REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-217/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BJ zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-928/2023 od 19. ožujka 2025. u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika BJ odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik NJ je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 179.a KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženik NJ je djelomično oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. ZKP/08, koji se odnose na psihijatrijsko vještačenje, dok je dužan u roku od ptnaest dana po pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura.

3. Pravodobnu žalbu je uložio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se uvaži žalba i pobijana presuda ukine, podredno preinači.

4. Pravodobnu žalbu je uložio i optuženik zbog odluke o kazni, bez isticanja žalbenog prijedloga.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

8. Državni odvjetnik kao žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da „u pogledu odluke o troškovima postupka, izreka pobijane presude je proturječna njenim razlozima, te o odlučnim činjenicama koje se odnose na strukturu troška postupka postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i samih isprava koje se odnose na strukturu troškova postupka“. Tako žalitelj ističe da proturječnost izreke i razloga postoji u dijelu gdje se u osobnim podacima optuženika navodi da je srednjeg imovnog stanja, dok iz obrazloženja bi se dalo zaključiti da se djelomično optuženika oslobađa od troškova jer bi se plaćanjem troškova dovela u pitanje sposobnost ispunjenja obveze uzdržavanja osoba koje je dužan uzdržavati. B, smatra da su izostali razlozi vezano za troškove snimanja prilikom prvog ispitivanja optuženika i troška postavljenog privremenog branitelja u iznosu od 628,00 kuna niti se navodi tko ih je dužan snositi.

8.1. Protivno prigovorima državnog odvjetnika istaknuti vidovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 nisu počinjeni. Naime, ne postoji proturječnost izreke i razloga presude jer to što se u osobnim podacima optuženika navodi da je srednjeg imovnog stanja, što je izjavio sam optuženik, a u obrazloženju u dijelu odluke o troškovima postupka se navodi da je djelomično oslobođen plaćanja troškova postupka jer je nezaposlen i da bi plaćanjem svih troškova bila dovedena u pitanje obveza uzdržavanja maloljetne djece, ne znači da postoji bilo kakvo proturječje izreke i razloga presude. Naime, treba razlikovati konstataciju o imovnom stanju od utvrđenja prvostupanjskog suda može li optuženik u cijelosti platiti troškove postupka bez da se ugrozi uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, pa se u stvari ovdje radi o prigovoru činjenične naravi. U odnosu na nedostatak razloga vezano za sve troškove postupka na koje se poziva žalitelj, i taj je prigovor neosnovan. Naime, prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge zbog čega djelomično oslobađa optuženika od obveze plaćanja troškova postupka s osnove provedenog vještačenja, a obvezuje ga samo na plaćanje paušala. To što je propušteno naznačiti da se oslobađa i plaćanja troška tehničkog snimanja i nagrade privremenog branitelja i da isti padaju na teret proračunskih sredstava, ne utječe na pravo privremenog branitelja po službenoj dužnosti da se njegova nagrada isplati iz proračunskih sredstava. To stoga što je odredbom članka 145. stavka 4. ZKP/08 propisano da troškovi nastali u tijelu koje provodi radnje se podmiruju iz proračunskih sredstava pa tako i troškovi snimanja prvog ispitivanja i nagrada postavljenog privremenog branitelja, a jasno je da je optuženik dužan platiti samo trošak s osnova paušala.

8.2. Jednako tako se neosnovano prigovara da postoji proturječje između izreke i razloga presude jer da je optuženik proglašen krivim da je svojim ponašanjem izazvao strah kod člana obitelji, a da se u obrazloženju navodi da je svojim ponašanjem optuženik doveo žrtvu u ponižavajući položaj što je drugi modalitet počinjenja ovog kaznenog djela. Naime, iz činjeničnog opisa izreke presude proizlazi da je optuženik proglašen krivim za nasilje u obitelji koje je uključivalo prijetnje ali jednako tako i uvredljive riječi i šamaranje, pri čemu takvo izražavanje i šamaranje koje se navodi u činjeničnom dijelu zasigurno je ponižavajuće za žrtvu, neovisno od toga što se u zakonskom opisom samo navodi da je nasilnim ponašanjem izazvao strah kod žrtve. Time što je sud izrazio stav da takvo ponašanje zasigurno je ponižavajuće ne znači da mu se stavlja na teret veća kriminalna količina. Također, prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge zbog čega smatra da je takvo ponašanje imalo za posljedicu strah kod žrtve od optuženika, odnosno da je njegovo ponašanje dovelo do zastrašivanja žrtve, a što je navedeno u točki 16. obrazloženja pobijane presude.

9. Žaleći se na odluku o kazni državni odvjetnik prigovara da se nisu u dovoljnoj mjeri cijenile okolnosti i način počinjenja kaznenog djela i ranija osuđivanost, a da su olakotne okolnosti precijenjene.

9.1. Optuženik se žali misleći da mu je izrečena kazna zatvora i da je oštećenoj cilj da ga „strpa“ u zatvor.

10. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim cijenjeno da je na raspravi optuženik izrazio kajanje i žaljenje zbog svog ponašanja, da je otac četvero malodobne djece koju uzdržava, da prema navodima žrtve više nema uznemiravanja od strane optuženika i odnosi su im se popravili i da je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik bio smanjeno ubrojiv. Također, protivno prigovoru državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je cijenio osuđivanost optuženika iz 2016. kao otegotnu okolnost imajući u vidu da se radilo o osuđivanosti za kazneno djelo krađe, a ne za kazneno djelo s elementima nasilja. Cijeneći sve navedeno i da je optuženik u novom braku, kao i protek četiri godine od počinjenja kaznenog djela, i po ocjeni drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz opravdano najdulji dulji rok provjeravanja od pet godina, je po vrsti i mjeri opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije pri čemu je dana šansa optuženiku da nastavi živjeti sukladno opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Stoga je neosnovan prijedlog državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem, a kako optuženiku nije izrečena bezuvjetna kazna zatvora, već je izrečena uvjetna osuda, to je i njegova žalba neosnovana.

11. ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno članku 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici, 29. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević