REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-204/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Goršeta, u kaznenom predmetu protiv optuženika JC, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja PC protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-223/2020 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba privatnog tužitelja PC odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Karlovcu na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženi JC je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavaka 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 privatni tužitelj je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke optuženika koji će biti određeni posebnim rješenjem.

3. Protiv te presude pravodobnu žalbu je podnio privatni tužitelj po opunomoćenici Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08, s prijedlogom uvažiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.

6. Žalitelj iznosi argumentaciju vezano za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu vrijednosnu ocjenu dokaza, da bi potom naveo da zbog svega navedenog je izreka presude nerazumljiva i u proturječju sa zapisnikom s iskazima privatnog tužitelja i optuženika.

6.1. Kao što je navedeno, žalitelj smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa da je stoga izreka nerazumljiva, pa je očito da se ne daju argumenti za taj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, kao što ne postoji niti jedan vid istaknute bitne povrede koji bi se odnosio na proturječnost izreke i zapisnika o iskazima privatnog tužitelja i optuženika.

6.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1 ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti neka druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

7. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza, pri čemu analizira iskaz privatnog tužitelja i obranu optuženika navodeći da prvostupanjski sud nije imao u vidu da stranke nisu u dobrim odnosima, da optuženik ne može znati od kojeg je materijala napravljena ograda privatnog tužitelja i da je svjesno iznio neistine kako bi diskreditirao privatnog tužitelja. Pritom se ističe da je privatni tužitelj pred sudom dužan govoriti istinu, dok se optuženik može braniti na način koji je za njega povoljniji i u tom kontekstu treba vrednovati iskaz privatnog tužitelja, koji je priznao da je svašta izgovorio optuženiku, vidjevši da ga optuženik fotografira.

7.1. Neosnovano žalitelj prigovara vrijednosnoj ocjeni izvedenih dokaza jer je prvostupanjski sud brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze i na temelju toga utvrdio odlučne činjenice, a potom izveo pravilan zaključak da nema dokaza da bi se u ponašaju optuženika ostvarila bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

7.2. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je doista sporni tekst napisao optuženik, međutim isti se brani na način da mu niti u jednom trenutku nije bila namjera diskreditirati privatnog tužitelja već je, poznavajući probleme mladih sportaša vezano za prijevoz gdje se ima na raspolaganju samo dva kombija, smatrao da je nepravedno da se kombi u vlasništvu sportske zajednice upotrebljava u privatne svrhe. Upravo zbog toga je, uočivši da kombi privatni tužitelj parkira u svom dvorištu i istovaruje željezne profile, istoga fotografirao, nakon čega mu je privatni tužitelj uputio razne psovke. Nadalje, da se radilo o kombiju sportske zajednice nije osporio privatni tužitelj, kao što nije osporio da je svašta izgovorio optuženiku kada je uočio da ga fotografira. Također, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se ne može sa sigurnošću otkloniti obrana optuženika jer je i sam privatni tužitelj iskazao da nakon ove objave ga je nazvao tajnik sportske zajednice i pozvao na razgovor i prihvatio je njegovo pojašnjene te mu rekao da „ubuduće pripazi, a on je to shvatio u smislu da se kombijem sportske zajednice doveze kući u vrijeme kad optuženik nije kod kuće i nije u mogućnosti slikati ga“. Ovakvo je pojašnjenje krajnje neživotno i nelogično jer, da se nije radilo o korištenju vozila u privatne svrhe, zasigurno ne bi bio upozoren od strane nadređenog.

8. Imajući u vidu navedeno, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da bi objavljivanjem spornog teksta se željelo diskreditirati privatnog tužitelja, kao što se nije mogla sa sigurnošću otkloniti obrana optuženika da je htio javnost upoznati s nepravdom vezano za korištenje službenog vozila, a iz iskaza privatnog tužitelja nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi dovela u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda vezano za to da bi optuženik iznio neistine i da bio svjestan da ono što iznosi je neistina.

9. Slijedom navedenog neosnovan je prigovor žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te je odlučeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević