REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kžzd-11/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BI, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-87/2024 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi BI je proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 179.a KZ/11, članka 177. stavka 2. KZ/11 i članka 117. stavka 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11, za svako kazneno djelo su utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci te je optuženi BI osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude se na temelju članka 54. KZ/11 optuženom u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode 12. kolovoza 2024. pa do 11. rujna 2024.
1.1. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom BI je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do isteka roka provjeravanja iz uvjetne osude. O izrečenoj sigurnosnoj mjeri će biti obaviješteno nadležno probacijsko tijelo radi daljnjeg postupanja.
2. Na temelju članka 148. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. (pravilno i točkom 1.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženi BI je dužan platiti troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 1.000,00 eura.
3. Pravodobnu žalbu je uložio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se uvaži žalba i optuženiku izrekne djelomična uvjetna osuda.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Žaleći se na odluku o kazni državni odvjetnik prigovara da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti koje nisu takve da bi se mogle primijeniti odredbe o ublažavanju zakonom propisanog minimuma za svako pojedino kazneno djelo, prevelik značaj je dan izjavi žrtve da su im se odnosi stabilizirali i da nije zainteresirana za kažnjavanje optuženika jer se radi o kaznenim djelima koja se progone po službenoj dužnosti, a ne po prijedlogu žrtve. S druge strane je, po mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti i to prvenstveno upornost u činjenju kaznenih djela i nije se cijenila činjenica stalnog porasta nasilja u obitelji. Stoga smatra da je bez ublažavanja trebalo utvrditi kaznu i izreći djelomičnu uvjetnu osudu.
8. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
8.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim cijenjeno da je optuženik neosuđivana osoba, da je priznao počinjenje sva tri kaznena djela i izrazio je kajanje i žaljenje, a da se nije radilo o pukoj verbalizaciji vidljivo je, po ocjeni drugostupanjskog suda, iz iskaza supruge optuženika koja je iskazala da su im se odnosi normalizirali, da se optuženik po izlasku iz istražnog zatvora vratio kući, zajedno žive i rade na poboljšanju međusobnih odnosa i ne želi se razvesti od optuženika. Osim toga, optuženik je priznanjem i izraženim kajanjem i spremnošću podvrgnuti se liječenju od alkohola iskazao samokritičnost prema vlastitom ponašanju. S druge strane, protivno prigovoru državnog odvjetnika, cijenila se brojnost kaznenih djela kao otegotna okolnost, no okolnosti i način počinjena istih su bitna obilježja kaznenih djela i ne mogu se cijeniti kao otegotne okolnosti. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti i cijeneći njihovu brojnost i kvalitetu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o posebnim okolnostima koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju i sukladno tome je po mjeri i vrsti pravilno utvrdio pojedinačne, kao i jedinstvenu kaznu zatvora. I po ocjeni drugostupanjskog suda, a cijeneći i ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenih djela, potrebno je optuženiku kao neosuđivanoj osobi pružiti šansu da nastavi živjeti sukladno opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja, slijedom čega je pravilno izrečena uvjetna osuda, uz opravdano dulji rok provjeravanja, kako bi se odvratilo optuženika od činjenja kaznenih djela.
8.2. Ovakva kaznena sankcija, uz izricanje sigurnosne mjere iz članka 70. KZ/11, u konkretnom slučaju je opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga je neosnovan prijedlog državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem optuženika.
9. Drugostupanjski sud upućuje prvostupanjski sud da se u pisanju odluke pa tako i iznošenju zaključaka treba voditi računa jesu li određene primjedbe primjerene u odnosu na to je li žrtva trebala ili nije trebala podnijeti kaznenu prijavu.
10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno članku 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
