokaza nepotrebno i neekonomično. Također, sud nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske i tehničke struke, predloženom po tužitelju na okolnost utvrđivanja činjenice koje osobe na području Republike Hrvatske, a osim tužitelja, su ovlaštene obavljati usluge koje proizlaze iz predmetne ponude, iz istih razloga.

7. Budući da stranke postupka nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je na glavnoj raspravi održanoj 10. lipnja 2025. proveo dokazni postupka uvidom u prijedlog za ovrhu s rješenjem i prilozima (stranica 1-136 spisa), prigovor protiv rješenja o ovrsi s prilozima (stranica 138-147 spisa), odluku o dodijeli sredstava, elektroenergetsku suglasnost, glavni projekt, nacrte, račune, izjavu prijavitelja s prilozima, elektroničku pošta (stranica 161-271 spisa), odluku od 8. ožujka 2024. (stranica 280-281 spisa), pisanu izjava PČ (stranica 287 spisa), prijevod računa i knjigovodstvene dokumentacije, elektroničku pošta, pisane izjave svjedoka MČ, zakonske zastupnice tuženika ŽČ (stranica 292-368 spisa), čitanjem iskaza zakonske zastupnice tuženika ŽČ i svjedoka BČ (stranica 376-380 spisa), čitanjem potvrde Porezne uprave (stranica 390 spisa), čitanjem iskaza svjedokinja PČM, OČ te zakonskog zastupnika tužitelja PČ (stranica 396-402 spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 40.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. siječnja 2024. pa do isplate.

10. Nije sporno da su stranke postupka bile u ugovornom odnosu temeljem po tuženiku prihvaćene ponude tužitelja od 4. svibnja 2023. Nadalje, nije sporno da je tužitelj za tuženika izradio glavni projekt izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o., te da je tuženik tužitelju za obavljene radove platio iznos od 5.000,00 eura. Nije sporno da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, donijelo odluku KLASA: 351-05/23- 18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-1 od 29. studenog 2023. o dodjeli sredstava za projekt izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o., a u svezi s tom odlukom nije sporno da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja odlukom KLASA: 351-05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-4 stavilo van snage odluku o dodjeli sredstava za projekt Izgradnja fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech d.o.o. Labin.

11. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu novčanog iznosa od 40.000,00 eura temeljem zaključenog ugovora sa tužiteljem obzirom da nije došlo do realizacije projekt izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o. Sporno je tko je odgovoran za nerealizaciju tog projekta te ukoliko je tužitelj odgovoran, sporno je otklanja li navedena odgovornost obvezu tuženika na isplatu utužene tražbine. Sporno je također je li ugovor zaključen sa odgodnim uvjetom kako to navodi tuženik, a u svezi s time sporan je sadržaj uvjeta te uzročno-posljedična veza nastupa uvjeta sa obvezom na isplatu utužene tražbine. sa li navedena odgovornost. Dakle, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u račun br. 56/S1 od 11. prosinca 2023. (stranica 9, 271 spisa) utvrđeno je da je tužitelj tuženiku obračunao uslugu „izrade glavnog projekta fotonaponske elektrane, prijavu i vođenje projekta – naknada za uspjeh“ u iznosu od 40.000,00 eura s dospijećem 10. siječnja 2024. Navedeno zaduženje odgovara knjigovodstvenom stanju tužitelja prema sadržaju otvorenih stavaka, konto 1200 (stranica 15 spisa).

13. Uvidom u ponudu br. 023/2023 od 4. svibnja 2023. (stranica 13-14, 164- 165, 261-262 spisa) utvrđeno je da je tužitelj ponudio a tuženik prihvatio uslugu „izrade glavnog projekta izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibitech d.o.o. 599 Vinež, Labin, upravljanje projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na krovu Bibitech d.o.o. 599 Vinež, Labin“ za iznos od 50.000,00 eura, pritom fiksni dio iznosi 5.000,00 eura dok naknada za uspjeh iznosi 45.000,00 eura. Predmet usluge je: „izrada analize isplativosti ugradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije, izrada glavnog projekta izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije, ispunjavanje zahtjeva za dobivanje EES, pregled dokumentacije, prijava na Javni poziv FZOEO i dr., prijava na Javni poziv FZOEO, kreiranje ugovora za izvođenje radova, nadzor komunikaciju sa HEP-om, administrativne poslove, ispunjavanje obrazaca, izvještavanje prema FZOEU i dr., koordinacija svih projektnih aktivnosti, prijavu na javni poziv FZOEU – 40% bespovratnih sredstava, preporuku za druge izvore financiranja, prijavu za dodjelu sredstava Ref.br.: MF-2023-1-1.“ U ponudi se dalje navodi da je rok za plaćanje 30 dana od isporuke usluge, te da se plaćanje provodi po sistemu fiksnog troška te naknade za uspjeh. U svezi s time ponuda jasno definira: „Naručitelj će uplatiti Ponuditelju fiksni trošak u iznosu od 5.000,00 eura po izvršenju stručnih radova i usluga – Izrade Glavnog projekta FNE i priprema dokumentacije (uz pisanu potvrdu istoga od strane ITC d.o.o., podnesen Zahtjev za dobivanje EES prema HEP-u – email.“ Dalje ponuda definira: „Nakon donošenja Odluke nadležnog posredničkog tijela o financiranju/dodjeli bespovratnih sredstava za projektni prijedlog za Projekt u korist poduzeća Bibitech d.o.o., Naručitelj će u daljnjem roku od 30 dana uplatiti Ponuditelju naknadu za uspjeh u iznosu od 40.000,00 eura, a ostatak od 5.000,00 eura spajanjem na mrežu u roku od 30 dana.“

13.1. Slijedom činjenice prihvaćene ponude stranke su sklopile ugovor temeljem odredbi članka 252. stavka 1. i 262. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje u tekstu: ZOO).

13.2. Cijeneći sadržaj sklopljenog ugovora (prema ponudi od 4. svibnja 2023.) sud zaključuje kako je riječ o ugovoru od dijelu kojim se tužitelj kao izvođač obvezao tuženiku kao naručitelju obaviti određeni posao, kao što je izrada neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a tuženik se obvezao tužitelju platiti naknadu., kako to propisuju odredbe članka 590. ZOO-a.

13.3. Prema odredbi članka 319. stavka 1. ZOO-a odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom. Nadalje prema odredbi članka 320. stavka 1. ZOO-a u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane. Nejasne odredbe u besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika, a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih činidaba (stavak 2.).

13.3.1. Sud smatra kako u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 319. stavka 1. ZOO-a budući da su sve odredbe ugovora jasne pa ih valja primijeniti onako kako glase. S time u svezi valja istaknuti kako iz komunikacije stranaka obavljene putem elektroničke pošte u periodu od 30. ožujka 2023. do 4. svibnja 2023. (stranica 263-269 spisa) proizlazi kako su stranke postigle suglasnost volja oko sadržaja ugovora odnosno ponude od 4. svibnja 2023. koju je tuženik prihvatio. Suprotstavljena stajališta stranaka oko dospijeća ugovorene obveze „naknade za uspjeh“ ne znači da su odredbe ugovora nužno sporne, kako će se to u nastavku dodatno obrazlagati.

14. Uvidom u Odluku o dodjeli sredstava za projekt Izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o. Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 351-05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-1 od 29. studenog 2023. (stranica 16-19, 161-163 spisa) utvrđeno je da je Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja dodijelilo tuženiku bespovratna sredstva u iznosu od 224.560,00 eura za financiranje projekta Izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o.

15. Uvidom u elektroenergetsku suglasnost HEP ODS d.o.o. od 13. lipnja 2023. (stranica 22-27, spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao punomoćnik tuženika ishodovao predmetnu elektroenergetsku suglasnost radi priključenja sunčane elektrane na elektroenergetsku mrežu koja je izgrađena u Vinežu, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], snage 300,00 kVA, sa obračunskim mjestom Bibetech Labin d.o.o.

16. Uvidom u glavni projekt izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o. (stranica 28-94, 173- 238 spisa) utvrđeno je da je tužitelj za tuženika izradio glavni projekt izgradnje fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije.

17. Uvidom u prijavni obrazac, izjave prijavitelja (stranica 96-114, 240-258 spisa) utvrđeno je da je tuženik pripremio prijavnu dokumentaciju radi apliciranja na Poziv za dodjelu sredstava, Proizvodnje električne energije kojeg je objavio Modernizacijski fond, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a prema kojoj dokumentaciji se ukupna vrijednost ulaganja procjenjuje na 320.800,00 eura dok zatraženi iznos sredstava potpore (bespovratnih sredstava) iznosi 224.560,00 eura.

18. Uvidom u dopis tuženika od 18. siječnja 2024. (stranica 127-128 spisa) utvrđeno je da je tuženik vratio utuženi račun br. 56/S1 od 11. prosinca 2023. tužitelju, dok iz potvrde Porezne uprave proizlazi da tuženik predmetni račun nije unosio u poslovne knjige te posljedično nije koristio pravo na odbitak pretpotreza.

19. Uvidom u Odluku o stavljanju van snage Odluke o dodijeli sredstava za projekt Izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o. Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 351-05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-4 od 8. ožujka 2024. (stranica 280-281 spisa) utvrđeno je da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Odluke o dodijeli sredstava za projekt Izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o. Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: 351-05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-1 od 29. studenog 2023. stavilo van snage budući da Bibitech d.o.o. nije dostavio dokumentaciju kojom dokazuje zatvorenu konstrukciju Fondu za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti za projekt Izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o., a o čemu je Fond obavijestio Ministarstvo elektroničkom poštom od 12. veljače 2024.

20. Uvidom u komunikaciju stranaka obavljenu putem elektroničke pošte od 11. prosinca 2023. (stranica 356-358 spisa) utvrđeno je da je tuženik obavijestio tužitelja o dopisu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 30. studenoga 2023. kojim tuženiku dostavlja Odluku o dodijeli sredstava za projekt Izgradnje fotonaponske elektrane u proizvodnom pogonu Bibitech Labin d.o.o. Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: 351-05/23-18/140, URBROJ: 517-04-1-1-23-1 od 29. studenog 2023. te pritom žurno traže dostavu isprava o zatvorenoj financijskoj konstrukciji (u roku od 14 dana). Tužitelj je, nastavno na tuženikovu elektroničku poštu od 11. prosinca 2023., zatražio dostavu podataka o zatvaranju financijske konstrukcije kako bi što žurnije pripremio Izjavu Korisnika te je vratio tuženiku na pečat i potpis. Ujedno je tuženiku dostavio utuženi račun. Nastavno na komunikaciju nije razvidno da je tuženik dostavio tužitelju tražene podatke, već je elektroničkom poštom od 11. prosinca 2023. zatražio očitovanje tužitelja budući da smatra da je nadzor i koordinacija projekta tj. tehnička konzultacija u fazi izvođenja radova već trebala biti uključena u ponudi od 4. svibnja 2023. Tužitelj odgovara elektroničkom poštom od 12. prosinca 2023. (stranica 359 spisa) te pojašnjava da se druga faza sastoji od izrade plana i programa ispitivanja (OPP), izrade elaborata (EUEM), izrade elaborata podešenja zaštite (EPZ), ispitivanje s izradom protokola, stručni nadzor izgradnje i puštanje pod napon fotonaponske elektrane. Prema navodima tuženika iz elektroničke pošte od 12. prosinca 2023. proizlazi kako bi druga faza u skladu sa troškovnikom iznosila 28.400,00 eura, od toga 18.200,00 eura bi se odnosilo na dokumentaciju, ispitivanja i elaborate (PPI, EUEM, EPZ) dok bi se ostatak od 10.200,00 eura odnosio na stručni nadzor građenja i puštanja pod napon fotonaponske elektrane (stranica 360 spisa).

21. Poslovna dokumentacija tuženika koja se odnosi na ulaganja člana društva tuženika u fotonaponske elektrane na području Talijanske Republike (stranica 292-355 spisa) nije posebno obrazlagana budući da nije od utjecaja na odluku o glavnoj stvari. Naime, sadržaj iste dokumentacije ne doprinosi utvrđenju odlučnih činjenica u ovom sporu.

22. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika ŽČ (stranica 367, 377-379 spisa) u bitnome proizlazi da su tužitelja angažirali radi izrade glavnog projekta te pripreme dokumentacije za prijavu. Prihvatili su ponudu tužitelja koja je uključivala usluge upravljanja projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije. ponuda se sastojala od dva dijela, fiksnog od 5.000,00 eura i naknade za uspjeh od 45.000,00 eura. Problemi da započinju nakon Odluke Ministarstava gospodarstva i održivog razvoja kada je gosp. PČ dao na znanje da bi tužitelj trebao biti angažiran kao izvršitelj radova elektrane i nabavke panela jer da u suprotnom može utjecati na ishod natječaja. Nakon što im je postalo jasno da bi tužitelj mogao utjecati na izvedbu projekta, a time i na financiranje od strane Ministarstva, donijeli su odluku da neće zaključiti ugovor sa Republikom Hrvatskom o dodijeli bespovratnih sredstva te su o tome obavijestili nadležno Ministarstvo u prosincu te 2023. godini. Zastupnika tužitelja, gosp. PČ su također obavijestili telefonskim putem, kada ju je upozorio da griješe s odlukom. U siječnju ili veljači dobili su račun tužitelja sa utuženim iznosom kojeg su vratili tužitelju jer smatraju da projekt nije uspješno realiziran, pa stoga tužitelj nema pravo na naknadu za uspjeh. Često je komunicirala sa gosp. PČ, elektroničkom poštom, sms porukama i putem telefonskih poziva. Sve je bilo u redu do trenutka kada se počelo raspravljati o drugoj fazi projekta koja se odnosila na izgradnju elektrane. U tim razgovora je insinuirano da je nepisani dogovor da će oni, tužitelj, biti izvođač radova i da će oni nabavljati panele. Nakon što je razgovarala sa BČ i odvjetnicom gosp. PČ je obavijestila kako nisu sa tužiteljem zaključili ugovor za drugu fazu, tada je on smekšao priču te im je ponudio uslugu koja bi se sastojala u nadzoru izvođenja radova druge faze, te u tom smislu dostavio ponudu na 28.500,00 eura. Nisu ponudu prihvatili jer je cijena bila previsoka za njih, te su posljedično odustali od cijelog projekta. Gosp. PČ joj je u telefonskom razgovoru rekao da se telefonskim putem u Ministarstvo lako može utjecati na ishod natječaja te da se lako može u Ministarstvu ukazati na nedostatke u dokumentaciji. Nije joj bilo svejedno te je osjećala nelagodu. Sve informacije prenijela je BČ te su zaključili da je povjerenje prema tužitelju ozbiljno narušeno, te da je time ugrožena uspješnost izvedbe cijelog projekta, a kako se radi o strogim pravilima o dodjeli bespovratnih sredstva, bojali su se da će morati naknađivati štetu odnosno plaćati penale i naknade državi za eventualne propuste na koje je mogao utjecati i tužitelj prilikom izvedbe ugovorenog projekta. Treba razumjeti da je tužitelj bio angažiran za cjelokupne dokumentacije i o njemu je ovisila pravovremenost prijedloga i izvješća za sredstva, u biti mogu reći da je po njemu ovisila uspješnost našeg projekta.

23. Iz iskaza svjedoka BČ (stranica 363-364, 379-380 spisa) proizlazi da potvrđuje navode zakonske zastupnice tuženika ističući u bitnome da ne poznaje hrvatski jezik pa je sa tužiteljem kontaktirao putem ŽČ koja ga je kao skupštinu društva tuženika o svemu obavještavala. Nakon što mu je ŽČ prenijela insinuacije PČ o tome da bi njegovo društvo trebalo biti izabrano za izvođača jer da će u protivnom poduzeti mjere protiv njih pred Ministarstvom, donio je odluku da se odriču dodijeljenih bespovratnih sredstava u iznosu od 250.000,00 eura, sve kako bi izbjegli bilo kakve probleme sa Republikom Hrvatskom. Napominje da tuženik već 7 godina radi na području Hrvatske, dobavljači tuženika su pretežito na području Hrvatske, a svih tih 7 godina tuženik pozitivno posluje, nikada nije imao dugovanja ni prema zaposleniku, ni prema dobavljaču, ni prema kupcu.

24. Iz iskaza svjedokinje PČM (stranica 396-397 spisa) proizlazi u bitnome da je u kritično vrijeme bila zaposlenica tuženika, da je tuženik bio zainteresiran za dodjelu bespovratnih sredstava za ugradnju fotoćelija, te da su u tom smislu prikupljali potrebnu dokumentaciju. Poznato joj je da je na tom projektu bio angažiran tužitelj jer je neposredno komunicirala sa zaposlenicom tužitelja koja ju je upućivala na dokumentaciju koju treba pripremiti kako bi projekt mogli prijaviti na natječaj. Nadređena joj je bila ŽČ, a njoj je bio nadređen vlasnik firme, talijan MČ. Sjeća se da su bili zaprimili jedan račun od tužitelja kojeg nisu podmirili, jer je takva bila uputa vlasnika i odvjetnice kako joj je EČ prenijela. Zna da je između stranaka postupka zaključen ugovor, taj je ugovor imala u rukama jer ga je spremila u odgovarajuću dokumentaciju, međutim ne sjeća se što je u tom ugovoru pisalo. Smatra da je sa tužiteljem bila korektna suradnja,nije primijetila napetosti ili problem u razgovoru sa PČ. ŽČ je bila u neposrednoj komunikaciji sa PČ, a sjećam se također da je ŽČ pokazala određeno nezadovoljstvo budući da MČ nije bio zadovoljan kako se projekt odvija. ŽČ se nalazila u svojoj kancelariji, ona bi samo proslijedila poziv PČ ili nekog drugog te nije slušala njihov razgovor. Također PČ je bio kod njih dva puta, možda i više, nije slušala o čemu on i ŽČ razgovaraju.

25. Iz iskaza svjedokinje AČ (stranica 398 spisa) u bitnome proizlazi da je u periodu od 23. travnja 2022. do 7. kolovoza 2024. bila zaposlena u društvu tuženika na poziciji administratora. Zajedno sa njom bila je zaposlena i kolegica PČM. Nadređena joj je bila ŽČ, a njoj je bila nadređena uprava matične tvrtke iz Italije. ŽČ postupala je u skladu sa nalozima dobivenima od uprave iz Italije. njihov osnivač je Bibetech Spa Italija, te su sva plaćanja išla preko spomenutog osnivača. Stoga nisu imali uvid u nikakva plaćanja. Poznato joj je da je njihova firma surađivala sa tužiteljem. Radilo se o projektu koji je trebao služiti kao osnova za dobivanje bespovratnih sredstava. Nekoliko puta je komunicirala sa gospodinom PČ. Komunikacija sa PČ je bila korektna, a što se dešavalo između ŽČ i PČ, odnosno je li u toj komunikaciji bilo nekakvih problema, ne znam. Nije joj poznat sadržaj razgovora koji su se vodili između tužitelja i tuženika. Ne sjeća se kako je završio natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava.

26. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja PČ (stranica 398-401 spisa) u bitnome proizlazi da mu se ŽČ u ime tuženika obratila u siječnju 2023., a da su sa analizom bili gotovi u veljači 2023. Tuženik je prvo dostavio svoje račune za potrošenu električnu energiju unatrag 5 godina, na temelju kojih su mu sastavili projekciju isplativosti ugradnje fotonaponskih panela. Komunikacija se prvenstvo odvila putem telefona i elektroničke pošte između ŽČ i njega osobno u fazi pregovara. A kasnije, kada su već krenuli u izradu projekta jednom je i osobno bio prisutan u sjedištu tuženika u Labinu. Ministarstvo gospodarstva raspisalo je javni poziv, iz kojeg je bilo razvidno da će se iz sredstava fonda financirati 70 % utrošenog novca, a važno je za reći da se tih 70 % financiranja odnosi i na izradu projekta, izvođenje radova i nadzor. Tuženik je bio zainteresiran za taj javni poziv. Tijekom pregovora ŽČ mu je u više navrata spomenula prijašnje probleme koje je tuženik imao sa ranijim suradnicima koji su im pripremali projektnu dokumentaciju. U tom smislu iskazivala je nezadovoljstvo situacijom odnosno ugovorom koji je previđao obvezu plaćanja za izradu projektne dokumentacije čak i u slučaju neuspjeha na natječaju. Stoga je upravo na njezino inzistiranje u ponudu od travnja 2023., kao konačnu ponudu za koju potvrđuje da se nalazi na listu 13-14 spisa, ukupna cijena odlučena na 50.000,00 eura koja se odnosi na izradu glavnog projekta te upravljanje projektom i administracijom za ugradnju fotonaponske elektrane, rastavljena na fiksni dio od 5.000,00 eura i naknadu za uspjeh od 45.000,00 eura. Napominje da je fiksni dio određen upravo na inzistiranje ŽČ. Pojašnjava da taj način poslovanja nisu upražnjavali do tog slučaja. njihovo redovno poslovanje sa korisnicima se odvijalo na način da bi ugovorili naknadu za usluge koju bi klijent plaćao po izvršenoj usluzi i ispostavljenom računu neovisno o uspjehu na natječaju. U ovom slučaju su plaćanje ove druge naknade od 45.000,00 eura vezali za činjenicu uspjeha na natječaju, a uspjeh na natječaju je dokazan donošenjem odluke nadležnog tijela o financiranju odnosno dodjeli bespovratnih sredstava u korist tuženika, kako je u ponudi ugovoreno. Ističe da je njihova uspješnost na natječajima čak 99 %, stoga su očekivali uspjeh i na ovom natječaju, međutim za svaki slučaj ugovorili su također mogućnost primjene zgotovljenog konkretnog projekta i na druge natječaje, konkretno natječaj raspisan od FZOEU u kojima bi sredstva bila financirana sa 40 % za izradu projekta, izvođenje radova i nadzor. Drugim riječima, sa tuženikom su dogovorili da će se ova ponuda odnositi i na eventualne mogućnosti tuženikova apliciranja na druge natječaje za slučaj da ovaj konkretan ne uspije. Naime, sa ovim fiksnim dijelom od 5.000,00 eura ne bi pokrili ni troškove izrade projektne dokumentacije. Naplatom samo fiksnog dijela poslovali bi u minusu. Kada se izračuna subvencija od 70 % proizlazi da bi stvarni trošak tuženika u konkretnom slučaju iznosio 15.000,00 eura. Ovo sve je istaknuto tijekom pregovora sa ŽČ, te ja na obostranu suglasnost i zadovoljstvo sastavljena ponuda od travnja 2023. koju je tuženik prihvatio, te su na temelju te ponude krenuli u izradu projektne dokumentacije. Uzgred spominje da je upravo ŽČ na str. 1. ponude u rubrici "predmet usluge" rukom ispisala dodatnu točku "Prijava za dodjelu…". Komunikacija se u nastavku suradnje odvila besprijekorno. Tražili su dostavu potrebne dokumentacije te na temelju nje izradili projekt. Tuženik je projekt parafirao, a oni su ga preporučenom pošiljkom dostavili nadležnom Ministarstvu. Na temelju projekta tuženik je ishodovao odluku o dodjeli sredstava nadležnog Ministarstva, te je time tražbina dospjela. Čim je tuženik dobio odluku nadležnog Ministarstva obavijestio ih je rezultatima natječaja. Još uvijek nisu isticali problem oko plaćanja dogovorene naknade. U razgovoru sa ŽČ, kada mu je rekla da tuženik planira angažirati izvođače iz Italije na izgradnji termoelektrane, upozorio je ŽČ da treba voditi računa o uvjetima subvencioniranja, i to posebno o efikasnosti ugrađenih fotoćelija, jer, naime, ukoliko tuženik kao investitor ili njegov izvođač ne poštuje ugovorena pravila subvencioniranja koja su unaprijed detaljno određena dolazi do penala odnosno do mogućnosti da tuženiku budu uskraćena planirana subvencionirana sredstva. Nakon toga je ŽČ, a nakon razgovora sa svojim šefovima u Italiji, telefonskim putem izrazila nezadovoljstvo ugovorenom naknadom za tužitelja ističući da je previsoko određena. To ga je začudilo, jer su o tome pregovarali i ponudu sastavili prema želji tuženika. Nije mu životno ni logično jasno zašto bi tuženik odustao od subvencioniranja, uvjeti su ostali isti, nikakva nova okolnost se nije desila, po njegovoj procjeni tuženik bi u roku od 3 godina povratio uložena sredstva, a nakon toga godišnje prihodovao od oko 80.000,00 eura obzirom da je riječ o fotoelektrani snage 300 kw. Njegova firma ima trenutno najviše projekata energetske obnove u Hrvatskoj. Do sada su svi projekti realizirani do kraja, a pod time misli da je investitor, kao što bi to bio primjer u ovom slučaju, izgradio i stavio u funkciju fotoelektranu. Ovime se bavi već 15 godina. Kada mu se prezentira dio troškovnika koji se odnosi na drugu fazu izvođenja radova, a koji se nalazi u elektroničkoj pošti na listu 360-361 spisa odgovara da se radi o dijelu troškovnika koji čini sastavni dio troškovnika priležnog projektnoj dokumentaciji na temelju koje se traži subvencioniranje. Po izraženom troškovniku za drugu fazu izvođenja radova koja uključuje izradu plana i programa ispitivanja, izradu elaborata utjecaja na mrežu i podešenja zaštite te ispitivanja s izradom protokola, taj dio iznosi 18.200,00 eura dok stručni nadzor izgradnje i puštanja pod napon fotonaponske elektrane iznosi 10.200,00 eura, dakle sveukupno 28.400,00 eura. Pojašnjava da se ti radovi ne odnose na radove tužitelja koje se obvezao izvoditi temeljem ranije spomenute ponude. Ovo je druga faza radova koju će izvoditi izvođač kojeg će tuženik odabrati. U ponudi su utanačili da će tuženik tužitelju preostalih 5.000,00 eura platiti nakon puštanja fotoelektrane u pogon. Točno je da će za tuženika nastati troškovi koji su predviđeni troškovnikom za drugu fazu, međutim i ti troškovi se subvencioniraju. Dalje pojašnjava da su ove isprave koje je potrebno pribaviti u drugoj fazi radova obavezna zakonska regulativa. Valja razumjeti da ovi elaborati i ispitivanja koja se navode u troškovniku druge faze radova su dosta zahtjevni, njegova firma ih je znala izvoditi dok su imali zaposlenu osobu koja je bila povezana sa HEP-om pa je znala koje korake valja u ispitivanju poduzeti, međutim u novije vrijeme te usluge ne pružaju. Na Hrvatskom tržištu je jako mali broj firmi koje će te usluge moći pružati. Preporuka je da se kontaktira HEP pa da HEP investitora uputi na kontakte s kojima surađuje na konkretnom tržištu u pogledu izrade elaborata i ispitivanja. Investitor može sam doći do osoba koje pružaju navedene usluge, samo zbog specifičnosti Hrvatskog tržišta posebno u pogledu suradnje sa HEP-om, preporuka je da se za izradu elaborata i ispitivanja odaberu izvođači koji već imaju iskustava u tome na tom konkretnom tržištu. Troškovnik o kojemu je govorio je sastavni dio natječajne dokumentacije, moguće je da u cijeni opisanih radova može biti odstupanja, to će ovisit o stanju ponude i potražnje na tržištu, ali nikako ne stoji tvrdnja da je povrh ugovorenih 50,000,00 eura tražio dodatnih 28.400,00 eura, to ne proizlazi niti iz ove elektroničke pošte, niti je dao tuženiku ponudu za izradu elaborata i ispitivanje odnosno za stručni nadzor izgradnji puštanja pod napon elektrane. O ovom potonjem nisu niti pregovarali. Nije točno da je htio biti angažiran u nabavljanju panela. Tuženik kao izvođača može koristiti bilo koju firmu sa područja EU, bitno je da paneli odgovaraju specifikacijama iz natječaja. Sredstva iz fonda ne povlače na temelju poznanstva s nekim već na temelju dobro pripremljenih projekata. Nikada nije ŽČ rekao da bi na temelju svojih poznanstva mogao dovesti u pitanje izvedbu tog projekta ukoliko se ne slušaju njegove upute, niti je na bilo koji način to sugerirao. Na ishod natječaja i u konačnici na izvedbu projekta nije moguće utjecati jer je riječ o složenoj hijerarhiji koja uključuje provjeru projekata u nekoliko faza, i na nekoliko razina i od strane različitih institucija.

27. Sud je iskaze svjedokinja ŽČM i OČ u cijelosti pozitivno vrijednosno cijenio budući je riječ o neposrednim, uvjerljivim iskazima. Međutim, iz navedenih iskaza nije moguće utvrditi odlučnu činjenicu, a ta je je li tužitelj ucjenom, prijetnjom ili na drugi nezakonit način utjecao na odluku tuženika o odustanku od provedbe projekta. Naime, kako to suglasno proizlazi iz iskaza saslušane zakonske zastupnice tuženika ŽČ te svjedoka BČ, tuženik je odustao od projekta obaviješću Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja o odluci da neće zaključiti ugovor sa imenovanim Ministarstvom. Kako to proizlazi iz iskaza zakonske zastupnice tuženika ŽČ te svjedoka BČ, svjedok MČ nije izravno komunicirao sa tuženikom već je to činila zakonska zastupnica tuženika ŽČ koja je svjedoku, kao ovlaštenoj osobi člana društva tuženika, prenosila sadržaj razgovora. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika ŽČ proizlazi da je zakonski zastupnik tužitelja PČ, u telefonskom razgovoru istoj predočio mogućnost utjecaja na odluku Ministarstva u slučaju da tužitelj ne bude izabran kao izvođač odnosno nabavljač fotonaponskih panela. Međutim, navode zakonske zastupnice tužitelja osporava tužitelj, te u svom iskazu zakonski zastupnik tužitelja PČ pojašnjava kako je tuženiku odnosno zakonskoj zastupnici tuženika na obavijest o mogućnosti angažiranja stranog društva na izvođenju radova predočio kako valja voditi računa o odredbama natječaja posebno glede izvođenja radova i korištenja odgovarajućeg materijala radi mogućih penala. Dakle, sadržaji iskaza su u suprotnosti. Na temelju ocjene neposrednosti, uvjerljivosti iskaza sud nije mogao dati pozitivnu ocjenu iskazu zakonske zastupnice tuženika, ovo iz razloga jer je jednako tako neposredno, uvjerljivo iskazivao i zakonski zastupnik tuženika PČ. Međutim, budući da navodi zakonske zastupnice tuženika (i svjedoka BČ koji prenosi svoje posredno znanje) nisu podržani nikakvim drugim dokaznim sredstvima, sud iste nije cijenio kao vjerodostojne u dijelu koji se odnosi na pritisak tužitelja da bude izabran kao izvođač druge faze projekta. Sud je prihvatio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka BČ u dijelu u kojemu su međusobno suglasni te suglasni dokumentaciji u spisu. Na temelju tako prihvaćenih iskaza, a u nedostatku drugih dokaza sud nije mogao utvrditi da bi tužitelj snosio odgovornost odnosno krivnju za obustavu projekta. Tužitelj, kako proizlazi iz ranijeg obrazloženja, nije svojim propustom ili pogrešnim radom doprinio donošenju Odluke Ministarstva kojom se stavlja van snage Odluka Ministarstava o dodjeli bespovratnih sredstava.

28. Slijedom navedenog, kraj nesporne činjenice da su stranke postupka bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora koji nije raskinut, a kojim je jasno propisana obveza tuženika da plati tužitelju naknadu za uspjeh u iznosu od 40.000,00 eura nakon donošenja Odluke nadležnog posredničkog tijela o financiranju/dodjeli bespovratnih sredstava za projektni prijedlog, cijeneći da je takva Odluka Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja donijeta, a stavljena je van snage na temelju postupanja tuženika (na koje tužitelj nije mogao utjecati), to je tuženik u obvezi tužitelju podmiriti ugovorenu naknadu za uspjeh u iznosu od 40.000,00 eura sukladno odredbi čanka 590. ZOO-a, a kako je tuženik u zakašnjenju budući je tražbina dospjela 10. siječnja 2024. (rok je 30 dana nakon donošenja Odluke Ministarstva), to je u obvezi platiti i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. ZOO-a. naime, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a u vezi sa člankom 183. stavkom 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu, pa je tijek zateznih kamata određen po tom pravilu, a prema dospijeću računa naznačenom u utuženom računu. S time u svezi, valja pojasniti da je tužitelj, sukladno odredbi članka 438. stavka 3. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/2023). Dakle, tužitelj je osnovano i zakonito zatražio zakonske zatezne kamate na utuženu tražbinu u dosuđenom periodu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti. Na temelju svega iznijetog, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kako je odlučeno u izreci presude.

29. Sud nije prihvatio navode tuženika da je predmetni ugovor zaključen pod odgodnim uvjetom. Naime, prema odredbi članka 297. stavak 1. ZOO-a ugovor je sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. U konkretnom slučaju nastanak ugovora te prestanak ugovora nikako ne zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. Stranke su jasno ugovorile sadržaj usluge a tužitelj je, kako je dokazni postupka ukazao, između ostalog izradio glavni projekta, pripremio natječajnu dokumentaciju te prijavio projekt Ministarstvu. Nastavno, stranke su jasno ugovorile naknadu za izvršenu uslugu te dospijeće te naknade.

30. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je dosudio jedinstveni trošak ovršnog i parničnog postupka primjenjujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona (zaključak Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.), u kojem stoji da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

31. Budući da je u ovom sporu uspio u cijelosti sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 442,50 eur koji se odnosi na javnobilježničku nagradu prema članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021, 18/2022, 154/2022) te trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 eura (s PDV-om) prema Tbr. 7. i 11. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa).

32. Glede troškova parničnog postupka tužitelju su priznati zatraženi troškovi za sastav podneska od 29. svibnja 2024. iznos od 1.250,00 eura, za podnesak od 26. studenoga 2024. iznos od 1.250,00 eura, za podnesak od 30. prosinca 2024. iznos od 1.250,00 eura, za podnesak od 29. siječnja 2025. iznos od 1.250,00 eura, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 46. Tarife, te troškove zastupanja na ročištima održanima 22. listopada 2024., 05. veljače 2025., 30. travnja 2025. i 30. travnja 2025. od po 1.250,00 EUR po radnji sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 46.Tarife. Dakle, sveukupno tužitelju je priznat iznos od 10.000,00 eura (s PDV-om) na ime troškova nastalih tijekom parnice.

33. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu po odluci suda. Pristojba na presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 446,45 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 223,23 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž- 5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (223,23 eura, a ne 446,45 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

34. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 11.915,73 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a, „ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. II. izreke rješenja.

U Pazinu 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.